Semir Gecić - Avanture Boće Zloće

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Semir Gecić - Avanture Boće Zloće

Post od branko »

Semir Gicić

Avanture Boće Zloće


Lica


Zorica Dobrica
Boća Zloća
Perica
Verica
(glas naratora)


PRVA SCENA

Scena je podeljena na 3 dela: levu stranu, koja je olicenje svega sto je lose, pakla, ciji je predstavnik Boca Zloca; desnu stranu, koja je kontrastno koncipirana – olicenje je raja sa predstavnikom patuljkom Krasuljkom. Centralni deo scene je realan prostor sa realnim likovima, Vericom i Pericom, koji su uzrastom, ponasanjem, zeljama i osobinama bliski napomenutoj ciljnoj publici sto je preduslov za njihovo poistovecivanje sa likovima i bolje razumevanje problematike predstave.


NARATOR (off) :

Draga deco,draga publiko,dragi moji…Ja sam Narator.Vi mene ne vidite,niti ćete me videti za vreme ove predstave.Ali,šta da se radi.Nisam ja kriv.Samo radim svoj posao.Elem,da ne brbljam ja mnogo,reći ću Vam ono što treba.Takoreći,šta su mi dali da pročitam.Mada bih zaista voleo da igram u ovoj predstavi.Ona govori o prirodi.Ja volim prirodu,nadam se i da je i Vi volite.Naime,ovo je ekološka predstava. Dakle,predstava koja će Vas upozoriti na neke stvari. Manje-više,’’ČUVAJTE PRIRODU’’. Eto,to je poruka.Ali,da ja ne brbljam mnogo, pročitaću ovaj mali tekst koji su mi dali.
Sa leve strane vidite Boću Zloću..Možete misliti kakve su njegove namere,kad mu je ime takvo.On je jedan namrgođeni brobisvet i lenština.Nekada je bio gusar,a pošto su mu oduzeli brod zbog pogrešnog parkiranja,on je sada sam u svom dvorištu i dosadno mu je.Vidite samo kako pretura po smeću.Ne znam da li osećate taj smrad koji dolazi iz njegove bašte.Šta li sad smera?Ja znam,ali Vi ne znate…Zato,gledajte!


BOĆA ZLOĆA (Oko njega smece, dim, prazne flase, ostaci od hrane…
Postavlja limenke i šutira ih kao jedanaesterac na Zoričinu stranu):
Goool! Jedan ,nula!(Šutira drugi put): Dva nula! (I tako još nekoliko puta…) Pet,nula!E,tako.Još nisam zaboravio da igram fudbal.Nikad niko nije mogao da daje golove kao ja. …Tu sam nenadmašiv.šutiraju sa loptom,a ja mogu i sa buretom ,ako hoćete i sa flašom,staklenom ili plastičnom,svejedno.Nisam ja neki probirač.Mogu da ih lansiram gde ne možete da zamislite.A znate li šta najviše volim da šutiram?Lubenicu!I to dok je na zemlji,onako,još zelena,neobrana.Raspalim po njoj,na jednu stranu odu korube,na drugu košpice,a u gol ,ono najslađe. Ja nisam fudbaler,samo volim da šutiram.Nisam,više ni gusar.Ja sam Boća Zloća.Tako me zovu.Najviše volim da šutiram kod ove Zorice Dobrice. Baš mi je zabavno da je nerviram.Ona ima posađenu lubenicu.Stalno sadi te biljke.Dosadna je kao tesne gaće.Čak joj je i ime dosadno.(Sarkastičnim tonom): Zorica Dobrica. Zamislite?Ima skoro sve vrste cveća,drveća i šta ti ja znam.To su sve gluposti.Ionako kad nemam šta da radim,ja joj to sve razbucam,razvalim,počupam,posečem…A u poslednje vreme,nemam baš ništa da radim.Dosadno mi je.Niko neće sa mnom da se druži.Kao da sam šugav…I ne moraju.


SLEDI SONG KOJI PEVA ZLOĆA O SEBI I SVOJIM NAMERAMA IZ GORE NAVEDENOG MONOLOGA


(Kad se song koji peva Zloća,završi,na desnoj strani pojavljuje Zorica Dobrica,koja nosi kofu da bi zalila cveće.Pevušeći i zalivajući,primećuje limenke u svom vrtu,koje je poslao Zloća)

ZLOĆA(Publici):
Šta sam vam rekao?Je l’ vi vidite koliko je ona dosadna?
ZORICA DOBRICA:
Čula sam te Zloćo.I ne zameram ti.Jer mislim da je tebi dosadno.
ZLOĆA:
(Sedne,pa se protegne)Pa ,naravno,kad si me ti smorila.
ZORICA DOBRICA:
Kako sam te ja smorila?Tek sam izašla u baštu.
ZLOĆA
I izašla si sa tom smešnom kofom.
ZORICA DOBRICA:
Šta fali mojoj Kofi?Slušaj,nemoj da me zavitlavaš.Ja ovde imam preča posla.
ZLOĆA:
Misliš,dosadnija posla.
ZORICA DOBRICA:
Mislim,preča posla.
ZLOĆA
Misliš,dosadnija posla!
ZORICA DOBRICA:
Ne mislim,nego znam da imam preča posla.
ZLOĆA:
Misliš,dosadnija posla!
ZORICA DOBRICA:
Mislim da ti nemaš nikakva posla,osim da mene zavitlavaš.Misli kako hoćeš.Samo,bolje bi ti bilo da se dohvatiš nekog posla.Recimo,kao ovo ja.Pa da počistiš to smeće oko sebe.
ZLOĆA:
Ostavi ti moje smeće na miru.Ja baš volim svoje smeće.Da nisi ti malo ljubomorna na moje smeće? Meni ništa ne fali.
ZORICA DOBRICA:
Osim čistog vazduha i hiljadu divnih stvari koje priroda može da ti podari.
ZLOĆA:
Ne treba meni baš nikakvog vazduha.Evo sad ću u tvoj inat da zapalim cigaretu.Gde sam je ono ostavio? (Pretura po smeću)
ZORICA DOBRICA:
Gde god da si je ostavio,u tako velikom brdu smeća je nećeš naći.
ZLOĆA:
Nemoj ti da vređaš moje smeće.Kakvo je da je,moje je.Sa njim mogu radim mnogo zabavnih stvari,za razliku od tvog vrta.
ZORICA DOBRICA:
Dobro,dobro.Radi kako hoćeš.Samo nemoj da ga raznosiš ovamo.Vidim,pet limenki u mom vrtu si bacio.
ZLOĆA:
To ti je pet golova.Jedan za drugim.
ZORICA DOBRICA:
Stvarno te ne razumem.Kakve koristi imaš od toga da šutiraš smeće?Imaš samo štete.Širiš đubre,na sve strane.Ako možda neko hoće to da pokupi oko tebe,samo mu odmažeš,a meni ovamo zagađuješ okolinu.
ZLOĆA:
Jaka ti je okolina.Sve samo zelenilo.I poneko šarenilo.
ZORICA DOBRICA:
E,pa bolje je šarenilo i zelenilo,nego sivilo.I molim te da više to ne bacaš kod mene.
ZLOĆA:
A što da ne bacam?Da nećeš možda da mi zabraniš?
ZORICA DOBRICA:
Samo te lepo molim,jer nije dobro to što radiš.Ja se trudim da napravim harmoniju,a ti to narušavaš.
ZLOĆA:
Dala si mi dobru ideju.Čekaj,opet ću da ti šutiram.Ovoga puta ćeš ti biti tu i branićeš svoju teritoriju.Neka ti to bude gol.
ZORICA DOBRICA:
E,neću da se igram sa tobom te glupe igre.I nemoj da to više radiš.Ptice će se uplašiti i više nikad neće hteti da svrate kod mene.
ZLOĆA:
Kako si dosadna.Nećeš ni da se igraš.
ZORICA DOBRICA:
To nije igra.Znam za igru fudbal gde se šutira lopta,ali ona se igra na travi.Dakle,na zelenilu.Ne znam ko bi igrao fudbal na deponiji i to limenkama ili flašama,kao što si me gađao pre dva dana.
ZLOĆA:
Nemoj ti meni da izigravaš neku…pripovedačicu,znaš.Ti nećeš da braniš,zato što si mala.Zdepasta si i nećeš da se brukaš.Ne bi mogla da uhvatiš ni spicu od jabuke.
ZORICA DOBRICA:
Nemoj da me vređaš.To nije lepo.
ZLOĆA:
Patuljko,patuljko…Na-na-na-naaaaa
ZORICA DOBRICA:
Nije lepo…
ZLOĆA:
Mala Zorica Dobrica…Mini-Zorica…Mini-Dobrica.Ti i tvoji prijatelji ste ljudi do grudi…Na-na-naaaaa
ZORICA DOBRICA:
Nemoj tako.
ZLOĆA:
Kad hoćeš da ubereš voćku,prvo moraš da se namrštiš kako bi je bolje videla,jer si mala…
ZORICA DOBRICA:
Prestani…
ZLOĆA:
Znaš šta.Dosadno mi je da se svađam sa tobom.
ZORICA DOBRICA:
Zaista takvo ponašanje nije primerno. Svakako bi se mogao baviti korisnijim stvarima. Hajde dođi da mi pomogneš u očuvanju i sređivanju životne sredine i na taj način spaseš sebe od dosade.Uostalom, uradićeš nešto korisno.A posle ću ti pomoći da skloniš to smeće ,pustimo da poraste trava i zasadimo sveće.Baš bi to bila lepa promena.A i ti bi se drastično promenio.
ZLOĆA:
Šta to meni fali?
ZORICA DOBRICA:
Pa, vidiš koliki su ti podočnjaci.Obrastao si u bradu.Pantalone su ti poderane.Kašlješ od dima i cigareta.A kažu,mada ja to ne mogu da osetim jer sam okružen cvećem,da smrdiš.Mnooogo smrdiš.
ZLOĆA:
More,nemoj da ti sad počupam to sveće,travu i kosu,usput.
ZORICA DOBRICA:
Ne vređam te,ja nisam takva.Samo te upozoravam.
ZLOĆA:
Uopšte ne smrdim.
ZORICA DOBRICA:
Ti to ne osećaš,jer si godinama okružen otpadcima.Svaki dan ,brdo smeća je sve veće.Za koji mesec,neću moći ni da te vidim.Ha-ha-ha…
ZLOĆA(Sarkastično)
E,baš si smešna.Evo upiškiću se od smeha.
ZORICA DOBRICA:
Ne bi ti bilo prvi put.
ZLOĆA:
Nemoj da preko noći ovo smeće prebacim kod tebe.
ZORICA DOBRICA:
Što se ljutiš?Samo sam iskrena.Takvi treba svi da budu.Uostalom,ja te samo savetujem.
ZLOĆA:
A ja tebi uporno pričam kako neću da se promenim.Ti si baš uporna.Mislim,uporno dosadna.Mada si u pravu,kada kažeš da smeća ima sve više.Ipak ću te poslušati. Skloniću smeće.
ZORICA DOBRICA:
Stvarno?
ZLOĆA:
Da.Ali samo polovinu.A drugu polovinu ću da bacim u reku.Baš je smešno kad ga voda nosi…
ZORICA DOBRICA:
Neeee!Kako može tako nešto gnusno da ti padne na pamet.Ti si zao.Pa iz te reke ja pijem,kupam se,zalivam cveće…To je groznooooooo…Mogu one male ribice zbog tebe da se razbole ili ne daj Bože,umru.
ZLOĆA:
Nije strašno.Kad sam bio gusar nekada i plovio,uvek sam bacao otpad u reku.A onda kad bi te ribe umrle,one bi se pojavile na površinu i eto ručka za celu nedelju.



ZORICA DOBRICA:
Ja ovo ne mogu više da slušam.Kako ne shvataš?Ako tako nastaviš,nećemo imati vode za piće,za kupanje.Nećemo moći ništa da sadimo,jer će zemlja biti zagađena,pa samim tim i ostati gladni.Vazduh će biti zagađen od dima,pa ćemo se gušiti…
ZLOĆA:
Bla ,bla,bla…
ZORICA DOBRICA:
Moramo da čuvamo ono što nam je priroda dala.Ako nećemo mi,ko će drugi?…
ZLOĆA:
Bla,bla ,bla…

SLEDI SONG KOJI PEVA ZORICA DOBRICA O LEPOTI PRIRODE I OPASNOSTIMA ZLOĆINOG PONAŠANJA PO NJU.KROZ NJEGA ŽELI DA NAGOVORI ZLOĆU DA JOJ SE PRIDRUŽI,A ON POSLE SVAKOG STIHA IMA ISTI ODGOVOR ‘’BLA BLA BLA’’.

ZORICA DOBRICA:
Ne mogu više da razgovaram sa tobom.Idem.
ZLOĆA:
Dobro si se setila.Ne mogu više da te slušam!(Sebi) Odoh da se zavalim.Baš mi se spava.

Kraj prve scene

DRUGA SCENA


NARATOR (off) :
Baš loše za početak.Ne znam šta da Vam kažem.Rado bih sad ustao i počupao Boću Zloću,jer je rasplakao Zoricu Dobricu,ali ne smem.Treba da Vam pročitam ovaj tekst koji su mi dali.Naime,Zorica Dobrica živi u ovom prelepom vrtu sa desne strane. Videli ste i čuli koliko ona voli prirodu...Eh,da je više takvih kao što je ona…Šteta što živi blizu ovog kretena.Ups!To nisam smeo da kažem.Ali dobro…Između njih se nalazi ova livada.Tu svakog dana dolaze Perica i Verica da se igraju.Brat i sestra.Lepo je videti ih kako se igraju.Mada,ova livada ne izgleda baš najbolje za igru.Da li to i njima smeta?Ma,šta imam dalje da Vam pričam.Videćete sami…

(Perica i Verica se približavaju livadi.Livada prekrivena sitnim korovom.)

VERICA:
Stani,Perice,ne mogu da te stignem!
PERICA:
Neću da stanem,moraš prvo da me uhvatiš.
VERICA:
Ako tako nastaviš nikad te neću uhvatiti.Ne mogu sa ovim teretom…
PERICA:
Baš me briga.Kakva ti je to igra,ako te pustim da me uhvatiš?
VERICA:
Neću da se igram.Nismo se tako dogovorili.Treba da prebrojimo ove jabuke i onda hoću…
PERICA:
Pst!…Nemoj da te čuje!…Ne pominji jabuke!…Čuće te …
VERICA:
Neće nas čuti.Nije nas čula kad smo brali,pa neće ni sad…Ali daj da ih podelimo… Posle ćemo se igrati do mraka.
PERICA:
U redu.Meni ide više,jer sam ih ja brao, a ti si ih samo kupila...
VERICA:
Samo kupila?A ko je čuvao stražu?A ko je skupljao jabuke koje su već bile na travi.
PERICA:
A ko je pao sa jabuke,pa zamalo nogu slomio.
VERICA:
Pa ti stalno padaš.Gde god nađeš zgodno mesto,zalepiš se ko žvaka...
PERICA:
Nemoj da me nerviraš ,ionako me noga boli…
VERICA:
Takav si,Perice.Smotan kao sajla.I zbog toga nećeš imati nikakve povlastice. Ili delimo sve zajedno ili ću ih baciti…
PERICA:
Čekaj,kako da ih baciš?Pa nismo valjda dzaba brali?

VERICA:
Ja ti svoje rekoh,a ti vidi šta ćeš…
PERICA:
Uh,kako me nerviraš.U redu.Daj tu kesu.Samo nemoj da nas čuje.(Uzme jabuke od Verice)
VERICA:
Što se plašiš nje?…Samo ime ti kaže ‘’Zorica Dobrica’’ verovatno je neka dobrica…
PERICA:
Ne plašim se.

(Sa leve strane,Boća Zloća se polako budi,primeti decu,pa ih najednom uplaši svojim glasnim komentarom)

ZLOĆA:
Šta to radite!?
PERICA:
Jaaoooj!(Sakrije jabuke iza sebe)
VERICA:
Ne radimo ništa loše,kunemo se…
ZLOĆA:
Što ste se onda uplašili,ako ne radite ništa loše?(Perica i Verica ćute,uplašeni Boćinim izgledom).Čujete li šta vas pitam?Hoćete li da mi odgovorite ili ćete da blejite do sudnjega dana?
VERICA:
Došli smo da se malo igramo…Nadam se da ne smetamo?
ZLOĆA:
I došli ste baš u vreme kad ja spavam…
PERICA:
Nismo znali da se vi odmarate pored ove livade…Mi ovde često dolazimo,nismo vas do sad videli…
ZLOĆA:
Ko je tebe šta pitao?…Znači,ovde dolazite da se zabavljate?
VERICA:
Pa tu i tamo…
PERICA:
Možemo i tamo ,ako vama ovde smetamo…
ZLOĆA:
Nego,recite mi,kako vam se dopadaju jabuke?…
PERICA:
Kakve jabuke?
VERICA:
Koje jabuke?
PERICA:
Da,stvarno,koje jabuke?
ZLOĆA:
Ajde,ajde ,ne morate da se pretvarate…
PERICA:
Ali mi zaista ne znamo o čemu pričate…
ZLOĆA:
Perica,tako beše?
PERICA:
Da,Perica.
ZLOĆA:
Ajde Perice,podigni ruke gore u vis…
VERICA:
Nećete valjda da nas hapsite…
ZLOĆA:
Ti,mala,da ćutiš.Da ti sad ne bih počupao tu kosu…
PERICA:
Ona se zove Verica.
ZLOĆA:
Tišina!
PERICA:
U redu.Nego sam mislio,ako već znate moje ime,lepo bi bilo da znate i njeno.
ZLOĆA:
Slušaj,Perice,mani se me Verice i uradi kako sam ti rekao…
PERICA:
A što se vi nama ne biste predstavili?Mislim,ako smo se mi vama rekli naša imena,zašto i vi nama ne kažete ime...
ZLOĆA:
Boća Zloća.
VERICA:
Drago nam je…
ZLOĆA:
Meni nije.
VERICA (Perici):
Kakvo zlobno ime. ‘’Boća Zloća’’!
PERICA:
Meni tu nešto smrdi…
ZLOĆA:
Tišina!E ,sad ste ga preterali.Slušaj me ti mali…
PERICA:
Perica…
ZLOĆA:
Slušaj me šta ti pričam i ne prekidaj me…Glava mi puca od tebe…Uradi kako sam rekao ili ću žive da vas pojedem!
VERICA:
A šta je ono beše rekao?
PERICA:
Ja sam zaboravio…
ZLOĆA (Cikne):
Ruke gore!!! Gore ruke ,sam rekao!!!

Deca se uplaše od njegovog vriska i brzo podignu ruke.Perici ispadne kesa sa jabukama)

PERICA:
Ups,šta će ovo ovde?

(Mala pauza.Verica želi da izvuče situaciju)

VERICA:
A vi ste na ove jabuke mislili?
ZLOĆA:
Da ,na te jabuke…
PERICA:
Molim vas, Boćko Zloćko,nemojte da nas kažnjavate.
VERICA:
E ,sad si ga uprskao.Pa ona se zove Boća Zloća…
ZLOĆA:
Možete li bar na minut da prestanete da brbljate.I ko vam je rekao da možete da spustite ruke.Beremo jabuke rukama…ajmo,beremo jabuke…(Perica i Verica,podignutih ruku,skupljaju i otvaraju šake,kao da beru jabuke…) Tako! (Zloća pokupi jabuke)

Na desnoj strani,u svom vrtu,pojavljuje se Zorica Dobrica.Spazivši ovo dvoje u razgovoru sa Zloćom,reaguje…

ZORICA DOBRICA:
Šta to radiš,Zloćo?
ZLOĆA:
Ko je tebe šta pitao?Vrati se svojim glupim biljkama,Zorice Dobrice…
PERICA:
A to je ta Zorica Dobrica?…
ZORICA DOBRICA:
Da,ja sam…
VERICA:
Kako lepo izgleda…Kao Anđeo…
ZLOĆA:
Otkud ti znaš kako izgleda Anđeo.
ZORICA DOBRICA:
Verovatno ne izgleda kao ti…
ZLOĆA:
Nemoj da te gađam ovim jabukama,bolje ti je zaveži…
ZORICA DOBRICA:
Te jabuke su moje…Oni su to ubrali u mojoj bašti i zato ih ostavi na miru…Dođite,deco kod mene.

Perica i Verice,jedva dočekajući, odjure kod Dobrice,samo da se spasu od Zloće.

ZLOĆA:
Zapamtićeš me zbog ovoga.Osvetiću ti se,kad-tad!(Ode sa scene)
ZORICA DOBRICA:
Pa,kad nemaš pametnija posla…
PERICA:
Hvala vam što ste nas spasli…Ne znam kako bismo se izvukli od njega…
VERICA:
Da…on je baš zao…Rekao je da će nas pojesti…
ZORICA DOBRICA:
Nemojte da brinete.Kod mene ste bezbedni.
PERICA:
Nije mi jasno,zašto je odustao…Je l’se on vas plaši?
ZORICA DOBRICA:
Ne plaši se on mene.Naprotiv,on mene stalno napada.Naziva podrugljivim imenima,obasipa đubretom…
VERICA:
Kod njega je mnogo smeća.
PERICA:
Osetio sam veliki smrad iz njegovog dvorišta.Evo,još me nozdrve bole…
ZORICA DOBRICA:
Da,on je takav.Velika je lenština.Smeće mu uopšte ne smeta.
VERICA:
Nije mi jasno ,zašto nas je napao,kad jabuke nisu njegove već vaše?
ZORICA DOBRICA:
To je zato što on nema drugog posla.Tako on mene, kad god izađem u dvorište,napada.Već sam se i navikla.
PERICA:
A zašto je toliko zao?
ZORICA DOBRICA:
Takav nije bio oduvek.Njega je pokvarilo loše društvo.Kao dečaka,gusari su ga uzeli i vaspitali da se tako ponaša.
VERICA:
To je baš žalosno.
ZORICA DOBRICA:
Da,godinama je postajao sve gori…Kad je otišao sa broda,i vratio se ovde,nisam mogla da ga prepoznam.Sad je nepodnošljiv.
PERICA:
Zar se nije smirio kako je otišao sa broda?
ZORICA DOBRICA:
Nije.Postao je još gori.
VERICA:
Ne razumem.
PERICA:
Ni ja.
ZORICA DOBRICA:
Sad ću da vam objasnim.

SLEDI SONG KOJI PEVA ZORICA O ŠTETNOSTI SMEĆA I KAKO ONO UTIČE NA LJUDE.
Zato što sve to smeće,utiče na njega.Oko njega je sve crno…Zagušljivo,smrdi…Voda zagađena i kako mogu lepe misli da mu padnu na pamet?Kakva okolina ,takve su i misli.Takvi su i ljudi.Gde vidite prljavštinu,tu ne žive dobri ljudi.Razumete li?…

PERICA:
Da,to sam i ja primetio…
VERICA:
A zar vi niste uticali na njega,da se promeni,da postane bolji?…
ZORICA DOBRICA:
Naravno da jesam.Svakog dana.Ali nije pomoglo.Kako vreme odmiče on postaje gori.
PERICA:
Vi ste tako dobri.
VERICA:
Izvinite što smo vam brali jabuke.Nismo mogli da izdržimo a da ih ne dotaknemo.
ZORICA DOBRICA:
Ma sve je u redu Pa te jabuke i rastu da bi se ubrale i pojele.
PERICA:
Zaista,tako mislite?…
ZORICA DOBRICA:
Zašto bih mislila nešto drukčije?…Jedino vam zameram što me niste pitali…Svako bi vas pustio…
VERICA:
Da,u pravu ste.Primite naše izvinjenje.
ZORICA DOBRICA:
Ma u redu je.Hoćete li da probate jagode iz moje bašte…Već su zrele…
PERICA:
Stvarno?Pustićete nas da beremo i jagode…
ZORICA DOBRICA:
Da,naravno.Koliko god hoćete…’Ajde dođite.Uživajte…
VERICA:
Pa hvala vam.Hajmo ,Perice!
PERICA:
Hajmo!

Kraj druge scene

TREĆA SCENA

NARATOR (off) :

Baš sam se uplašio za Pericu i Vericu,ali sreća te je naišla Zorica i izbavila ih iz kandzi ovog Boće Zloće.On zaista prevazilazi svaku meru.Mada,sad mi jasno zašto je on takav.Čuli ste i vi kad je Zorica rekla da su na njega uticali loši momci.E ,zato,bar vi nemojte nikad da nasednete na takve priče.Znate,možda će vam neko reći,da umesto u korpu za otpadke,papirić bacite na ulicu.Vi ga nemojte slušati.Koliko god da vam priča kako je lakše baciti tu,nego ići do korpe...Nadam se da ćete me poslušati…
Idemo dalje.Kao i što ste videli,Zorica je povela brata i sestru u njen vrt da jedu jagode.Baš lepo od nje…A vi gledajte šta se dalje dešava…

Perica,Verica i Zorica sede u Zoričinom vrtu i jedu jagode.

PERICA:
Ove jagode kao da si iz raja…
VERICA:
Ne znam kakve su tamo,ali ovde su mmmmmmmmmmm…
PERICA:
Ovde je sve fantastično.Hvala vam što ste nam dozvolili da uživamo u ovoj prirodi.
ZORICA DOBRICA:
Nema na čemu,dečače.
PERICA:
Polako ,Verice.Šta si navalila na te jagode?K’o da su ti poslednje u životu.
VERICA:
Nemoj da lupaš pred ženom,pomisliće da smo neki ludaci.(Zorici): To je znak da mu je lepo.Kad se provodi dobro,on me zavitlava,a kad je u frci,onda sam mu ja preko potrebna.
ZORICA DOBRICA:
Takvi su dečaci.Ali ,važno je da se vas dvoje volite.držali ste se zajedno kad vas je Boća napao.Nego,kad pojedete ove jagode,pokazaću vam i reku…Možete da se kupate do mile volje…
PERICA:
A je l’ imate tobogan?
VERICA:
Ne pričaj gluposti.Kakav tobogan na reci?
PERICA:
Otkud znam.Samo pitam.
ZORICA DOBRICA:
Nemam,ali možete da ga napravite,ako će vama biti zanimiljivije.
VERICA:
Pustite ga.Razmažen je.Skoro je pao sa ljuljaške pravo na glavu i neće da se opameti.
PERICA:
Pao sam zato što si me ti ljuljala.Još mi se sve vrti.Sve vidim duplo.Evo Zorice,a evo i Dobrice.Baš se liče.
ZORICA DOBRICA:
Hehehehehe.Staviću ti melem na glavu.Proći će te za čas.
VERICA:
Zaista ne znam kako da vam se odužimo…
ZORICA DOBRICA:
Ne morate…Mada,mogli bi ste nešto da uradite za sebe…
PERICA:
Kako mislite?
ZORICA DOBRICA:
Istu ovakvu baštu,možete i vi da imate…Uostalom,svakog dana dolazite na ovu livadu da se igrate.Posmatrala sam vas nekoliko puta…
VERICA:
Ali,to je zapuštena livada.Trava je visoka.Ima dosta korova.
PERICA:
Nekada je to bila lepa livada,imala je i reku.Ali je sada sve nestalo…
ZORICA DOBRICA:
Ja to najbolje znam,jer sam je ja održavala.
VERICA:
Pa šta se desilo sa njom?
PERICA:
Mora da je ovaj Boća Zloća umešao prste.
ZORICA DOBRICA:
Nije imao potrebe.Zato što su drugi ljudi uradili posao mesto njega.
VERICA:
Ne razumem.
PERICA:
Ni ja.
VERICA:
Kome ide u prilog da uništava životnu sredinu?…
PERICA:
Zar postoje takvi ljudi?
ZORICA DOBRICA:
Naravno da postoje.Takvi ste i vas dvoje…
PERICA:
Štaaa!?
VERICA:
Nismo mi takvi.Mi nikad ne bismo uradili ništa protiv prirode.
ZORICA DOBRICA:
Polako.Sad ću vam sve objasniti.Zato sam vas i pozvala.Kada ste prvi put došli na ovu livadu?
PERICA:
Pre nekoliko godina.
VERICA:
Da.Naša je škola na ovoj livadi organizovala izlet i jako nam se dopala.
ZORICA DOBRICA:
Međutim,primetili ste da je godinama ovo mesto postajalo drugačije.
PERICA:
Da,ali ne uviđam kakve to veze ima sa nama?
VERICA:
Da,mi smo jedni od hiljadu koji su ovde dolazili.Sada nam je već dosadilo,jer nije više kao nekada.
ZORICA DOBRICA:
Vidite,postoje ljudi kao što je Boća Zloća,koji uništavaju prirodu svesno.Ali,postoje ljudi koji uništavaju prirodu nesvesno.
PERICA:
Ne razumem.Kako nesvesno?
ZORICA DOBRICA:
Malopre si rekao kako je ova livada gde se vi igrate,bila lepa,imala je i reku,je li tako?
PERICA:
Jeste,tako je.
ZORICA DOBRICA:
Znate li koliko ljudi je ovde boravilo i uživalo…Svako od njih bi povremeno ostavio neko smeće sa sobom…
VERICA:
Strašno…
ZORICA DOBRICA:
Baš kao i vi.
PERICA:
Zašto mi.Mi volimo prirodu.
ZORICA DOBRICA:
Nije dovoljno da je volite.Morate i da je čuvate i negujete.I ovi ljudi pre vas su dolazili da se uživaju u njoj,ali zato nisu pazili na nju,kao i vi.Kad sam vas pozvala da dođete kod mene,vi ste na ovoj livadi ostavili kesu,u kojoj su bile jabuke .Je li tako?
VERICA:
Jeste.Tako je.Eno je.
PERICA:
Tačno sam znao da sam nešto zaboravio.
VERICA:
Još si udaren u glavu,pa je normalno da zaboraviš.
PERICA:
Mi smo bili uplašeni od onog Zloće.Samo smo hteli da pobegnemo od njega.Nismo primetili od straha da je ta kesa ostala.
ZORICA DOBRICA:
Dakle,vi ste nesvesno ostavili smeće?
PERICA:
Da,tačno.Nismo obratili pažnju.
ZORICA DOBRICA:
Taj ljudski nemar uništava ovu planetu godinama.A znate li koliko je opasna ova kesa?
PERICA:
Pa to je obična kesa.
ZORICA DOBRICA:
Nije obična.Ona je veliko zlo.Tu plastičnu kesu sama priroda ne može da uništi 400.godina.Ona se ne raspada.Kad je baciš,ona ne može da nestane.
PERICA:
Stvarno?A baš deluje naivno.
ZORICA DOBRICA:
Izgled ponekad prevari čoveka.Ona je neuništiva.Može samo da je vetar oduva na drugo mesto.Recimo do reke,šume,parka… Ja se razbolim kad vidim plastične kese po šumama ,parkovima,drveću…
VERICA:
Nismo znali da je toliko opasna.
ZORICA DOBRICA:
E,sad znate,pa je nemojte više koristiti.Zašto svi ne bi koristili platnenu torbu i takvih problema ne bi bilo.Jabuke koje ste ubrali,mogli ste da stavite u torbu,papirnu kesu…
VERICA:
Od sad koristim samo platnenu torbu.I kad idem u prodavnicu.I reći ću svojim prijateljima da to isto učine.
PERICA:
Takve stvari treba svi da čuju.Taj podatak verovatno mnogi ne znaju.
ZORICA DOBRICA:
Vi ste jako dobra deca.Samo vas niko nije uputio na takve opasnosti.Zato,recite svima…E,sad ono što sam htela da vam predložim.
VERICA:
Šta to, Dobrice?
PERICA:
Recite nam.Baš sam pametnih stvari naučio od vas.
ZORICA DOBRICA:
Da li biste želeli da imate ovakvu baštu,kao što i ja imam…
VERICA:
Naravno.Pa ,ko ne bi na ovom svetu želeo ovaj raj na zemlji?
PERICA:
Boća Zloća,sigurno ne…
VERICA:
Jedino on…
ZORICA DOBRICA:
Pustite sad njega.On nije svestan koliko je priroda važna…Ja pitam vas dvoje da li biste želeli ovakvu baštu.?
PERICA:
Znači,poklonićete nam ovu baštu…
VERICA:
Nemoj da lupaš,Perice…Mada,bih ja rado ovde ostala…
ZORICA DOBRICA:
Ne,nisam mislila da vam poklanjam ovu,jer vi možete da imate istu ovakvu,naravno ako se potrudite…
VERICA:
Hoćemo,hoćemo…
PERICA:
Slušamo te…
ZORICA DOBRICA:
Vi dolazite na ovu zapuštenu livadu da se igrate.
VERICA:
U poslednje vreme sve ređe.
ZORICA DOBRICA:
E,zato od nje ne biste napravili istu ovakvu,kakvu i ja imam…
PERICA:
Da li to stvarno može?
ZORICA DOBRICA:
Pa ,naravno…Ako volite prirodu i želite da u njoj uživate,ona će se rado odazvati i vratiće onaj nekadašnji sjaj…
VERICA:
To je odlična ideja.
ZORICA DOBRICA:
Drago mi je da vas se moj predlog sviđa.Šteta je da ova livada bude zapuštena.Bar je vi koristite.Vi ste deca iz grada,i vama sigurno fali svežeg vazduha.Zbog automobila,fabrika…A zamislite kad ne bi imali mesto na kojem bi se igrali,odlazili na izlet…
PERICA:
To bi bilo strašno…
ZORICA DOBRICA:
Strašno je,ali nije ni daleko od istine.Zbog ljudskog nemara,to može ubrzo da se dogodi…Ljudi kad unište jedno mesto,ostave ga i odu da uživaju na drugo.I tako se to stalno ponavlja…
VERICA:
Toga nismo bili svesni.Zaista želim da bar ovo mesto vrati onaj stari sjaj…
PERICA:
Zorice Dobrice,hoćete li nam pomoći u tome?
ZORICA DOBRICA:
Pa naravno.reći ću vam kako ćete najbrže i najefikasnije vratiti osmeh ovoj livadi…

SONG KOJI PEVAJU SVO TROJE O SPREMNOSTI DA SPASU ONO ŠTO JE UNIŠTENO I STVORE LEPŠU SLIKU GRADA.

ZORICA DOBRICA:
Idemo da uzmemo sve što nam je potrebno.
PERICA:
Idemo.Jedva čekam.
VERICA:
I ja… (Odu )

Kraj treće scene…

ČETVRTA SCENA


NARATOR (off):

Uh!Ne znam za vas,ali ja sam baš pomno slušao ovo što je Zorica Dobrica pričala. Nadam se da ste i vi slušali Zoricu,a ne samo Perica i Verica.Ona je govorila važne stvari za naše zdravlje.Mnogo toga nisam znao,ali od sad znam.Drago mi je što su Perica i Verica odlučili da naprave sebi prostor za uživanje.Sad se i ja nosim mišlju da to isto uradim…Zato ću sa zadovoljstvom gledati kako će to oni uraditi…Gledajte i vi,draga deco…Čujemo se kasnije…

Zorica,Perica i Verica se nalaze da središnjem delu,gde se nalazi pomenuta livada.Razgledaju livadu.

ZORICA DOBRICA:
Za početak ćemo u ove vreće koje smo doneli,stavljati otpadke.Pogledajte šta su generacije pre vas ostavljali.Evo i one vaše plastične kese.
PERICA:
Daj da je sklonimo,što pre.Da više ne osećam grižu savest.
VERICA:
Dobro da si se setio.
PERICA:
Koliko se sećam ,nisam je samo ja ostavio.
ZORICA DOBRI CA:
Deco,nemojte se svađati.Ovaj korov utiče na ponašanje i raspoloženje svakog čoveka.
VERICA:
U pravu ste.Izvinjavamo se.Želim što pre da se ovaj prostor dotera.
PERICA:
To je i moja želja.
ZORICA DOBRICA:
Razumem vas.Svako će imati svoj zadatak.Perice, ti ćeš skupljati otpad od papira.Verice,ti ćeš skupljati otpad od plastike.A ja ću skupljati otpad od metala.
PERICA:
Zašto ne bismo trpali sve u jednu vreću?
ZORICA DOBRICA:
Zato što ovo smeće može da se iskoristi za ponovnu prizvodnju.
PERICA:
Ne razumem.
VERICA:
Ja sam o tome negde čula.
PERICA:
Možda ako je bilo na vestima.
VERICA:
Ili sam pročitala.
ZORICA DOBRICA:
Verovatno su vam u školi pominjali.Taj proces se zove recikalaža.
PERICA:
E,sad mi je poznato.
VERICA:
I meni.Učili smo to u školi.
ZORICA DOBRICA:
Dobro je što vas o tome u školi uče.Morate o tome detaljnije da znate.Evo svakom po jedna vreća.(Kreću u sakupljenje smeća i razgovaraju).
PERICA:
Možete li malo da nam pojasnite o reciklaži?
ZORICA DOBRICA:
Hoću naravno.Evo,recimo,ti skupljaš papir.Ovde imaš takvih stvari kao što su stare novine,sveske,knjige,tetrapak-pakovanja,opušci od cigareta i slično.Onda sve to staviš u vreću i baciš u kontejner,na kojem pište ‘’papir’’.To se kasnije reciklira,i bude iskorišćeno za nove proizvode od papira.
PERICA:
Znači,očistim prirodu i imaš gotov materijal za nove prozvode od papira.
ZORICA DOBRICA:
Tačno tako.Vidiš kako si pametan.
PERICA (Verici):
Jesi čula šta je rekla.’’Da sam pametan’’.(Zorici):Ponovite Dobrice.Ponovite!
ZORICA:
Smiri se,dečače.
VERICA:
Bolje se smiri dok nisi okliznuo na nešto i vrat slomio.
ZORICA:
Jaoj.Vas dvoje ste kao Tom i Dzeri.
PERICA:
Ja sam Dzeri.
VERICA:
Budi slobodno i Tom i Dzeri i onaj pas ako hoćeš.
ZORICA:
Elem,da se vratimo reciklaži.Recimo Verica.Ona sakuplja plastiku.Tu spada ona grozna plastična kesa ,o kojoj smo pričali.
VERICA:
Skloni je Perice,šta čekaš.Kao da mi na glavi stoji.
PERICA:
Žalim slučaj.Ja skupljam papir.
U redu.Kese su moja dužnost.Koliko sam ih samo ovde našla.
PERICA:
Šta si još našla od plastičnih stvari?
VERICA:
Mnogo toga,Perice.Ali najviše ima plastičnih flaša i čaša,kesa…
ZORICA DOBRICA:
Da,to su ljudi ostavljali posle izleta.Nije mi jasno,kako mogu da budu tako hladnokrvni prema svojoj deci.Oni uživaju i ostavljaju smeće koje su doneli.Ostavljaju svojoj deci da se truju…
PERICA:
U pravu ste.To smeće ostaje mlađima.Ako i oni tako budu postupali ,ova planeta nema budućnost.
ZORICA DOBRICA:
Tako je,Perice.Imaš dva poena.Priroda nam sama šalje poruke,samo što ih ljudi ne primećuju.
VERICA:
Ozonska rupa je jedna od njih.
ZORICA DOBRICA:
Tako je,Verice.Imaš tri zarađena poena.
PERICA:
Česte klimatske promene…
ZORICA DOBRICA:
Naravno.Vas dvoje ste ipak svesni ovog problema.
PERICA:
A poeni?Rekao sam klimatkse promene.
ZORICA:
Polako ,Perice.Ja sam to samo figurativno rekla.
PERICA:
Aha,znači samo… fingurtativno.
ZORICA:
Možete i drugim ljudim da skrenete pažnju.Jer je zdravlje svih nas u pitanju.I onih koji dolaze posle nas.Ako se ovako nastavi,oni neće moći uopšte da uživaju u prirodi.Tražiće po celom svetu pijaću vodu i malo svežeg vazduha ne bi li normalno funkcionisali.Evo,ja sam završila sa sakupljanjem metalnog otpada.Tu je mnogo limenki,konzervi...Neverovatno…
VERICA:
Evo i ja završila.
PERICA:
I ja sam gotov.Plastike više nema.
ZORICA DOBRICA:
Baš smo vredni.Vidi se da nam je stalo do prirode.
VERICA:
Pogledajte kako sad bolje izgleda.
PERICA:
Vidi stvarno.
ZORICA DOBRICA:
Pa naravno.
PERICA:
A vidi kod ovog Zloće…
VERICA:
Kod njega je već i kasno da se očisti.
ZORICA DOBRICA:
Nikad nije kasno.Tačno je da je veliki nered u njegovom dvorištu.Nema trave,cveća,drveća,vode…Više prirode nema.Ali ,ako se ikad odluči da se promeni,može da popravi stanje…

Boća Zloća se ustaje iz gomile smeća

BOĆA ZLOĆA:
Heeej,šta ja to čujem!
PERICA:
Jaooj!To je on!
VERICA:
Da, to je glas Boće Zloće!
ZORICA DOBRICA:
Nemojte se plašiti,deco.
BOĆA ZLOĆA:
Slušj me ti,Zorice Dobrice,a vi dečurlijo plašljiva.Nikad se neću promeniti. Nikada!Nikada!
ZORICA DOBRICA:
Zašto nećeš?Vidiš kako sad ova livada izgleda lepše.Trava se ponovo vidi.Sad ćemo da zasadimo cveće i da je zalijemo…
BOĆA ZLOĆA:
Nemojte da ja vas zalijem konzervama…
VERICA:
Zar bi imao srca tako nešto da učiniš?…
PERICA:
Zar nisi čuo,Zoricu Dobricu šta je sve rekla…
BOĆA ZLOĆA:
Hahahahahahaah.Pa ja njene priče slušam godinama.Naučio sam ih napamet.
VERICA:
I uopšte te ne dotiču.
PERICA:
Bar malo?
BOĆA ZLOĆA:
Nimalo.Zašto bi me se to ticalo?Ništa mi ne fali.
ZORICA DOBRICA:
Kako ti ništa ne fali.Svakim danom se dosađuješ…Ne znaš šta ćeš više da činiš?
BOĆA ZLOĆA:
Znam ja šta ću da činim.Možda mi je ponekad dosadno.Ali bolje nego kao ti.
PERICA:
Šta fali Zorici?
VERICA:
Ništa njoj ne fali.Ovo je baš interesantno.
PERICA:
Jeste.A i ona izgleda tako sveže i uvek je nasmejana.
VERICA:
A ti si.Zloćo uvek namrgođen.
BOĆA ZLOĆA:
Šta si rekla?Kako se usuđuješ.Zar te nije strah do mene.
VERICA:
Više nije.I reći ću ti šta ti fali…Pod jedan: dosadno ti je
BOĆA ZLOĆA:
E baš nije…Mogu vas da zezam…
VERICA:
Pod dva: Nemaš svežeg vazduha…
BOĆA ZLOĆA:
I ne treba mi…
VERICA:
Kao pod tri:nemaš prijatelje ,jer niko ne želi da se druži sa tobom…
BOĆA ZLOĆA:
Ni oni mi ne trebaju…
VERICA:
Kao pod četiri…Ne mogu da se setim…
PERICA:
Ako ne možeš da se setiš,pređi na peto…
VERICA:
U pravu si.Pod broj pet: Nemaš čiste vode za piće…
BOĆA ZLOĆA:
Sad me već nerviraš…
VERICA:
Šest: Izgledaš bolešljivo.
BOĆA ZLOĆA:
Izledam lepše od tebe…I prestani više da lupaš!
VERICA:
Sedam:imaš podočnjake kao …Nijagarini vodopadi .
BOĆA ZLOĆA:
Tišina.Sad ću da vam pokažem šta je vodopad… (Krene da dohvati nešto iz hrpe njegovog smeća kako bih ih gađao).
PERICA:
Bežimo!Sad će nas pogoditi nekim tupim predmetom.
VERICA:
U pravu si.Baš sam ga naljutila.

Nastanje pravo koškanje,ko će na koju stranu.

BOĆA ZLOĆA (Poseče prst):
Jaaaaoooj!Maaamaaa,posekao sam se…
ZORICA DOBRICA:
Zloćo,je l’ ti dobro.
BOĆA ZLOĆA:
Ostavite me na miru.Ovo ste mi vi napravili.Vi ste krivi.
PERICA:
Nismo te mi terali da nas gađaš.
BOĆA ZLOĆA:
Ućutite dok me vaš govor nije potpuno razljutio…
VERICA:
Ali,mi samo želimo da ti pomognemo.Posekao si se…
ZORICA DOBRICA:
To može da bude opasno…
BOĆA ZLOĆA( i dalje kuka):
Ostavite me na miru.Jaoooj. (Ode)
PERICA:
Baš je smešan.Plače kao curica.
VERICA:
Pa,mora da ga je mnogo zabolelo.
ZORICA DOBRICA:
Nikad ga nisam videla ovakvog.
PERICA:
Ostavimo se njega.Kad bolje pomislim,bolje što se posekao.Ovako bi nas oterao i ponovo zaprljao ovu livadu…
ZORICA DOBRICA:
Nemoj da si takav,Perice.Meni ga je baš žao.
PERICA:
E,pa meni nije.Dobio je šta je tražio.Niko mu nije kriv.
VERICA:
Ostavimo se toga.Hajde da ulepšamo ovaj prostor.
ZORICA DOBRICA:
U redu.Ove vreće ćemo poneti do kontejnera!Pa kad se vratimo ,posadićemo cveće i potpuno urediti ovo...Videćete,kako ćemo ga doterati…
VERICA:
Jedva čekam.
PERICA:
Idemo.

Kraj četvrte scene

PETA SCENA

NARATOR (off):

Jaoj,jaoj!Taman sam se uživeo gledajući kako ova livada postaje čistija i TRAS!Pojavi se ovaj namćor Zloća i pokvari ovu idilu.Ne mogu više da ga gledam….Tako su se lepo družili i pričali zanimljive priče…Ja ,moram da budem iskren,nisam znao za reciklažu. Poučne stvari priča Zorica Dobrica.Videli ste kako je ona plemenita.Godinama je Boća Zloća maltretira,ali se opet istinski zabrinula za njegovo zdravlje.
Šta se dalje desilo.Kao i što su rekli,Perica,Verica i Zorica su bacili ono smeće i vratili se na livadu.Ceo dan su su sadili cveće,zalivali travu…Čak su napravili klupu i kućicu za ptice.Videćete kako to sve izgleda.Uživajte…

Sredina scene…Perica,Verica i Zorica sede na klupi i uživaju.

PERICA:
Neverovatno.Ovo je sad postala sasvim druga slika.
VERICA:
I ja sam zapanjena.Kako ste ovoga nisamo ranije setili?
ZORICA DOBRICA:
Nije vam niko skrenuo pažnju.Sad kad znate,recite ljudima kako mogu da uživaju…
PERICA:
Reći ću svima koje poznajem.I mami,tati,babi,dedi,tetki,teči,ujku,ujni,striku,strini …
VERICA:
Heej ,polako.Spisak ti je podugačak.Bolje je da ih pozovemo.Onda će moći sami da se uvere…
ZORICA DOBRICA:
Naravno,pozovite ih,ali ih zamolite da ne ostavljaju smeće…
PERICA:
Naravno da nećemo da im kažemo.Nismo valjda ovoliki trud uložili badava.
VERICA:
Zanimljivo da nas ceo dan Boća Zloća nije maltretirao.
ZORICA DOBRICA:
To ne liči na njega.Nismo ga videli od kako se posekao.
PERICA:
Šta li sad smera?
VERICA:
Gledajte!Eno,vire mu noge…
PERICA:
Vidi stvarno!Spava ispod gomile smeća…
ZORICA DOBRICA:
Onda je sve u redu.Veći deo dana provodi tako.
VERICA:
A šta radi ostali deo dana?
ZORICA DOBRICA:
Zavisi šta mu padne na pamet.Uglavnom nešto što će meni zapraljati baštu.
PERICA:
Ali ,koliko ja primećujem,on se ne pomera.
VERICA:
Možda spava?
ZORICA DOBRICA:
Hoćete da proverimo?
PERICA:
Nemoj,Zorice,šta ako se probudi?
VERICA:
Uplašio si se?Hahahhaaha
PERICA:
Nisam se uplašio.Brinem za vas…Znaš kakav je mrgud…Mogu misliti kakav je kad se probudi…
ZORICA DOBRICA:
Ne moramo da idemo kod njega.Ja ne bih podnela smrad…
PERICA:
U pravu si.Možemo da ga dozovemo odavde…
VERICA:
Kao što sam i mislila.Plašiš se ,Perice.Priznaj!
PERICA:
Neću ja tebi ništa da priznam.Nije me strah.Samo ne mogu da podnesem smrad.Ako imaš gas-masku,ja ću otići.
ZORICA DOBRICA:
Polako,dečice.Nemojte se svađati.Pozvaćemo ga odavde.Boćo!
VERICA:
Boćo!Boćo!
PERICA:
Boćo Zloćo!
SVI ZAJEDNO:
BOoooćooo!
ZORICA DOBRICA:
On ne mrda.Idemo tamo da mu pomognemo…Ovo mi ne izgleda dobro…

Zatisne nos i krene na Boćinu stranu,za njom Verica…Perica stoji

VERICA:
Hajde,Perice,nemoj da si kukavica.
ZORICA DOBRICA:
Perice,znam da je bio grub prema nama.Ali,mislim da mu nije dobro.I treba mu pomoći.
PERICA:
U redu…kako ti kažeš…

Dođu do Boće.Sklone svo smeće i vide da mu je ruka otekla.

ZORICA DOBRICA:
Boćo,je l’ti dobro?
VERICA:
Ne izgleda dobro.
PERICA:
Kakav smrad.Povratiću.
ZORICA DOBRICA:
I ja se suzdržavam da ne povratim.
VERICA:
Možda mu je pozlilo od ovolikog smrada…
ZORICA DOBRICA:
Ne verujem.Ruka mu je natekla…Vidite koliko je modra…
PERICA:
Uhhh.To je od one posekotine ,zbog koje je juče kukao.
VERICA:
Ruka mu se zarazila.Šta da radimo?
ZORICA DOBRICA:
Moramo brzo da reagujemo…Čekajte.Ja imam čarobni melem,koji sam napravila od najboljih trava.Mislim da mu može pomoći.Evo ti ,Perice.Nanesi mu na mesto gde se posekao.
VERICA:
Daj meni ,Zorice.On se verovatno plaši.
PERICA:
Ne plašim se…Sad ću u tvoj inat da to uradim…(Uzme melem i nanosi na Boćinu zaraženu ruku).
VERICA:
Kad malo bolje pogledam,mogu vam reći da mi ga je žao…
ZORICA DOBRICA:
Pa naravno.On nije svestan.Zato što mu je prljava i zapuštena sredina popila pamet,pa ne zna šta radi.
PERICA:
U pravu si.Meni uvek pokvari raspoloženje.Toga nisam bio svestan,dok mi ti,Zorice,nisi skrenula pažnju…

Boća Zloća ,počinje da bunca…

ZORICA DOBRICA:
Bunca jadnik…
VERICA:
Ovaj melem zaista pomaže…
ZORICA DOBRICA:
Pa naravno…
PERICA:
Evo pomera se…
ZORICA DOBRICA:
Nastavi ,Perice…Melem je delotvoran…
BOĆA ZLOĆA:
Boli me…jaoj…moja ruka…
VERICA:
Ne brini,Zloćo,ovo je za tvoje dobro…
BOĆA ZLOĆA:
Šta se desilo sa mnom?
PERICA:
Videli smo te kako ležiš ovde nepomično,pa smo prišli da ti pomognemo…
BOĆA ZLOĆA:
Poslednje čega se sećam je da mi je ruka otekla …
ZORICA DOBRICA:
A sećaš li se zbog čega ti je ruka otekla?
BOĆA ZLOĆA:
Jaooj.Znam.Posekao sam se…
VERICA:
Ruka ti se inficirala od te posekotine…Verovatno si se zarazaio…
BOĆA ZLOĆA:
Pa,je li to opasno?
PERICA:
Jeste opasno kad si okružen ovolikim neredom,ali smo ti stavili melem na ranu i sad već rana povlači…
BOĆA ZLOĆA:
To vidim…I ja se bolje osećam…Zaista ne znam šta da kažem…Hvala vam…
PERICA:
Nema na čemu…
BOĆA ZLOĆA:
Ima,kako nema?Vi ste me vratili u život…Ko zna šta bi sa mnom bilo ,da nije bilo vas…
VERICA:
Drago nam je da ti je bolje…
BOĆA ZLOĆA:
Malo me je stid da vas pogledam u oči,zbog svih onih gluposti što sam činio…
ZORICA DOBRICA:
Nisi ti kriv…
BOĆA ZLOĆA:
Jesam,Zorice…Tebi sam najviše zala naneo…Hoćeš li mi ikada oprostiti?
ZORICA DOBRICA:
Hoću,ako se promeniš…
BOĆA ZLOĆA:
Kako to misliš?
PERICA:
Pa da promeniš način života…
BOČA ZLOĆA:
Hoću!Hoću!Dosta mi je ovog smeća…Zamalo nisam nastradao od njega…
VERICA:
Zaista tako misliš?
BOĆA ZLOĆA:
Naravno!Vi ste mi pomogli,a od njega nisam imao nikakve koristi…To tek sad vidim…Nisam slušao sve ono što mi je Zorica godinama pričala…
ZORICA DOBRICA:
Sad si shvatio…Znači,nisam pričala uzalud…
PERICA:
Ovo je divno…
BOĆA ZLOĆA:
Pomozite mi što pre da se otarisim ovog đubreta…Ne mogu više da ga gledam…
ZORICA DOBRICA:
Hahahahaha…Ko bi rekao da ćeš ti izgovoriti nešto tako.Čekaj,ima nešto pre toga…
BOĆA ZLOĆA:
Šta to?Nije valjda da nećete da me primite?
ZORICA DOBRICA:
Hoćemo naravno i drago mi je što hoćeš da nam se pridružiš.Ali,pre svega toga,moraš da nam obećaš da nećeš više nikad da budeš kao što si do sad bio?
BOĆA ZLOĆA:
Obećavam…
PERICA:
Bravo,Boćo Zloćo…
VERICA:
Čekaj,sad kad si se promenio,moraš da promeniš i ime.Nećemo te više Zvati Zloća…
BOĆA ZLOĆA:
U pravu ste…Lepše zvuči…
ZORICA DOBRICA:
E,pa hajde Zloćo,da polažeš zakletvu koje ćeš morati da se držiš čitavog života…
PERICA:
Možemo li ja i Verica da polažemo?
ZORICA DOBRICA:
Naravno.Hajde svi zajedno.Evo,i ova deca će položiti zakletvu sa nama…Hoćete li deco?....Divno.Ustani te svi.Stavite ruke ovako.(Ruka na srce).I ponavljajte za mnom.

‘’Svečano se zaklinjem… da nikad neću bacati smeće van kontejnera…da ću čuvati našu prirodu… i da ću drugima govoriti da je čuvaju…BRAVO!

SONG KOJI PEVAJU SVI O SVEMU ŠTO SE DESILO…KAKO SE I NAJGORI PROMENE I ZAVOLE PRIRODU…DA ZAPUŠTENA SREDINA SAMO BOLESTI DONOSI…

ZORICA DOBRICA:
A sad ,idemo kod da očistimo svo ono smeće kod Boće…
VERICA:
Ja idem po vreće…
PERICA:
A ja po cveće…
BOĆA:
A ja bih voleo i drveće…
ZORICA DOBRICA:
Biće svega,jedva čekam…Idemo…

KRAJ PREDSTAVE
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 10 gostiju