Trinaestoro mrtvih pri urušavanju nadstrešnice krila „B” zgrade Železničike stanice u Novom Sadu
Danas se nešto pre 12 časova u potpunosti, celom svojom dužinom, srušila nadstrešnica centralnog dela zgrade Železničke stanice u Novom Sadu, a u nesreći je do sada poginulo 13 osoba, dok je 40 osoba pretrpelo teže i lakše povrede. Akcija spasavanja još uvek je u toku, a trenutno su hospitalizovane 3 osobe u veoma teškom stanju, dok se nad 2 osobe upravo obavlja opsežna hirurška intervencija.
Obrušena nadstrešniva vestibiula Železničke stanice u Novom Sadu
Iz fotografija načinjenih na licu mesta evidentno je da je konstrukcija u potpunosti pala skupa sa crnim zategama koje su bile deo prepoznatljive originalne arhitekture.
Objekat stanične zgrade predstavlja inače jedan od kapitalnih objekata ne samo saobraćajne infrastrukture, već i deo nasleđa moderne arhitekture, te je stoga od velikog značaja za istoriju arhitekture i urbanističkpg razvoja Novog Sada.
Objekat je Izgrađen 1964. godine po projektu arhitekte Imrea Farkaša kao jedan od najvećih arhitektonskih i graditeljskih poduhvata kojim je obeleženo posleratno razdoblje. Po formi koja se ogleda u čistim kubusima bez ornamentike on pripada modernoj arhitekturi.
Pročelje krila „B” zgrade Železničke stanice u Novom Sadu prilikom gradnje objekta 1964.
Krilo „B” staničke zgrade sa kojeg se obrušila nadstrešnica sastoji se od centralnog hola - vestibila na dva nivoa sa posebno naglašenom arhitekturom, ukupne neto površine 2230.90m2. U prizemlju je vestibil sa šalter-salom, pomoćne prostorije i tehničke prostorije. Sam vestibil je površine 947m2, visine od 12-14 m, sa karakterističnim testerastom krovnom konstrukcijom,bez potpornih stubova.
Konstrukcija zgrade je armiranobetonska skeletna, sa nosećim stubovima i gredama u oba pravca. Iznad vestibila je armiranobetonska ljuska testerastog oblika, dok su zidovi objekta načinjeni od opeke 38 x 12cm.
Vestibul krila „B” Železničke stanioce u Novom Sadu sa danas obrušenom nadstrešnicom pre početka rekonstrukcije objekta
Iako je na osnovu fotosa sa lica mesta evidentan tzv.
krti lom betonskih greda (beton nema sposobnost velikog deformisanja pri naprezanjima bliskim čvrstoći), postavlja se pitanje šta je to moglo da izazove ovu izuzetno opasnu pojavu koja je inače odavno poznata u teoriji betonskih konstrukcija. Izvesno je da neposrednih intervencija na urušenom delu objekta nije bilo. Predviđene mere energetske sanacije krila „B” obuhvatale su zamenu fasadne bravarije, dodavanje termoizolacije na krovovima i na pojedinim fasadnim zidovima gde nije bilo obloga od mermernih ploča, te zamenu krovnih slivnika i postojećih kišnih vertikala.
Krti lom nosećih greda nadstrešnice vestibula Železničke stanice u Novom Sadu
Iako će utvrđivanje neposrednog uzročnika ove tragedije zasigurno iziskivati duži vremenski period, jedan potencijalni uzročnik ove tragedije nameće se već sada - tzv. ciklično opterećenje. U teoriji betonskih konstrukcija je, naime, poznato da učestanim dejstvom opterećenja koje je manje od graničnog dolazi do apsorpcije energije i pojave tzv. unutrašnjeg trenja u betonu, pri čemu na mestu najvećeg naprezanja dolazi do stvaranja linije klizanja, odnosno do pojave lokalnih plastičnih deformacija. Ponavljanjem dejstva u betonskom elementu se iniciraju mikro pukotine koje tokom vremena dovode do zamora materijala i konačne pojave krtog loma. Osetljivost betona na zamor raste sa zateznom čvrstoćom materijala, odnosno što je materijal čvršći zamor je veći.
Pojava početnih oštećenja usled tzv. cikličnog opterećenja se teško uočava i – bez specijalnih ultrazvučnih ispitivanja konstrukcije - uglavnom nije vidljiva sve do nastanka samog loma, no poznato je da je pojava cikličnog opterećenja karakteristična za prenos vibracija mašina koje su u mehaničkom kontaktu sa betonskim konstrukcijama. A takvih mašina je bilo u obilju prilikom rekonstrukcije zgrade železničke stanice.
Teške mašine na radu unutar vestibula Železničke stanice u Novom Sadu
Teške mašine na radu ispred vestibula Železničke stanice u Novom Sadu
Što skorije utvrđivanje uzročnika i sledstvene odgovornosti za ovu tešku nesreću biće neophodni zarad bezbedne dalje operacionalizacije javnih objekata koji potencijalno predstavljaju opasna mesta po živote i zdravlje velikog broja ljudi. Ekonomski interesi naručilaca i izvođača radova, kao i politička probitačnost političkih činilaca javnog života više ne mogu da budu nadređeni neposrednom javnom interesu.