Mala moja, moji jadi, đe su pare od krmadi?
Odsječnim, sitnim korakom žustro hitam preko Kamenog mosta. Kad god sama hodam, uvijek žurim. Mada najčešće bez razloga. Tako i ovaj put. Misli ko zna gdje putuju, a noge žure da ih stignu. Drugog opravdanja nema. Pu’nu vjetar. Prekide me negdje na Sjevernom moru. Razbaca tek isfenirane lokne. Ne stigoh da se naljutim na nj’ jer mi podiže suknju. Instinktivno s obje ruke ščepah krajeve. Razmišljam da se osvrnem oko svoje ose i vidim kome sam bljesnula. Preduhitri me neko. Zagrmi na moje desno uvo:
Rek’o sam ti – oj, Jelena,
nosi suknju do koljena…
Meni ne dade đavo da prećutim, pa zagangah i ja:
Šta je moja dočekala kosa
pa je vjetar po Trebinju nosa…
To je jedini muzički pravac u kojem dominiram dernjajući se koliko me grlo nosi. Antisluhista sam, pa šta!? Za gange dušu dala.
Omladinac očigledno nije očekivao odgovor, pa mi u trku objasni da se žene u afričkoj državi Svazilend privode i hapse ako nose mini suknje. Pomislih: „Mali, ne pametuj. Sve o Svazilendu znam!“, pa zagangah opet:
Ova moja suknja od najlona
koštala je pola miliona…
Omladinac ostade u čudu na sred mosta. Na brzinu se okrete i još brže ode. Ne stigoh ga pitat’ odakle mi ime zna. Nije ni bitno. Nabacio mi je osmijeh na lice.
Usporih korak. Ovo više nije šetnja kroz Trebinje. Ovo je šetnja kroz gange. Počeh da se prisjećam i uživam.
Stručnjaci kažu da ganga nije pjesma. Po njima je napjev. Jedan od načina na koji se u Hercegovini pjevaju izvorne narodne pjesme. To je vrsta melodije kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu. Ganga nema nikakvih lokalnih granica i ne pjeva se samo u Hercegovini, već i u Crnoj Gori i širom Vojvodine samo pod drugim nazivom. Bećarac.
U poslednje vrijeme sve više pažnje posvećujem gangi. Da je slušam naučio me moj najbolji drug. Drug Čep. Za vrijeme studentskih dana, u sitne sate, kad fešta dosegne vrhunac, znao je ničim izazvan da stavi prs’ u uvo i zaganga. Stihove je sipao iz rukava. U tom momentu ja bih unezvijereno tražila parče papira i olovku da pribilježim. Tako danas na dijelu zidnog kalendara iz 2004. godine, koricama Dinamike fluida i potrganom stranicom iz cimerkine skripte staro-grčkog imam zapisane gange.
Obično je počinjao:
Što se ovo ne čujemo
k'o da ništa ne pijemo!
a završavao sa:
Što me majko ne poturi
đe Nikšićko pivo curi?
U međuvremenu bi se prošetali Hercegovinom:
Gacko polje prekrila je tama,
od pudera gatačkije’ dama.
Dabar polje na okuke
rađa momke k'o jabuke.
Mala moja iz Mostaća
‘oćemo li tuć’ pistaća.
‘Oće mala, a ja neću,
preko ljeta u Bileću.
S Leotara vuk zavija
đe si Šifer Klaudija?
Čep osokoljen masom bi se zahvalio istoj:
Milo mi je zapjevati
kad me ‘vako društvo prati!
Tada masa dostiže delirijum i svi se zajedno obraćamo maloj:
Mala moja, moji jadi
đe su pare od krmadi?
Ostala je neka sića,
evo para od kizmića!
stavljamo svekrvu na prvo mjesto:
Svekrvice našla sam ti zgodu
da te turim s ćuprije u vodu.
ponekad smo bili dvosmisleni:
Mala moja, daj mi malo svoje
crne kreme za cipele moje.
često i vulgarni:
Na sred sela Veličana,
osta mala raskopčana!
ili
Mala moja ruski satelitu,
digni nogu da lansiram pitu!
surovi:
Imam malu ko goluba, đavoljega nema zuba
Samo jedan u vilicu, oda nj’ kači kabanicu!
ili
Mala moja klempavoga uva,
pada kiša, a ramena suva!
nebulozni:
Gledao sam u sobi pod lampom,
đe komarac muvu bije krampom!
I tako u nedogled. Dok nismo diplomirali i razišli se po cijeloj SRJ.
Milioni stihova gange pokazuju inteligenciju Hercegovaca. Nemamo se čega stiditi. Većina tih stihova izaziva osmijeh na licu. Dakle, ganga je zdrava, ali samo ponekad.
Ne preĆerujte!
Za “Moju Hercegovinu”, Jelena P. Kovačević
http://mojahercegovina.com/mala-moja-mo ... od-krmadi/