Ne brinite, poštovane dame i gospodo – ja i nadalje pratim sva dešavanja u vezi ovog sada već i zvanično najtežeg incidenta u istoriji mirnodopske primene nuklearne energije. Jedini problem je u tome što su relevantna izvorišta validnih naučnih vesti koja se tiču ove problematike prokleto disperzirana širom svetski razapete mreže, te tako proces prikupljanja, prevođenja i logički koherentnog prezentovanja istih iziskuje malo više vremena.
No da se mi vratimo na sama zbivanja. Da, kao što je gđa
Palma prethodno već pomenula, Japanska agencija za nuklearno-industrijsku bezbednost danas je - gotovo tačno 25 godina nakon akcidenta u Černobilu (26. IV 1986.) - i zvanično akcident u nuklearnoj elektrani
Fukušima Daiiči podigla sa 6. na 7. stepen INES-ove skale (skala međunarodnih nuklearnih događaja), odnosno podigla isti sa klasifikacionog nivoa „ozbiljan akcident” na klasifikaciju „kapitalni incident”.
Akcident za koji su nuklearni stručnjaci verovali da se shodno računu verovatnoće može dogoditi jednom u 17.000 godina. A koji se dogodio dva puta u proteklih četvrt veka.
Objašnjenje klasifikacionih nivoa ove skale dato je u ovoj tablici:
Objašnjenje INES-ove skale nuklearnih događaja
Formalni razlog za povećanje stepena opasnosti na INES-ovoj skali oficijelno je bio požar koji je
danas u 6:38 H po tokijskom vremenu izbio na 4 reaktorskom bloku nuklearne elektrane Fukušima. Plamen je ugašen za nepunih 40 minuta, a stradalih nema. No to nije i faktički razlog za davanje nove kategorizacije ovom akcidentu.
Osnovni problem je u tome što su tokom mesec dana u atmosferu i okean ispuštane ogromne količine radioaktivnog materijala koji je potonjom disperzijom kontaminirao celu planetu, sa potencijalno užasavajućim zdravstvenim reperkusijama koje neće biti nimalo naivne.
Štaviše, za razliku od Černobilja, kod kojeg je doduše netransparentna, ali - kako se to kasnije ispostavilo! - brza i potpuno primerena tehnička akcija dovela do brzog zaustavljanja dalje post-akcidentalne emisije opasnih radionuklida u okolinu,
u slučaju Fukušime nama nikakvih nagoveštaja da će ista uskoro biti zaustavljena – štaviše, očekuje se da će emisije radioaktivnih materija u okolinu biti nastavljne tokom nekoliko narednih nedelja!
Šta to praktično može da znači? Ako kao referentni model za posledice globalnog širenja radioaktivnih materija uzmemo upravo slučaj Černobila,
tada možemo sa sigurnošću reći da ćemo u narednih 20 godina širom planete imati cca 15.000 smrtnih slučajeva prouzrokovanih terminalnim oblicima humanih karcionoma koji su bili prouzrokovani niskim dozama radioaktivnog zračenja iz radionuklida oslobođenih akcidentom u Fukušimi.
Zdravstveni rizici usled izloženosti niskim dozama radioaktivnog zračenja oslobođenog Černobilskim akcidentom - (Health Risks from Exposure to Low Levels of Ionizing Radiation: BEIR VII Phase 2)
Kao što smo u par navrata to već istakli u ovom tematskom nizu,
konstantno zanemarivanje i od strane medija izraženo prećutkivanje naučne činjenice da ZAPRAVO NE POSTOJI BEZBEDNA DOZA JONIZUJUĆEG ZRAČENJA, predstavlja jedan od najžalosnijih fenomena našeg vremena. Zaista je neverovatno kako čak i oficijelno edukovani stručnjaci iz oblasti radijacione fizike prenebregavaju ili namerno prećutkuju postojanje inače eksperimentalno potpuno potvrđenih fizičkih fenomena kao što je tzv.
linearni energetski transfer, posredstvom kojeg je jonizujuće zračenje potpuno kadro da signifikantno menja hemijske veze u makromolekulima od kojih je sastavljen ljudski organizam i time prouzrokuje oštećenje DNK koje dovodi do pojave karcinoma.
Preporučujem Vašoj pažnji jedan uistinu kapitalni naučni rad na ovu temu, koji je sačinjen od strane stručnjaka Američke nacionalne akademije nauka, a koji pak do sada niko nije uspeo da opovrgne:
http://www.nap.edu/catalog.php?record_id=11340
Za one koji nisu kadri ili voljni da prate stručnu literauru na stranim jezicima, pokušaću da prezentujem validni rezime ovog odista fundamentalnog rada, koji
definitivno opovrgava tezu da male doze jonizujućeg zračenja ne mogu imati opake posledice po ljudski organizam.
Elektromagnetsko i nuklearno zračenje može proizvesti rak i mutacije nezavisno od primljene doze, a u zavisnosti od osetljivosti organizma koji ga je primio. Da bi se shvatilo delovanje zračenja, potrebno je pratiti dešavanja na 3 uzajamno povezana nivoa: fizičkom (atomi), hemijskom (molekuli) i biološkom (ćelijskom).
Elektromagnetsko zračenje (ultraljubičasto zračenje, X- ili rendgensko zračenje i gama-zračenje) koje emituju atomska jezgra, kao i nuklearno zračenje koje se sastoji od naelektrisanih čestica (alfa-čestice, beta-čestice i protoni), kao i nenaelektrisane čestice (neutroni) kada se sudari sa drugim atomima (onima u ljudskom telu) mogu ih jonizovati u jone. Za vreme jonizacije izbacuju se orbitalni elektroni. Ako ti elektroni imaju dovoljno energije oni su u stanju da jonizuju i druge atome. Ako su pak atomi jonizovani njihova hemijska reaktivnost se menja, što može dovesti do neželjenih posledica. Evo i kako.
Prema
Handleru,
zračenje preobraća normalne ljudske ćelije u u kancerozne delovanjem na ćelijski kiseonik. Jedan elektron se izbacuje iz atoma kiseonika da bi se izgradio slobodni radikal O-2. Taj radikal reaguje sa vodom gradeći hidroksilni radikal OH- koji napada DNK i time izaziva karcinogeni preobražaj.
Na taj način zračenje može da izazove rak pri apsolutno ma kojoj dozi (jedan jedini gama-foton kadar je da napravi katastrofalno ošećenje na DNK!) direktnim napadom na ćelijsku DNK putem tzv. slobodnih radikala.
Ključno pitanje odnosa
doza-odgovor, koji povezuje datu dozu zračenja sa veličinom biološkog oštećenja, predstavljalo je predmet dugotrajnih nučnih rasprava. Dok su efekti velikih doza bili prilično dobro poznati, o efektima niskih doza se znalo mnogo manje. Dosadašnjom metodologijom baziranom na
statističkoj ekstrapolaciji mi nismo bili u stanju da direktno odredimo efekte pri niskim dozama zračenja, jer je niska doza izazivala tako mali porast učestalosti raka kod ljudskih jedinki u odnosu na nezračenu kontrolnu grupu da je bilo nemoguće dobiti statistički relevantne rezultate kod ljudi ili eksperimentalnih životinja. Tako smo bili prisiljeni da koristimo podatke dobijene sa srednjim ili visokim dozama pa da opažene efekte pokušamo da statistički ekstrapolišemo na niske doze.
Prethodno poimenuti Izveštaj o biološkim efektima jonizujućeg zračenja BEIR VII – faza 2 dokazuje da se efekti visokih doza mogu linearno ekstrapolirati do nulte doze i u tome leži njegov fundamentalni značaj.
No suštinska opasnost niskih doza jonizujućeg zračenja je zapravo mnogo izraženija, kako je to dokazano jednim i dan-danas srazmerno malo poznatim, no do dana današnjeg još uvek neopovrgnutim naučnim radom
dr Abrahama Petkaua sa Nuklearno-istraživačkog instituta
Vajtšel u Manitobi (Kanada), koji je objavljen još 1972.
Naučna monografija o srazmerno malo poznatom Petkauovom efektu
Prevedeno i pojašnjeno: utvrđeno je da dugotrajna izloženost ekstremno malim dozama radijacije je 100 MILIJARDI PUTA LETALNIJA negoli krtakotrajna izloženost visokim nivoima jonizujućeg zračenja! Dr Petkau je otkrio da
visoke doze radijacije proizvode tako velike količine slobodnih radikala u ćelijama da se oni uzajmno potiru pre nego što načine štetu na ćelijskom materijalu! Isti ti slobodni radikali u minuskulnim količinama pak (malo ih nastaje usled malih doza zračenja) mnogo više oštećuju ćelijske membrane (a ne rekombinatornu DNK kao u prethodno opisanom mehanizmu!) sastavljene od lipida.
Ovaj naučni rad alarmantno ukazuje na ne-linearni aspekt doze jonizujućeg zračenja i njegove letalnosti.
Ovaj efekat u svojoj doktorskoj tezi „
Biološki efekti jonizujućih zračenja” pominje inače i
dr Branka Đurović sa Vojno-medicinske akademije u Beogradu.
A nakon ovog teoretskog izleta, evo i najnovijih vesti koje su danas takođe prispele.
Francuska Komisija za istraživanje i nezavisno informisanje o radijaciji (CRIIRAD -
Commission de Recherche et d'Information Indépendantes sur la Radioactivité) je izjavila da kontaminacija Evrope jodom-131 više ne može biti zanemarivana. Ova organizacija preporučuje trudnicama i deci privremeni prestanak konzumiranja svežeg mleka i lisnatoga povrća (spanać, zelena salata, endivija).
Kompletan izveštaj pomenute organizacije možete iščitati na sledećoj adresi:
http://www.criirad.org/actualites/dossi ... france.pdf
Ruski carinici u Vladivostoku zaplenili su i stavili u karantin 20 automobila koji su prispeli iz Japana zbog dvostruko većeg nivoa radijacije od onog normativima dopuštenog. Intenzivno beta-zračenje je otkriveno na kontingentu automobila koji je prispeo brodom „
Asian Ice”. Automobili će biti vraćeni u Japan.
Japanski inženjer
Tecunari Ida je izjavio da su
reaktori u nuklernoj elektrani Fukušima Daiiči još uvek previše vrući da bio se na njih sipao beton u cilju sprečavanja dalje emisije radionuklida. On je predložio da se po ugledu na nekadašnje sovjetsko rešenje iz Černobila reaktorska postrojenja počnu najpre zatrpavati mešavinom minerala i peska zarad enkapsuliranja izvora toplote, a pre nalivanja betonskog sarkofaga.
Kina i Južna Koreja su kritikovale Japan zbog nekompetentnog tretiranja nuklearne krize koja je rezultirala jednomesečnom kontinuiranom disperzijom radionuklida u atmosferu i sledstvenog širenja radijacije po vasceloj planeti.
Nivo joda-131 u pijaćoj vodi u Vankuveru (Kanada) je gotovo 100 puta viši od limita koji je dozvoljen za pijaću vodu u SAD.
Jagode i pečurke obogaćene cezijumom – 137 pronađene su u južnoj Kaliforniji. Stanovništvu je preporučen privremeni prestanak konzumiranja ovih namirnica.
Uranijum – 234 je detektovan na Havajima, južnoj Kaliforniji i u Sijetlu.
A kod nas Kupinec i nadalje hrče...
