







Sudeći po naslovnim stranama u Srbiji se, poštovane dame i gospodo, zaista nije desilo ništa osobito važno. Sve je u najboljem redu.
I nemojte se tome čuditi, poštovane dame i gospodo. Ova putem tzv. javnih glasila izvršena defokusacija socijalne percepcije kao metoda savremene indoktrinacije ljudskih bića predstavlja potpuno logičnu posledicu danas tako popularnog, a zapravo svesno i svrsishodno implementiranog sistema vrednosnih preferencijala, po kojima je život puka fiziološka pojava ograničenog trajanja u kojoj treba uživati maksimalno, a u kojoj su pojmovi poput domovine, istrajnosti, skromnosti, hrabrosti i vrline puke besmislice kojima popovi i zli volšebnici zaluđuju nevini narod.
Logično je stoga da se zarad nabavke firmiranih krpica, putovanja na more, kupovine sireve i salama, sedenja po kafićima, blejanja po splavovima i šoping-molovima i posmatranja rijaliti-programa može i mora mirno dati deo državne teritorije „koja, uostalom, nije naša od 1999, a neki kažu da nikad i nije bila naša”.
Krucijalno pitanje je, naravno, hoće li u krajnjem svođenju bilansnih računa egzistencije kalkulacija užitka biti pozitivna ili negativna. Ona, naime, nikada ne zavisi od Bilansnog Knjigovođe, već zapravo od Bankara koji po svome nahođenju i svome interesu daje ili uskraćuje kredit u kratkoročnom zajmu koji se zove život.