Miodrag Stanisavljević - Carev zatočenik

[branko]

Miodrag Stanisavljević

Carev zatočenik

I SLIKA

Dvorska odaja

LUDAOooo, da l je dostojna pažnje vaše ova šantava priča o caru Ptrptrptislavu iz dinastije
Ptrptrptkovića. Počujte
još jednom ali pomno to ime slavno i jezikolomno:
PRTPRTPTISLAV iz dinastije PTRPTRPTKOVIĆA.
Šta još reći o tom slavnom caru? Šesti je po redu, ima
čvrstu ruku, narav strogu i krunu zlatnu sedmorogu!
I svakom ko nešto zgriješi , a car to sazna, sljeduje
nemilosrdna kazna: da sedamdest sedam puta izgovori
carevo ime vrletno i nerazgovjetno:
PTRPTRPTISLAV iz dinastije PTRPTRPTKOVIĆA!
Psss! Dolazi car!
(Ulazi car)
CAR Draga moja beno, vjerni moj Šlbslave! Šta ima novo, po našoj carskoj volji? Nije da ti se jadam, al dosadilo mi je već da vladam.
LUDA Pred vratima krunske sale čekaju važne vijesti. Da ih
pustim unutra il da ih ostavim za sjutra?
CAR Puštaj ih jednu po jednu.
LUDA Vaš glasnik Stanipanislav!
GLASNIK Vaše veličanstvo, slavni care Ptrpt...ptrpt...
(Car pokretom ruke otpusti glasnika)
CARVjerni moj Šlbslave moja šarena beno, kakvim se tebi čini
stanje u carevinu?
LUDA Zar veličanstvo zanima moje mišljenje vajno? Pa onda ću
vam reći: Stanje je naprosto sjajno.
CARPiši nalog za carskog rizničara: da ti da malo para.
(diktira) " Po našoj carskoj volji..." Ah, danas sam sasvim
bezvoljan. Ostavimo to za drugi put.
(Utrči opet glasnik Stanipanislav)
GLASNIKVjerni care Ptrptrp...rrr...
CARBaš si dosadan Stanipanislave! Ako se ne obasvjestiš,
bogme ćeš da ufrkestiš, i to gadno. (Glasnik izađe)
CARPjevaj mi nešto.
(Luda pjeva, opet utrči glasnik Stanipanislav)
GLASNIKPreslavni care Ptrppt...tprt...
CARE, đavo ti mozak prodrmusao! Bjež dok te nisam strpusao
u ćorku!
(Glasnik se povuče, ulazi dvorska dama)
DAMADajem ostavku na zvanje Prve dvorske dame! Neću da trunem
na Balkanu samo za stan i hranu. Odlazim! Imam ozbiljnu
nakanu!
CARSmirite se i objasnite: u kom grmu leži zec?
DAMANapuštam ovaj zaostali dvor! Trudila sam se da pođe u
korak sa otmjenom Evropom. To mi je prilično i uspijelo!
Zasadila sam oko dvora nježne roze mimoze, naučila sam
neotesane šta su galantne poze. Naučila sam Vaše velmože,
što za vitezove slove - da upotrebljavaju birane fraze, to
jest krasnoslove. Ali i pored Vaše carske potpore
nailazim na mnoge otpore...
CARRecite: ko Vam protivriječi, pa će taj da se izbeči i
iskekeči, čudeći se šta ga je snašlo. Hoću reći: pašće u
nemilost.
DAMATo je Vaša kći!
CARMoja kći Jevdokija? (stražaru) Pozovite moju kći!
DAMAVeć godinama, Vašu kći, principesu, učim svijetskom
noblesu: Kako da širi lepezu i ... Al moram Vam reći da
strijepim da je sve bilo uzalud. Umijesto uglađeno i
damski, ona se izražava makadamski. Da ste je čuli kako je
skresala jednom proscu! I to kome! Otmijenom princu!
CAR(smije se) Šta se tu može? Valjda ga nije osijetila ispod
kože. (smije se)
DAMAZar ta Balkanka gruba zna šta je ljubav? Mene su voljeli
strasno jedan njemački "fon", jedan španjolski "don",
jedan engleski lord i jedan norveški fjord. A zbog čega?
Zbog moje otmijenosti i elegance!
(Opet utrči glasnik Stanipanislav)
GLASNIKVaše veličanstvo, slavni care Ptrpppt...ppptpt...
CAROpet ti Stanipanislave! Bjež dok te nisam katapultirao,
nogom, straga, dovraga!
(Glasnik pokušava da nešto objasni mimikom ali stražar ga izbaci. Dolazi princeza Jevdokija.)
PRINCEZATražili ste me?
CARKćeri moja, Jevdokijo. Lijepa si i privlačna, ali si, kažu,
divljačna.
PRINCEZAO čemu je riječ, oče?
CARO tvojoj udaji, kćeri.
PRINCEZAProsili su me mnogi. Svima sam rekla, nimalo okolišno,
da ih ne volim, ni ovolišno.
CARNe možeš tek tako da otaljaš jednog princa il kralja. Ni
jednom knezu ne možeš tako da skrešeš.
DAMAPrincezo, Vaše ponašanje diplomatske odnose kvari. Udaja
carske kćeri nije šala. To su ozbiljne državne stvari!
PRINCEZABaš me b. i vrlo v. za razne Ekselencije, za prazne
Eminencije,
CARNemoj da šaraš i vrludaš, jer vrijeme ti je da se udaš.
PRINCEZAJa nikog neću birati. Moj muž će se izabrati sam. Kad vidim
nekog junaka kako suče brke, baca okolo poglede mrke, dođe
mi iz zatrke da ga poljubim.
CARTi si prava kći svog oca! Zakazaćemo junački turnir!
(Utrči glasnik Stanipanislav)
GLASNIKVaše Veličanstvo! Dopustite pokornom sluzi da slavno vam
ime preskoči, da bi mogao da vam predoči, veliku opasnost.
CARBaš si dosadan Stanipanislave. Pričaj šta ima.
GLASNIK (jedva izusti) Stigao je neki džin!
CARKakav džin?
GLASNIKNekiljudeskara od trista kila. Prava, care, velesila.
CARNe treba se bojati njegove veličine. Ti džinovi su obično
dobričine. Viđao sam ih po cirkusima: Kidaju lance, rvu se
s međedima.
GLASNIKAl ovaj je opaka grdosija. Pravi pustahija i džumbuslija,
galamdžija i odalamdžija.
CARJe li naoružan?
GLASNIKU rukama nosi neku kopljetinu, o pasu veliku sabljetinu, i
topuz bodljast ko čičak. a u zubima neki cvijet, čini mi se
različak.
CARE, to je loš znak. Ispitaj: da l je u prolazu?
GLASNIKKaže da će se Vama pozabaviti!
(Ispod gradskih zidina pojavljuje se džin - ili se samo čuje njegov glas)
DŽIN Ej, carekanjo, glavešino ove zemljetine! Diljem i širom
Carevine, pričaju badavdžije, da od tebe nema boljeg
megdandžije! Znaš šta ja velim na to? Tome se ja vrlo
smijem, smijhom grohotnim, nimalo dobrohotnim.
Ovako: HO-HO-HO-HO-HO! Zato, cijenjeni carekanjo,
usijedni na dobru konjinu, uzmi mačekanju, topuz,
kopljetinu i drugo oružje po volji, pa dođi na gradsku
ledinu, da vidimo ko je bolji! Dođi bez pancira i oklopa i
druge limarije. Da ljudi ne kažu: pogle lagarije. Nego da
kažu: to je borba! Čekam te, dakle, sutra, od ranog jutra, ako
nas ne spriječi kiša il neka druga viša sila.
CARSazovite hitan sastanak vijeće pametara.
(Glasnik istrči, odmah zatim ulaze carski pametari)
Dragi moji pametari! Veoma iznenada, gotovo iznebuha,
pred kapijom prijestonog grada, stigla je neka protuha,
DŽin neki, za kavgu uvijek oran. Svakakvim me imenom naziva
i na megdan me zaziva. Nekad sam zaista bio hrabar i silan
momak, Al od godina, sjedenja na prijestolu, omlohavio sam,
pustio stomak.
PAMETARStanje je jasno: Valja nam zatočnika naći koji će tu protuvu
smaći, s dnevnog reda.
CARAl kako ga naći?
PAMETARNaša je slavna carevina puna junaka i junačina, treba ih
samo pozvati i svi će se odazvati, svi listom.
LUDA Ja u to vrlo čisto sumnjam. Rad prazne slave neće rizikovati
glave. Valja ponuditi nešto primamljivo onom ko izađe na
kraj sa divom.
CARNaravna stvar, naravna stvar. Onom ko pobijedi diva nudim
krunu i prijesto.
(Pametari se sašaptavaju)
PAMETARVaše veličanstvo! Smatramo sasvim lakomislenim gestom
to što nudite krunu i prijesto.
CARA ti ludo, šta misliš?
LUDA (pokazujući presto) Ne bih se tek tako odricao tog rijetkog
komada namještaja. Vrlo je udoban i usto vrlo trajan.
CARČista hrastovina!
LUDA A što se tiče krune zastupam sljedeći stav: Nije red da se
car potuca po svijetu gologlav.
PAMETARObećajte, u baštinu, jednu, dalju, pokrajinu onom ko se tome
džinu suprotstavi.
CARBojim se da je malo.
PRINCEZACijenim šta kažu pametari iz umne pokrajine Kefalije, al
i ja bih nešto rekla.
CARReci kćeri, Jevdokijo!
PRINCEZASvečano obećavam: Udaću se za onog junaka, koji na megdanu
pobijedi džina.
CAROdlično! Tako ćemo dvije muve jednim udarcem smaći:
Oslobodićemo se džina protuve i pravog muža za moju kćer
naći.
PAMETARPriliči i doliči.
CAR(ustane) Neka telal ne štedi glasa, ne bi li našli nekog
nebojšu, koji će onom ološu rogove skršiti. (Izlaze)
TELALČujte i počujte!
Traži se zatočnik carski!
Traži se momče hrabrog kroja iz višeg il nižeg sloja.
Traži se neki čvrst čova od starog junačkog kova, da izađe na
megdan strašnom ispolinu što teroriše našu pokrajinu!
Ako pobijedi (a pobijediće ako vrijedi),
Mođe u carskoj ergeli izabrati ata kakvog mu želi srce.
Ako pobijedi (a pobijediće ako vrijedi),
Dobiće zvanja i imanja, postaće bogat i cijenjen,
I, ako nije ženjen, postaće carski zet!
Čujte i počujte!



DRUGA SLIKA
Koliba babe Poleksije

BABA Ustaj, ljenjivče! Ko se izjutra izležava - poseru ga tice.
JOVAN (budi se) Šta to miriše, bako?
BABA Ispekla sam ti priganice... Jutros ćeš krenuti na put da
tražiš svoju sreću!
JOVAN (bunovno) Kakvu sreću, bako? Srećan sam i ovako!
BABA Jutros je rano, prošao telal carski.
JOVAN Oglasio je namete nove?
BABA Ne, već nekakvog diva treba pobijediti.
(Jovan se okrene i pokrije šarenicom)
Ustaj, ljenjivče! Car nudi konjče, srebra i zlata punu škrinju
i kćer svoju - ljepotinju!
JOVAN Ali ja ne želim da se ženim!
BABA Kako ne želiš? E zec te potkovo! Zar nisi dosta momkovo!
JOVAN Što da se ženim? Volim da budem slobodan, da jurim poljem
do mile volje, da slušam pijesmu tica ševrljuga, da
preskačem preko jarkova i jaruga, po krasnoj zemlji cara
Ptrptrptislava!
BABA E sasvim si zabazao! Ako nekoj curi budeš pričao o jarugama
i pticama ševrljagama, ismijaće te i sve će ispričati
drugima. Tako da nijedna za tebe neće poći.
JOVAN Kad dolamu vezenu obučem, i osmijeh šeretski razvučem, kad
se dotijeram i licnem, i okom šacnem, svaka će poći! Al
još mi je rano.
BABA Ti uopšte ne voliš svoju babu Poleksiju.
JOVAN Zašto to misliš, bako?
BABA Znaš li da sam se zarekla, da neću umrijeti dok ne zaigram
na tvojoj svadbi, dok ne odigram jednu čarlamu, tu pravu vražju
zavrzlamu, za noge. Ne skočim i viknem "Opša-ša! Opša-ša!
Nego šta!" Poslje toga bih se laka i čila od ovog svijeta
oprostila.
JOVAN Zašto da se ženim? Da bi ti umrla? Zar misliš da sam
udaren, il da sam gljive ludare jeo?
BABA A siroti đed Aleksija? Često mi se javlja: "Šta čekaš,
Poleksija? Oženi već jednom tog klipetu, jer teško mi je
samom na ovom svijetu!"
JOVAN Al pobijediti diva, bako, nije nimalo lako.
BABA Ej, vrećo vrbovih klinova! Pa zar se bojiš džinova?! Pa ja sam
ljetoske - nekako pred Gospojinu - namijestila koske jednom
nevaspitanom džinu. Baš je kraj kolibe prominuo, a ja ga
pogledom pratim i vidim: počeo topuzinom naše kruške da
mlati. A ja podviknem: "E to ćeš da mi platiš!" Dobro sam ga
toljagom opaučila, a mislim da sam ga naučila pameti.
JOVAN Al nemam oružja ni konja.
BABA (daje mu sablju) Ostala ti je sablja dimiskija od đeda
Aleksija, a bijelac već nogama kopa!
JOVAN (penje se na konja) Krenimo rago šantava. Čeka nas junačka
slava na dvoru cara Ptrptrptislava!
BABA Otkad je umro Aleksija - pokoj mu duši i zemljica mu laka -
ne vidjeh takvog junaka!














TREĆA SLIKA
Trg

TELALCar zove vijerne podanike, žitelje slavne prijestonice, da
izađu listom na ulice, da gledaju carske zatočnike!
Tu su najbolji junaci! Car zaove vijerne podanike, žitelje
slavne prijestonice...
(Sijvet se okuplja. Na balkonu se pojavljuje Car, Princeza, Luda i Dvorska dama. Car daje znak i fanfare oglase početak smotre)
TELAL Ban Čekrkčelenković!
BAN ČEKRČELENKOVIĆ Nastupa strašno hrabar, ljut kao ris, brz kao
dabar. Ćurak od vučetine, kaftan od međedine! Do tijela
pancirani veš - zato sam u struku feš! A na kalpaku -
Čekrkličelenka, ko rogovi bube jelenka!
Golu sablju nosim u zubima - pokrivam je brkovima. Pa
topuz nimalo lagačak, što ne ostavlja zračak, nade. Jer
koga zgodi ovaj čičak, taj cvrkne kao cvrčak, taj zvrkne kao
zvrčak, i skovrča se ko kovrčak! (Pokloni se)
PRINCEZA Mrak je i mračan, ali je privlačan!
DAMA Obična zamlata.
TELAL Janko od Tulumine!
JANKO od TULUMINE Ne bojim se ja nikakvog džina kad mi je tulumina
puna vina. Mogu da popijem i pet akova bez vidljivih
znakova. Popijem trideset pehara zbog žeđi, a trideset -
da se domaćin ne uvrijedi. Kad prstima u krčmi pucnem,
pa bure vina gucnem, niko ne smije da zucne, da bekne ni
da štucne, jer ako ga topuzem kucnem biće tuc-muc i
avrlj-bavrlj! (Pokloni se)
PRINCEZA Kakav junak!
DAMA Preispoljna pijanica!
TELAL Vojvoda Uzengi-bengić!
UZENGI BENGIĆNe dajem ni marjaša za tamo nekog orijaša dok imam
svog kulaša. Kad ja pojedem porciju gulaša, pa kad se
vinem na kulaša, pa mu slabine čvrsto stisnem, a kule
poskoči i njisne svaki megdandžija klisne ili od strave
svisne! (Pokloni se)
PRINCEZA Uzoran junak na uzornom konju!
DAMA Nadmašio je sve današnje i sve potonje konje!
CAR Slavni junaci!Šta da vam kažem? Pobijedite nekako,
ovako ili onako. Ako ne ide tako, gledajte ako ikako,
onda ma kako. Al, svakako,dakako, jakako i svakojako!
ČETVRTA SLIKA
Princezina odaja

(Ispred)
JOVANJe li ono dvor cara Ptrptr...onog što ima kćer
Jevdokiju?
LUDA Jeste, junošo.
JOVANA je li lijepa ta Jevdokija koliko se priča i pijeva?
LUDA(otpijeva) Sav se sijecneš, sav se lecneš, pobrljaviš, prosto
šeneš kad te ona samo gledne - oči plave, pogled teget!
Pustoš, darmar, lom i štetu napravi ti u srcetu, kad te
samo jednom gledne - oči plave, pogled teget!
JOVANNadam se da će baka Poleksija biti zadovoljna. Vodi me,
dvorski čoviječe, do te prelijepe princeze Jevdokije.
LUDAKoga da najavim, junošo?
JOVANViteza na Konju Bijelcu!
(Odaja)
PRINCEZA(pjeva) O gdje je onaj junoša, ...
LUDA(najavi Jovana) Vitez na Konju Bijelcu!
(Ulazi Jovan, pokloni se duboko)
PRINCEZAŠta se previjaš, momak? Da te ne boli stomak?
PRINCEZA(a parte) O bože! Pa taj je momak vrlo sasvim nadomak mom
srcu! (Jovanu) Kako se zoveš, junošo?
JOVAN Jovan, Vaše Visočanstvo. To je vrlo često ime.
PRINCEZANije važno što je često ime, važno je da onaj ko ga nosi
posjeduje rijetke osobine. A kakav je vaš dvorac?
JOVANTo je najljepši dvorac! NJegov se odžak najveselije puši!
Zovu ga: "koliba što se koleba dal da i dalje stoji il da se
sruši".
PRINCEZABez sumnje lijep dvorac. Sigurno stoji na vrhu brda kao svi
krasni dvorci.
JOVANNe. Nalazi se sred jedne jaruge, a iz te jaruge povazdan se
čuju ševrljuge. To je vrsta ptica. Ovako pijevaju: Vrlj-
ševrlj-namćor-namćor. Vrlj-ševrlj-namćor-namćor.
PRINCEZA Prilično šućmurasta pijesma. A što si potego toliki put,
viteže?
JOVANImam baku Poleksiju, staru, preko sto ljeta. Smrt je
dolazila po nju već dva tri puta, i putem i stranputicom.
Al baka je uvijek otjera.
PRINCEZANe razumijem...

JOVANBaka se zarekla da neće umrijeti dok na mojoj svadbi ne
odigra jedno kolce! Pa me je poslala da zadobijem vašu
ruku.
PRINCEZA I ti si samo zbog bake prevalio toliki put?
JOVAN Nije samo zbog nje!
PRINCEZA (za sebe) Bože, možda i on mene voli. (Jovanu)A zbog koga
si još došao?
JOVAN Pa, i zbog đeda Aleksije, počivšeg. Često mi se javi u snu
i veli: "Eh, Jovo, Jovo, kod tebe opet ništa novo! E Bog te
mazo, baš si zabazo! Nađi neko lepušno curče, vikni
svirače nek zasviraju neko kolce da se izigra i izđuska
ta moja stara guska. Ne mogu više bez Poleksije!
Jest da je pomalo nadžakasta, al, dosta mi je, bratac,
samštine i čame na ovom svijetu."
PRINCEZA Ti si znači došao samo zbog bake Poleksije i đeda
Aleksije?
JOVAN Jeste. Mnogo su se slagali. (nasmije se)
PRINCEZA Nisi baš mnogo kršan momak, da bi izašao na kraj sa
džinom.
JOVAN Ja ne idem na snagu. Ja pobjeđujem vještinom.
PRINCEZA Voljela bih da čujem kako.
JOVAN Vrlo jednostavno i lako. Naiđe, recimo, mrki medđed.
PRINCEZA I?
JOVAN Ja mrkog međeda - mrko pogledam i on odgega.
PRINCEZA To je smjelo djelo. Ne ličiš baš na junaka. (pođe)
PRINCEZA Ej, kuda ćeš?
JOVAN Zar nisi riječ svoju dala da ćeš se udati za onog ko pobjedi džina? (pođe)
PRINCEZA (panično) Ne idi, Jovane! On je megdandžija od zanata!
Odsjeći će ti glavu, prikovaće te uz gradska vrata.
Ima strašno oružje i obučenog ata, i ima u čeljustima -
neki cvjetičak, pretpostavlja se: različak.
Svi kažu da je to loš znak.
JOVAN Različak? Pa takvi džinovi uopšte nisu opasni!
To su obični bukači i hvališe! Pobjedio sam dvije tri
takve mališe. A i ovom se loše piše. (ode)





PETA SLIKA
Megdan - polje

DŽINEj, carekanjo, carekanjo! Nije mi neobično što nisi došao
lično ali što ne posla zatočnika zaista vičnog?
Ho-ho-ho-ho! Ali ih nisam pogubio! Konjem sam ih po
trired preskočio da bih im jasno predočio ko je je ko.
Ho-ho-ho! A i otkup su mi platili, nisu žalili imetka
Ho-ho-ho! Eh, carekanjo, carekanjo... Dosta je bili
lakrdije. Pošalji nekog ko stvarno umije da se bije.
Ho-ho-ho!
(Dolazi Jovan na svojoj šantavoj ragi. Lepi lažne brkove i suče ih. Pjeva)
DŽIN (Jovanu ljubazno) Oprosti, Vaša Visosti, zbog ove drskosti
moje Malenkosti. A kuda ste se zaputili?
JOVANTražim nekog džinošu.
DŽINA što ti je potrebit?
JOVANJoš s takvim delijom nisam megdan djelio, a baš sam se
uželio prave borbe.
DŽINKolosalno! Ja sam taj! Ho-ho-ho-ho-ho!
(Jovan se uplaši od džinovog grohotnog smijeha)
Slušaj me, mališa: naočit si i pristao, i tek si olistao.
Žao mi da te pogubim! Što si mlad. Zato kidaj.
JOVANVrlo si hrabar, džinošo, kad tako razgovaraš sa čuvenim
junakom!
DŽIN(nastavlja probu) ...Još si tu? Vidiš li ovaj cvijetak u
mojim zubima? Dok mi je u zubima taj cvijetak dotle sam za
šalu oran. Al kad ga otpljunem postajem vrlo zloran.
Kratko i jasno. (Jovan poskoči i uzme mu cvijet iz usta)
JOVANPazi, stvarno krasuljak. A ja mislio: različak, il u
najgorem slučaju, turničak. (Poskoči i vrati mu cvijet u
usta)
DŽIN Dosta smo se pogađali. Hajde da dijelimo megdan. Hajd,
uzmi koplje i obodi dobro ata.
JOVANČekaj... Sa takvim kopljem promašaj ti je osiguran.
(Važe koplje preko sredine)
Pogledaj, preteže strana lijeva! Opet ne valja. To koplje je
skroz-naskroz loše. Ne može se izbalansirati.
(Baci ga) ...Imaš li još kakvo oružje?
DŽINImam tešku topuzinu! Koga pogodim njome u čelenku
napravim od njega sjenku!
JOVANDa li me pogled vara? Nemam riječi, prosto sam
zanijemio! Pa to je onaj topuz koji je mlatio kruške koje je
đede Aleksija kalemio!
DŽINPriznajem i veoma se kajem.
JOVANDa junak dijeli viteški megdan sa onim ko kruške mlati!
DŽINNisam mogao da odolim. Bile su to kruške sočne, a iznutra
crvene, ukratko: moje omiljene kruške. Kad sam vidio tu
krušku - čije su se grane nadnosile iznad puta - voda mi je
pošla na usta.
JOVANPa ti si se sasvim raspametio! Zar da se borim protiv
jednog kruškomlata? Sklanjaj mi ga s očiju.
(DŽin baci topuz) Obećaj da više nećeš - makar ti voda iz
usta tekla curkom - mlatiti topuzinom ono što se bere
rukom!
DŽINObećavam da neću nastaviti po svome. Nikoga neću
izazivati. ...A! Sada vidim koje je doba dana!
(Jovanu su u tom trenutku otpali lažni brkovi) To li je
strašni junak. Počekaj nazovi - junače dok uzmem drugu
topuzinu i kopljetinu!
(Krene u svoj čador po oružje. Jovan pobjegne)
DŽIN(viče) Počuj me, carekanjo, u dvoru! Predaćeš mi krunu
sedmorogu. I povedi sa sobom svoju kćerku - ptičicu
kaćiperku - da mi pjeva. Rok ti je sutrašnji datum, inače ću
doći da ti krunu skinem zajedno s glavom! Brat bratu, s
punim pravom.
Ho-ho-ho-ho!















ŠESTA SLIKA
Megdan polje

(Okupljeni narod raspravlja o džinovom ultimatumu. Dolazi Mitar pjevac sa svojim magarcem.)
RIBAR Ribe ribe ribe! Ribe ribe ribe!
SELJAK Lozovača! Lozovača! Ko pije loze taj nikada ne poklekne!
Loze loze loze! Loze loze loze!
RIBAR Daj jedno čokanjče! (pije) Velika sramota za našu zemlju.
SELJAK Teška vremena za našu carevinu.
RIBAR Zar nema nikoga da tome stane na put?
SELJAK Šta rade carski junaci?
LUDA Neko se plaši, neko se boji. Kako koji.
SELJAK Sutra ističe rok.
RIBAR Još jednu lozovaču! (Ribar ispije) Moji su đedovi krv
lili za cara - ćaću, pa i ja ću. Bogami oću!
SELJAK Šta oćeš?
RIBAR Ako niko neće, bogme ja ću.
SELJAK Htio bi princezu ljepotinju, da mu ublaži samotinju!
Ajd, ne pravi od sebe budalu, ne budi predmet za šalu,
nego idi u štalu, pa se otrezni.
(Ribar izvodi svog magarca)
SELJAK Ej, kud ćeš?
RIBAR Idem pravac na megdan da se s džinom ogledam!
SELJAK Oćeš još jednu lozu?
(Oružaju ga: daju mu neko staro koplje na kome krčmareva žena suši veš. Ribar kreće prema gradskoj kapiji.)
RIBAR Zbogom, dobri ljudi!
LUDA Bogami idem i ja, pa neka bude šta bude! Jer, kako takva
ludorija može da prođe bez lude!
(Izlaze Ribar, Luda i magarac kroz glavnu kapiju. Pred njima se pojavljuje džin.)
DŽIN Baš su navalili da me zasmijavaju!
RIBAR Zdravo i zdravoživo! (DŽin ništa ne kaže samo ih
razgleda) Ja rekoh "zdravo" i "zdravoživo".
DŽIN Da sad su mi dolazili junaci odabrani, na konjima
plemenitim. Takav je i red. I nije pravo da pobjednik
ostane praznih šaka. Pobjednik dobija ruho, oružje i
ata. To nam je često jedina plata u ova vremena
metežna. Ja treba da hranim sebe i vranca. Zato ti
velim: Megdan s tobom da dijelim - neću.
RIBAR Polako, bratac, ko se s Mitrašninom podžavelja tog
može snaći vrlo velja - nesreća.
DŽIN Samo nastavi.
RIBAR A što se tiče moje opreme: Ja bih obuko odijelo
stajaće, čakšire jahaće, a na NJaka bi stavio ljepši
samar i povraz, da sam došao s namjerom da ovdije
pretrpim poraz!
DŽIN Šta si rekao, carska slugo?
RIBAR To što si čuo.
DŽIN Prilično hrabro. Ja to cijenim. (Potegne iz
miješine) ...Oprosti, što ću te probosti.
(Ribar potegne iz bardaka)
RIBAR Oprosti, što ću ti kosti - namjestiti.
DŽIN Borićemo se ovako: Kopljem i topuzom pustimice, a
onda sabljom, neštedimice.
RIBAR A rvanje?
DŽIN Zar ti, ništavni crve, sa mnom da se rveš?
RIBAR Pretpostavka.
DŽIN Dosta smo pričali. Razigraj dugouška niz polje i
ciljaj kopljem što umiješ bolje.
LUDA Nišani dobro prije no što koplje budeš hitno! Ciljaj
u srce il neko drugo bitno - mjestašce.
RIBAR (Ludi) Ja umijem da orem, kosim, vezujem snoplje, al
nikad nisam bacao koplje.
LUDA ...Čekajte imam ideju.
DŽIN Šta se sad čeka?
LUDA Samo na tren junaci obuzdajte srca plaha, jer mi je
upravo jedna misao važna odletjela iz kefala.
(Lovi rukom nešto po vazduhu)
DŽIN (Smije se) Drži je, beno, drž!
LUDA Gdje li je samo? Eno je tamo pod repom tvoga vranca!
(Polako, na prstima prilazi džinovom vrancu, podigne mu rep i, s izrazom likovanja,uhvati "misao".)
Tu si skitnice,! Vrtirepovice! Nećeš mi više
pobjeći!
(Drži "misao" u šaci i prijeti joj, onda je vrati u glavu.)
Nastavite boj junaci!
DŽIN Baš si nas nasmijao! (RIBARu) Hajd razigraj druškana
dugouškana. Dosta je bilo šale.
RIBAR Ja sam zamorio svog NJaka, zato ti udri prvi.

DŽIN Dobro.Kako ti veliš pobro. Ali, kad uzmem zalet,
nećeš ni dočekati moj juriš i nalet, nego ćeš od
straha crći.
RIBAR Pretpostavka.
(DŽin uzima zalet,izvodi vještine s kopljem i sl.)
(Magarcu) Druže moj NJako, neće nam biti lako.
(DŽin baci koplje,ali promaši.)
LUDA Da vidimo rezultat: Pun pogodak u prazno! Stavio sam
jednu mušicu pod rep ljudeskarinog vranca.
DŽIN Sad si ti na redu!
RIBAR Neka. Mogu ja još da čekam.
DŽIN Vidiš li ovaj topuz? Ako te zgodim njime u čelenku,
napraviću od tebe sjenku!
RIBAR Pretpostavka.
DŽIN (za sebe)Čudne li nehajnosti, čudne li ležernosti.
RIBAR Šta čekaš?
DŽIN Žao mi tvoje dječice sitne, jer ako topuz hitnem -
spljeskaću te.
RIBAR Nisam ženjen.
(DŽin vitla topuzom iznad glave,baci ga, promaši. DŽin se groteskno trese od straha.)
DŽIN (Pruži sablju Ribaru) Predajem se.....Tebe oružje ne bije....
RIBAR A rvanje?
LUDA Kakvo te rvanje snašlo! Ne pravi od gotovog veresiju.
DŽIN Zar ti ništavni crve sa mnom da se rveš?
RIBAR Bogami oću!
(Uhvate se u kosti, DŽin pokušava jednim zamahom da baci Ribara, ali bezuspješno. Ribar primjeni svoj zahvat, i DŽin počne da gubi dah,obori ga..)
LUDA Vezuj ga brzo! (Ribar vezuje džina)
(DŽinu) Kreći!










SEDMA SLIKA
Dvorska odaja

PRINCEZA Nesrećna sam cijela cijelcata.
DAMA Sami ste krivi... Toliko se dičnih vitezova bacalo
ispred vaših nogu.
PRINCEZA Šta ja tu mogu. Svi kažu da sam što lijepa a što krasna.
Jedino Jovanu nije jasna ta činjenica. Nesrećna sam
cijela cijelcata... I moj mali prst je nesrećan...
(Napolju se začuje neka graja)
CAR Šta se to tamo zbiva?
(Utrči glasnik Stanipanislav)
GLASNIK Dolaze! Dolaze! Vode diva!
(Ulazi Ribar, Luda i DŽin.)
RIBAR Vaše veličanstvo! Predajem ti ovog mlakonju u
bezopasnom stanju.
CAR U tamnicu s njim!
(Straža povede DŽina. Car se malo sažali i priđe mu.)
Neće ti biti loše. Moja tamnica nije kao druge,
tjeskobne, sumračne, sure. Moja je tamnica u visokom
stilu, posljednja riječ arhitekture! Sve sama gotika i
barok, da osuđeniku brže prođe rok. Prosto ti dođe da
nešto skriviš, da bi mogao da se diviš - njenoj
ljepoti.
DŽIN Kažeš da ti je bajbok u stilu barok? Ja više volim
tamnice u stilu renesanse, jer su u njima veće šanse -
za kidanje.
CAR (uvređeno) Vodite ga! Dosta mi je njegovog cerekanja i posprdne
riječi "carekanja, carekanja".
DŽIN (u odlasku) U zdravlje, carekanja!
(Car prilazi Ribaru)
CAR Kako se zoveš junače?
RIBAR Ime mi je Mitar, po zanimanju Ribar.
CAR Otkud ti snaga da savladaš onu grdosiju?
RIBAR Ćaća mi,u baštinu, ostavio rvačku vještinu. Imao je
krive noge, kratke ručurde, debeo vrat, al'imao je,bogme
nimalo nježan obuhvat!
CAR Pokaži mi tvoj zahvat.
RIBAR Moj način je prost. (Car se očas nađe na podu)
Izvini. Vaše veličanstvo, što sam te tresn'o, ali to
nije bilo svjesno. Takav sam kad se rvem.
CAR Nehotice il' svjesno, dobro si me trsn'o. (smije se)
No, dobro, opraštam ti. Reci mi kakvog si bračnog
stanja?
RIBAR Nisam još ženjen
CAR (svečano) E pa,Mitre, carska se ne poriče i što se mene tiče
ovdije je kraj priče. Pozovite moju kći.
(Ulaze Princeza i Dvorska dama. Pibar se pokloni pred princezom)
PRINCEZA Sviđam li ti se ,junače?
RIBAR Ti si, vaše veličanstvo vrlo ljepa! Samo, malo si
slabašna, al to će da srede čist vauduh i bijeli mrs!
CAR Priđite kćeri moja i hrabri moj podaniče.
DAMA (panično) Zar ćete tom kozaru dati kćercu? Nije iz plemićkog
soja. Nego iz najnižeg sloja, Nema kulture ni odgoja.
CAR (svečano) Carska se ne poriče! Kćeri moja Jevdokijo! Hrabri moj
zatočeniče!
(U odaju utrči Jovan.Princaza mu potrči u susret.)
PRINCEZA Jovane!
JOVAN Princezo!
PRINCEZA Živ si! Mislila sam da te je džin smakao!
JOVAN E,j a se nisam dao: Hrabro sam umakao! Tako sam
nagario, da me niko ne bi uhvatio!
PRINCEZA Pa što si došao, Jovane? Zbog bake Poleksije i
đeda Aleksije?
JOVAN Ma nije...
PRINCEZA Ne lupaj glavu Jovane! Volimo se: Što ja tebe, što
ti mene!
(prilazi Caru) Oprosti oče što mjenjam običaj stari. Al tako stoje
stvari u mom srcu.
CAR Kćeri moja, Jevdokijo! Obećala si da ćeš se udati
za junaka i nemoj sad da vrdakaš. Udaćeš se za mog
hrabrog zatočenika!
PRINCEZA (prkosno,po svome) Ne dolazi u obzir!
CAR (ljuto) E znaš kad će se ovaj ovdije nazvati mojim zetom?
O Škripovdanu! Na kukovo leto!
DAMA Vaše veličanstvo! Carevi moraju da paze koje i kakve
Fraze upotrebljavaju.
CAR Ne žuri kćeri. Ribar je carevinu zadužio i tvoju
ljubav zaslužio. Takav je običaj.
RIBAR (Princezi) Bez obzira što sam ja pobjedio na megdan polju.
Oslobađam vas zadate riječi i ostavljam vam
slobodnu volju da sami izaberete.
LUDA Uzmite u obzir mišljenje lude. Koje svu zbrku
otklanja: LJubav se ne zaslužuje, ona se naprosto
poklanja!
DAMA Tako je!
CAR Sve se zbrdodolisalo i počelo da kvari. Udaja
carske kćeri nije šala. To su ozbiljne stvari državne
stvari. Ako izabereš njega, nestaće junaka i vitezova.
LUDA Prošlo je vrijeme vojni! To mora da se shvati, a po
mogućstvu i pojmi.
CAR Šta pričaš?
(Gleda sve sa nevericom ali svi odobravaju ludine reči.)
Ne mogu da shvatim, a još manje da pojmim da prošlo
je vrijeme vojni, da prošlo je vrijeme to kada sam
mačem sjeko, a kopljem bo, bo,bo,bo!
Vrlo mi je teško i zor, još čujem junački hor:
''Bodni ga bod, i izvadi mu loj! Bodni ga bod, nije ti
rod!'' Zar prošlo je vrijeme to kada sam mačem sjeko
a kopljem bo. Bo,bo,bo?(obriše suzu)
...I zar priliči takav kraj ovoj priči?
SVI Priliči i doliči!
CAR Šta kažu moji pametari, kefalci i sveznadari?
PAMETAR Priliči i doliči.
CAR (prilazi Ribaru) I mi ćemo napraviti svadbu za naš groš!
(Daje znak Glasniku koji dune u trubu)
(svečano) U čast ovog junaka što nas oslobodi velikih zala
ustanovljujem Orden Zlatne Vrše!
(Okači mu orden) Jesi li zadovoljan?
RIBAR Obdarili ste me velikodušno i ja se prosto
prostodušno zahvaljujem.
CAR Takve podanike volim, ne volim bundžije i račundžije.
...E pa, zbogom podaniče vjerni!
(Ribar i Luda odlaze. Na scenu ulazi Baba Polaeksija lupajući štapom.)
BABA Pa šta je ovo? Jel ovo domaćinska kuća?
JOVAN Baba Lekso! Otkud ti ovdije?
BABA E,tikva ti sasvim opustila! Pa zar bih propustila
priliku da zaigram na tvojoj svadbi?
JOVAN Ma bako,Lekso...
BABA Ma ćuti stođavole!
(priđe princezi)A ti si ta Jevdokija! LJepa si vrag te odnio! Pa
dolijala si carska kćerco!
(pokazujući Cara)A ko je pa ovaj? Sigurno mu fale dve tri čuke.
JOVAN To je car, bako.
BABA E prijatelju,care Ptrptr...ptr... Vrag ti odnio ime,
Je li ovo domaćinska kuća? Pa gdje su onda svirači i
gdje vruća rakija? Slaba vajda od vas! Dovela sam ja
čuvene svirače!
(Uvodi orkestr) Pokažite šta znate i umijete!
(Šumidolci zasviraju.Baba Poleksija povede kolo uzvikujući.)
Gore dolje! Ovamo onamo! Ovdije ondije!
Par nepar! Dar mar! Opša ša! Nego šta!
(Kolo postaje sve brže.Ribar i luda negdje sa strane, ne primjećeni, posmatraju veselje. Kolo odlazi sa scene.Ribar, luda i magarac polako kreću na put.)
LUDA Vidje li ti ortače, tu čudnu pretpostavku ? Svi su dobili
svoje, a luda da duva u travku.
RIBAR Tako ti je to ortače, pjesmopjevče i budalante. Svi su
dobili svoje, a Mitar Pjevac tante za kukuriku.
LUDA O nebesa, kako mi je prazna kesa.
RIBAR Baš nešto razmišljam na putu do svog sela:
Zašto činiti junačka djela? Zašto se boriti protiv
džinova i zmajeva, da ne nabrajam ostala čudovišta, ako
ćeš, na kraju krajeva, dobiti jedno veliko ništa?
LUDA Dužnost je svakog čovjeka da se bori, protiv spodoba i
nemani zlih. A za nagradu će, možda, pjevač neki bijedni
ispjevati o tome koji stih...
(Počne da pjeva. Ribar prihvati pjesmu. Polako nestaju u daljini.)

Z A V J E S A