A nakon istinski poduže pauze, evo i novih foto-dokumentarnih priloga istoriji Sente u XX veku.
Ovoga puta prezentovaćemo neke srazmerno malo poznate fotose iz fototeke senćanskog Gradskog muzeja koji svedoče o prvom faktičkom danu okupacije Sente u II svetskom ratu – o kasnim popodnevnim časovima 12. aprila 1941. – tokom kojeg su jedinice 9. brigade Mađarskog kraljevskog domobranstva zapravo zauzele Sentu.
Tog po mnogo čemu sudbonosnog dana tragični niz zbivanja bio je započet negde oko 2.30 časova izjutra, kada su pripadnici inženjerijskog odreda Jugoslovenske kraljevske vojske digli u vazduh senćanski drumsko-železnički most. Eksplozija je po svedočenjima Senćana koja su prikupljena tokom šezdesetih godina XX veka, a koja su potvrđena mnogim fotografijama iz toga vremena, bila veoma jaka, te su znatne štete nastale i na okolnim zgradama. Kuće koje su se nalazile neposredno uz reku Tisu ostale su bez krovova koje je vazdušni pritisak naprosto oduvao, dok su svi prozori na javnim zgradama u centru grada - Gradskoj kući, Gimnaziji, hotelu „Rojal” i Plebaniji Sv. Stefana - bili razbijeni.
Drugo od strane inženjerijskih jedninica JKV planirano rušenje – uništenje senćanske kasarne – bilo je sprečeno od strane u interregnumu oformljene mađarske Narodne straže, čiji su brojni i dobro organiyovani članovi pravovremeno presekli štapin koji je vodio do već postavljenih ekslozivnih punjenja.
Tokom prepodnevnih časova lokalna komanda mađarske Narodne straže uspostavila je i inače do tada prekinute telefonske veze sa okolnim naseobinama i obavestila se o tome da su jedinice Mađarskog kraljevskog domobranstva prešle mađarsko-jugoslovensku granicu, kao i o tome da one prodiru dalje u pravcu juga.
Mađarske jedinice koje su bez otpora nastupale pravcem Horgoš – Martonoš – Kanjiža – Senta pripadale su inače
V korpusu Mađarskog kraljevskog domobranstva pod komandom general-pukovnika
Antala Šileija, tačnije njegovoj
19. pešadijskoj brigadi pod komandom general-majora
Jožefa Čatarija. O prispeću mađarskih vojnika u Kanjižu prvi je izvestio tamošnji prodavac radio-aparata
Ferenc Grim, koji se idući svojim motociklom u pravcu Horgoša susreo sa mađarskim vojnicima.
Inženjer
Peter Majoroš iz Sente je na tu vest, a u svojstvu člana štaba lokalne senćanske Narodne straže, krenuo svojim automobilom u izviđanje u pravcu Adorjana i telefonom je sa tamošnje železničke postaje javio u grad da se mađarske trupe kreću prema Senti. Negde oko 15.30 časova na nastupajuće Honvede je u okolini železničke stanice na Gornjem Bregu otvorena puščana vatra od strane nepoznatih lica, no ista je ubrzo prestala. Senćanski Narodni stražari su potom Majoroševim automobilom dovezli u grad prvog mađarskog vojnika:
honveda Đerđa Dudaša. Njemu se uskoro priključio i
narednik Banhidi sa 20 članova njegovog biciklističkog voda, dok je oko 19 časova u Sentu prispeo i
natporučnik Mikuš sa svojim vojnicima – svi iz sastava 13. Miškolčkog pešadijskog puka.
Senta, 12. IV 1941. – 18 časova : raskršće današnjeg Glavnog trga (tada Trg kralja Petra) na potezu Gradske kuća – Plebanija Sv. Stefana
U pozadini se jasno vidi nedovršena (i 1947. definitivno porušena) zgrada
Crkve sv. Ištvana koja je bila alocirana na području današnjeg Gradskog parka (ispred pravoslavne Crkve sv. Arhangela Mihaila).
Na narednoj fotografiji koja je načinjena na istom mestu samo nekoliko trenutaka kasnije uočava se da mađarski vojnici na brzinu postavljaju mitraljez uz živicu parka (segment fotografije između fotografu bliže sadnice i već formiranog, no okresanog stabla na suprotnoj strani kolovoza). Jedan mađarski vojnik upravo pretrčava kolovoz u pravcu Plebanije i hotela „Rojal”.
Senta, 12. IV 1941. – 18 časova : raskršće današnjeg Glavnog trga – postavljanje mitraljeza „Švarcloze” koji je okrenut ka zgradi senćanskog suda
Očevidno se spremajući za utvrđivanje dostignutog položaja na centralnom gradskom trgu do dolaska glavnine, mađarski vojnici su odmah nakon postavljanja teškog mitraljeza na pravac ka južnom odseku trga počeli užurbano da dovlače na poziciju pred Gradskom kućom i drugo teško oružje – ovoga puta protivtenkovsku pušku „Soloturn” M – 36 kalibra 20 mm koju nose dva pripadnika biciklističkog voda. Prethodno pomenuta mitraljeska posada koja se pozicionirala uza živicu Gradskog parka ovoga puta vidi se znatno jasnije.
Senta, 12. IV 1941. – 18 časova : raskršće današnjeg Glavnog trga – donošenje PT puške „Soloturn” M - 36 od strane pripadnika biciklističkog odreda
Mađarski vojnici očito nisu znali da u ovom području Jugoslovenska kraljevska vojska nije raspolagala oklopnim vozilima, ali je indikativno da se vojnici spremaju za kordonsku odbranu dostignute linije, sa ukrsnim uzajamnim prekrivanjem borbenih pozicija. Isto je tako uočljivo i to da je protivtenkovska puška primarno usmerena ka tornju senćanske pravoslavne crkve, što jasno ukazuje na sumnju u postojanje protivničkih snajperista koji su skriveni po višim zgradama u gradu.
Senta, 12. IV 1941. – 18 časova : raskršće današnjeg Glavnog trga – PT puška „Soloturn” M- 36 je primarno pozicionirana ka tornju senćanske pravoslavne crkve
Prema do sada raspoloživim podacima do 18 časova tog sudbonosnog 12. aprila 1941. već su bile pale i prve žrtve okupacije –
senćanski policajac Momčilo Ivković (star 26 godina) i
Jevrejin Mikloš Polak (star 32 godine), koji pak –
ne računajući šestoro pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije koji su usmrćeni od strane nemačke Luftwaffe prilikom njenih napada na Sentu 6. i 7. aprila 1941. godine – predstavljaju prve Senćane koji su položili svoje živote u II svetskom ratu.
Tragedija prvih dana okupacije je kulminirala zbivanjima koja su se dogodila nešto kasnije – u periodu od 13. do 16. aprila, o kojima ćemo pak nešto više reći nekom drugom prilikom.