Quo Vadis, Srbijo?

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Deru nas: Marže kod nas najveće u Evropi, i do 150 odsto!

Na putu od proizvođača do potrošača roba prolazi kroz ruke dobavljača, distributera, trgovaca. Iako svako od njih za sebe uzima deo zarade, najveći komad uzimaju trgovci. Marže srpskih trgovaca znatno su veće nego kod njihovih kolega u svetu, pa su hrana, odeća, obuća i bela tehnika kod nas mnogo skuplji nego u ostatku Evrope.

Dok je velikim trgovinskim lancima u Evropi isplativo da na prehrambenim proizvodima zarađuju oko pet odsto, marže trgovaca u Srbiji višestruko su veće. Potrošači ističu da je velika sloboda trgovaca u formiranju cena posledica nedostatka konkurencije, ali i da na cene utiču i skupa i neefikasna država, korupcija, monopoli, nimalo jeftina domaća proizvodnja.

Koliko tačno bilo koji učesnik u trgovinskom lancu zarađuje, dobro je čuvana tajna, a da stvari mogu da budu neuporedivo jeftinije, govori nam poseta inostranstvu gde istu robu građani mogu da pazare za mnogo manje novca.
Udruženja potrošača kao glavne krivce za visoke cene vide marže trgovaca koji cenu povećavaju za 10 do 150, što je šest puta više nego u Evropi, a pitanje je koliko bi veće bile njihove marže da kupovna moć građana nije ozbiljno poljuljana.

Koliko su marže visoke, nagoveštavaju razlike u cenama istih proizvoda ne samo kod nas i u inostranstvu, ali i u različitim gradovima u Srbiji, pa čak i prodavnicama iste firme u jednom gradu.

Slika

- Dok se neki zadovoljavaju maržom od desetak odsto, neki ne prodaju robu ukoliko im profit nije bar 150 odsto. Njihovi apetiti sigurno su veći, ali ih u tome ograničava prazan džep prosečnog kupca – objašnjava Goran Papović iz Nacionalne organizacije potrošača.

Dok je za osnovne životne namirnice, poput mleka, ulja, šećera, brašna marža oko 10 odsto, za ostale prehrambene proizvode udeo trgovaca prelazi i 35 odsto. Slaba kupovna moć snizila je marže bele tehnike, tehnike i automobila na minimum dok se marže koje banke uzimaju kada odobravaju građanima kredite kreću od 3 do 10 odsto. Najveće marže drže trgovci obuće i odeće i one se kreću do 150 odsto.

Činjenica da su trgovinski lanci u Francuskoj, Engleskoj ili Austriji našli računicu po kojoj im je isplativo čak i kada je razlika između nabavnih cena i onih na rafu - tri do četiri odsto, ljuti domaće potrošače. A posebno ih ljuti činjenica da su te iste marže u Srbiji veće i u odnosu na okruženje, iako je Srbija poljoprivredna zemlja koja je manje-više hranila susedne države. Tako su marže u Crnoj Gori i Sloveniji oko 20 odsto, a u Republici Srpskoj znatno niže - osam odsto.

- Zato, recimo, patike poznatih dobavljača mogu i do 40 odsto jeftinije da se nađu u Beču nego u Beogradu. Slična priča je i sa brendiranim čizmama, pantalonama, jaknama – objašnjavaju u Centru za zaštitu potrošača.
Sniženja koja to nisu

Dokaz toga da marže i kod nas mogu da budu mnogo niže jesu i razna sniženja gde se cena spušta do neverovatnih 70 odsto, a da trgovci i dalje imaju više nego solidnu zaradu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Zec: Srbiju pojele partije

Profesor ekonomije dr Miodrag Zec: Ekonomiju vode isti ljudi, zato nema rezultata. Državnu kuću moramo iznova da podignemo. Tragične greške su počinjene u obrazovanju

SRBIJI ne treba rekonstrukcija Vlade, već potpuno nova konstrukcija države. Našu državnu kuću moramo gotovo iznova da napravimo, jer nemamo bezgranične resurse da saniramo ogromne troškove koje ovaj sistem izaziva. A Srbija umire na rate i na kredit. I toga naša vlast mora da bude svesna.

Ovim rečima dr Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, u razgovoru za „Novosti“, ocenjuje stanje u srpskom društvu i trenutna politička nadmudrivanja.

* Mogu li, onda, ikakav pomak doneti najavljene promene u Vladi?

- Čini mi se da to pitanje više služi da se stabilizuje stanje u strankama, a ne da se promeni koncept i stvori potpuno nova politika Srbije u novom geostrateškom okruženju. Nesumnjivo je da su ovu vladu do sada obeležili novi kontakt sa Evropom i taj famozni datum i borba protiv korupcije. Ali po ekonomskom pozicioniranju države nije ništa urađeno, niti može da bude urađeno. Ekonomiju vode isti ljudi koji su je vodili poslednju deceniju.

* Kako napraviti jeftinu i prosvećenu državu?

- To podrazumeva politički model koji personalizuje čoveka. Ovde su partije pojele državu. Ovde svako ko dođe na vlast se kune da je vojnik svoje partije. Moramo da imamo poslanički sistem koji prepoznaje čoveka, da čovek dobija izbore, jer čovek je program. I da imamo stotinak poslanika u parlamentu koje sve možemo prozvati imenom i prezimenom, a ne da imamo utisak da se svi kriju iza nekih partijskih struktura.

* Je li uopšte moguće da se u tim okolnostima podigne privreda?

- Stvaramo sistem u kojem se ne podrazumeva da neko treba da plaća struju, porez, troškove... Ako neko ima veliki biznis i imovinu, a ima milijarde dugova koje neće da plati, u sledećoj etapi će mu ljudi ulaziti u njegove prodavnice i uzimati robu bez plaćanja. Treba krenuti od dve osnovne stvari: koncepta države i društva i sistema obrazovanja. A tu su tragične greške napravljene. Nije problem ovde što se neko protivzakonito obogatio. To se može rešiti za šest meseci: zatvoriš ga i oduzmeš mu imovinu. Ali, kad vi date milion lažnih diploma, kada pustite ambroziju u sistem i porušite sve vrednosti društva, ne možete to tako lako da iskorenite.

* Smatrate li da je ulazak u EU jedino rešenje za ekonomske nedaće?

- Srpska Vlada pala je u zabludu, a to je da se smatra da dobro radiš ako te Zapad mnogo hvali. A zaboravlja se da je Zapad i Miloševića mnogo hvalio, pa ga je na kraju stavio u Hag. Zapad je veoma hvalio i Gorbačova i njegove reforme, da bi ga na kraju ponizio, pa se izdržava tako što radi kao pi-ar menadžer jedne fabrike torbi. Zapadu nije cilj da Čeda Jovanović prizna Kosovo, a najviše bi im odgovaralo kada bi to mogao da učini Šešelj.

* Mirite li se sa tezom da je Kosovo izgubljeno?

- Mi smo Kosovo izgubili politički, teritorijalno i etnički. Ali mogli bismo da ga zadržimo kulturološki, da svetu predočimo našu tradiciju i kulturu. Jer ako duhovno izgubimo Kosovo, gubimo mnogo. Lako može da nam se desi tragedija da za 20 godina Kosovo uđe u EU sa slikom Pećke patrijaršije, kao što je Hrvatska ušla sa Nikolom Teslom, a srušili su mu kuću i spomenik u Gospiću.

* Jeste li zadovoljni borbom protiv korupcije koju sprovodi Vlada?

- Korupcija se tretira kao tekuća pojava koja se personalizuje. Nije to tako loše, ali je problem što je sistem koji smo stvorili prirodno stanje za korupciju. Kao što rastu palme na Mediteranu, tako raste i korupcija u našoj zemlji. Ekonomska i politička elita mora sebi da postavi pitanje zašto svi vladari ovde završavaju tragično? Nije napravljen sistem ovde da se može normalno „popeti“ na vlast i sa nje normalno sići. Pogledajmo sudbinu Miloševića. Pa Đinđića. Od dizanja u zvezde do guranja u blato.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Rekonstrukcija Vlade RS - 2013.

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Potpisan Sporazum o strateškom partnerstvu Jata i Etihada, osnovana kompanija „Er Srbija”

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

Prvo ovo:



A onda ovo:
Вучић и Аваз: Грешан сам према вама био

Први потпредсједник Владе Србије Александар Вучић оцијенио је за сарајевски Дневни аваз да је вријеме да се признају грешке из прошлости и да се, у интересу будућности, врати повјерење међу народима Србије и БиХ.

"Дошло је добро време за све нас који смо грешили у прошлости, на стидимо се да признамо своје политичке грешке, немам никакав проблем с тим, и да ме не питате ја желим о томе да говорим, да ствари поставмо без претеране љубави на један рационалан ниво и рационалан колосек", рекао је Вучић за сарајевски лист.

"Ја мислим да у Србији данас, и то вам отворено кажем, не постоји никаква, ни најмања мржња према Бошњацима. Никаква!", рекао је вицепремијер и, како га представља Аваз, централна политичка фигура Србије, рођени Берограђанин који води поријекло из Чипурића код Бугојна.

Вучић је истакао да то говори као неко "ко добро зна обе стране Србије, и ону националну или националистичку, како год хоћете, и ону грађанску Србију".

Он је додао да би волео да је тако и да нема мржње у БиХ, али није сигуран, и да би волио да је исто тако и у Републици Српској.

"Постављање ствари у рационалну раван, размишљање о економији, о будућности, размишљање о томе шта је то што можемо да урадимо заједнички, који су то међународни тендери на којима можемо заједно да учествујемо, који су заједнички пројекти, које можемо да урадимо, јер мислим да можемо, то је пут којим треба да идемо", поручио је Вучић и додао да је увјерен да ће међу људима на овим нашим просторима расти међусобно повјерење.
Сребреница, зашто да не

"Ви мене питајте да ли правим разлику између Расима Љајића, Сулејмана Угљанина, који су министри у Влади Србије, или Муамера Реџовића из Новог Пазара, у односу на неке Србе. Наравно да не правим никакву разлику. Они то могу да потврде”, рекао је Вучић.

Упитан да ли намјерава да оде у Сребреницу, Вучић каже да то није проблем, али да прије тога жели да разговара са људима. Не жели, каже, да се његов одлазак тамо схвати као провокација с било чије стране.

Он, међуитм, мисли да је кључна ствар за све нас да пре свега размишљамо о будућности:

"Јер, докле год ми будемо причали о прошлости, ми о будућности нећемо размишљати. Да не буде забуне, не желим да се скривам иза било кога ко је лажно у име народа којем припадам починио тај стравични злочин. Стравични, језиви злочин, толико страшан да вас је срамота што неко ко је у томе учествовао припада вашем народу", навео је вицепремијер.

Он је истакао да му то није тешко да каже и запитао:

"Да ли су Срби такви због тога што се догодило у Сребреници и да ли су Бошњаци такви због тога што се догодило на неким другим местима, на Озрену, где су неким Србима главе одсецане, у мањем обиму, у мањем броју".
Ако ме питате...

“Не. Нису. Већ, ти који су одговорни за те страшне злочине морају да одговарају, а нама другима ће, нажалост, требати много, много времена да изградимо међусобно поверење”, рекао је Вучић и додао да је то његова суштинска порука и мисли да ће се са свим тим сложити већина – и сви Срби и сви Бошњаци, ко год буде прочитао то што говори.

“То је једини пут. Ако мислите да ми треба да продубљујемо наше разлике и да их увек истичемо у први план, ја мислим да не треба”, уверен је он напоменувши да жели да разговара и са руковдоством у Сарајеву и са званичницима у Бањалуци о томе шта је то што треба да урадимо да би градили поверење између два народа.

Упитан шта би саветовао политичарима у БИХ како би та држава што пре добила датум за почетак преговора о прикључењу ЕУ, Вучић каже:
“Једино што знам је да ће вама бити једнако тешко као и нама, можда и теже. Ми смо успели да то изгурамо, некако на силу. Да сте размишљали о оцени свега и сваког потеза никада то не бисте изгурали, али смо рекли народу 'ово је све тешко и ужасно за нас, зажмурите, ми ћемо да прогутамо те жабе у ваше име, пробудите се после шест месеци и имаћемо неки резултат'. И тако смо урадили”, искрен је Вучић.

Признаје да му није било лако да оде у Косовску Митровицу, тамо где су га, како каже, некада дочекивали као хероја, а сада су га дочекали повицима да је издајник.
"Али, као што знате, отишао сам тамо, преживео то и у лице им рекао све што мислим, да је тај споразум у Бриселу добар за њих, за целу Србију и њену будућност и за наше односе са Албанцима”, навео је вицепремијер.
Реалиста сам реални

Кад је ријеч о односима са и унутар БиХ, Вучић истиче да такође нема проблем да каже да за Србију постоји држава БиХ и постоји Република Српска у складу са Дејтонским споразумом.

“Какав бих ја то човек и политичар био да сада говорим да БиХ не постоји. Као што видите, ја исти речник користим пред вама и пред господином (председником РС Милорадом) Додиком. Исте ствари говорим у Москви, Вашингтону, Бриселу, Београду и Косовској МИтровици. И зато ми људи верују, зато што ја немам две различите приче”, навео је он.

А да ли је српски народ исти са једне и са друге стране Дрине, Вучић каже: “Па то је несумњиво. Због порекла, сматрам себе Србином са западне стране Дрине. То је исти народ, али то не значи да исти народ треба да живи у једној држави. Овде имамо две државе. Имамо Србију и Босну и Херцеговину".
Са Додиком сложено, а не сложно

Додика, каже, познаје дуго и њихови су односи "били и остали веома сложени":

“Моја обавеза, као некога ко је у врху Србије, јесте да имам професионално добре и најбоље могуће односе са руководством РС, а о свему другом личном, нити се тиме бавим, нити мислим да ми је то посао, нити мислим да је било коме важно. И кад буде неко други на месту Милорада Додика, мој однос ће бити исти”, јасан је Вучић.

О аспирацијама БиХ да буде чланица НАТО, Вучић, који је и министар одбране, каже да Србија има скупштинску декларацију о неутралности и да разуме став који долази из Српске зато што желе да у војном смислу буду у истом савезу као и Србија, а не да БиХ буде у НАТО, а Србија да буде у неком другом савезу или да не буде нигде.

А на питање о наводним увредама владике захумско-хрцеговачког Григорија на рачун предсједника Србије Томислава Николића, Вучић је рекао:

"Ја председника Николића веома поштујем и не мислим да је добро ако је то на такав начин рекао владика Григорије".
Jebote, koja količina pepela treba da bi se ovaj posipao, a ja bih ga pitao kad je lagao. Onda ili danas?
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Državna holding-kompanija „Mubadala” iz Abu Dabija vaskrsava & spasava srpsku privredu
Poseta menadžmenta najveće kompanije Emirata Vladi Srbije nije donela i odluku gradi li se u Srbiji fabrika čipova. Ipak, otvaranje Centra za razvoj čipova, ali i dogovor o gradnji delova za avione uvod su, saznaje Blic, u gorepomenuti posao vredan četiri milijarde dolara.

Posle više meseci analize stanja u Srbiji, Mubadala je odlučila da srpskoj strani ponudi da odmah, tačnije već u septembru, ta firma u Beogradu izgradi centar za istraživanje i razvoj informacionih tehnologija.

„Reč je o konkretnim projektima koji prethode izgradnji fabrike čipova u Beogradu, odnosno centar bi bio namenjen razvoju čipova. Za potrebe ovog centra biće angažovano 50 naših doktora nauka iz ove oblasti”, objašnjava za Blic Mlađan Dinkić, aktuelni ministar privrede i finansija.

Drugi projekat koji bi bio realizovan preko jedne od firmi iz sistema Mubadale – Mubadala Erospejs - znači zapravo izgradnju haj-teh fabrike konstrukcija za avione.

Ona bi u početku bila projektovana u desetak linija i proizvodila bi delove u vrednosti oko 400 miliona dolara.
„Od prošlog oktobra kada smo po prvi put razgovarali do danas smo sa partnerima iz Abu Dabija napravili mnogo toga. Mubadala će, definitivno doneti visoke tehnologije i investicije kakve do sada Srbija nije imala”, poručuje Dinkić.
„Oni će obezbediti da se uposle naši vrhunski naučnici i da industrija znanja u budućnosti po izvoznim prihodima postigne uspeh kao što danas imamo u auto-industriji. To je tehnologija kakvu imaju samo vodeće svetske sile, što će od Srbije napraviti lidera u regionu u industriji znanja”, konstatuje ministar.

Kako saznaje Blic, za mesec dana će se intenzivirati razgovori koji bi trebalo da dovedu do otvaranja novih poslova firmi iz Abu Dabija, a pre svih Mubadale u Srbiji.

Recimo, jedna od firmi iz ovog sistema vrlo je zainteresovana za gradnju na mestu gde su danas ruševine Generalštaba, ali i za beogradski projekat „Grad na vodi”. Zainteresovani su za ulaganja u domaće turističke centre, a pre svih u Kopaonik, kao i aktuelna lovišta.

Državna firma iz Abu Dabija vrlo je, kako potvrđeno Blicu, zainteresovana za najavljeni konkurs za prodaju licence za 4G mobilnu telefoniju.

Razgovori su vođeni i o mogućnostima gradnje gasnih elektrana, solarnih panela i slično.
(Blic)
Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Lazar Krstić od 26. avgusta novi ministar finansija
Ministar finansija u rekonstruisanoj Vladi Srbije biće Lazar Krstić, rekao je u sredu uveče savetnik prvog potpredsednika Vlade Siniša Mali.

Kako je Mali potvrdio agenciji Beta, finansijski eskpert Lazar Krstić saopštio je odluku večeras na sastanku sa prvim potpredsednikom Vlade Srbije Aleksadrom Vučićem.

Slika

Finansijski ekspert Lazar Krstić

Sednica Skupštine Srbije na kojoj će se raspravljati o izmenama Zakona o ministarstvima i izabrati novi članovi Vlade zakazana je za 26. avgust, kada bi Krstić trebalo da preuzeme posao ministra finasija.

Krstić (29) je studije završio na jednom od najboljih svetskih univerziteta Jejl u Nju Hejvenu u SAD, gde je diplomirao u oblasti matematike, etike, politike i ekonomije. Radio je u konsultatnskoj kući „Mekenzi” u Njujorku kao finasijski ekspert.

(Beta)
P.S:
Vreme je da se izaberu napadači, a ne bunkeraši!

Razmišljanje dobronamernog i delimično kvalifikovanog amatera

Pročitah juče nekoliko izjava jednog od nezvaničnih kandidata za visoke i odgovorne funkcije u budućoj rekonstruisanoj vladi Srbije. Odmah mi je zasmetala „ekspertska“ visina i nadmenost, sa koje se čuo vrlo oštar i kritički ton prema jednoj odluci nekadašnjih legitimnih državnih organa Srbije, od pre nekoliko godina, a koja se, gle čuda, tiče direktno ličnih materijalnih interesa samog eksperta ( pitanje stipendije: dobijene, nedobijene, prekinute...), da ne kažem već stasalog kritičara. Pitam se, kako neko misli da uopšte može da otpočne svoju karijeru „eksperta“ i visokog državnog činovnika, da ne kažem narodnog sluge, a da odmah krene sa političkim kritikama, ulazeći pre u polje politike nego u polje svoje eskpertize i stručnog rada. Da vam postavim jedno pitanje: šta bi se desilo sa nekim mladim i potencijalno dobrim fudbalerom, kada bi pre nego što je i pozvan da igra u nacionalnom timu, izašao u javnost sa kritikama rada predhodnog selektora kome se nudio a on ga odbio, ili sa pohvalama novog selektora koji je konačno uvideo greške predhodnog i pozvao ga?! Naravno, posle toga, njega ne bi pozvao u tim ni taj ni neki drugi selektor, sve dok ne bi zaćutao, ili bar dok ne bi pokazao svojim rezultatima i igrama, koliko zaista vredi. Ne možeš početi ni karijeru sportiste, tako što ćeš kritikovati one koji se nalaze hijerarhijski daleko iznad tebe, i to dok se sam nalaziš na najnižoj stepnici te iste hijerarhijske lestvice. Posebno ne možeš kritikovati svoje buduće poslodavce, kolege, kolege naučnike, državne službenike...

Stipendijom do patriotizma

Ne, nisam i ne želim biti zlonameran. Ne znam čak ni kakvi su bili zakonski propisi koji se tiču uslova za ostvarivanje prava na državnu stipendiju, kako tada, tako ni sada. Čak mislim da to nije ni važno. Ali žaliti se sluđenom javnom mnjenju Srbije, kako vam je pre nekoliko godina državna stipendija, te iste nepravedne države ukinuta, odmah nakon što ste dobili američku stipendiju, meni je lično u najmanju ruku tužno. Naša zemlja je siromašna i valjda se gospodin „ekspert” ne ljuti što on nije primao sve vreme dve stipendije (našu i američku), od kojih mu je ona američka svakako bila daleko veća i više nego dovoljna, a nekome drugom je i ona naša mala i siromašna, svakako bila neophodna i možda jedina šansa da se školuje. Pa zar se nema bar malo tog običnog ljudskog domaćeg patriotskog osećaja za pravdu. Zar neko misli da je pošteno da on prima dve stipendije, a neko nijednu. A šta da je on taj koji nema nijednu, a da je neko drugi na njegovom mestu i ima dve stipendije? Osim toga, taj gospodin očigledno nije ni bio potpisnik ugovora o precizno definisanim uslovima stipendiranja sa državom Srbijom, koji bi toj istoj siromašnoj majčici Srbiji garantovao da će se taj stipendista nakon završetka studija vratiti u našu siromašnu domovinu, da joj svojim znanjem uzvrati datu pomoć. Nalazim da isti gospodin i nije bio tako mnogo ekonomski pogođen obustavom isplate naše stipendije, po svojoj visini, sigurno više nego skromne, jer i sam kaže kako mu ta stipendija „nije značila mnogo finansijski, već mu je više značila tako što mu je davala osećaj pripadnosti Srbiji“! Čekajte, nekome se mora isplaćivati novac države Srbije samo zbog toga što mu daje osećaj pripadnosti! Prvi put čujem da novac može da pojača osećaj pripadnosti i umanji osećaj odbačenosti. Znam da živimo u vremenu u kome nas užurbano uče, da se skoro sve može izraziti u novcu, pa me i ne čudi što neko sa ovakvim stavom, može u tako prestižnoj školi kao što je Jejlu, da ima sa ovakvim stavovima i najviše ocene i iz etike.

Do školarine uz pomoć dva telefonska poziva

Evo i mog ličnog iskustva sa stipendijama, nacionalnim i stranim. Ja sam u redovnoj proceduri prijave na konkursa za upis na postdiplomske studije u toku 1997. godine (primano samo 5 stranaca iz čitavog sveta), uspeo da se upišem na iste, koje su se odvijale na prestižnom Kraljevskom koledžu u Londonu. Samo školarina je iznosila za godinu dana oko 40.000 nemačkih maraka, plus procenjeni troškovi života za tu godinu oko 24. 000 nemačkih maraka. Država u to vreme iscrpljena sankcijama nije mogla da mi pomogne, i ja sam to saopštio mom savetniku na koledžu u Londonu, lično prilikom našeg susreta i upoznavanja na fakultetu (otišao sam na taj susret zahvaljujući donatorstvu jedne velike državne kompanije). Moj mentor, ujedno i prodekan za nastavu na pomenutom koledžu, mi je obezbedio stipendiju Svetske banke u dva telefonska razgovora obavljena preda mnom! Ujedno mi je našao i posao sa trećinom radnog vremena da bih zaradio za stan hranu i ostale troškove života u Londonu! Ali imao je jedan mali uslov koji se meni nije svideo - da nakon diplomiranja moram raditi kod njih na Institut najmanje pet godina. Rekao sam da ću razmisliti i odgovoriti kada se vratim u Srbiju. Odgovorio sam da ne mogu to da prihvatim. I sledeće godine, 1998. Pisali su mi da ne moram ponovo konkurisati na iste postdiplomske studije, već da će me one automatski ponovo primiti po skraćenoj proceduri, ako želim. Završio sam postdiplomske studije ovde, i specijalizaciju, kao i doktorat. Imam sasvim solidnu karijeru naučnika i stručnjaka u ovoj zemlji. Sarađujem sasvim ravnopravno sa kolegama iz moje naučne oblasti, i to iz regiona i Evrope, i u mnogim oblastima je moja ustanova, po rezultatima, u gornjem delu tabele, uključujući i zemlje Evrope. Ne kajem se za svoju odluku, niti optužujem državu Srbiju što mi nije pomogla nekada nikakvom stipendijom. Ne bih se ni setio toga da me ne podsetiše izjave eksperta. Možda bi moja Srbija meni pomogla i onda, i mogla da me finansira nekom skromnom stipendijom, da nije bila iscrpljena ekonomskim sankcijama, između ostalog uvedeneih i od te iste Velike Britanije, na čijoj velikoj školi htedoh da se usavršavam.

U Srbiji nema uslova za ozbiljnu nauku?!

No, da se vratimo i ostatku izjave ovog eksperta, date za nacionalne medije ove države. Mlađani ekspert ističe da ga posebno, citiram „zanima EU, naše mesto u EU, budućnost EU i budućnost Srbije”! Tim redom, prvo budućnost EU pa na kraju budućnost Srbije! Nazdravlje! Pa zar je „ekspert” morao da krene sa ovakvim „eskpertskim izjavama”, koje su čisto političke a ne ekonomske, i to na samom početku! A tako bi bilo divno da je u prvim izjavama dao svoju sopstvenu viziju ekonomije Srbije, kakva je sada i kako i na koji način on vidi u budućnosti. Bar ja sam to želeo. Isti ekspert ističe kako u Srbiji „uopšte nema sredstava, ne samo finansijskih već i tehničkih da se neko od njih bavi ozbiljno naukom”. Dakle, problem je što mi nemamo gde da se vratimo jer nemamo gde da radimo. Čim nam Srbija stvori te uslove, evo nas kod vas...izgleda da su sad uslovi stvoreni.

Ja i hiljade i hiljade naučnika i stručnjaka zemlje Srbije, koji se bavimo svojim oblastima ne znamo o kojim novouspostavljenim dobrim uslovima za rad u nauci ovaj ekspert govori! Ja nisam maliciozan, nimalo, naprotiv, ja samo ne znam o čemu se radio i osećam se veoma loše zbog toga. Da se razumemo, ja ne želim da kažem ništa loše niti na teret ove vlasti. Nije ovakvo stanje u nauci nastalo zarad njihovih grešaka, jer oni su na vlasti jedva godinu dana. proporcionalno toj činjenici je i njihov doprinos ovakvom lošem stanju. Ali opet ne mogu da verujem da se stanje u nauci tako promenilo nabolje da se to vidi i iz Njujorka, iz SAD-a, a ja to ne vidim ni iz Srbije. Izgleda da je stanje sa mojom dioptrijom naglo pogoršano. Bojim se samo da mi za tako loš vid treba neko jače optičko pomoćno sredstvo, nego što sam u mogućnosti da sebi priuštim, a to bi pre svega mogla biti stipendija američke vlade, u periodu od bar tri, četiri godine, ili možda i nešto još jače, a što ne umem ni da definišem. To je za mene već krupna nauka.

Podsetnik: Siromašna Kraljevina Srbija najviše je ulagala u školovanje

A ako bi se pak složili sa prvim delom prethodne izjave, koja govori o lošim uslovima za rad u nauci u Srbiji za ljude koji se školuju u inostranstvu, pa požele da se vrate, e za njih imam mali podsetnik. Evo o čemu se radi. Treba se podsetiti koliko je malena siromašna Kraljevina Srbija, ulagala u školovalanje ljudi u inostranstvu, koji su se nakon toga vraćali u svoju zemlju i vrlo često počinjali od potpune nule u svojim naučnim oblastima. Vrlo često su morali da obijaju pragove ministarstava, vrata političara i poslanika, uglednih i bogatih ljudi, uticajnih i uglednih raznoraznih društenih delatnika, a sve kako bi uspeli da objasne značaj i važnost realizacije svojih ideja za budućnost Srbije. Dešavalo se često da su morali da počinju od potpune nule, od praznog lista hartije, od nepostojeće opreme, ljudi i resursa, ili još gore: od nepostojeće i nepoznate naučne oblast, nepostojeće državne ustanove i institucije. Mogli su i oni da ne vrate u Srbiju, dok se ne stvore tehnički i finansijski uslovi, jer eto, trenutno, nema gde da rade.

Neću da podsećam da je jedan Milutin Milanković, kome država i nije plaćala školovanje, ipak, i pored mnogih neverovatnih finansijskih ponuda za posao (npr. velika plata i udeo u tada najuglednijoj kompaniji za proizvodnju betona i gradnju u Beču), izabrao da bude profesor Beogradskog univerziteta i stručni saradnik i predsednik državnog organa za tehnički prijem građevinskih objekata u Srbiji (radeći najbolje statičke procene i kontrole u to doba), i da svoja najveća otkrića postigne u malenoj kancelariji u potkrovlju PMF-a u Beogradu! Ne kažem, nisu svi poput njega, i ne mora ni da budu.

Možda je još upečatjiviji primer profesora Vladimira Jakšića, koji je završio visoke škole ekonomije u Tibingenu, Hajdelbergu i Beču, u prvoj polovini 19. veka, i godinama nije uspevao da nađe državni posao, a što ga uopšte nije sprečavalo da kao ekonomista, za početak svoje karijere krene samoinicijativno sa prvim meteorološkim merenjima u Srbiji, i to na svom imanju, na Senjaku, od 1848. godine, i da već 1856. godine, u Srbiji uspe da formira 27 mernih stanica, u 20 gradova Srbije, što je u tom trenutku bila najgušća mreža meteoroloških stanica u Evropi! A to mu je bio hobi! Ali je na studijama u Nemačkoj shvatio značaj praćena meteoroloških parametara za jednu zemlju, posebno poljoprivrednu kakva je Srbija bila. Otuda mu i ime oca srpske meteorologije! Kasnije otpočinje i karijeru državnog činovnika iz oblasti ekonomije, i to u ministarstvu finansija, da bi formiranjem kancelarije za obradu i prikupljane podataka od značaja za državnu ekonomsku i finansijsku politiku postao i otac srpske statistike! Ne, on se nije razočarao što nakon studija u elitnim školama u Nemačkoj, u Srbiji nije imao gde da radi i primeni svoja stečena znanja, u ondašnjoj seljačkoj nerazvijenoj zemlji! On je sve ono što Srbija tada nije imala, a po njegovom mišljenju je trebalo da ima, krenuo da stvara, pri čemu je vrlo često morao da značaj svojih ideja objašnjava mnogo manje obrazovanim da ne kažem često i nepismenima, a moćnim političarima. Postao je i član Srpske akademija nauka. Ali nije tražio da bude ministar ili savetnik političara. To ga nije zanimalo. On je bio samo ekspert i stručnjak.

Pitam se i koji su ti svi za mene nedovoljno informisanog, bezimeni mladi i stručni ljudi nekadašnje Srbije, išli u korak sa savremenim svetom i razvijali ondašnju seljačku Srbiju, na gotovo za nas danas, nezamislivom brzinom. Tako je telegraf u Srbiju stigao već 1855. godine, samo 11 godina nakon otvaranja prve telegrafske linije na svetu između Baltimor i Njujork 1844. godine.

Aleksandar Bel konstruiše prvi telefonski aparat 1875. godine, da bi prva telefonska linija u Beogradu proradila već 1883. godine, samo osam godina kasnije.

Godine 1874. se u Bernu održava osnivački kongres Svetskog poštanskog saveza, a Srbija je jedna od malobrojnih zemalja osnivača.

Godine 1880. se u Parizu održava konferencija Svetskog poštanskog saveza, gde se potpisuje Konvencija o međunarodnoj razmeni paketa do 3 kg težine. Srbija je jedna od ukupno samo 19 zemalja sveta potpisnica te konvencije! Srbija, siromašna i mala, tek oslobođena vazalnih odnosa sa otomanskom imperijom, nije išla samo u korak sa svetom, ona je bila među predvodnicama razvoja ondašnjeg mnogo bogatijeg sveta.

Ko su ti očigledno mladi i stručni ljudi u Srbiji, koji su bili svesni značaja svih ovih gore pobrojanih pristupa vlasti u izgradnji moderne infrastrukture i i institucija, a sve radi modernizacije i razvoja Srbije.

Za vođenje države životno iskustvo nepotrebno?!

Ne mogu da razumem da za mesto ministra finansija ili privrede ne treba nikakvo duže iskustvo već je dovoljno i par godina rada u nekoj konsultantskoj kući, a o životnom iskustvu i da ne pričamo – životno iskustvo očigledno u Srbiji nije ni potrebno za vođenje države! Može svako ko ima dosta glasova.

A da sada pogledamo malo u nama mnogo bližu i jasniju prošlost Srbije.

Sećam se eksperta Božidara Đelića, koga su uz priču da je radio sa profesorom Džefri Saksom, odmah postavili na mesto ministra. To čudo od čoveka nam je servirano kao nešto što nam je sam Bog poslo! Naravno, niko nije znao da kaže gde je taj čovek zaradio prestižno titulisanje sa onim „ekspert“. Ako gledate broj njegovih objavljenih naučnih radova u naučnim uglednim časopisima iz oblasti ekonomije i finasija, to jest u njegovoj oblasti, nećete naći nijedan. Bar ja nisam upseo u tome. Ako gledate broj autorizovanih predavanja i objavljenih članaka u međunarodnoj i domaćoj štampi, ni tu situacija nije mnogo bolja, tek par njih. Ako gledate učešće njegovo na naučnim projektima, opet nećete naći nijedan! Samo obavijena tajnom privatizacija u Poljskoj i Rusiji, gde je imao i određenih problema sa državnim institucijama Rusije, koje su mu i otkazale svoje gostoprimstvo. No, sa druge strane, i gospodin Đelić je bio iskren: rekao je da ga je profesor Saks, još kao svežeg studenta i diplomca angažovao u svom timu eskperata, i to tako što je na osnovu njegovog imena i prezimena zaključio da je možda Poljak, a kada mu je naš Božidar objasnio ponosno da je on Srbin, profesor Saks je rekao „svejedno, nije bitno, spremaj se da ideš sa mnom”. Eto neke koristi i od ovih naših za svet smešnih imena i prezimena.

Sećate se sigurno Dragoslava Avramovića. Taj čovek je završio pravni fakultet u Beogradu, doktorirao ekonomske nauke u Beogradu takođe, radio u Narodnoj banci Jugoslavije, potom kao odličan stručnjak odlazi u Svetsku banku, gde od mesta šefa Odeljenja za opšte studije, napreduje do mesta direktora. Da ne pominjem da je sve vreme bio savetnik mnogih organa UN, kao i banke za razvoj i trgovinu u Vašuingtonu itd. Kao penzioner u godinama (74 godine starosti), postavljen je za guvernera NBJ i sprovodi svoj program za zaustavljanje hiperinflacije, i to veoma uspešno. To je ekspert.

Slovenci su sve vreme tranzicije u svojoj zemlji, a po pitanju makroekonomske politike, slušali savete, pravnika, ekonomistu i rektora Ljubljanskog univerziteta Jože Mencingera. I dok je ta politika bila na snazi, a koja je bila u suštini potpuno suprotna od one predlagane od strane MMF i Svetske banke, Slovenija je ekonomski odlično stajala i 2005. godine imala nula eura dugova!!! Od tada se potpuno napušta njegovo stanovište i sprovodi neoliberalna politika koja dovodi Sloveniju do duga od preko 60 milijardi evra!

Ako moraju stranici neka budu nobelovci!

Ako već ova zemlja traži strance za savetnike i ministre u oblasti ekonomije (pod tim podrazumevamo i finansije i privredu i ekonomiju i trgovinu), onda je svetski izbor zaista više nego dobar. Mnogi su ovenčani i Nobelovom nagradom.
Prvi na mojoj listi je nobelovac Jozef Stiglic, koji je radio u Svetskoj banci, MMf-u i kao ministar finansija SAD-a. Poznat je kao veoma glasan i cenjen dugogodišnji kritičar neoliberalnog koncepta ekonomije. Ujedno sam siguran da za svoje aktivnosti ne bi ni tražio previše novca jer su retke zemlje koje bi imale hrabrosti da ga angažuju, a ujedno je i potpuno ostvaren čovek u materijalnom i karijernom smislu, pa bi mu ovo bio veliki profesionaslni izazov.

Majkl Spens, opet nobelovac, sledeći je na mojoj listi kome bi se mogla poveriti ekonomska politika naše zemlje. O njemu je na svom blogu pisao naš ugledni ekonomski analitičar, koji živi i radi u Londonu, Nebojša Katić. Tako sam se i ja o istom zainteresovao. Majkl Spens, pored toga što je nobelovac, je u svetu još poznatiji kao predsedavajući Komisije za rast i razvoj, koja je formirana 2006. godine, i koju su činili 21 stalni član iz 18 zemalja, i koja je za svoje aktivnosti, angažovala još dodatnih 300 stručnjaka širom sveta. Komisija je bila sponzorisana od strane zapadnih vlada, Svetske banke i fondacija. Komisija je analizirala ekonomsku politiku 13 ekonomski najuspešnijih država sveta u periodu od 55 godina, od 1950. do 2005. godine i pokušala da izvuče najmanji zajednički ekonomski sadržatelj tog uspeha. Parametri uspeha su da je zemlja obavezno imala bar 25 godina stopu rasta od najmanje 7 odsto godišnje. Nasuprot vladajućoj ekonomskoj „mantri“ o slobodnom tržištu kao temelju svake uspešne ekonomije, zaključci ove komisije se nisu nimalo svideli naručiocima ove studije, pa su je brže bolje pokušali gurnuti pod tepih i zaboraviti.

Majkl Spens je pokazao da je čovek od punog integriteta i da se protiv činjenica u nauci ne može ništa preduzeti (nije bilo po onoj-ako činjenice ne potvrđuju praksu-tim gore po činjenice). Studija ukazuje da ekonomski najuspešnije zemlje nisu baš ljubiteljice slobodnog tržišta. One ne da nisu jurile bezglavo u slobodno tržište, već su se trudile da što duže drže visoko podignute trgovinske barijere, kako bi što bolje zaštitile mladu industriju i privredu u razvoju! Vrlo sporo su ukidale carine i ostale mehanizme zaštite svoje privrede od konkurencije iz uvoza, pažljivo štiteći privredne grane koje su vlade predhodno proglasile za sebe najvažnije, odnosno strateške. Države su, takođe, nasuprot savetima MMF-as ulagale u infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo mnogo više nego što je MMF to savetovao. Države su stimulisale i pomagale supstituciju uvoza domaćom robom, stimulišući, kad god je to bilo moguće, izvozne poslove svojih kompanija u razvoju, vrlo često osnovanih vrlo povoljnim državnim novcem, iz razvojnih fondova, ili čak i novca iz primarne emisije! Valuta tih zemalja je uvek bila potcenjenja kako bi se potpomogla međunarodna konkurentnost proizvodnje, a ne precenjena kako odgovara uvoznicima (kao u Srbiji danas). I ono najvažnije, sve ove zemlje su sprečavale nekontrolisani priliv stranih investicija (stranog kapitala), i razvoj su bazirale uglavnom na domaćoj štednji, kao najvažnijem izvoru investiranja! Pored toga, vlada je sebi dala za pravo da postavlja i dodatne uslove stranim investitorima u smislu privrednih grana gde su dobrodošle investicije i tamo gde nisu ni dozvoljene! Mantra „strane investicije” je ovim izveštajem zauvek ubijena. Majkl Spens, nobelovac, sa iskustvom i znanjem značajnim za razvoj Srbije je najbolji mogući izbor. Bilo bi divno da dođete do njega. (Jedino ako našim aktuelnim političarima smeta to što se ovaj Amerikanac ne bavi aktivno politikom u svojoj domovini SAD-u).

Sudeći po informacijama koje se pojavljuju u medijima, izgleda da je našim donosiocima odluka, političarima, najvažnije iz koje su zemlje eksperti, u kojim su političkim strankama članovi, i na kojim su političkim mestima do sada ti ljudi radili... Zašto ih onda zovu eksperti? Čudno zar ne!? Ako će ti stranici donositi političke odluke u ekonomiji, šta će nam onda uopšte ovakvi domaći političari?

Ha Džun Čang, profesor sa Kembridža, i jedan od najcitiranijih ekonomista današnjice. Šta to znači najcitiraniji? To znači da svi ugledni ekonomisti i profesori sveta, najčešće pri pisanju stručnih radova i analiza u ekonomiji, kao i u javnim nastupima, se pozivaju na mišljenje i stručne radove koje je izneo ovaj ugledni ekonomista. Ovaj ekspert je, što se po imenu i prepoznaje, poreklom iz Azije, tačnije Koreje i ne treba napominjati koliko bi nam značilo to njegovo dvojno iskustvo, koje se odnosi na ekonomiju i razvoj Koreje, kao vrlo uspešnog modela ubrzanog razvoja kome i Srbija teži, i odličnog poznavaoca svetskog ekonomskog sistema.

Erik S. Rejnert, norveški ekonomista, koji je završio ekonomiju u Sankt Galenu u Švajcarskoj, magistrirao na Harvardskoj poslovnoj školi i doktorirao ekonomiju na univerzitetu Kornelu u SAD. Niz godina je rukovodio industrijskim preduzećem koje proizvodi u tri evropske zemlje. Njego stručna oblast u ekonomiji su inovacije, ekonomija razvoja i istorija ekonomskih ideja. Poseduje jednu od najvećih biblioteka iz oblasti istorije ekonomskih ideja. Radio kao savetnik Ujedinjenih nacija za Konferenciju UN o trgovini i razvoju, Organizacije UN za industrijski razvoj i Odeljenja UN za ekonomska i socijalna pitanja. Radio je i za EU u okviru politike inovacija, regionalne politike i informacionih tehnologija. Njegova knjiga „Kako su bogate zemlje postale još bogatije...i zašto siromašne zemlje ostaju siromašne“ je bila najprodavanija knjiga Fajnenšal Tajmsa, koju su zapazili svi svetski ključni ekonomisti. Dobio nekoliko prestižnih nagrada iz ekonomije za svoj „nezaustavljivi doprinos novom ekonomskom razmišljanju u društvu”.

To su za mene, amatera u ekonomiji, svetski poznati ekonomski eksperti. Ali nemojmo da zbog njih napravimo grešku, i zaboravimo naše domaće ekonomske eksperte, koji za razliku od ovih svetskih, mnogo bolje poznaju naše posebnosti, naše mane, naše probleme, naš mentalitet, naše prednosti i mane. Lično mislim da samo naši domaći stručnjaci mogu da vrše odgovorne upravljačke funkcije, uz savetodavne usluge gore pomenutih stranaca. Ujedno pre nego što se usudim, da sa mojim, napominjem amaterskim poznavanjem ekonomske scene Srbije, nabrojim te naše stručnjake, moram nešto da napomenem. Ekonomija nije egzaktna nauka, i njen najbolji deo se sastoji upravo iz korišćenja predhodnih, u mnogo slučajeva viševekovnih iskustava, što je svrsatava u pravu empirijsku nauku. Kada sam jedne prilike, pre desetak godina, razgovarao sa našim čovekom, koji već decenijama radi na visokim menadžerskim pozicijama u velikim američkim kompanijama, on mi je rekao: „Menadžerski posao može da radi svako, jer svaki čovek u svom životu, i životu svoje porodice, ima ograničena materijalna sredstva koja ostvaruje najčešće nekim svojim radom (plate), kojima mora da pokrije sve svoje i porodične rashode (hrana, stanovanje, odeća, obuća, škola itd.), planirajući pri tome da u budućnosti ostvari razvoj (školovanje dece i njihovo zapošljavanje itd.), koji će rezultirati lakšim i boljim životom svih ćlanova porodice. Prema tome, svi ljudi koji rade nešto, imaju menadžerske sposobnosti i znaju šta je to ekonomija i kako se najbolje mogu ostvariti planirani rezultati! Zato i ja sebi dajem pravo da imam svoje mišljenje i u ekonimiji ove zemlje. Primetio sam, da se u Srbiji, uporno biraju i postavljaju ljudi, koji će da nam vode ekonomiju zemlje ( i privredu i finansije) među potpuno istom ideološkom grupacijom stručnjaka, onom grupacijom koju nam iz sosptvenih ideološkihrazloga nameću naši partneri i prijatelji, pa samim tim su i rezultati rada svih tih ljudi u suštini isti.
Različiti eksperti, ekonomija ista, baksuzna.

Zar iko u Srbiji može da nam napravi razlike u pristupu rada jednog Mlađana Dinkića i Božidara Đelića (ako zanemarimio razilku u tome ko je kome i zašto pominjao majku). Zar iko može da napravi razliku u radu i pristupu svih tih postoktobarskih guvernera narodne banke Srbije: Kori Udovički, Jelašića, Šoškića, pa i Jorgovanke Tabaković (a da to nije pol, frizura, i stepen zaborava akcenta srpskog jezika usled dugog i napornog rada u inostranstvu...). Ako nam drugi izaberu, ili nam nametnu te ljude da ih „sami izaberemo“, ali iz uvek iste idološke grupe ekonomista: rekao bih neoliberlnog ekonomskog koncepta, a koji se zasniva na deregulaciji, liberalizaciji i privatizaciji, po svaku cenu, i bez obzira na posledice po nacionalnu ekonomiju, radeći bez ikakvog plana privrednog razvoja zemlje, onda su i očekivani rezultati sasvim očekivani i uvek isti, bolje reći jadni. To je ona ekonomija u kojoj živimo preko 13 baksuznih godina. Možda nam taj broj i ne bude baksuz, ali ako promenimo način izbora vodećeg i prvog ekonomiste Srbije. I selektora državne fudbalske reprezentacije, kada gubi par godina, a neretko i kada izgubi samo par uzastopnih utakmica jednu za drugom, menjamo bez pardona i objašnjavanja javnosti zašto! A mi gubimo već dugih 13 godina. Vreme je da se izaberu napadači a ne bunkeraši! Mi nemamo nikakav rezultat da čuvamo. Mi smo već sve izgubili, i mora se igrati sa potpuno novim konceptom i doktrinom. Imamo puno ljudi koje trebamo da prestanemo da slušamo, a to su svi oni koji su za sve ove godine ovakvog vođenja ekonomije imali samo reči hvale i razumevanja! Neću da ih nabrajam, ima ko će to da radi mnogo stručnije i smislenije. Ja samo želim da potpuno amaterski ukažem na one koji nam sve vreme govore da ovo ne ide dobro i da mora da se radi drugačije. Pa gospodo izvolite i izborite se da učinite i vi nešto za ovu zemlju. Nemojte samo oštro kritikovati. Zahtevajte i da se pitate i radite! Pristupite veće jednom i radite u duhu svojih saznanja i verovanja (jer i to je bitno za ekonomiju). Ti koje bih ja pitao sada su i Mlađen Kovačević, i Jovan Dušanić, i Miodrag Zec, i Nebojša Katić, i Boris Begović, i mnogi mnogi drugi...

Nisam pomenuo, a voleo bih, da konsultujemo i ekonomske veličine onih zemalja koje ostvaruju najbolje ekonomske rezultate poslednjih decenija, a to su Kina, Koreja, Rusija, Brazil, Singapur, Argentina itd. A neka im naši mladi eksperti, školovani i u inostranstvu i kod nas, sposobni i željni da i oni odmah nešto učine za Srbiju (pa i ovaj koga dosta pominjah u prvom delu ovog teksta), pomognu svojim entuzijazmom, hrabrošću i odlučnošću koju u sebi sigurno kao mladi ljudi nose, i ubrzano stasaju i osposobe se, da i sami mogu da ponesu teret ovih teških vremena, na svojim plećima, koji Srbija, njihova jedina domovina i otadžbina, od njih imperativno zahteva i traži.

Dr Milenko Šekler
Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Lazar Krstić: Stezanje kaiša ili propast

BEOGRAD, 21. avgusta 2013. (Beta) - Budući ministar finansija Srbije Lazar Krstić izjavio je da Srbija, posle toliko izneverenih očekivanja, ne sme sebi da dozvoli još jedan neuspeh i zato mora sprovesti neophodne strukturne reforme, koje se godinama odlažu.

Krstić je za novi broj nedeljnika NIN rekao da mu je cilj da manjak u budžetu svede sa ovogodišnjih 6,5 na najviše četiri odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 2014. godini

"Da bi se to ostvarilo, moraćemo da preduzmemo i neke manje popularne mere. Mi drugog izbora nemamo, ako želimo da zaustavimo dalje propadanje. Moraćemo da steženo kaiš ako mislimo da stabilizujemo javne finansije", ocenio je Krstić.

On je potvrdio da je zajedno s prvim potpredsednikom Vlade Srbije Aleksandrom Vučićem razgovarao s predstavnicima Svetske banke o kreditu za pokriće manjka u budžetu.
Od kad pamtim, a pamtim, uvek su izlazili novi sa istom uvodnom rečenicom. Od početka '80.-ih krenuo Veselin Đuranović sa stezanjem kaiša, onda ona sa najdužim crevima u SFRJ Milka Planinc, pa Bosanac Mikulić, ili je on bio pre nje? Ne mogu da se setim. Pa Ante Marković, pa Sloba i mali slobići: Božović, Marjanović itd. Pa dođe rahmetli Đinđić, pa sveti Koštunije, pa Tadić (Cvetković je klečao u ćošku), pa večni Gljivica i večni Dinkić, sada ovaj. Čitav život mi prođe u stezanju kaiša, dok su drugi sve širi i širi.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Nalazimo se na brodu koji tone i od njega moramo da napravimo jahtu!
„Mi se nalazimo na brodu koji tone, i od tog broda mi moramo da napravimo jahtu” - kaže ministar finansija Lazar Krstić govoreći o stanju privrede u Srbiji.

„Mi po zakonu moramo da napravimo predlog budžeta za narednu godinu. Budžet je strategija i moramo da znamo, da isplaniramo strategiju za nekoliko godina. I ove godine moramo da sprovedmo rebalans koji je donet u drugom kvartalu, a uz sve to moramo da stavimo našu privredu na noge, a naša privreda je 60 posto javna i mi to moramo da dovedemo u red” - rekao je Krstić gostujući u Utisku nedelje.

Ministar privrede Saša Radulović kaže da je skepsa analitičara i građana na mestu, ali da ne očekuje od svih da veruju u startu u njihov rad.

„Ocenjivaće nas na osnovu rezultata, mi mislimo da postoji nada da ćemo mi povući prave poteze da dobijemo zdravu ekonomiju, zdravu državu jer država nije bicikl da ga okrenete u drugom pravcu, ali možete da postavite ciljeve. Bitno je da postoji saglasnost u kom pravcu treba da se ide, i u narednih nekoliko meseci će doći prave mere, rezultati našeg rada od kojih će budžet za narednu godinu ključan” - rekao je Radulović.

Ministri su saglasni da je potrebno uvesti sistem a ne ad hok rešenja kako bi se stanje u privredi promenilo. Kako kažu rešenje za kompaniju „Simpo” možda nije najbolje, ali da je to bilo jedino moguće rešenje koje je po zakonu.
„Ne možete u jednom danu tek tako da otpustite 5.000 ljudi...Moramo da kažemo: jeste li doveli na ivicu propasti preduzeće, ako je tako onda mi kao država uzimamo pod kontrolu to preduzeće i kada smo sami kao država postali vlasnici moramo da brinemo o njemu” - kazao je Krstić

On je dodao da se mora učiniti nešto da se to „preduzeće stavi na noge i da se privatizuje, ali na način koji je odgovoran i koji će omogućiti da se ne obori preko noći privreda u južnoj Srbiji”.

Radulović je rekao da su neki problemi poput problema u Simpu nasleđeni i da nisu godinama rešavani i odlagani. Na pitanje da li bi problem u toj kompaniji nazvao skandalom, on je odgovorio: „Ja ga ne bih nazvao skandalom, nemamo sistemsko rešenje za Simpo, nego smo ad hok rešili nesto što možda nije najbolje rešenje”.

Krstić je rekao da je to bilo jedino moguće rešenje koje je po zakonu.

Radulović je u emisiji rekao i da mora da se omogući univerzalni sistem socijalne zaštite, ali takav da zaista štiti ugrožene građane.

Plata ministra finansija i ministra privrede biće oko 100.000 dinara, kažu novi ministri u vladi. Na pitanje koliko će manje primati novca u odnosu na prethodni posao, ministar finansija Lazar Krstić kaže da će primati 5, 6 puta manje novca nego u Americi.

„Nisam pitao, ne znam tačno kolika će mi biti plata, ali verovatno oko 100.000 dinara. Nisam pitao za cifru jer znam da ću primati više od drugih ljudi u Srbiji i to će mi biti dovoljno da ovde pristojno živim”, rekao je Krstić.

Ministar privrede Saša Radulović takođe veruje da će mu mesečna zarada biti oko 100. 000 dinara.

„Biće nekoliko puta veća nego ona koju sam do sada primao, tu negde oko 100. 000 dinara, plus neki dodaci ukoliko ih bude imalo”, kaže Radulović.

Ministri finansija i privrede Lazar Krstić i Saša Radulović izjavili su da im je kada im je ponuđeno ministarsko mesto najvažnije bilo to da li postoji politička volja za promenama.

Oni su u emisiji Utisak nedelje rekli da su stekli utisak da volja za promenama u Srbiji postoji i to unutar cele vlade. Krstić je rekao da nije očekivao poziv za mesto ministra, da je prvo bio skeptičan, ali da se uverio, tokom razgovora sa predstavnicima vlade, da postoji volja da se nešto promeni i da to treba da se desi odmah i sada.

„Ovo jeste poslednji voz, ali on stoji i tu je, i ukoliko ga uhvatimo uspećemo”, kazao je Krstić.

On je naveo da ima potpunu slobodu u tome šta radi i načinu kako radi, i koga postavlja na ključne pozicije, što je, kako je rekao i bio njegov uslov.

Radulović je naveo da je najvažnije bilo da postoji politička volja da se naprave promene. „Ne radi se o garancijama, vi prepoznate u razgovoru da li te volje ima”, rekao je on.

„Bilo je bitno da postoji spoznaja u kakvoj smo teškoj situaciji, da postoji doza odgovornosti da se nešto konačno uradi, da povučemo neke teške ali, ispravne poteze da nam svima bude bolje”, rekao je Radulović.

On je rekao da postoji politička volja cele vlade i unutar vladajuće koalicije, posebno prvog potpredsednika vlade Aleksandra Vučića, da je to bilo dovoljno i da je to video i nakon stupanja na dužnost.

(Tanjug, B92)
Slika

:roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

I TO JE SRBIJA: Roditelji prave deci ispraćaj u zatvor?!

Vaspitač Željko Krstić kaže i da su u Srbiji kriminalci popularniji od fakultetski obrazovanih momaka

VALJEVO - Roditelji prave deci ispraćaj u zatvor, tvrdi sociolog i vaspitač u KPZ Valjevo, Željko Krstić!

On objašnjava i da su zatvori danas „škole kriminala“ u kojima se „zarađuje“. Ispraćaji, koji roditelji prave deci pred odlazak u zatvor, predstavljaju ozbiljan indikator stanja u društvu, tvrdi vaspitač u Kazneno-popravnom zavodu za maloletnike u Valjevu, sociolog i autor knjige „Zatvorska podmornica“ Željko Krstić.

„Kako da sačuvate dete kada mu otac pravi ispraćaj u zatvor... Više mu ne prave ispraćaj u vojsku, nažalost, nego na robiju“, rekao je Krstić, gostujući u Beogradskoj hronici.

Krstić je rekao i da se umesto „Rado ide Srbin u vojnike“ sada peva „Rado ide Srbin u zatvore“. Krstić, takođe, navodi i da su u Srbiji kriminalci popularniji od fakultetski obrazovanih momaka.

Na primer, navodi Krstić, neka devojka će se pre „zalepiti“ za nekog povratnika (iz zatvora), nego za nekog sa fakultetom, jer je on „predator“ koji će brzo da zaradi „lovinu“.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Vlada Srbije zadužila zemlju u prvoj polovini godine za novih 3,5 milijardi evra !
Do kraja prve polovine ove godine Dačićev kabinet zadužio je Srbiju za novih 3,5 milijardi evra, a pošto smo već u septembru sva je prilika da je to zaduženje znatno veće. I to nije sve, kao da će vladati decenijama, Vlada Srbije najavljuje nove kredite. Sav novac koji je Srbija uzela iz kredita otišao je na otplatu već postojećih dugova i popunjavanje rupa u budžetu. Na proizvodnju i infrastrukturu gotovo da nije otišao ni evro.

- Srbija je u opasnoj situaciji, jer u naredne tri godine moramo da obezbedimo neverovatnih 13,5 milijardi evra samo na ime otplate glavnice i kamata. To je ogroman novac i stoga moramo dalje da se zadužujemo. Kredite je lako uzeti, a đavolski teško vratiti - kaže za „Vesti” Mlađen Kovačević, ekonomista.

Vicepremijer Aleksandar Vučić najavio je da će Srbija uzeti novi kredit od Ujedinjenih Arapskih Emirata, i to oko dve do tri milijarde dolara, navodno po veoma povoljnoj kamatnoj stopi od 0,5 do jedan odsto. To ekonomistima ne miriše na dobro jer niko ne daje povoljne kredite tek tako.

Milan Ćulibrk, ekonomski analitičar, kaže da treba sačekati da se vidi pod kojim uslovima će taj kredit biti realizovan.
- Ako vam neko nudi kredit po kamatnoj stopi od 0,5 do jedan odsto onda je to čudno jer je cena kredita danas po kamatnoj stopi šest do sedam odsto. Nama kredit treba jer moramo da servisiramo dug. Nema dileme da moramo da se zadužujemo, ali ako nam Emirati daju zajam po tim uslovima onda se tu krije još nešto što ćemo tek saznati - smatra Milan Ćulibrk.

On kaže da nema logike da neko daje olako jeftine kredite, a da nema neki interes.

Profesor Kovačević smatra da je tajna već otkrivena: Srbija je već počela da rasprodaje zemlju Arapima.

- Prodaju Arapima zemlju, i to pod firmom „prodaje poljoprivrednih kombinata”, jer po našem zakonu ne možete prodati zemlju strancima. Dakle Arapi će dati kredit po povoljnoj stopi, ali u zamenu za povoljnu kupovinu plodne zemlje. To, dakle, nije povoljan kredit - zaključuje dr Kovačević.

On upozorava da bi se moglo desiti da budemo u sopstvenoj zemlji najamni radnici, a da neko drugi, u ovom slučaju Arapi, ubirati kajmak.

Na delu je čista demagogija, jer se narodu plasira priča o tobož jeftinim kreditima, a s druge strane prodaje se zemlja strancima mada to zakon ne dozvoljava, kaže naš sagovornik.

Istina je da je od svih lokalnih vlasti u Srbiji Beograd najzaduženiji. Posle njega slede Vojvodina, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Dugovanja prestonice učestvuju sa 57,5 odsto u strukturi celokupnog duga lokalnih samouprava. Stanje duga po glavi stanovnika Beograda je oko 250 evra.

Slika

- Srbija je prezadužena zemlja: javni dug je premašio 19 milijardi evra, a niko ne brine šta će biti sa našom decom i unucima koji će morati da vrate kredite. Postali smo narkomanski zavisni od zajmova i ponašamo se u stilu „dok sam na vlasti uzmi sve što ti život pruža” - kaže dr Kovačević.

Vlada Srbije i ministar finansija Lazar Krstić pripremaju emisiju međunarodnih obveznica kojima bi se država zadužila za još milijardu dolara. Glavni razlog za novo zaduživanje jeste taj što u budžetu para za redovno funkcionisanje države ima samo do kraja oktobra.

(Vesti RS)
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

Sve će to Stros Kan i Guzenbauer da reše. :roll:
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Svakako. Naročito ovaj drugi. Diljem Europe je inače znamenit po efikasnosti u rešavanju problema, te ga se svi osobito rado u njegovoj domovini prisećaju:

Slika

Apropo: zna li iko koja je to njegova ekspertska oblast? :-w
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

Bibliotekar napisao:
Apropo: zna li iko koja je to njegova ekspertska oblast? :-w
Ako misliš na Guzenbauera, ne znam, ali znam da će on, svakako, delovati iz pozadine. :D
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Red Fred” Gusi - Laufbahn ein erfolgreicher Geschäftsmann

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

:roll:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

Slika

Slika

Pošto je Tači zabranio Dačiću da se šećka i da može da govori samo u Gračanici, onda je trebalo da ''dođe breg Muhamedu''.
Kao u najboljim Slobinim danima.

:)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Slobodan Antonić - Unapređena kapitulacija

U ponedeljak sam gotovo povraćao od mučnine pri pogledu na bahato licemerje, koje je dopiralo sa TV-a. Vučić i Nikolić su nas obavestili da će sa svojom „hrabrošću“ još „odlučnije“ da nastave, da ćemo „svi morati podnositi žrtve“, ali da će „Srbija – evo mi garantujemo! – ući u EU 2020. godine“.

Ta njihova „hrabrost“, naravno, drugo je ime za kapitulaciju. Kapitulirali su u Briselu i izdali 60.000 severnokosovskih Srba. Kapitulirali su pred MMF-om i izdali siromašne (povećavši PDV za hleb i mleko), kao i one srednjestojeće (dodatnim porezom na plate). Kapitulirali su pred Hrvatima za cigarete, kapitulirali su pred Monsantom za GMO… Šta je sledeće na njihovoj listi „hrabrosti“?

Nemački ambasador prethodnog dana kaza: „Mi ne tražimo da Srbija danas prizna Kosovo, a da li će to nekada biti traženo, sada se ne može reći“. Ama tražite odmah! Zar ne vidite koliko su ovi naši „hrabri“?!

Evo, već se najavljuje da će Vučić „preoteti“ LDP, kao „partnera“, od DS. SNS se „otima“ za LDP – stranku koja za Vojvodinu traži da dobije poseban ustav,uz „međunarodne garancije poštovanja Vojvodine i njenog konstitutivnog akta“. Hej, ljudi, poseban ustav i međunarodne garancije za Vojvodinu! Pa takvu bi stranku u normalnim zemljama, ako bi uopšte i postojala, izbegavali kao šugavu. A u Srbiji se lideri najvećih partija otimaju ko će sa njom pre u koaliciju!

Ranije sam ovu strategiju brzopotezne kapitulacije, na svim poljima, nazvao „žurbom u provaliju“. Ali, oni u tu provaliju ne idu sami, oni tamo guraju sve nas. Ta grozničavost da se što pre obavi sramotni posao, lepo je opisana u Svetom pismu: „I po zalogaju tada uđe u njega (Judu Iskariotskog) satana. Onda mu reče Isus: Što činiš, čini brže“ (Jevanđelje po Jovanu, 13:27). I odatle njihova žurba.

Ne prozvaše ih uzalud „napredni žuti“. Oni su sve loše iz prethodnog režima stavili na kvadrat – od predaje (ostatka) Kosova, do bezočne kontrole medija. „Žuti“ su, na lokalnim izborima, kupovali glasove, ali nisu slali batinaše, da „uteruju“ glasove. „Žuti“ su kršili zakon, ali nisu imali svoje „privatne političke zatvorenike“ u funkciji „čuvara rejtinga“.

„Žuti“ su muljali sa strancima, ali nisu imali strance u Vladi i nisu se time hvalili kao ordenom. „Žuti“ su manipulisali tabloidima, ali nisu od njih pravili „Policijski glasnik“ i batinu za zastrašivanje političkih protivnika.

„Žuti“ su nas zamajavali raznim kvazistručnjacima, ali nisu na listu ekonomskih magova koji će nas spasti (Vučić, u ponedeljak, u hali: „Jorgovanka, Lazar…) , kao prvu stavljali osobu koja se, svojevremeno, hvalila svojim umećem tumačenja horoskopa i proricanja sudbine. „

Žuti“ su imali svoju opslužujuću inteligenciju, ali nisu u isti front regrutovali „patriotske“ masnokopitare i drugosrbijanski treš iz „E-novina“, kako bi ućutkali svaku kritiku, bilo u nacionalnoj, bilo u građanskoj opoziciji…

Na sceni su politički bastardi i baštinici onog najgoreg u srpskoj politici, za poslednjih dvadeset godina. Oni su za ovu državu kao najezda termita, koji uništavaju sve pred sobom – od (ono malo) suvereniteta, do (ono malo) demokratije…

A ako me pitate šta je lek, moj odgovor je – besni otpor! Otpor u svakoj tački njihovih narednih „hrabrosti“, u svakoj „odgovornosti“ koja će im pasti na pamet da je „preuzmu“ – od uvođenja „seksualnog obrazovanja“ u škole i pripreme „Prajda“, do „međunarodnih garancija“ za Vojvodinu. I, otpor ne bilo kakav, već besni – jer samo tako njihova mašinerija bezobrazluka i kapitulacije može biti zaustavljena..
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11419
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od branko »

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5683
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Bibliotekar »

Aljoša Milenković: „TREĆEG NOVEMBRA JE ROĐENA EU SPONZORISANA DIKTATURA U SRBIJI”

Aljoša Milenković, nekadašnji voditelj popularne emisije „Može biti samo jedan”, a sada reporter Al Džazire za Balkan na engleskom jeziku, ostavio je poslednji status na svom Fejsbuk profilu u kojem je rekao da strahuje za svoj život, a potom je ugasio profil. U svom poslednjem istavljenom obraćanju na pomenutoj društvenoj mreži on je naveo da se 3. novembra u Srbiji rodila EU sponzorisana diktatura, kao i da nikada u karijeri nije video i doživeo ono što se tog dana desilo u Kosovskoj Mitrovici.

Slika

Njegov poslednji status, postavljen upravo na dan lokalnih kosovskih izbora, ipak je snimljen pre nego što je g. Milenković ugasio profil i kruži Internetom. Nije najjasnije čega se ili koga se on uplašio, ali je tvrdnja o uspostavljanju sponzorisane diktature nedvosmisleno jasna.

BTW: Da nije - ne daj Bože i MI 6! - možda g. Milenković slučajno video znamenite planove potpredsednika vlade, g. Prstospojnog Budiste, o zavođenju reda na severnom delu Kosova i Metohije u roku od pukih 45 minuta?
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Quo Vadis, Srbijo?

Post od Upravnik »

Bibliotekar napisao:...planove potpredsednika vlade, g. Prstospojnog Budiste, o zavođenju reda na severnom delu Kosova i Metohije u roku od pukih 45 minuta?
Ne ulazeći u to koliko je ovo glupa izjava, želim reći da bi PPV-u bilo bolje da zavede red u sopstvenoj kući.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost