
Ne tako davno:

Imali smo i priču I KOSOVO I EVROPA pa je više nemamo.PRIČA I RUSIJA I EVROPA JE POTROŠENA: LAVROV POČEO RUSKO „UVRTANJE RUKE“ SRBIJI
Ono što Srbija radi poslednjih godina više neće prolaziti. Priče `i Rusija i Evropa, i zapad i istok`, su potrošene. Za Rusiju više nije dovoljna verbalna podrška Srbije oko pojedinih pitanja. Rusija traži da Srbija poštuje potpisano i ispunjava preuzete obaveze, kako oko Južnog toka, tako i oko svega ostalog što proističe iz sporazuma o strateškom partnerstvu.
Da li će Novorusija biti federalna ili konfederalna jedinica, ili će se na kraju ići na formiranje nove države, to je u ovom trenutku manje jasno i zavisi od više faktora.
Arhiviranje odluke o upotrebi vojske nije odraz nikakve „slabosti” niti pokazatelj „povlačenja” Rusije, već čak naprotiv. To je pokazatelj da Rusija postepeno konsoliduje svoju poziciju i usklađuje je sa razvojem situacije.
A o tom razvoju situacije je potrebno podvući još tri stvari.
Prvo, da se uporedo sa donetim odlukama, najpre o povlačenju ruskih snaga sa rusko-ukrajinske granice, a zatim i o suspenziji odluke o njihovoj upotrebi u Ukrajini, na teritoriji Rusije organizuju najobimnije vojne vežbe u njenoj istoriji. Nikada za sve vreme postojanja SSSR nešto ovako nije viđeno. Čak ni u periodu Kubanske krize.
Zašto se ovo dešava odgovor se delimično može pronaći u članku Sergeja Glazjeva, koji piše kako će biti teško izbeći svetski rat. Reči Glazjeva, koji je cenjeni ekonomista, akademik Ruske akademije nauka i jedan od važnih Putinovih saradnika – treba uzeti u obzir. On ih do sada nije previše trošio.
Očigledno u Rusiji postoji strah od toga da deo američkog establišmenta ne posmatra Ukrajinu kao na jednu u nizu „regionalnih kriza”, već kao sredstvo za izazivanje Trećeg svetskog rata. Konačni cilj stratega u Vašingtonu je Kina, čija će pozicija biti oslabljena izbacivanjem Rusije iz koloseka. A da bi Rusija bila izbačena iz koloseka, neophodno je uvući je u otvoreni konflikt, koji će je iscrpljivati i otvoriti prostor za unutrašnju revoluciju kao što je to bilo 1914. godine.
Marina Raguš upozorava na „zastrašujući predlog” Republikanaca u američkom Kongresu koji se odnosi na svaku vrstu podrške izazivanju moskovskog „Evromajdana” tokom narednih godina.
Za sada, ruska ekonomija nije trpela veće posledice „zapadnih sankcija”. Istraživanja u maju mesecu pokazala su da je nezaposlenost u Rusiji najmanja u istoriji, a posle pada rublje zabeleženog u januaru, cene roba široke potrošnje uglavnom nisu rasle, pa nije ni bilo očekivanih socijalnih protesta. Ruska ekonomija, bez obzira na izazove koji joj prete, nastavlja kretanje po postavljenim šinama i iz njih može ispasti samo u slučaju nekih većih, dramatičnijih dešavanja. A to bi upravo bio ulazak u iscrpljujući rat koji bi se vodio na teritoriji Ukrajine.
Zbog ovoga se, kao jedan od mogućih scenarija u Moskvi očekuje i američko „dodavanje gasa” u Ukrajini. To bi značilo pojačavanje napada na rusko stanovništvo pod pretnjom fizičkog istrebljenja, stalne provokacije ruskih oružanih snaga i pokušaj otvaranja „mekog trbuha” Rusije na Kavkazu.
Važno je istaći i da u slučaju izbijanja velikog svetskog rata ukrajinski front postaje tek jedno od nekoliko važnih bojišta koja će se otvoriti. U tom slučaju se položaj Rusije i njen odnos prema ostalim učesnicima u sukobu neće meriti samo preko Ukrajine. Biće tu puno taktičkih poteza i manerisanja. Otuda i vojne vežbe ovakvog obima na celoj teritoriji Rusije.
Drugo, Rusija na sve načine pokušava da uvede ukrajinsku krizu u fazu deeskalacije i da za ostvarivanje svojih ciljeva koristi nevojna sredstva.
Ključna stvar je pitanje realizacije projekta Južni tok, čime Rusija ne samo da popravlja svoju ukupnu poziciju u jugoistočnoj i srednjoj Evropi, već i relativizuje značaj zapadne Ukrajine koja više nije tranzitna zemlja, pa bi samim tim i njen geoekonomski značaj bio manji.
Kako se bude gradio Južni tok – tako će opadati zainteresovanost finansijskih centara za Ukrajinom. To usložnjava pokušaj održavanja zapadnih delova Ukrajine u trajnoj geostrategijskoj orbiti SAD, mada u potpunosti ne isključuje ovakav scenario.
Rusija se fokusira na korišćenje energetskih koridora za deeskalaciju ukrajinske krize, što je uvod u ostvarivanje i zacrtanih geopolitičkih ciljeva, a novog saveznika je našla u Austriji.
Iako je Bugarska „obustavila radove” na izgradnji Južnog toka 08. 06, OMV je sa Gaspromom potpisao sporazum 24. 06. o izgradnji dela gasovoda kroz Austriju!?
Interesi Austrije da se ne ulazi u konflikt sa Rusijom ne tiču se samo energetske bezbednosti, već sveobuhvatne ekonomske saradnje i činjenica da ruski državaljani i privredni subjekti čine čak „devedeset posto novih klijenata” austrijskih banaka.
Verovati kako Austrija ovo čini bez neke vrste dogovora sa Nemačkom je naivno. U krajnjoj liniji, nemački kapital je većinski u velikom broju austrijskih finansijskih institucija. Takođe, verovati da su Bugari veštiji u strateškom planiranju od Austrijanaca je takođe naivno.
Sklapanje rusko-austrijskog dogovora je jedan od ključnih događaja u dosadašnjem toku ukrajinske krize i on ide u smeru pokušaja Moskve da se Nemačka postepeno „izvlači” iz američkog zagrljaja. Barem kada je reč o srednjoistočnoj Evropi.
U odnosu na to kako se anglosaksonski blok privrženika evroatlantskog koncepta postavi prema Austriji u narednom periodu, možemo i naslutiti u kom smeru će ići ukrajinska kriza, pa se verovatno može potražiti i odgovor na pitanje Sergeja Glazjeva: da li je moguće izbeći svetski rat?
Austrija nije ni Bugarska, ni Srbija, nju je teško pritisnuti na način kako se to radi sa balkanskim zemljama, a još je teže izolavati. Pre svega zbog njene uloge u evropskoj ekonomiji i „dobrim uslugama” koje je mnogo puta u istoriji pružala SAD i Velikoj Britaniji u istočnoj Evropi. Jednostavno, politički napad na Austriju je krupan zalogaj čak i za SAD i on bi ostavio velike posledice u kontinentalnim razmerama.
Ukoliko se SAD odluče za frontalni napad na Austriju, to je znak da će na globalnom planu uslediti brza destabilizacija prilika, te da se može očekivati eskalacija konflikata na mnogo strana. Pre svega u Ukrajini.
Ukoliko se sa realizacijom Južnog toka brzo počne, onda smo blizu početku trajne deeskalacije u Ukrajini i rešavanja krize političkim sredstvima.
Šta će uraditi SAD, zavisi od toga koja struja će pobediti u Vašingtonu. Za sada, indikativno deluje izjava predstavnika Stejt dipartmenta Meri Harf od 24. 06. kako SAD podržavaju „federativnu Ukrajinu”.
Ovde opet treba i podvući da se Rusija više otvoreno ne protivi potpisivanju trgovinskog dela sporazuma EU-Ukrajina, opet zbog namere da uticaj u Ukrajini jača nevojnim sredstvima. Sporazum sa EU će doneti nove probleme ionako devastiranoj ukrajinskoj ekonomiji, što uz povećanje cene gasa nagoveštava potpuni slom ukrajinske ekonomije već tokom sledeće godine.
Naime, u već usaglašenim odredbama trgovinskog sporazuma, Ukrajina se obavezuje da otvori svoje tržište za „neometano kretanje evropske robe i preuzima na sebe obaveze da dovede svoju proizvodnju u sklad sa evropskim standardima”.
Nedavno gostujući u Beogradu, na jednom naučnom skupu, direktor RISI-ja Leonid Rešetnjikov je istakao da su nezvanične procene da će Ukrajini kratkoročno trebati više od 100 milijardi dolara za pokrivanje debalansa koji će nastati usled primene sporazuma sa EU. Ukrajinski proizvođači će izgubiti i rusko i domaće tržište. Taj film je već viđen u svim istočnoevropskim zemljama koje su ulazile u ovakve aranžmane sa Briselom.
Ekonomski krah će samo olakšati Moskvi posao u Novorusiji, a otvoriće i mnoga vrata u Kijevu, koja su danas zatvorena za ruske uticaje.
Treće, važan indikator budućih postavljanja Rusije je i poseta Sergeja Lavrova Beogradu 16-17. juna. Ovo je prva poseta nekog ruskog zvaničnika u poslednje dve i po decenije posle koje je ostao utisak u srpskoj političkoj čaršiji da na relaciji Moskva-Beograd nešto ne štima.
Po odlasku ruskog šefa diplomatije se o njegovom boravku u Beogradu u srpskoj štampi malo pisalo, a hitno je najavljen ranije neugovoreni odlazak premijera Aleksandra Vučića u Moskvu.
Istina, u istoj toj štampi se nije puno pisalo ni o problematizovanju rusko-srpskih odnosa.
Sergej Lavrov je jedan od doajena diplomatije na globalnom nivou, njegov nastup je bio umeren i odmeren, pa je saopštio sagovornicima sve što je trebalo pristojnim jezikom. Tako nije privukao pažnju šire javnosti.
A dve ključne poruke njegove posete su: prvo, od Srbije se očekuje da brani Južni tok i aktivno se založi za realizaciju ovog projekta; i drugo, da je cilj Rusije stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u celoj Evropi.
Ovo drugo je ponavljanje stavova koje od 2007. godine zastupaju najpre Vladimir Putin, a zatim i Dmitrij Medvedev.
Rusija pokušava da reafirmiše degolistički koncept kontinentalne Evrope i u tom pravcu i usmerava svoj nastup. U tom kontekstu, za Rusiju nisu sporni ugovori koje Srbija potpisuje sa EU, ali zato jeste sporan niz drugih stvari u odnosu Beograda i Brisela. Pre svega odnos prema pokušaju definisanja jedinstvenog antiruskog postavljanja EU članica i njenog odnosa sa NATO. Ali, između ostalog, i pitanje energetske bezbednosti. I tu se vraćamo do prve poruke Sergeja Lavrova: Srbija mora biti aktivna oko Južnog toka. Najmanje u onoj meri, u kojoj su to Austrija i Mađarska.
Dosadašnje stajanje po strani i ponavljanje opravdanja kako prvo Bugari treba da reše šta će i kako će sa strateškim cevovodom, više ne pije vodu.
Jedno je to što se Rusija dugoročno usmerava ka kreiranju jedinstvenog kontinentalnog ekonomskog prostora, što ima veze i sa pokušajem sprečavanja usaglašavanja Transatlantskog trovinskog sporazuma između SAD i EU, a nešto sasvim drugo aktuelni srpski put ka evro(atlantskim) integracijama.
Ono što Srbija radi poslednjih godina više neće prolaziti. Priče i Rusija i Evropa, i zapad i istok, su potrošene. Za Rusiju više nije dovoljna verbalna podrška Srbije oko pojedinih pitanja. Rusija traži da Srbija poštuje potpisano i ispunjava preuzete obaveze, kako oko Južnog toka, tako i oko svega ostalog što proističe iz sporazuma o strateškom partnerstvu.
Iz tog ugla posmatrano, može se reći da je Lavrov počeo sa ruskim „uvrtanjem ruke” Srbiji, na isti način, na koji su to radili zapadni centri moći svih ovih godina.
Izgleda da je procena Rusije da je to jedini jezik koji srpske vlasti razumeju.
Inače, posle ulaska Austrije u projekat Južni tok, Rusiji se proširio manevarski prostor, pa joj se otvaraju mogućnosti i za novi pristup u Srbiji. Takođe, posle Srbije, moguće je da će Rusija slično nastupiti i u Bugarskoj. Ovo opet ukazuje na konsolidaciju ukupne pozicije Rusije i njene procene da može hrabrije i odlučnije da nastupi na Balkanu.
SAD teraju vlasti balkanskih zemalja da zauzmu što ekstremnije antiruske pozicije, ali, niti postoji ikakva podrška u javnom mnjenju za tako nešto, niti se balkanskim državama nudi bilo kakva pomoć ili podrška, bilo ekonomska, bilo vojna.
Amerikanci se pretrano oslanjaju na silu i pritiske i način da im Rusi pariraju jeste da uz sve što su do sada nudili, još i pokušaju istom tehnikom da nešto urade.
Meseci pred nama će nam pokazati u kom smeru će se stvari kretati. Tek, postojeće stanje je daleko složenije nego što se na prvi pogled čini.
Vladimir Putin igra svoju političku partiju života. Prema tome kako je završi, tako će i otići u istoriju.
Više je nego očigledno da je on toga svestan. A treba podsetiti da je tek na početku prvog predsedničkog mandata. On ima vremena i za taktičke poteze i za manevre, bez obzira na to šta odluče u Vašingtonu. Između ostaloga, i zbog toga ga ne treba otpisivati. Zbog toga ne bi trebalo žuriti sa ocenama. Posebno ne bi trebalo žuriti sa ocenom da se Putin „povlači”.
Dušan Proroković
(Fondsk)
http://www.vestinet.rs/pogledi/prica-i- ... uke-srbiji
Krstić podneo ostavku: Tražio sam nemoguć program, premijer ima meko srce
Blic, 12. 07. 2014. - 17:44h
Ministar finansija Lazar Krstić podneo je danas ostavku na ovu funkciju. Krstić je izjavio da, u dogovoru sa predsednikom Vlade Srbije Aleksandrom Vučićem, podnosi ostavku, uz ocenu da je to u najboljem interesu zemlje.
Na konferenciji za novinare na kojoj treba da bude predstavljen Predlog zakona o radu, a koja traje u Vladi Srbije u Nemanjinoj 11. Krstić je to javno saopštio. Premijer i ministar finansija moraju imati isti pristup, rekao je Krstić, uz konstataciju da se sa Vučićem dogovorio da bude na raspolaganju vladi.
Nakon sednice Vlade Srbije na kojoj su usvojeni predlozi zakona o radu i penzijsko-invalidskom osiguranju, Krstić je rekao da mu je nezamislivo da kao ministar finansija radi drugačije od politike koju sprovodi Vlada i da proizvodi političke probleme ili koči stvari.
- Tražio sam od premijera Aleksandra Vučića nemoguć program za naše uslove: samanjenje penzija od najmanje 20 odsto, smanjenje plata od najmanje 15 odsto, otpuštanje minimum 160.000 zaposlenih iz javnog sektora - rekao je Krstić.
On je naveo i da je predlagao povećanje cene struje za 30 odsto.
- Premijer ima meko srce i zato ima i toliku podršku naroda. Ne sumnjam da bilo ko od njega bolje razume šta je potrebno i moguće sprovesti. Sa druge strane, ja sam smatrao da mere moraju odmah da se sprovedu i u punom obimu - rekao je Krstić.
Krstićeva ostavka bez rasprave u parlamentu
Shodno Zakonu o vladi, skupština će Krstićevu ostavku konstatovati bez rasprave, a ministar može, ukoliko to želi, da je obrazloži.
Zakon o vladi kaže da ministar ostavku upućuje predsedniku vlade, koju premijer prosleđuje predsedniku Narodne skupštine.
Skupština na prvoj narednoj sednici bez rasprave prima k znanju da je ministar podneo ostavku i time mu prestaje mandat.
Kada je reč o ovlašćenjima ministra koji je podneo ostavku, u Zakonu o vladi se navodi da je on dužan da obavlja tekuće poslove dok mu ne prestane mandat.
Ovlašćenja ministra kome je prestao mandat vrši član vlade koga premijer ovlasti, a kako je rekao Aleksandar Vučić, tu funkciju će obavljati ministar privrede Dušan Vujović.
Predsednik vlade dužan je da predloži Narodnoj skupštini izbor novog ministra u roku od 15 dana od prestanka mandata prethodnog ministra, a novi ministar je izabran većinom glasova od ukupnog broja narodnih poslanika.
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/48020 ... -meko-srce
P.S: Lepo je što se u vremenima Nesputane Demokratije neko prisetio da je u strašnim vremenima socijalizma, u kojima - kao što to svako zna - nije valjalo ama baš ništa, postojao jedan izuzetno efikasan sistem kontrole finansijske discipline u kojem se – za razliku od kontemporarnog društvenog trenutka - niko nije ni usuđivao da svoje obaveze ne plati na vreme ili da pokuša nešto da prikrije u finansijskim izvještajima, a koji je, onako uzgred, prikupljao i obrađivao i izuzetno kvalitetne statističke podatke, koje je potom koristio čitav niz nedvosmisleno korisnih institucija, poput, recimo, sistema javne zdravstvene zaštite.Srbija vraća Službu društvenog knjigovodstva (SDK)
Kako bi obezbedila efikasan sistem izvršenja, Srbija će uskoro vratiti Službu društvenog knjigovodstva (SDK), odnosno službu platnog prometa.
„Uspostavljanje vladavine prava i pravne sigurnosti predstavlja osnovne ciljeve koji su propisani Nacionalnom strategijom reforme pravosuđa i Srbija će vratiti instituciju koja obezbeđuje efikasan sistem izvršenja, a to je služba društvenog knjigovodstva, odnosno služba platnog prometa”, rekao je ministar pravde Nikola Selaković, govoreći na 10. Evropskom forumu za unapređenje vladavine prava.
Kako je naglasio, dugogodišnja neefikasnost u izvršenju sudskih odluka, kao i veliki broj nerešenih izvršnih predmeta, doprineli su uvođenju profesije izvršitelja, koja je zajedno sa javnobeležničkom profesijom od suštinskog značaja za jačanje pravne sigurnosti, pravosudne efikasnosti, ali i poboljšanje investicione klime u Srbiji.
Inače, u Srbiji trenutno radi 199 izvršitelja, a uskoro će ih biti 218, što čini 70 % od ukupnog broja predviđenog pravilnikom. Izvršitelji su u naš pravosudni sistem uvedeni 2011. godine - Zakonom o izvršenju i obezbeđenju - i na njih su preneta široka ovlašćenja, koja se ogledaju u nadležnosti vođenja izvršnog postupka na osnovu dugovanja komunalnim preduzećima, gde ne samo da sprovode, već i dozvoljavaju izvršenje, što je u ostalim izvršnim stvarima u nadležnosti sudova.
Međutim, kako ističe Selaković, u primeni postojećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju uočeni su brojni nedostaci koji se tiču odgovornosti izvršitelja kod preciziranja lakših i težih disciplinskih povreda, vođenje neuredne evidencije, kao i neujednačenosti prakse u donošenju akata.
„Svesno mogućih posledica tih nedostataka, Ministarstvo pravde obrazovalo je Radnu grupu za izradu izmena i dopuna ovog zakona, čiji je zadatak da popravi i učini logičnim i jasnim odredbe Zakona o opštem delu izvršnog postupka i time uspostavi efikasniji sistem izvršenja, a položaj izvršitelja učini jasnijim”, rekao je Selaković.
On je, takođe, najavio i da će u narednom periodu biti organizovane dodatne obuke za izvršitelje, kako bi bili dobro i kvalitetno edukovani za svoj rad, ali i da će ministarstvo, svesno neophodnosti postojanja stručnog kadra za vršenje nadzora nad izvršiteljima, raditi na jačanju personalnih potencijala unutar samog ministarstva.
(Danas)
MOJ SLUČAJ:NEPLATIŠE: Tajkuni državi duguju 18,7 milijardi dinara!
BEOGRAD - Miroslav Bogićević, vlasnik koncerna „Farmakom“, i dalje je najveći pojedinačni poreski dužnik u Srbiji jer njegove firme ukupno duguju državi 2,08 milijardi dinara!
Sa ovim iznosom duga Bogićević je praktično četvrti na najnovijoj listi poreskih dužnika, odmah iza državnih firmi „Zastava oružje“, „Simpo“ i „Krušik“ (2,38 milijardi).
I dugovi i istraga
Zvanično osma na listi neplatiša koju je juče objavila Poreska uprava Srbije nalazi se firma „Mera invest“, iza koje stoji Marko Mišković, naslednik vlasnika „Delta holdinga“ Miroslava Miškovića. I firma bivšeg funkcionera DS Dragana Kopčalića „Montera“ u poreskim je dugovima do guše.
„Luka Beograd“ biznismena Milana Beka takođe je na udaru poreznika zbog ogromnog dugovanja.
Stotine miliona dinara duguju i dve firme Dragana Đurića, koji je trenutno pod istragom zbog sumnje da je učestvovao u malverzacijama u vezi sa „Azotarom“ i Veterinarskim zavodom.
Na crnoj listi poreznika je i duvanska kompanija „Monus“ Predraga Rankovića Peconija, dok državi Srbiji za porez duguje i hrvatski biznismen Ivica Todorić, vlasnik „Agrokora“, čiji trgovinski lanac „Idea“ posluje i u našoj zemlji.
Dužne i robne rezerve
Novac za porez državi duguje i vlasnik Pinka Željko Mitrović, kao i vlasnik „Robnih kuća Beograd“ i „Verano motorsa“ Radomir Živanić. Među najvećim poreskim neplatišama, s milionskim dugovima, i dalje je nekoliko fudbalskih klubova, ali i Nacionalna služba za zapošljavanje, sa dugom od 96 miliona dinara, dok Robne rezerve za porez duguju 36 miliona.
Do guše u dugovima
1. Zastava oružje 7,1 milijarda dinara
2. Simpo 5,7 milijardi dinara
3. Miroslav Bogićević (Farmakom) 2,08 milijardi dinara
4. Marko Mišković (Mera invest) 855 miliona dinara
5. Dragan Kopčalić (Montera) 841 milion dinara
6. Milan Beko (Luka Beograd) 723 miliona dinara
7. Predrag Ranković Peconi (Monus) 483 miliona dinara
8. Dragan Đurić (Zekstra) 435 miliona dinara
9. Željko Mitrović (Pink) 291 milion dinara
10. Radomir Živanić (Verano motors) 207 miliona dinara
11. Ivica Todorić (Idea) 30 miliona dinara
http://www.kurir-info.rs/vesti/biznis/n ... ak-1465891
Zvuči kao Trebinjski festival, ti imenovao mene, da ocenim tebe, da si najbolji!Formirana komisija za Stefanovićev doktorat
Beograd - Megatrend univerzitet objaviće u ponedeljak imena članova nezavisne komisije koja će preispitati navode, objavljene na sajtu Peščanika, da je doktorska disertacija ministra policije Nebojše Stefanovića plagijat, saznaje Danas. Rektor tog univerziteta Slobodan Pajović kaže za naš list da nijedan od tri člana komisije nije zaposlen na Megatrendu, već su sa državnih univerziteta. On je dodao da će posle sednice Senata Megatrenda u ponedeljak, o sastavu komisije obavestiti Konferenciju univerziteta Srbije i javnost.
S druge strane, Univerzitet Union ni posle više od mesec dana nije uspeo da formira komisiju koja bi analizirala doktorat funkcionera DS Aleksandra Šapića, koji je takođe označen kao plagijat. Rektor Uniona Zlatko Stefanović kaže za Danas da su svi pokušaji da u komisiju angažuje profesore sa drugih univerziteta bili bezuspešni. On ističe da zasad imaju samo jednog člana komisije sa Uniona, ali da nedostaju dva sa drugih univerziteta. Namera Uniona je bila da angažuje profesore sa državnih univerziteta, kako bi se izbegla sumnja u nepristranost komisije, ukoliko bi članovi bili sa drugih privatnih visokoškolskih ustanova.
Članstvo u komisiji odbilo je nekoliko profesora sa beogradskog Ekonomskog fakulteta i Fakulteta organizacionih nauka, kao i sa Ekonomskog fakulteta iz Subotice, koji je u sastavu Univerziteta u Novom Sadu.
Prvobitno obrazloženje pojedinih profesora sa Beogradskog univerziteta je bilo da im je zabranjeno da učestvuju u komisiji. Ali i nakon što je rektor BU Vladimir Bumbaširević izjavio da je članstvo u komisiji za ispitivanje spornog doktorata dozvoljeno i da nema veze sa zabranom rada na konkurentskim ustanovama, neki su odustali, a drugi nisu odgovarali na pozive i mejlove rektora Stefanovića.
- Jedan kolega sa Beogradskog univerziteta je rekao da je mlad profesor i da ne želi da se bavi takvim stvarima da ne bi imao problema u karijeri. Profesorka sa FON-a koju sam zvao je kazala da bi rado prihvatila, ali je ona u zvanju docenta, a poželjno je da članovi komisije budu najmanje vanredni profesori, ako ne možemo da nađemo redovne. Ona je predložila koleginicu, koja je do kraja avgusta van zemlje, pa ćemo morati da sačekamo - objašnjava Stefanović.
On Ističe da bi kao treći član komisije mogla da bude angažovana profesorka sa Univerziteta u Nišu, ali će i nju morati da sačekaju mesec i po dana jer ima zdravstvenih problema. Po formiranju, komisija će imati rok od 60 dana da Senatu Uniona podnese izveštaj u vezi sa navodima o Šapićevom doktoratu.
Na Univerzitetu u Beogradu još nisu dobili izveštaj Nastavno-naučnog veća Fakulteta organizacionih nauka o navodima o doktoratu gradonačelnika Beograda Siniše Malog, koji je ta visokoškolska ustanova usvojila pre letnje pauze. Dekan FON-a juče nije odgovarao na naše pozive, a kako nezvanično saznajemo, većina članova Veća podržala je ocenu mentora Ondreja Jaška da Malova doktorska disertacija sadrži nesumnjiv naučni doprinos, na koji nije uticalo neadekvatno korišćenje literature.
Prorektorka za nauku Univerziteta u Beogradu Ivanka Popović kaže za Danas da izveštaj sa FON-a nije još stigao, jer su zaposleni u Rektoratu do 25. avgusta na letnjoj pauzi. Ona najavljuje da će Senat BU razmatrati taj izveštaj na jednoj od narednih sednica i da „nije u interesu Univerziteta da ova priča ostane nezavršena“. Prema njenim rečima, Senat ima dve mogućnosti: da prihvati obrazloženje FON-a ili da u suprotnom donese odluku o formiranju ekspertske komisije, koja bi preispitala pomenutu doktorsku disertaciju.
Autor ovog teksta, Čedomir Petrović, je sin Miodraga Petrovića Čkalje.Priznavanje Kosova
Piše: Čedomir Petrović
Da li je Srbija u situaciji da odugovlači, mrcvari i još opasnije, ugrožava svoj ionako krhki položaj u odnosu na Evropsku uniju? Da prizna nezavisnost nečega što već duže vremena ne poseduje? Nešto što joj je pripadalo, ali što je u jednom dugom vremenskom periodu, takoreći odmah posle balkanskih ratova, lagano i sigurno gubila, sprovodeći svoj lokalni aparthejd nad nedužnim albanskim življem na Kosovu i Metohiji, a kasnije i velike i teške zločine. Istine radi, zločini su činjeni i od strane Albanaca nad Srbima.
Sve diplomatije i politike sveta su velike kurve. I mi pripadamo tome samo što pokušavamo da budemo nezavisni i uvek najebemo. Potreban nam je makro. Neko ko će nas eksploatisati, ali i davati nam. Neko ko će nas čuvati i štititi. Podvoditi nas bogatim i sigurnim. Braniti od divljih. Izabrali smo Evropsku uniju za našeg makroa. Ako izaberemo nekog drugog, samo će nas *ebati a ništa nam neće dati. Naša politika i diplomatija postaće vremenom cenjena kurva, oprostiće nam delove naše prljave prošlosti i ući ćemo u visoko društvo najelitnijih kurvi. Tako je bilo sa svim zemljama. Sve najjače zemlje Evropske unije danas, bile su nekada zemlje kolonizatori, inkvizitori, sprovodile aparthejd, fašizam, holokaust, genocid, pa su postale cenjene i sve im je oprošteno.
Ne dovodimo se u situaciju da EU prekine svaki kontakt sa nama. Mi smo tražili da nas prime. Nisu nas oni zvali. Oni su nama potrebni kao hleb. Mi njima ne. Oni sa SAD drmaju celim svetom. Prodrmali su i drmaju još uvek nekada moćnu, danas mnogo slabiju Rusiju. Šta će tek sa nama biti?
Vlada Srbije da prizna nezavisnost i samostalnost Kosova. Njen pun teritorijalni integritet i suverenitet,
Ne protiviti se “dobijanju stolice” Kosova u Ujedinjenim nacijama.
Uspostaviti diplomatske odnose i razmenjati ambasadore sa Kosovom.
Uvesti sankcije Rusiji.
Zabraniti ulazak u Srbiju osobama koje je EU stavio na spisak nepoželjnih.
Pomoći da na izborima koji slede u Republici Srpskoj dođe na vlast neko normalan i odgovoran, ko će shvatiti neminovnost suživota sa svojim komšijama.
Intenzivirati kontakte i uspostavljanje najboljih mogućih odnosa sa zemljama u okruženju.
Kristalno jasno prihvatiti u celini spoljnu politiku EU kao svoju.
Kažu, ne može, mora da se menja Ustav. Menjajte Ustav ako ne valja, a mnogo ne valja, ako nas dovodi u situaciju da ozbiljno ugrožava opstanak nacije. I oni plaćenici na Žabljaku su ga skarabudžili za četiri dana.
Stalno brojimo i prebrojavamo ko je od država priznao Kosovo, a ko ne. Tu se vidi ko su naši prijatelji, a ko ne. Neopisiva glupost. Tu se vidi ko je pragmatičan, pametan i ko brani interese svog naroda i svoje zemlje, a ko ima sličan problem u svom dvorištu i plaši se da i njemu mečka jednog dana ne zaigra ispred vrata.
Da smo imali hrabrosti i mudrosti, pa da smo mi prvi priznali Kosovo i odradili sve ono što EU traži od nas, danas bi već mesecima ako ne i godinama daleko odmakli u prilagođavanju poglavljima koja moramo usvojiti takva kakva su. Nema ni govora da mi možemo tu nešto zanovetati, predlagati ili menjati. Mi smo đak. Učiteljica stoji nad nama i kaže - Otvorite vaše sveske, zašiljite olovke i pišite čitko i jasno. Danas ćemo imati diktat… Obavezujem se da ću …
Halejeva kometa pojavi se na nebu svakih 76. godina. Retki srećnici mogu da je ugledaju dva puta u životu. Ako propustimo ovakvu priliku ulaska u Evropsku uniju koju sada imamo, iduću će doživeti tek neke sledeće generacije. Ukoliko dožive.
http://www.e-novine.com/stav/108134-Pri ... osova.html
P.S: Razlog za prestanak rada FAS-a je drastičan pad prodaje modela 500 L na tržištu SAD. Tokom proteklog meseca, naime, kupljena su svega 33 primerka ovog modela (poređenja radi, avgusta 2013. bilo je prodato 1214 komada), što je nesumnjivo uticalo na osetan avgustovski pad ukupne prodaje vozila ove kompanije od čitavih 19,8 % („Fijat” je na američkom tržištu tokom avgusta prodao svega 3362 automobila svih tipova).Privremni prestanak proizvodnje automobila u Kragujevcu
Problem je „eksternog karaktera”, stoji u „Fijatovom” saopštenju, a reč je, najverovatnije, o smanjenom interesovanju za 500 L, navode u sindikatu
Kragujevac – Kompanija „Fijat automobili Srbija“ (FAS) privremeno je obustavila proizvodnju u kragujevačkoj fabrici automobila. U septembru se neće raditi najmanje pet dana, a radnici će odsustvovati sa posla nekoliko dana i narednog meseca. Posle glasina da bi ovo mogao biti početak kraja zajedničke kompanije naše države i „Fijata”, koja je formirana 2008, oglasio se i „Fijatov” menadžment u FAS-u.
„Uzroci ovog privremenog zastoja su eksternog karaktera i odnose se na dešavanja na evropskom i svetskom automobilskom tržištu, koja su uslovljena ekonomskim parametrima i samom ekonomskom krizom. U savremenom poslovanju, privremeno, kratkotrajno zaustavljanje proizvodnje, jedan je od uobičajenih metoda koji se uspešno primenjuju u ovakvoj situaciji, omogućavajući kompaniji da ubrzo nastavi sa radom” – stoji u korporativnom saopštenju kompanije FAS, koja se oglasila pošto se na pojedinim onlajn portalima pojavila informacije da fabrika u Kragujevcu neće raditi 11 dana u septembru.
FAS u svom saopštenju nije naveo koliko se dana neće raditi u ovom mesecu, a prema informacijama iz same fabrike, radnici će i u oktobru dobiti slobodne dane. Niko ne zna tačno koliko, što je u Kragujevcu izazvalo dosta pometnje, imajući u vidu da je „Fijatova” fabrika, sa oko 3.000 zaposlenih, jedna od retkih koja još uvek radi u ovom gradu.
Zatvaranje fabrike ne bi donelo nevolje samo Kragujevcu, već i celokupnoj srpskoj privredi, u kojoj je „Fijat” značajan činilac. Najveći srpski izvoznik prošle godine izvezao je automobile u vrednosti od oko 1,5 milijardi evra, a u prvih sedam meseci ove godine, izvoz je, u odnosu na isti period 2013, uvećan za oko deset procenata.
Problem je, međutim, što je poslovanje FAS-a Vlada Srbije tokom prošle godine subvencionisala sa oko 51 milion evra, a pri tom je neto zarada iznosila samo 10 miliona. Prosta računica pokazuje da je naša država u 2013, u zajedničkoj kompaniji sa „Fijatom”, shodno svom udelu, zaradila svega oko 3,3, a uložila celih 48 miliona evra. Samo do maja ove godine, država je na račun FAS-a, po raznoraznim osnovama, uplatila još dve milijarde dinara, a kakvi će rezultati biti, to u ovom trenutku niko ne može da kaže.
„Još petog septembra smo zatražili od naše države, od premijera, da razmotri situaciju u fabrici automobila u Kragujevcu”, izjavio je juče medijima predsednik sindikata u FAS-u Zoran Marković.
Prema mišljenju ovog sindikalnog lidera, do obustave proizvodnje najverovatnije je došlo zbog smanjenog interesovanja kupaca za model 500L, čija je serijska proizvodnja počela sredinom 2012.
„Nismo dobili zvanično obaveštenje o razlozima zbog kojih se privremeno obustavlja rad, ali pretpostavljam da se radi o smanjenju potražnje za ovim 'Fijatovim' automobilom, zbog čega mora da se redukuje i proizvodnja”, objasnio je Marković.
Da stvar bude čudnija, poslovično precizni italijanski menadžment u svom saopštenju nije naveo ni kada bi proizvodnja „velikog fiće”, koji je svoju premijeru imao na Sajmu automobila u Ženevi 2012, mogla biti nastavljena. Jedino što se kaže je da će to biti – uskoro.
„Kompanija 'Fijat automobili Srbija', kao poželjan poslodavac, sa snažnim osećajem društvene odgovornosti, svesna je neophodnosti održavanja poslova za svoje zaposlene, kao i sopstvenog značaja za ekonomiju kako Kragujevca, tako i cele Srbije, pa je privremeno zatvaranje usmereno upravo ka tome da se fabrika i poslovanje, a samim tim i radna mesta, ljudski i materijalni resursi sačuvaju i stave u funkciju u najskorije vreme”.
U kragujevačkoj fabrici je i do sada nekoliko puta obustavljana proizvodnja, ali se tačno znalo zbog čega. Najčešće zbog kašnjenja u isporuci automobilskih delova koji se prave u Italiji. Ovoga puta, međutim, nije jasno šta je u pitanju, što se vidi i po terminologiji koju koristi menadžment FAS-a – „privremeni zastoj”, privremeno zatvaranje”, „kratkotrajno zaustavljanje proizvodnje”, a razlozi su „eksternog karaktera”.
Ugovor naše države sa „Fijatom” ističe 31. decembra 2018, posle čega svaka od strana potpisnica može da ponudi svoj deo na prodaju (Vlada Srbije – 33, „Fijat” – 67 odsto), s tim da pravo preče kupovine zadržavaju ugovorne strane. U tom odnosu su izvršena i ulaganja u kragujevačku fabriku, vredna oko 1,3 milijarde evra. U fabrici još nije počela proizvodnja drugog modela, što je, takođe, bila tema ugovora, a naša država nije ispunila svoju obavezu u vezi sa izgradnjom putne i železničke infrastrukture u Kragujevcu (južna, severna obilaznica, pruga Kragujevac–Lapovo), na čemu je „Fijat” od početka insistirao.
Brane Kartalović
- U nadi da će dotle mnogi penzioneri pomretiVUČIĆEVE MERE Sada štednja, 2016. tražiću povećanje plata i penzija
Aleksandar Vučić krenuo je u nove reforme, najnepopularnije do sada. On je sinoć na RTS izneo set mera koje bi dovele do ušteda od oko 700 miliona evra godišnje.
Pre objavljivanja odluka Vučić je za “Blic” izneo neke od ključnih mera štednje, prevasodno onih koji građane najviše zanimaju, a to je su plate u javnom sektoru i penzije.
- Reč je o sveobuhvatnim merama štednje koje bi u narednih godinu dana trebalo da dovedu do uštede od oko 700 miliona evra. Oni sa najmanjim prihodima biće potpuno zaštićeni, ove mere se neće odnositi za njih. Plate zaposlenih u javnom sektoru neće biti smanjena svima čija je zarada do 25.000 dinara, a takvih je 113.000 građana - rekao je Vučić za “Blic”.
- U Srbiji 1.038.000 ljudi ima penziju manju od 25.000 dinara i svi oni će biti izuzeti od ovih mera. Ostalima koji primaju više od 25.000, penzija će se smanjivati progresivno. Recimo, onom sa penzijom od 26.000, smanjenje je 220 dinara, oni sa 27.000 ubuduće će imati 26.560, dok će penzija od 30.000 biti umanjena za 1.100 dinara. Onima čije su penzije veće od 100.000 umanjenje će biti 15 do 16 odsto - objasnio je sinoć premijer Vučić, uz opasku da će tačna formula umanjenja biti poznata nakon razgovora sa MMF. Samo na smanjenju plata i penzija ušteda iznosi 400 miliona evra.
Premijer je istakao i da će merama štednje biti obuhvaćena javna preduzeća, da će biti smanjene subvenciji železnici i drugim firmama, da neće više biti ni subvencija u agraru za velike posede.
- Ako uspemo s planiranim merama odmah na početku 2016. tražiću povećanje i penzija i plata zaposlenih u prosveti, zdravstvu... A ako ne uspemo, uvek se može napraviti neka nova većina da vodi zemlju - rekao je Vučić za “Blic”.
Evropska banka za razvoj saoštila je juče procenu da će Srbija 2014. verovatno skliznuti u recesiju s padom privrednih aktivnosti od 0,5 odsto umesto prognoziranog rasta od jednog procenta. Vučić je uveren da će 2016. rast privrede biti dupliran u odnosu na projekcije međunarodnih institucija od 1,35 odsto godišnje.
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gosta