Нисмо признали Косово, већ Косово*
Неко из ДС-а мораће на крају да упита Бориса Тадића – „Шефе, што закласмо вола за кило меса?“.
Мислим да дуго у српској политици није направљена гора трговина од ове јучерашње. Никада ЕУ није стајала тако лоше у српском бирачком телу, и никада се за толико мало – као што је пуко име „кандидата“ – није дало толико много.
А изгледа да се, у крајњем, дала српска сагласност „Косову“ да се може учлањивати у међународне организације. „Заменик министра спољних послова Косова Петрит Селими изјавио је да ће договор Београда и Приштине довести до чланства Косова у 36 регионалних иницијатива и да тај договор значи и да ће Приштина ускоро моћи да отвори канцеларију у Београду. Заменик шефа косовске дипломатије рекао је да ће Косово бити пуноправни члан, а не посматрач или придружени члан, и додао да ће договорена формула за регионално представљање Приштине бити искоришћена и за учлањење у друге међународне организације“.
И тако, са отварањем канцеларије Приштине у Београду биће до краја реализован „модел две Немачке“, који је Тадић помињао као једно од својих креативних решења косовског питања. Но, ако то стварно буде последица признања Косова*, наш креативни председник ће морати признати да не разуме политику. Јер, политика је сва у симболима, а када сутра (тачније после избора) Косово* отвори своју канцеларију у Београду, та симболика ће нас ударити посред лица. Већ сама та помисао је понижавајућа, а стварна сцена отварања косовског* представништва и подизања косовске* заставе натераће крв у главу сваком нормалном Србину. То неће бити ништа друго до највећи тријумф Друге Србије, након кога остаје, ваљда, само још да своју канцеларију у Београду отвори и Војводина*. С њом ће „модел две Немачке“ бити збиља креативно усавршен у „модел три Србије“. Браво!
Да ли је то вредело, чак и са становишта ускостраначких, изборних интереса? Не знам шта ће да кажу истраживања јавног мњења. Но, чисто сумњам да ће после овога рејтинг ДС-а шикнути у небо. Штавише, подршка уласку у ЕУ међу бирачима постала је толико мршава и бледа да је тешко замислити још једно успешно маркетиншко играње на карту ЕУ. Та прича је потрошена, и ако је све ово урађено само због изборног маркетинга, онда је то све доста лоша рачуница.
Штавише, када се Тадић, два дана пред Споразум, вајкао како „није оптимиста“ и најављивао драматично обраћање нацији, изгледало је да је шеф ДС-а добио одличну тему за изборну кампању 2012. – заокрет у државној политици, обнову патриотизма и нови почетак. То је Милошевић умео, с времена на време, да уради – и да победи. Али, Тадић се изгледа само мало јуначио. А онда је, као пред капитулантски 9. септембар, долетео Вестервеле и убедио нас да „издржимо те последње метре“. Већ сама фуснота са Резолуцијом 1244 била је превише за оно што се заузврат добијало. Додатак са пресудом МСП учинио је пак да Србија до краја може да се осећа јадно и понижено.
Но, и на то се можда могло пристати да се заузврат стварно добило нешто озбиљно, нешто колико-толико опипљиво. Али, чак ни датум почетка преговора, чак ни гаранције за север Косова, нису добијени. Добра државна политика не би пристала да 2012. године – дакле, усред земљотреса бриселеске вавилонске куле – призна Косово*, па чак ни за пуноправно чланство у ЕУ. А Тадић је то урадио зарад пуке кандидатуре, тачније, само да би се у предизборној кампањи могао похвалити да је његова политика „и ЕУ и Косово“ била исправна?!
Неко ће из ДС-а збиља на крају морати да запита Бориса Тадића – „Шефе, па што, бре, закласмо оног вола, за кило меса?“.
Проф. др Слободан Антонић
Kosovo ili EU
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Kao što Vam je to iz javnih glasila verovatno već dobro poznato, poštovane dame i gospodo, zvanična Srbija je i nadalje odlučna u tome da nikada ne prizna da je priznala nezvanično Kosovo. No kako javno iskazivanje neoficijelnog mišljenja još uvek nije juridički inkriminisano, Vašoj pažnji povodom najnovijih događaja vezanih za Kosovo i Metohiju preporučujem tematski napis koji je danas objavljen na web-sajtu „Nova srpska politička misao”, a koji je potekao iz pera dr Slobodana Antonića, redovnog profesora sociologije i političke teorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
NENAD CVETKOVIĆ, PREDSEDNIK OPŠTINE PARTEŠ-PASJANE:
DAČIĆU, KOSOVO JE TAČIJEVO!
Predsednik opštine Parteš-Pasjane Nenad Cvetković, koji je otkucao šest srpskih policajaca kosovskoj policiji, poručio je ministru policije Ivici Dačiću da je Kosovo Tačijevo, a ne Dačićevo!
- Ja sam predsednik opštine u državi u kojoj je predsednik Hašim Tači, a ne Ivica Dačić. Srpski ministar ne treba da se meša u rad kosovskih opština, a još manje onih koja su naseljena mešovitim stanovništvom, ili uglavnom srpskim stanovništvom, kao što je opština Parteš-Pasjane. Ministar unutrašnjih poslova Srbije treba da se bavi svojim poslovima, a ne poslovima kosovskih opština - rekao je Cvetković.
On tvrdi da je „ovo početak kraja jedne paralelne institucije MUP Srbije, koji proizvodi probleme, pretnje i ucene opštinskom osoblju“.
DAČIĆU, KOSOVO JE TAČIJEVO!
Predsednik opštine Parteš-Pasjane Nenad Cvetković, koji je otkucao šest srpskih policajaca kosovskoj policiji, poručio je ministru policije Ivici Dačiću da je Kosovo Tačijevo, a ne Dačićevo!
- Ja sam predsednik opštine u državi u kojoj je predsednik Hašim Tači, a ne Ivica Dačić. Srpski ministar ne treba da se meša u rad kosovskih opština, a još manje onih koja su naseljena mešovitim stanovništvom, ili uglavnom srpskim stanovništvom, kao što je opština Parteš-Pasjane. Ministar unutrašnjih poslova Srbije treba da se bavi svojim poslovima, a ne poslovima kosovskih opština - rekao je Cvetković.
On tvrdi da je „ovo početak kraja jedne paralelne institucije MUP Srbije, koji proizvodi probleme, pretnje i ucene opštinskom osoblju“.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Re: Kosovo ili EU
Aferim Cvetkoviću!
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Re: Kosovo ili EU
Tadić o Evropi, izborima, Kosovu...
Predsednik Srbije čestitao je građanima što su dobili status kandidata za EU i ponovio da Srbija nikada neće priznati Kosovo. Dobrodošli kući, u evropsku porodicu, rekao ministar Danske, zemlje predsedavajuće EU, Nikolaj Vamen.
Dobrodošli kući, u evropsku porodicu - tim rečima danski ministar za Evropu Nikolaj Vamen započeo je danas u Beogradu svoje obraćanje na zajedničkoj konferenciji za štampu sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem.
"Radujemo se prijateljstvu sa vama i saradnji sa vama u budućnosti", poručio je danski ministar, koji je u Beograd doputovao a da nije prošao ni čitav dan od odluke Evropskog saveta da Srbiji dodeli status kandidata, u četvrtak kasno uveče.
Vamen je ocenio da je potpuno jasno da je pravac kojim Srbija ide evropski pravac i naglasio da će odluka šefova država i Vlada EU pre svega imati uticaj na perspektive za investiranje u Srbiju.
Ministar, čija zemlja trenutno predsedava Evropskom unijom, takođe se zahvalio srpskom predsedniku na jasnom opredeljenju za evropski put Srbije.
"To je od suštinskog značaja", naglasio je on i dodao da je Srbija pokazala da je opredeljena za Evropu.
Tadić je ponovio danas da je dodeljivanje Srbiji statusa kandidata za članstvo u EU najava dolaska boljih dana i istakao da je to veliko ostvarenje, mada ne i epohalno.
"Epohalno će biti kada Srbija pređe začaranu granicu i uđe u EU sa mogućnošću da koristi sve potencijale i fondove. Srbija je nedvosmisleno na dobrom putu, reforme u svim domenima društva se odvijaju na dobar način - pravosuđe, privreda i ljudska prava i slobode", rekao je Tadić na konferenciji za novinare u Predsedništvu Srbije u Beogradu.
On je čestitao građanima Srbije kandidaturu za članstvo u EU rekavši da je to njihovo ostvarenje.
"Uslovi za datum početka pregovora jesu nastavak dijaloga o rešavanju problema na Kosovu u oblastima energetike i telekomunikacija i funkcionisanje Euleksa i Kfora na celoj teritoriji Kosova. Srbija je privržena ostvarenju tih ciljeva, a uslov je i nastavak unapređenja saradnje i poverenja sa zemljama EU", rekao je Tadić.
On je ocenio da je u atmosferi poverenja lakše rešavati i probleme u tehničkom dijalogu, a to je nedovoljno vidljiv rezultat kandidature, i dodao da je Srbija značajno unapredila odnose s ključnim zemljama EU posle završetka saradnje s Haškim tribunalom.
Status kandidata Srbije je kristalno jasan u u smislu priznavanja Kosova, rekao je Tadić.
"Srbija neće priznati Kosovo ni pod kojim uslovima i taj stav nije nešto što se menja".
Tadić je kao konkretnu korist od kandidature naveo to što Srbija od danas ima poseban status u EU i sve zemlje je gledaju kao državu koja će postati članica EU, i da je kandidatura bitna i sa stanovišta stranih investicija koje su uslov za modernizaciju privrede.
"Velika je korist u tretmanu velikih potencijalnih investitora, jer oni prvo pitaju o nivou statusa kandidata za EU. Plasman sredstava u zemlju koja je kandidat ne podleže dodatnim rizicima", rekao je Tadić, i dodao da Srbija od danas ima pravo na zastavu EU i pravo da učestvuje na forumima EU.
Predsednik Srbije je istakao da status kandidata "nije direktna materijalna prinadležnost", ali je prvenstveno garancija za sigurnost stranih investija, bez kojih nema novih i dobro plaćenih radnih mesta.
"Siguran sam da i oni koji su planirali da odu iz zemlje danas razmišljaju da ostanu, i to je jedna dobit", rekao je Tadić.
Upitan da li ima razloga za slavlje zbog kandidature, on je odgovorio da "lično ne slavi skoro ništa u životu, rođendane, niti druge slične obljetnice", jer je "radno orijentisan".
"Ali, dobro je da ljudi nešto proslave i daju sebi oduška. Slavlje ima i funkcionalnu odrednicu, jedna faza se završava a druga počinje", rekao je predsednik Tadić.
Tadić je rekao da su ga o dobijanju statusa kandidata prvo obavestili njegovi saradnici, a da ga je prva zvanično o tome obavestila visoka predstanivca EU Ketrin Ešton.
"Tačnije, poslala mi je SMS", kazao je Tadić odgovarajući na pitanje novinara.
On je izjavio je da da ono što se dešavalo poslednjih dana u Briselu vezano za rezerve koje su imale zemlje poput Rumunije, Litvanije i Poljske neće promeniti odnose sa tim zemljama.
"Srbija je tradicionalni prijatelj Rumunije, Rumuni su građani naše zemlje i ništa se tu neće izmeniti. Mi smo Rumuniji zahvalni i na podršci vezano za Kosovo u prošlosti", kazao je Tadić.
On se zahvalio na podršci koju su Srbiji u dobijanju statusa pružile sve punopravne članice EU, ali je dodao da je podršku dobio i od Hrvatske.
"Zahvalio sam se predsedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću na podršci", rekao je Tadić.
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je danas da zbog poslova vezanih za dobijanje kandidature za članstvo u EU nije stigao da razmišlja o istovremenom održavanju predsedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora.
Upitan da li će predsednički izbori biti održani kada i lokalni i parlamentarni, Tadić je na konferenciji za novinare u Beogradu rekao da nije imao vremena da se bavi datumom održavanja predsedničkih izbora, ali da nema ništa protiv da se i time bavi ako postoji interes javnosti.
On je dodao da trenutno ostaje pri ranijem stavu da izbori treba da budu održani na vreme.
Predsednik Srbije čestitao je građanima što su dobili status kandidata za EU i ponovio da Srbija nikada neće priznati Kosovo. Dobrodošli kući, u evropsku porodicu, rekao ministar Danske, zemlje predsedavajuće EU, Nikolaj Vamen.
Dobrodošli kući, u evropsku porodicu - tim rečima danski ministar za Evropu Nikolaj Vamen započeo je danas u Beogradu svoje obraćanje na zajedničkoj konferenciji za štampu sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem.
"Radujemo se prijateljstvu sa vama i saradnji sa vama u budućnosti", poručio je danski ministar, koji je u Beograd doputovao a da nije prošao ni čitav dan od odluke Evropskog saveta da Srbiji dodeli status kandidata, u četvrtak kasno uveče.
Vamen je ocenio da je potpuno jasno da je pravac kojim Srbija ide evropski pravac i naglasio da će odluka šefova država i Vlada EU pre svega imati uticaj na perspektive za investiranje u Srbiju.
Ministar, čija zemlja trenutno predsedava Evropskom unijom, takođe se zahvalio srpskom predsedniku na jasnom opredeljenju za evropski put Srbije.
"To je od suštinskog značaja", naglasio je on i dodao da je Srbija pokazala da je opredeljena za Evropu.
Tadić je ponovio danas da je dodeljivanje Srbiji statusa kandidata za članstvo u EU najava dolaska boljih dana i istakao da je to veliko ostvarenje, mada ne i epohalno.
"Epohalno će biti kada Srbija pređe začaranu granicu i uđe u EU sa mogućnošću da koristi sve potencijale i fondove. Srbija je nedvosmisleno na dobrom putu, reforme u svim domenima društva se odvijaju na dobar način - pravosuđe, privreda i ljudska prava i slobode", rekao je Tadić na konferenciji za novinare u Predsedništvu Srbije u Beogradu.
On je čestitao građanima Srbije kandidaturu za članstvo u EU rekavši da je to njihovo ostvarenje.
"Uslovi za datum početka pregovora jesu nastavak dijaloga o rešavanju problema na Kosovu u oblastima energetike i telekomunikacija i funkcionisanje Euleksa i Kfora na celoj teritoriji Kosova. Srbija je privržena ostvarenju tih ciljeva, a uslov je i nastavak unapređenja saradnje i poverenja sa zemljama EU", rekao je Tadić.
On je ocenio da je u atmosferi poverenja lakše rešavati i probleme u tehničkom dijalogu, a to je nedovoljno vidljiv rezultat kandidature, i dodao da je Srbija značajno unapredila odnose s ključnim zemljama EU posle završetka saradnje s Haškim tribunalom.
Status kandidata Srbije je kristalno jasan u u smislu priznavanja Kosova, rekao je Tadić.
"Srbija neće priznati Kosovo ni pod kojim uslovima i taj stav nije nešto što se menja".
Tadić je kao konkretnu korist od kandidature naveo to što Srbija od danas ima poseban status u EU i sve zemlje je gledaju kao državu koja će postati članica EU, i da je kandidatura bitna i sa stanovišta stranih investicija koje su uslov za modernizaciju privrede.
"Velika je korist u tretmanu velikih potencijalnih investitora, jer oni prvo pitaju o nivou statusa kandidata za EU. Plasman sredstava u zemlju koja je kandidat ne podleže dodatnim rizicima", rekao je Tadić, i dodao da Srbija od danas ima pravo na zastavu EU i pravo da učestvuje na forumima EU.
Predsednik Srbije je istakao da status kandidata "nije direktna materijalna prinadležnost", ali je prvenstveno garancija za sigurnost stranih investija, bez kojih nema novih i dobro plaćenih radnih mesta.
"Siguran sam da i oni koji su planirali da odu iz zemlje danas razmišljaju da ostanu, i to je jedna dobit", rekao je Tadić.
Upitan da li ima razloga za slavlje zbog kandidature, on je odgovorio da "lično ne slavi skoro ništa u životu, rođendane, niti druge slične obljetnice", jer je "radno orijentisan".
"Ali, dobro je da ljudi nešto proslave i daju sebi oduška. Slavlje ima i funkcionalnu odrednicu, jedna faza se završava a druga počinje", rekao je predsednik Tadić.
Tadić je rekao da su ga o dobijanju statusa kandidata prvo obavestili njegovi saradnici, a da ga je prva zvanično o tome obavestila visoka predstanivca EU Ketrin Ešton.
"Tačnije, poslala mi je SMS", kazao je Tadić odgovarajući na pitanje novinara.
On je izjavio je da da ono što se dešavalo poslednjih dana u Briselu vezano za rezerve koje su imale zemlje poput Rumunije, Litvanije i Poljske neće promeniti odnose sa tim zemljama.
"Srbija je tradicionalni prijatelj Rumunije, Rumuni su građani naše zemlje i ništa se tu neće izmeniti. Mi smo Rumuniji zahvalni i na podršci vezano za Kosovo u prošlosti", kazao je Tadić.
On se zahvalio na podršci koju su Srbiji u dobijanju statusa pružile sve punopravne članice EU, ali je dodao da je podršku dobio i od Hrvatske.
"Zahvalio sam se predsedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću na podršci", rekao je Tadić.
Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je danas da zbog poslova vezanih za dobijanje kandidature za članstvo u EU nije stigao da razmišlja o istovremenom održavanju predsedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora.
Upitan da li će predsednički izbori biti održani kada i lokalni i parlamentarni, Tadić je na konferenciji za novinare u Beogradu rekao da nije imao vremena da se bavi datumom održavanja predsedničkih izbora, ali da nema ništa protiv da se i time bavi ako postoji interes javnosti.
On je dodao da trenutno ostaje pri ranijem stavu da izbori treba da budu održani na vreme.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Re: Kosovo ili EU
Pošto slabo nešto posećujem taj sajt, molim upućene i informisane (ko je rekao Bibli?) da me obaveste da li su bili tako informatički nepismeni i neažurni, odn. da li im je i ranije trebalo par meseci da objave, na primer, da je Kosovo proglasilo nezavisnost, ili nešto slično tome?Mapa na portalu EU na kojoj je Srbija prikazana bez Kosova je tehnička greška - poručuju iz Brisela i dodaju da se radi na njenom ispravljanju.
Funkcioner Evropske komisije koji je insistirao na anonimnosti rekao je Tanjugu da je mapa Srbije bez Kosova na portalu EU greška...
Tanjugov sagovornik je objasnio da je grešku napravila tehnička služba koja se bavi održavanjem stranice, i da je pomenuta mapa mesecima stajala na sajtu pre nego što je greška uočena...
Na istoj internet stranici, Srbija je svrstana među "ostale zemlje" umesto među kandidate za članstvo u EU.
"Na sajtu Komisije smo već označili Srbiju kao zemlju kandidata, ali glavni portal EU je iz tehničkih razloga nešto teže osvežiti", objasnio je on, i dodao da su u toku radovi na izmeni stranice.



Don't cry because it is over, smile because it happened.
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Ah, ta diljem svetski razapete mreže su po svojoj neažurnosti znani web-ogranci mile nam Europske Unije, u čiji suvi suterenski ulaz od predsoblja tako ponosno i nadasve jeftino stupismo, dragi moj g Aleksey. Eto, trebalo im je, na primer, celih 6 dana da sa oficijelnog web-sajta europskoga super-heroja, znamenitoga Kapetana Evra (u originalu: Captain Euro) - junaka bez mane i straha koji je stvoren jošte 1999. zarad promocije inherentih vrednosti EU i njenoga slatkoga monetarnoga čeda-nedonoščeta Evra kod mlađe, suštastvenim vrednostima tekovina civilizacije naklonjene generacije Europljana & Intelektualaca (kano što to onomad reče nezaboravni Ivica Vidović!), uklone malenu „grešku” koju neki nedokazani anonimusi postaviše. Izgledala je, mora se to priznati, odista zadivljujuće i savršeno usklađeno sa stvarnim stanjem stvari, prosto emanirajući onirički duh Europskoga Ustrojstva milog:

Kapetan Evro - neažurirana verzija
U međuvremenu su web-portal, ipak, ažurirali:
http://www.captaineuro.com/index.htm
No taman se te stvari središe, kadli 5. marta ove godine nova frtutma izbi: neki je neodgovorni EU sočinitelj na oficijelni web-sajt mile Unije istavio tzv. „promotivni video-klip” čija je direktna poruka da su Brazilci, Indijci i Kinezi voljni & namerni Europi Miloj toržestveno konce smrsiti!
Britanci su, onako Ostrvski Ostrvljeno jedva dočekali da ih u novinama (videti npr. današnji Telegraph) pod.......u glede inkluzivnoga rasizma. A govorka se i da sirotoga Baroza traže njegovi negdašnji partijski drugovi, portugalski Maoisti...
Ne uzimajte stoga previše k srcu objektivne Europske propuste, dragi moj g. Aleksey. Znate kako je: ko radi taj i greši! No jednog dana sve će to već da se reši. Samo da je zdravlja!
A sada me skužajte me na momenat, dragi moj g. Aleksey - ja, naime, moram jošte za sutrašnji Predosmomartovski Blagdan neke svečane certifikate grafički uobličiti, a posle toga me i sastavljanje malenoga naputka o zaboravljenim dostignućima informatičke tehnologije pride svega čeka. Stoga ostajte mi zdravo i ne brinite - za sve na ovome svetu ima leka!

Kapetan Evro - neažurirana verzija
U međuvremenu su web-portal, ipak, ažurirali:
http://www.captaineuro.com/index.htm
No taman se te stvari središe, kadli 5. marta ove godine nova frtutma izbi: neki je neodgovorni EU sočinitelj na oficijelni web-sajt mile Unije istavio tzv. „promotivni video-klip” čija je direktna poruka da su Brazilci, Indijci i Kinezi voljni & namerni Europi Miloj toržestveno konce smrsiti!
Britanci su, onako Ostrvski Ostrvljeno jedva dočekali da ih u novinama (videti npr. današnji Telegraph) pod.......u glede inkluzivnoga rasizma. A govorka se i da sirotoga Baroza traže njegovi negdašnji partijski drugovi, portugalski Maoisti...

Ne uzimajte stoga previše k srcu objektivne Europske propuste, dragi moj g. Aleksey. Znate kako je: ko radi taj i greši! No jednog dana sve će to već da se reši. Samo da je zdravlja!

A sada me skužajte me na momenat, dragi moj g. Aleksey - ja, naime, moram jošte za sutrašnji Predosmomartovski Blagdan neke svečane certifikate grafički uobličiti, a posle toga me i sastavljanje malenoga naputka o zaboravljenim dostignućima informatičke tehnologije pride svega čeka. Stoga ostajte mi zdravo i ne brinite - za sve na ovome svetu ima leka!

Acriter et Fideliter!


- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Kako vreme prolazi tokovi eurointegrativnih prosrpskih stremljenja postaju, poštovane dame i gospodo, sve intrigantniji! Eto, pre nekih nedelju dana štovani g. Aleksey ukazao nam je na objektivni propust oficijelnih predstavnika EU, koji su, usled silnih važnih & neodgodivih poslova, prikazali na njihovom oficijelnom web-portalu mapu zemlje Sorabije bez Kosova (a, istini za volju, i bez dogovorene i oficijelno akceptirane Pahuljice [*] u fusnoti!).
No u poređenju sa reklamom za znameniti čistač kamenca „Kalgon”, koja je emitovana na nekim televizijama s nacionalnom frekvencijom ta je karta Srbije bila prava „mala maca”. Ova reklamna mapa prikazuje Srbiju ne samo bez Kosova i Metohije (odnosno Pahuljice u fusnoti!), već i bez Vojvodine!
Na najnovijoj reklami za srpski „Kalgon” nema ni Kosova ni Vojvodine
E sad, da smo mi neka tradicionalistički ustrojena država, koja drži do svog digniteta i kredibiliteta i vodi računa o istima, mi bismo lepo presavili tabak i podneli tužbu protiv autora reklamnog spota, oglašivača, kompanije „Reckitt Benckiser” (proizvođač znamenitog „Kalgon” – a), kao i TV stanica koje su istu emitovale, a uz zahtev da se sudskim putem zabrani njeno dalje emitovanje.
No imajući u vidu preku potrebu negovanja Pozitivne Sorabijske Eurointegrativne Perspektive, čini se da bi bilo mnogo poleznije iznaći neko kompromisno rešenje - u dogovoru sa specijalnim pregovaračkim timom MIP-a utanačiti npr. dodavanje zvezdice u fusnoti
uz već prezentovanu mapu Srbije bez Vojvodine i Kosova, ili uz ime zaštićene robne marke koja se reklamira.
Objektivno uzevši, ne bi, naime, zbog tamo nekih sitnica trebali da rizikujemo operabilnost i dug vek srpsku higijenu štedro čuvajućih & branećih mašina za pranje veša! I uza sve to perspektivnih statusnih odnosa sa EU! Stvarno, što nije red – nije...
No u poređenju sa reklamom za znameniti čistač kamenca „Kalgon”, koja je emitovana na nekim televizijama s nacionalnom frekvencijom ta je karta Srbije bila prava „mala maca”. Ova reklamna mapa prikazuje Srbiju ne samo bez Kosova i Metohije (odnosno Pahuljice u fusnoti!), već i bez Vojvodine!
Na najnovijoj reklami za srpski „Kalgon” nema ni Kosova ni Vojvodine
E sad, da smo mi neka tradicionalistički ustrojena država, koja drži do svog digniteta i kredibiliteta i vodi računa o istima, mi bismo lepo presavili tabak i podneli tužbu protiv autora reklamnog spota, oglašivača, kompanije „Reckitt Benckiser” (proizvođač znamenitog „Kalgon” – a), kao i TV stanica koje su istu emitovale, a uz zahtev da se sudskim putem zabrani njeno dalje emitovanje.
No imajući u vidu preku potrebu negovanja Pozitivne Sorabijske Eurointegrativne Perspektive, čini se da bi bilo mnogo poleznije iznaći neko kompromisno rešenje - u dogovoru sa specijalnim pregovaračkim timom MIP-a utanačiti npr. dodavanje zvezdice u fusnoti

Objektivno uzevši, ne bi, naime, zbog tamo nekih sitnica trebali da rizikujemo operabilnost i dug vek srpsku higijenu štedro čuvajućih & branećih mašina za pranje veša! I uza sve to perspektivnih statusnih odnosa sa EU! Stvarno, što nije red – nije...

Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
Ekskluzivni dokumenti i fotografije: On nam je oteo Kosovo
Pressmagazin donosi ekskluzivne dokumente koji pokazuju da je posle Brionskog plenuma 1966., proterujući Srbe sa sastanka, Josip Broz tajno udario temelje za nezavisnu albansku državu u južnoj srpskoj pokrajini.

Tito s raskopčanom kravatom i Veli Deva sa cigaretom - opšuteno.
U maju će proći tačno trideset godina od kada su Srbi sahranili jedinog čoveka u svojoj istoriji koga su prihvatili kao svog vladara, a da nije bio Srbin. Neizlečive jugonostalgičare nikada nije napuštala ljubav prema Titu, a posle dve decenije teške političko-ekonomske krize na „zapadnom Balkanu" (Tito se verovatno prevrće u grobu na ovaj izraz) popularnost „druga Starog" ponovo oživljava širom nekadašnje države sa šest buktinja.
Upravo zbog te nostalgije prema Titovim vremenima koja će u maju dostići vrhunac u Kumrovcu i Kući cveća, Pressmagazin prvi u Srbiji otvara pitanje kakvo je zaista nasleđe koje nam je ostavio Broz, i da li svi problemi koji nas danas opterećuju imaju korene u njegovoj politici.
U prvom delu naš najpoznatiji istraživač i autor najvećeg broja knjiga o J. B. Titu Pero Simić otkriva prema njemu u narodu najmanje poznatu činjenicu, a to je - da je upravo vrata otcepljenja Kosova otvorio „najveći sin naših naroda i narodnosti" i to još šezdesetih godina, kao jedno od osnovnih sredstava obračuna sa srpskim rukovodstvom i Lekom Rankovićem. O tome Pera Simić nudi brojna dokumenta, počevši od dokumenta iz Titove arhive da je neposredno pre čuvenog Brionskog plenuma, Tito održao tajni sastanak sa albanskim rukovodiocima sa Kosova, na kom - suprotno pravilima - nisu prisustvovali predstavnici CK Srbije.
U tajnom protokolu prijema kod predsednika republike, Simić pronalazi izvod o pripremi sastanka iz 22. juna 1966. na kom su pored Tita trebalo da prisustvuju predsednik pokrajinske skupštine Stanoje Aksić, predsednik pokrajinskog komiteta za KiM Veli Deva i predsednik pokrajinskog Izvršnog veća Ali Šukrija. Sastanku je prvobitno trebalo da prisustvuju i predstavnici srpskih vlasti iz Beograda, ali su njihova imena u Titovom kabinetu naknadno precrtana.
- Prema redovnom planu, taj sastanak je zakazan u Beogradu 23. juna, ali je Tito u poslednjem trenutku pomerio sastanak za sutradan na Brionima. Očigledno mu je bilo potrebno mesto gde bi vodio diskretnije razgovore, a Brioni su bili mesto za to. Zavedeno je i da stenografske beleške nisu vođene - kaže Pero Simić.
Međutim, na fotografiji koju je ekskluzivno dostavio Pressmagazinu, vidi se da je postojao mikrofon koji je beležio o čemu su pričali.
- To govori da im nije odgovaralo da ostane zapis o tom razgovoru. Mislim da je prilično jasno o čemu su razgovarali, ako znamo da je u narednim danima na Brionima pripremana sednica za smenu srpskog rukovodstva - kaže Simić.

Spremanje otimanja Kosova - Tito, Veli Deva i Ali Šukrija (vidi se mikrofon koji je snimao razgovor)
Leka Ranković je smenjen pod formalnim optužbama da je prisluškivao Tita, a za dokaze su uzeti i ozvučavanje nekih objekata koje je lično naredio Tito. Danas se već uzima kao istorijska činjenica da je Tito sklonio Rankovića zato što se osećao ugroženim, dok je komunistička propaganda kasnije sve nazivala obračunom s povampirenim srpskim naciponalizmom.
Od tada i u rečniku albanskih političara na Kosovu svi pokušaji jugoslovenske policije da spreči ilegalne aktivnosti albanskih separatista nazivaju se „terorom Rankovića i velikosrpskih nacionalista". Akcija jugoslovenske vojske koja je 1944. ugušila separatističku pobunu, baš kao i akcija oduzimanja ilegalnog naoružanja na Kosovu 1955/1956. koristiće se kao dokaz ugnjetavanje albanske manjine. Tada je već nebitno bilo što je te akcije odobrio sam Tito.
Inače, sve zaključke o deformacijama srpske državne bezbednosti na Kosovu zasnovane su na pojedinačnim tužbama, od kojih je najviše došlo iz sela Srbice, koje su partizanske snage još 1944. obeležile kao jedno od glavnih uporišta albanskih separatista. Pokrajinskom sekretarijatu je zamereno što je 1965. godine, dakle godinu dana pre smene Rankovića, zabeležio separatistička strujanja u pokrajini. A srpski republički sekretarijat za unutrašnje poslove je optužen zato što je kao neprijateljsko delovanje označio fizičke napade na Srbe i Crnogorce sa ciljem da se oteraju sa Kosova.
Tek posle Brionskog plenuma Šiptari (tada je to još bilo politički prihvatljiv naziv) počinju bezrezervno da podržavaju Tita i partiju, a Albanski vrh je poslao Titu pismo u kome se obavezao na sprovođenje odluka „istorijske brionske sednice". Februara iduće godine ponovo će ih primiti na Belom dvoru, a mesec dana kasnije odlazi u prvu posetu Kosovu. U tim prvim razgovorima na Belom dvoru 23. februara 1967. godine, arhivira se da je Titu u posetu došla delegacija Kosova i Metohije, a ne predstavnici pokrajinskog komiteta srpske partije. Što znači da je za Titov kabinet Kosovo već postalo nezavisan subjekt od Srbije.
Veli Deva je u tom razgovoru rekao Titu da su do tada širom pokrajine na Dan nezavisnosti Albanije 28. novembra redovno izbijali incidenti sa dizanjem albanske zastave, ali da se to prvi put nije dogodilo. Na taj način je Deva uveravao Tita da su posle Briona smireni i albanski nacionalisti. Albanac je, međutim, izdvojio samo ekscese do kojih je došlo u kafanama prilikom Srpske nove godine na šta je Tito odgovorio:
- Ta pravoslavna nova godina je uperena protiv nas gore.
Kako je Tito u međuvremenu dao pomilovanje Rankoviću, Veli Deva je napomenuo Titu da je posle abolicije Rankovića došlo do „opšteg straha i neizvesnosti", jer su ljudi počeli da govore da je drug Tito oprostio Rankoviću.
Tito je na to odgovorio: „Nisam oprostio Rankoviću. Tu su u pitanju mnogi razlozi, spoljnopolitički i drugi... Da smo Rankovića sudili i zatvarali, možda bismo doprineli da postane heroj. Sada se on sve manje pominje. To je teža likvidacija nego da je zatvoren, jer bi se u zatvoru osećao herojem..."
Iz Titove arhive se vidi da se posle 1966. godine za svako pitanje o Kosovu zaobilazi vlast u Beogradu. Tito je tih godina razgovarao sa predstavnicima Kosova više nego sa čelnicima bilo koje republike. Od 1966. do 1971. registrovano je pet zvaničnih susreta, više nego sa predstavnicima Srbije i Crne Gore zajedno. U jednom od tih razgovora, u jesen 1968. Tito im je rekao da ne razume zašto Srbija onemogućava Albance da Kosovo i Metohiju prozovu socijalističkom autonomnom pokrajinom, kada to „još nije opredeljenje za samostalnu državu", čime je praktično nagovestio da osamostaljenje Kosova postoji kao započet proces.
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971. gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
- I na sastancima na kojima su prisustvovali takozvani srbijanski funkcioneri, bili su običan ukras. Petra Stambolića je 1968. godine Tito na kraju razgovora pitao ima li šta da kaže, a Marka Nikezića će 1970. kada su Albanci predsednika pozvali u posetu, ironično da upita: „Neće imati drugovi iz Srbije ništa protiv toga?" - objašnjava Simić.
U Titovom arhivu nalazi se i poverljivo pismo koje je predsedniku republike poslao Fadilj Hodža, predsednik skupštine Kosova, gde se zahteva ustavno prekomponovanje pokrajine, tako da odluke republičkih vlasti u Srbiji ne obavezuju pokrajinu, kao i da Kosovo treba da ima sva prava kao ostale jugoslovenske republike.
U ovoj svojevrsnoj prepisci sa Titom, drug Fadilj je u opširnoj argumentaciji „objasnio" da Kosovo treba da ima mogućnost da donosi svoje zakone, da u skladu sa tim ima svoj vrhovni sud, a onda se po logici stvari došlo i do pitanja pokrajinskog ustava. Hodža je objasnio Titu da treba imati obzira prema posebnostima pravnog sistema Kosova, u kome vlada specifično običajno pravo koje se ne sme ignorisati. Najveći deo Hodžinog pisma, ipak, bio je usmeren na zahtev da se iz imena pokrajine Kosovo i Metohija, izbaci termin Metohija, što je obrazloženo brojnim istorijskim argumentima najviše zasnivanim na periodu turske okupacije. A kako je rečeno, ionako svi ljudi sa Kosova nezavisno da li su iz Peći ili Prištine, sebe nazivaju Kosovarima.
- U šiptarskoj topografiji uopšte ne postoji pojam Metohije ni u užem opsegu... Samo se u dokumentima Oblasnog komiteta KPJ pre oslobođenja upotrebljavao termin „Kosovo i Metohija"... u pogledu naziva AP KiM predlaže se sledeće: Da naziv AP bude „Kosovo-Kosova" što je adekvatniji naziv za teritoriju ove pokrajine i kao takav treba da bude zastupljen u ustavnim amandmanima... - piše Titu predstavnik albanskog rukovodstva. Tito je dakle, još pre četrdeset godina obavešten šta će albanska skupština da usvoji posle 1999. godine.
Ubrzo posle tog pisma, sastavljena je Komisija za proučavanje pitanja u vezi sa izmenama i dopunama Statuta KiM, gde je prihvaćen najveći deo zahteva Albanaca, a čak je i po pitanju mogućnosti naroda na samoopredeljenje ostavljena formulacija „zaključeno je da ovo pitanje iziskuje dalje zajedničke napore u pravcu daljeg izučavanja i iznalaženja najadekvatnijeg rešenja".
Tada počinju i teške godine za Srbe na Kosovu. Osim što je nastavljen stalan pritisak na Srbe da se iseljavaju, organizovane su demonstracije u kojima su Albanci tražili svoju republiku. Tito je redovno dobijao pritužbe srpskih seljaka na razna proterivanja i ubistva, ali u Titovom kabinetu su ta pisma uglavnom cenzurisana. U jednom pismu čak stoji žalba na sina druga Fadilja Hodže, koji je u hotelu „Božur", u Prištini, tražio da mu se na poslužavniku donese jedna srpska glava. U tim pismima Srbi se žale svom predsedniku da ih lokalni albanski funkcioneri maltretiraju, a kome se ne sviđa kažu mu „eno ti Šumadija".
Međutim, izgleda da je Titu mnogo više prijalo podilaženje albanskih funkcionera. U jednom razgovoru sa njihovom delegacijom, u aprilu 1970. godine Fadilj Hodža je rekao Titu da dok on nije podržao Kosovsko rukovodstvo, narod na Kosovu nije imao majku i da su u njemu i Savezu komunista gledali svoju majku, i da je to velika stvar.
Pero Simić kaže da Tito nije reagovao čak ni na izveštaje SDB-a, koji su govorili o tome da albanski rukovodioci bezbednjacima na Kosovu imaju informacije da se pripremaju separatističke demonstracije: to nije vaša briga, mi odgovoramo za to. U Titovoj arhivi i danas se nalaze ti izveštaji lično slati njemu iz kojih se vidi da iako su dobijali tačne informacije o vremenu i mestu održavanja demonstracija, albansko rukovodstvo nije želelo da reaguje.
Ustav iz 1974. godine samo je formalizovao stanje u kome Srbija „de fakto" nije bila prisutna na Kosovu. Tito je zakotrljao točak istorije kada je Albancima na Kosovu dao sve. Onaj točak koji je samo ubrzao Milošević pošto je pokušao da im, odjednom, oduzme to sve.
Saglasno protiv Srba
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971, gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Pres ... kskluzivni
Pressmagazin donosi ekskluzivne dokumente koji pokazuju da je posle Brionskog plenuma 1966., proterujući Srbe sa sastanka, Josip Broz tajno udario temelje za nezavisnu albansku državu u južnoj srpskoj pokrajini.

Tito s raskopčanom kravatom i Veli Deva sa cigaretom - opšuteno.
U maju će proći tačno trideset godina od kada su Srbi sahranili jedinog čoveka u svojoj istoriji koga su prihvatili kao svog vladara, a da nije bio Srbin. Neizlečive jugonostalgičare nikada nije napuštala ljubav prema Titu, a posle dve decenije teške političko-ekonomske krize na „zapadnom Balkanu" (Tito se verovatno prevrće u grobu na ovaj izraz) popularnost „druga Starog" ponovo oživljava širom nekadašnje države sa šest buktinja.
Upravo zbog te nostalgije prema Titovim vremenima koja će u maju dostići vrhunac u Kumrovcu i Kući cveća, Pressmagazin prvi u Srbiji otvara pitanje kakvo je zaista nasleđe koje nam je ostavio Broz, i da li svi problemi koji nas danas opterećuju imaju korene u njegovoj politici.
U prvom delu naš najpoznatiji istraživač i autor najvećeg broja knjiga o J. B. Titu Pero Simić otkriva prema njemu u narodu najmanje poznatu činjenicu, a to je - da je upravo vrata otcepljenja Kosova otvorio „najveći sin naših naroda i narodnosti" i to još šezdesetih godina, kao jedno od osnovnih sredstava obračuna sa srpskim rukovodstvom i Lekom Rankovićem. O tome Pera Simić nudi brojna dokumenta, počevši od dokumenta iz Titove arhive da je neposredno pre čuvenog Brionskog plenuma, Tito održao tajni sastanak sa albanskim rukovodiocima sa Kosova, na kom - suprotno pravilima - nisu prisustvovali predstavnici CK Srbije.
U tajnom protokolu prijema kod predsednika republike, Simić pronalazi izvod o pripremi sastanka iz 22. juna 1966. na kom su pored Tita trebalo da prisustvuju predsednik pokrajinske skupštine Stanoje Aksić, predsednik pokrajinskog komiteta za KiM Veli Deva i predsednik pokrajinskog Izvršnog veća Ali Šukrija. Sastanku je prvobitno trebalo da prisustvuju i predstavnici srpskih vlasti iz Beograda, ali su njihova imena u Titovom kabinetu naknadno precrtana.
- Prema redovnom planu, taj sastanak je zakazan u Beogradu 23. juna, ali je Tito u poslednjem trenutku pomerio sastanak za sutradan na Brionima. Očigledno mu je bilo potrebno mesto gde bi vodio diskretnije razgovore, a Brioni su bili mesto za to. Zavedeno je i da stenografske beleške nisu vođene - kaže Pero Simić.
Međutim, na fotografiji koju je ekskluzivno dostavio Pressmagazinu, vidi se da je postojao mikrofon koji je beležio o čemu su pričali.
- To govori da im nije odgovaralo da ostane zapis o tom razgovoru. Mislim da je prilično jasno o čemu su razgovarali, ako znamo da je u narednim danima na Brionima pripremana sednica za smenu srpskog rukovodstva - kaže Simić.

Spremanje otimanja Kosova - Tito, Veli Deva i Ali Šukrija (vidi se mikrofon koji je snimao razgovor)
Leka Ranković je smenjen pod formalnim optužbama da je prisluškivao Tita, a za dokaze su uzeti i ozvučavanje nekih objekata koje je lično naredio Tito. Danas se već uzima kao istorijska činjenica da je Tito sklonio Rankovića zato što se osećao ugroženim, dok je komunistička propaganda kasnije sve nazivala obračunom s povampirenim srpskim naciponalizmom.
Od tada i u rečniku albanskih političara na Kosovu svi pokušaji jugoslovenske policije da spreči ilegalne aktivnosti albanskih separatista nazivaju se „terorom Rankovića i velikosrpskih nacionalista". Akcija jugoslovenske vojske koja je 1944. ugušila separatističku pobunu, baš kao i akcija oduzimanja ilegalnog naoružanja na Kosovu 1955/1956. koristiće se kao dokaz ugnjetavanje albanske manjine. Tada je već nebitno bilo što je te akcije odobrio sam Tito.
Inače, sve zaključke o deformacijama srpske državne bezbednosti na Kosovu zasnovane su na pojedinačnim tužbama, od kojih je najviše došlo iz sela Srbice, koje su partizanske snage još 1944. obeležile kao jedno od glavnih uporišta albanskih separatista. Pokrajinskom sekretarijatu je zamereno što je 1965. godine, dakle godinu dana pre smene Rankovića, zabeležio separatistička strujanja u pokrajini. A srpski republički sekretarijat za unutrašnje poslove je optužen zato što je kao neprijateljsko delovanje označio fizičke napade na Srbe i Crnogorce sa ciljem da se oteraju sa Kosova.
Tek posle Brionskog plenuma Šiptari (tada je to još bilo politički prihvatljiv naziv) počinju bezrezervno da podržavaju Tita i partiju, a Albanski vrh je poslao Titu pismo u kome se obavezao na sprovođenje odluka „istorijske brionske sednice". Februara iduće godine ponovo će ih primiti na Belom dvoru, a mesec dana kasnije odlazi u prvu posetu Kosovu. U tim prvim razgovorima na Belom dvoru 23. februara 1967. godine, arhivira se da je Titu u posetu došla delegacija Kosova i Metohije, a ne predstavnici pokrajinskog komiteta srpske partije. Što znači da je za Titov kabinet Kosovo već postalo nezavisan subjekt od Srbije.
Veli Deva je u tom razgovoru rekao Titu da su do tada širom pokrajine na Dan nezavisnosti Albanije 28. novembra redovno izbijali incidenti sa dizanjem albanske zastave, ali da se to prvi put nije dogodilo. Na taj način je Deva uveravao Tita da su posle Briona smireni i albanski nacionalisti. Albanac je, međutim, izdvojio samo ekscese do kojih je došlo u kafanama prilikom Srpske nove godine na šta je Tito odgovorio:
- Ta pravoslavna nova godina je uperena protiv nas gore.
Kako je Tito u međuvremenu dao pomilovanje Rankoviću, Veli Deva je napomenuo Titu da je posle abolicije Rankovića došlo do „opšteg straha i neizvesnosti", jer su ljudi počeli da govore da je drug Tito oprostio Rankoviću.
Tito je na to odgovorio: „Nisam oprostio Rankoviću. Tu su u pitanju mnogi razlozi, spoljnopolitički i drugi... Da smo Rankovića sudili i zatvarali, možda bismo doprineli da postane heroj. Sada se on sve manje pominje. To je teža likvidacija nego da je zatvoren, jer bi se u zatvoru osećao herojem..."
Iz Titove arhive se vidi da se posle 1966. godine za svako pitanje o Kosovu zaobilazi vlast u Beogradu. Tito je tih godina razgovarao sa predstavnicima Kosova više nego sa čelnicima bilo koje republike. Od 1966. do 1971. registrovano je pet zvaničnih susreta, više nego sa predstavnicima Srbije i Crne Gore zajedno. U jednom od tih razgovora, u jesen 1968. Tito im je rekao da ne razume zašto Srbija onemogućava Albance da Kosovo i Metohiju prozovu socijalističkom autonomnom pokrajinom, kada to „još nije opredeljenje za samostalnu državu", čime je praktično nagovestio da osamostaljenje Kosova postoji kao započet proces.
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971. gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
- I na sastancima na kojima su prisustvovali takozvani srbijanski funkcioneri, bili su običan ukras. Petra Stambolića je 1968. godine Tito na kraju razgovora pitao ima li šta da kaže, a Marka Nikezića će 1970. kada su Albanci predsednika pozvali u posetu, ironično da upita: „Neće imati drugovi iz Srbije ništa protiv toga?" - objašnjava Simić.
U Titovom arhivu nalazi se i poverljivo pismo koje je predsedniku republike poslao Fadilj Hodža, predsednik skupštine Kosova, gde se zahteva ustavno prekomponovanje pokrajine, tako da odluke republičkih vlasti u Srbiji ne obavezuju pokrajinu, kao i da Kosovo treba da ima sva prava kao ostale jugoslovenske republike.
U ovoj svojevrsnoj prepisci sa Titom, drug Fadilj je u opširnoj argumentaciji „objasnio" da Kosovo treba da ima mogućnost da donosi svoje zakone, da u skladu sa tim ima svoj vrhovni sud, a onda se po logici stvari došlo i do pitanja pokrajinskog ustava. Hodža je objasnio Titu da treba imati obzira prema posebnostima pravnog sistema Kosova, u kome vlada specifično običajno pravo koje se ne sme ignorisati. Najveći deo Hodžinog pisma, ipak, bio je usmeren na zahtev da se iz imena pokrajine Kosovo i Metohija, izbaci termin Metohija, što je obrazloženo brojnim istorijskim argumentima najviše zasnivanim na periodu turske okupacije. A kako je rečeno, ionako svi ljudi sa Kosova nezavisno da li su iz Peći ili Prištine, sebe nazivaju Kosovarima.
- U šiptarskoj topografiji uopšte ne postoji pojam Metohije ni u užem opsegu... Samo se u dokumentima Oblasnog komiteta KPJ pre oslobođenja upotrebljavao termin „Kosovo i Metohija"... u pogledu naziva AP KiM predlaže se sledeće: Da naziv AP bude „Kosovo-Kosova" što je adekvatniji naziv za teritoriju ove pokrajine i kao takav treba da bude zastupljen u ustavnim amandmanima... - piše Titu predstavnik albanskog rukovodstva. Tito je dakle, još pre četrdeset godina obavešten šta će albanska skupština da usvoji posle 1999. godine.
Ubrzo posle tog pisma, sastavljena je Komisija za proučavanje pitanja u vezi sa izmenama i dopunama Statuta KiM, gde je prihvaćen najveći deo zahteva Albanaca, a čak je i po pitanju mogućnosti naroda na samoopredeljenje ostavljena formulacija „zaključeno je da ovo pitanje iziskuje dalje zajedničke napore u pravcu daljeg izučavanja i iznalaženja najadekvatnijeg rešenja".
Tada počinju i teške godine za Srbe na Kosovu. Osim što je nastavljen stalan pritisak na Srbe da se iseljavaju, organizovane su demonstracije u kojima su Albanci tražili svoju republiku. Tito je redovno dobijao pritužbe srpskih seljaka na razna proterivanja i ubistva, ali u Titovom kabinetu su ta pisma uglavnom cenzurisana. U jednom pismu čak stoji žalba na sina druga Fadilja Hodže, koji je u hotelu „Božur", u Prištini, tražio da mu se na poslužavniku donese jedna srpska glava. U tim pismima Srbi se žale svom predsedniku da ih lokalni albanski funkcioneri maltretiraju, a kome se ne sviđa kažu mu „eno ti Šumadija".
Međutim, izgleda da je Titu mnogo više prijalo podilaženje albanskih funkcionera. U jednom razgovoru sa njihovom delegacijom, u aprilu 1970. godine Fadilj Hodža je rekao Titu da dok on nije podržao Kosovsko rukovodstvo, narod na Kosovu nije imao majku i da su u njemu i Savezu komunista gledali svoju majku, i da je to velika stvar.
Pero Simić kaže da Tito nije reagovao čak ni na izveštaje SDB-a, koji su govorili o tome da albanski rukovodioci bezbednjacima na Kosovu imaju informacije da se pripremaju separatističke demonstracije: to nije vaša briga, mi odgovoramo za to. U Titovoj arhivi i danas se nalaze ti izveštaji lično slati njemu iz kojih se vidi da iako su dobijali tačne informacije o vremenu i mestu održavanja demonstracija, albansko rukovodstvo nije želelo da reaguje.
Ustav iz 1974. godine samo je formalizovao stanje u kome Srbija „de fakto" nije bila prisutna na Kosovu. Tito je zakotrljao točak istorije kada je Albancima na Kosovu dao sve. Onaj točak koji je samo ubrzao Milošević pošto je pokušao da im, odjednom, oduzme to sve.
Saglasno protiv Srba
U ličnoj arhivi gde su zapisani Titovi susreti sa albanskim vrhom sa Kosova, zabeležen je zahtev predsednika pokrajinske skupštine Ilijaza Kurtešija iz 1971, gde je pismeno zahtevao da sastanku ne prisustvuju drugovi iz Srbije, na šta je Tito kratko odgovorio: „Saglasan. T."
http://www.pressonline.rs/sr/vesti/Pres ... kskluzivni
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Re: Kosovo ili EU
Možda, nakon jučerašnjeg, politički prilično turbulentnog dana, dobismo i odgovor na pitanje iz naslova ove teme.
Na B92.net pronađoh i ovo:
Srpska žandarmerija ima novu zakletvu koja je juče (Vidovdan, leta gospodnjeg 2012. godine) zvanično predstavljena.
Najveća jedinica MUP-a, Žandarmerija, dobila novu zakletvu kojom se njeni pripadnici zaklinju da će pobediti ili časno poginuti za Srbiju, koje nema bez Kosova.
Autor teksta je Bratislav Dikić, prvi čovek Žandarmerije.
Zakletva Žandarmerije
Kosovo je moja majka,
moje poreklo je na Kosovu,
moji preci su sa Kosova,
moja istorija je na Kosovu,
moj srpski narod rođen je na Kosovu,
moja Srbija nastala je na Kosovu.
Bez Kosova nemam majku,
bez Kosova nemamo poreklo,
bez Kosova nemam pretke,
bez Kosova nemam istoriju,
bez Kosova ne postoji moj srpski narod,
bez Kosova ne postoji moja Srbija.
Narode srpski, braćo i sestre,
zaklinjem se pred Bogom,
pobediću ili časno poginuti,
za moju čast, za moje poreklo,
za moju porodicu, za moju Srbiju.
S verom u Boga,
za Krst Časni i majku Srbiju.
Živela Srbija!
Don't cry because it is over, smile because it happened.
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Tja... mož’ da bidne, al’ ne mora da znači, dragi moj g. Aleksey. Setite se samo znamenitog slučaja sa onom lepom oficijelnom pesmicom elitne francuske L'infanterie de ligne - „Vous n'aurez pas l'Alsace et la Lorraine!” (nećete vi dobiti Alzas i Lorenu).
Uprkos poetskom toržestvu Francuzi su je, naime, izgubili. I to dva puta.
Uprkos poetskom toržestvu Francuzi su je, naime, izgubili. I to dva puta.

Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
Izvin'te, a u sastavu koje države su sada Alzas i Lorena? 

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
One u kojoj pomenuta, uistinu lepa pesma, više nije oficijelna armijska. 

Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
A to je? 

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Jao jeste... Francuska! Hvala, hvala. 

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Ne, magarence moje malo. Peta Republika Francuska. Francuska (État Français) je, verovao ili ne, zapravo postojala samo i jedino za vreme vladavine izvesnog g. Filipa Petena, koji je jako voleo da pije mineralnu vodu iz jedne svetski renomirane banje po imenu Viši.
I bila je bez Alzasa i Lorene. Premda je, istini za volju, kao integralni deo sopstvene državne teritorije tada imala Alžir. Koji je sa svoje strane pak prestao da bude deo Pete Republike Francuske.

I bila je bez Alzasa i Lorene. Premda je, istini za volju, kao integralni deo sopstvene državne teritorije tada imala Alžir. Koji je sa svoje strane pak prestao da bude deo Pete Republike Francuske.

Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
Aaaaa... a ja sam tebe razumeo da su Alzas i Lorena u sastavu današnje Francuske. Znači, nisu?





Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Ne, magarence moje malo. One sada jesu, ali toržestvena vojno-zavetna pesmica koja ih na pijedestal uzdiže više nije. 

Acriter et Fideliter!


Re: Kosovo ili EU
E, to me je interesovalo.Bibliotekar napisao:One sada jesu...

Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
- Bibliotekar
- Globalni moderator
- Postovi: 5661
- Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
- Lokacija: Senta
Re: Kosovo ili EU
Stvarno? A ja sam mislio da te je zapravo interesovala veza između oficijelno upotrebljenih stihova i faktičke državne teritorije. 

Acriter et Fideliter!


Ko je OnLine
Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju