Galina Maksimović - Paša i vukovi

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Galina Maksimović - Paša i vukovi

Post od branko »

PAŠA I VUKOVI

Galina Maksimović




LIKOVI

PAŠA, prvo 0 pa kasnije 12 godina

MAJKA, 30 godina, kasnije utvara

ANA, 12 pa 13 godina

KAMILA

BRZI majmun

LEPI majmun

MALA majmunica

MALI VUK

VELIKI VUK

I


Dvorište puno raznog drveća, voća i povrća. Divlje, a lepo. Paša, još nerođeni dečak, sedi u kupusu. Majka mu pokazuje veliku sliku vuka.





MAJKA

Opaki pogled. Krvoločne čeljusti. Ko je ovo?

PAŠA

Kuca!

MAJKA

Hajde ponovo. Ako ga sretneš, šta ćeš uraditi?

PAŠA

Igraću se! Prijatelj!

MAJKA

Bežaćeš! To je vuk, vuk, dete! Bežaćeš, jer se bojiš!

PAŠA

Što?

MAJKA

Jer hoće da te ubije!

PAŠA

Mama, mesecima me gnjaviš. Dosadno mi je ovo. Rodi me već jednom.

MAJKA

Ne može tek tako.

Majka ide četvoronoške i oponaša vuka.





MAJKA

Ja sam vuk. Gladna sam. Tebe ću da pojedem!

Majka zareži na Pašu da ga uplaši. Paša se smeje.





PAŠA

Ovde ima jabuka i kajsija. Ne moraš da vičeš.

MAJKA

Ne, ne i ne! Ne tako!

Paša nešto kopa po zemlji. Majka ga udara po prstima.





MAJKA

Baci to! Odmah! Čuješ šta ti govorim?

PAŠA

Bubica.

MAJKA

Uješće te. Možda je otrovna.

PAŠA

Neće. Prijatelj.

Majka morno sedne pored Paše i dugo ga gleda. Vreme je da odluči.





MAJKA

Dosta mi te je više. Ti mene mesecima gnjaviš. Telo, mozak, nerve, sve.

PAŠA

Mama.

MAJKA

Nisam ti ja mama.

PAŠA

Bićeš. Rodi me!

MAJKA

Ne smem.

PAŠA

Htela si. Što se sad bojiš?

MAJKA

Zato što se ti ničeg ne bojiš.

PAŠA

Ne razumem.

MAJKA

Da ušetaš u pećinu, legao bi pored medveda.

PAŠA

Prijatelj!

MAJKA

Da te neko nepoznat pokupi sa ulice, mislio bi da se igra.

PAŠA

Novi prijatelj!

MAJKA

O, umukni više! Nisi ti kako treba. Mesecima trpim bolove, mučim se, i sve se radujem što ćeš doći. A ti, ovakav da mi ispadneš!

PAŠA

Hrabar?

MAJKA

Ne, ovo je sve, samo ne hrabrost. Ovo nije zdravo. Ne bi preživeo da izađeš na ulicu.

PAŠA

Ni ti ne izlaziš na ulicu.

MAJKA

Opasno je. To ti ne vidiš, ne osećaš.

PAŠA

Mama, hajde, nemamo još mnogo vremena. Rodi me, il’ ću sam da krenem.

MAJKA

Ne dam! Neću te. Ne smem ni da pomislim šta bi od tebe moglo da bude.

PAŠA

Sama si.

MAJKA

I to mi je dovoljan teret.

PAŠA

Ma hajde. Evo, neću ni ja na ulicu. Ovde ću se igrati.

MAJKA

Noževima i makazama…

PAŠA

To je nešto opasno?

MAJKA

Da! PAŠA

Naučiću sve i neću to dirati.

MAJKA

Znaš li zašto sam ja baš ovde? Ovde nema vukova. Najgori, najveći krvnici.

PAŠA

Možda samo nisi imala sreće…

MAJKA

Sreće?

PAŠA

Da se lepo sprijateljite.

MAJKA

Vukovi su ti rastrgli oca!

PAŠA

Baš rastrgli? Vukovi? Ma daj… Vidi kako ovaj izgleda sav mekan.

MAJKA

Ja sam se izvukla… Njega su rastrgli. Do kostiju.

Majka pokazuje Paši muzičku kutiju.





MAJKA

Ovo je sve što ti je ostalo od njega.

PAŠA

A šta je to?

MAJKA

Muzička kutija. Čarobna je.

PAŠA

Prazna je.

MAJKA

Ali svira.

Počinje lagana i prijatna melodija.





PAŠA

Prelepo je!

MAJKA

Ne. Zlo, čisto zlo! Otac ti je tvrdio da će te ova pesma odvesti na najlepša mesta na svetu.

PAŠA

Jedva čekam!

MAJKA

Ne! Odvući će te u provaliju da padneš, u reku da se udaviš, u vučju jazbinu da im se sam poslužiš za večeru! U vučjem leglu, eto, tamo je ostao mehanizam kutije, to malo srce što svira. I ti ćeš odleteti pravo tamo, za pesmom.

PAŠA

Ostaću ovde. Eto, kako ti.

MAJKA

Ne čujem ja. Pesma je samo tvoja.

PAŠA

Zapušiću uši, smisliću nešto. Daj, samo me više rodi.

Majka dugo ćuti.





MAJKA

Hajde, ulovi pesmu. Preklopi je kutijom.

Paša „ulovi“ pesmu. Pesma se čuje za nijansu tiše.





MAJKA

I?

PAŠA

Nema.

MAJKA

Uopšte?

PAŠA

Uopšte.

MAJKA

Hajde još jednom. Šta je vuk?

PAŠA

Nije kuca. Nije prijatelj.

MAJKA

Bojiš li se vukova?

PAŠA

Malo.

MAJKA

Malo ili…?

PAŠA

Bojim se.

MAJKA

Hoćeš li ikada otići iz dvorišta?

PAŠA

Neću.

MAJKA

Ni kada mene ne bude?

PAŠA

Važi.

MAJKA

Obećaj!

PAŠA

Obećavam.

Majka izvede Pašu iz kupusa.





MAJKA

Eto. Rodio si se.

Paša trči po dvorištu i uleće majci u zagrljaj.





MAJKA

Ej, ej! Nema trčanja!

PAŠA

Izvini.

MAJKA

Tako mali, a već lažeš.

PAŠA

Ja?

MAJKA

Znam da čuješ pesmu.

PAŠA

Samo malo… Tek tek, jedva!

MAJKA

Znam, znam sve. A ovo je tek početak. Vući će te ta pesma u daljine, pravo ka vukovima. Nećeš spavati, mučiće te, goreće ti tabani, mnogo ćeš hteti da ideš. Samo ugašena pesma donela bi ti mir. Žao mi je, nikad nećeš biti sasvim u miru. Ali ćeš biti na sigurnom. Sve ću te naučiti.

PAŠA

Mama, kako se zovem?

MAJKA

Budi Paša. Mali. Da nikad ne zaboraviš koliki je svet, a koliki si ti.

Pašina pesma postaje glasnija.

.

.

II

.

Isto dvorište. Pašina pesma se čuje tiho, tužnija nego pre. Paša, sada dvanaestogodišnjak, sedi pored majčinog groba sa Anom, vršnjakinjom iz komšiluka.





ANA

Bila je lepa. I dobra.

PAŠA

Bila je.

ANA

Samo je mnogo vikala na tebe.

PAŠA

Nisam je slušao.

ANA

A kako je ona… Mislim, kako se to desilo? Ne znam nikog ko je umro tako rano…

Paša slegne ramenima. Ne priča mu se o tome.





PAŠA

Ana, je l’ se ti nečeg bojiš?

ANA

A-a.

PAŠA

Kad grmi i seva? Kad je oštar nož? Kad laju psi? Kad zavijaju vukovi…

ANA

Nikad nisam ni videla ni čula vuka.

PAŠA

Mora da se nečeg plašiš. Buba?

ANA

E, da. Nekih buba. Mislim, bojim se i vukova, ali, kao, ne stalno. Šta da se bojim kad ih ovde nema.

PAŠA

Ipak se bojiš nečega.

ANA

Pa dobro sad, nečega. To je normalno. Bojiš se bube pa je zgaziš.

PAŠA

E pa ja kad vidim bubu neću da je zgazim. Uopšte mi se ne gaze bube.

ANA

Ne razumem, što sad pričamo o bubama?

PAŠA

Hoćeš da pričamo o vatri? Jednom nam se zapalila zavesa. Trebalo je to da polijem vodom, a ja sam stajao i gledao.

ANA

Ju.

PAŠA

Prvi put sam tad video vatru. Tako se nekako brzo širila, tako moćno, znaš, čak nekako lepo. ANA

Čekaj, stvarno se nisi uplašio? PAŠA

Nikada i ničega. Zato je stalno i vikala na mene. Imam spisak čega sve treba da se bojim. ANA

A zezaš me.

PAŠA

Ne. Učio sam ga napamet. Vrela pegla, zmije, veliki psi, glasni psi, grmljavina, slomljeno staklo, vukovi, vukovi, vukovi. I tako dalje. A ja se prosto ne bojim.

ANA

To, kao, vi dečaci, vi se ničeg ne bojite.

PAŠA

E pa voleo bih da se bojim bar nečeg. Ne baš kao mama. Mama se bojala svega. Da izađe na ulicu, pa da izađe u dvorište, pa da izađe iz sobe, pa da izađe iz kreveta. Danima se krila ispod posteljine i uopšte nije mrdala odatle. Plašila se da će pod da nestane, da će se zidovi srušiti… I onda je ona nestala.

Pašina pesma postaje glasnija. On je, sada već rutinski, preklapa kutijom i neznatno utišava.





ANA

Pesma, Paša! Pesme se bojiš.

PAŠA

Ne. Samo me nervira. Kako je čujem, ide mi se svuda. A ne treba da idem nigde. Ne smem.

ANA

Ne, ne, Paša, ti moraš da kreneš! Kapiraš? Moraš da nađeš pesmu i da je ugasiš. Hajde sa mnom! Ja sam svakako rešila…

PAŠA

Ti si luda.

ANA

Ne moraš skroz sa mnom, idi do vukova, idi dokle moraš da ideš da nađeš tu spravu što svira. Hajde, Paša. Znam da ti se ide.

PAŠA I?

ANA

Kako ne kapiraš? Ovde možda nemaš čega da se bojiš. To – makaze, pegla, to je bezveze. Kreneš lepo po pesmu, a usput ćeš sigurno pronaći i neki pravi strah. Možda vukove, eto.

PAŠA

Kako da nađem vukove?

ANA

Pa prati pesmu.

PAŠA

Ti baš moraš da ideš?

ANA

A šta, treba da ostanem, da mi zauvek bude muka ovde? Škola, reka, škola, reka. Ovde sve stalno smrdi na neke crkotine. Neću više da čistim ribu. Sanjam mrtve ribe kako plutaju. Eto ti. Toga se bojim. Šta ako ovo bude zauvek.

PAŠA

Šta ako je napolju sve isto?

ANA

A, ne. Učila sam. Napolju reke nisu muljave kao ova naša. Svaka sledeća zemlja lepša od

prethodne, kad ti kažem. I tamo nisu izgladnele džukele ko kod nas, nego pravi, pravcati vukovi. Kapiraš? Jednom kad ih vidiš… Možda. Kapiraš?

PAŠA

Ne mogu da idem. Obećao sam mami.

ANA

Ne, ti mi tu pričaš neke priče, ti se ničeg ne bojiš. U stvari ne smeš ni na ulicu.

PAŠA

Obećao sam!

ANA

Ma da, i ako odeš, ona će ne znam šta da ti uradi.

PAŠA

Kako god.

ANA

Kako god. Sedi tu sam. Nemoj slučajno da odeš da vidiš da ima nekog života van ove kanalizacije.

PAŠA

Idi već jednom.

Ana krene. Zastane. Pašina pesma se pojačava. Ana vidi Pašu kako se bezspešno bori sa pesmom pokušavajući da je preklopi.







ANA

Kutija je stara. Šarke zarđale. Uskoro nećeš moći ni da je utišaš.

Ana je u pravu. Pesma postaje još glasnija, pa i strašnija.





PAŠA

Samo me nervira, ne bojim se, nego boli koliko je glupo i dosadno.

ANA

Pa uradi nešto, kretenu! Voz kreće sutra u osam.

Paša zaista ne može da se izbori sa pesmom.





PAŠA

Neću vozom. Idemo peške. Hoću sve da vidim.

ANA

Ti se stvarno ničeg ne bojiš.

.

.

III

.

Pustinja, u pustinji oaza sa palmama i povećim brdom. Pašina pesma je glasna i vesela. Paša gleda svuda naokolo.





PAŠA

Kakav je ovo svet! Kakve biljke, kakav pesak, kakvo nebo!

ANA

Najobičnija pustara. ‘Ajmo dalje.

PAŠA

Sve hoću da vidim, svaku bubu, svaki cvet!

ANA

Zamisli samo sledeću zemlju i sledeće bube i cveće.

PAŠA

A još malo…

ANA

Ako si ti normalan… Nemamo šta da jedemo. Nemamo vode.

PAŠA

Kako možeš stalno da misliš na klopu kad ima toliko toga da se vidi.

ANA

Nemamo gde ni da spavamo. Umrećemo i poješće nas lešinari. Sad, Paša. Sad je trenutak.

PAŠA

Za šta?

ANA

Znaš. Sami smo i nema nikog da nas čuva. Niko nas neće tražiti. Nikome nećemo faliti. Ako stvarno umremo… A onda ni vukove nikada nećeš naći. Je l’ ti sad nekako drugačije? Strašnije?

PAŠA

Ne kapiram.

ANA

Kako ne? Ma ne vredi. Idem. Neću ja da naderem zato što si ti glup.

PAŠA

Stani…

Ana vadi Pašinu kutiju iz torbe i dobacuje mu je. Paša ne uspe da je uhvati. Iz kutije ispadaju bodež i semenke.

PAŠA

Ana, stani.

ANA

Ne.

PAŠA

Je l’ ovo tvoj bodež? Tu su i neke semenke.

ANA

Ne…?

Ana se vrati. Pogleda bodež i semenke.





PAŠA

Znala je.

ANA

Šta?

PAŠA

Mama. Znala je da ću da je izdam.

ANA

Budalo. Da, znala je i očekivala je. I normalno je da je očekivala, prirodno je da odeš. Ti i ta tvoja pesma. Poludeo bi od nje da si ostao.

PAŠA

Ne bih.

ANA

Bodež ti je ostavila da se čuvaš. A semenke… Pa, sigurno je i za to imala neki razlog.

PAŠA

Moram da…

ANA

A, ne. Ne ideš kući.

PAŠA

Moram.

ANA

To, Paša! Pa ti se konačno bojiš!

PAŠA

Ne, nije to. Glupo je što sam ikad i pomislio da prekršim obećanje.

ANA

Šta, sad će kao da se vrati, uši da ti izvuče?

PAŠA

E možda i hoće. Zna valjda zašto me je naterala da obećam.

ANA

E možda i ne zna.

PAŠA

A ti znaš. Prešla si me. Izvukla me tako bezveze… Vukove da jurim. Gluposti. Ja ću kući, a ti gde god hoćeš, baš me briga.

Pašina pesma se pojačava. Postaje sve strašnija, sve glasnija i napetija. Paša preklopi uši dlanovima.





ANA

Paša…

PAŠA

Dobro sam. Pusti me.

ANA

Moraš dalje. Je l’ glasno? Znači, blizu je. Hajde, još malo…

PAŠA

Umoran sam…

ANA

Tu sam ja. Pij vode.

Paša se nemoćno nagne da pije vode. Brdo se podiže. Ispostavlja se da je to Kamila. Počinje da duva jak vetar koji podiže pesak svuda oko njih.





KAMILA

Uljezi!

PAŠA

Vidi, Ana, kao na slici! Lepa je…

ANA

Super, ubiće nas kamila u peščanoj oluji.

PAŠA

Mislio sam da si brdo!

KAMILA

Lopovi!

PAŠA

Ne, ne… Žedni smo. Pešačimo danima.

KAMILA

Dve su opcije. Ubiću vas gromom ili vas neću ubiti gromom. Od vas zavisi.

PAŠA

Zašto? Nismo ništa uradili.

ANA

Umukni. Ne izazivaj.

KAMILA

Odgovarajte kratko i jasno. Shodno odgovorima smisliću šta da radim sa vama. Kuda ćete?

ANA

U planine.

KAMILA

Ti?

PAŠA

Za pesmom.

KAMILA

Gde?

PAŠA

Pa ne znam kako da objasnim…

KAMILA

Više volim da grmim nego da pričam. Munje i gromovi su mi vrlo poslušni. Olakšaj mi ovo, molim te.

ANA

Stvarno je teško da se ispriča…

KAMILA

Vama strancima je nekako vek teško da mi kažete pravu stvar. A nije vam teško da me pljačkate.

PAŠA

Izvini. Trebalo je da pitamo. Još sam žedan. Mogu li još malo vode?

KAMILA

Ne.

PAŠA

Što si takav?

KAMILA

Sve ste opljačkali. Odneli šume, brda, vodopade, more… I onda su i ljudi otišli.

ANA

Nismo mi…

KAMILA

Neki stranci jesu. A i vi ste neki stranci.

ANA

Izvini, stvarno, mi bismo samo da prođemo ovuda, evo, ne treba nam ni voda ni ništa. Ni zrno peska neće zafaliti.

KAMILA

Već ste me pokrali. A i lešinari moraju da jedu…

PAŠA

Imaš lešinare? Prave lešinare?

KAMILA

Hoćeš da ih upoznaš?

ANA

Ne, ne, ne. Molim te. Izvini, izvini, izvini. Kaži šta treba da uradimo. Hoćeš nešto da ti damo?

KAMILA

Teško, mada… Šta nudiš?

Ana isprazni torbu. Kamila razgleda stvari.





KAMILA

Tako sam i mislio. Ništa.

ANA

Uzmi nešto, ma, uzmi sve!

KAMILA

Ne, ne. Star sam. Nemam više ništa i ne treba mi više ništa. Sam sam. I da imam nešto, ne bih imao s kim to da podelim.

PAŠA

A da ti mi budemo drugari? Ne možemo dugo da ostanemo, ali…

KAMILA

Vi! Ne zasmejavaj me. Zakon moje pustinje ne dopušta strancima da budu ovde. Nemamo čime ni da ih hranimo, ni gde da ih uposlimo. I nećemo. Stranci su nas toliko puta prevarili. Zbog

takvih su moji ljudi otišli, kad ste sve opustošili. Sve ovo što je ostalo, ova voda, ova palma, ovo nešto prirode, čekaće moje ljude dok se jednog dana stvarno ne vrate. A moji ljudi… Kakvi su to samo ljudi bili. Tako čudna i draga bića. Uzmu pa me jašu, pa me teraju kda hoću i kuda neću, al’ šta mari, bar sam im bio koristan. Sada imam samo munje i gromove da me slušaju.

ANA (tiho, Paši)

Sad je stvarno trenutak. Dobio si i više nego što si tražio.

PAŠA (tiho, Ani)

Misliš sad da se uplašim? Bezveze. Neće nas stvarno ubiti.

ANA (tiho, Paši)

Ubiće nas, Paša, jesi normalan.

PAŠA (tiho, Ani)

Pa ova kamila je samo nesrećna. Treba je usrećiti. (Kamili) Hej, kamilo! Možda ipak imam nešto za tebe.

Paša otvara svoju kutiju.





KAMILA

Hladno oružje!

PAŠA

Ne, ne to!

KAMILA

Ubice!

Oluja se pojača.





PAŠA

Imam ljude! Semenke ljudi!

KAMILA

Prodaješ ljude? Nemam novca.

PAŠA

Taman posla! Pokloniću ti ih.

KAMILA

Lažeš.

PAŠA

Zašto tako misliš?

KAMILA

Ljudi su dragoceni da bi se tek tako poklanjali.

PAŠA

E ja ti imam sreće. Moja majka je zasadila celo drvo našem dvorištu. Uvek nosim semenke da mogu da posejem sebi prijatelje.

Oluja popušta.





KAMILA

Ne bih ti tražio mnogo. Za jednu, dve ulice… Čisto da nisam sam.

ANA

A, ne, Paša. Čekaj. Što bi ti njemu dao naše prijatelje? Hteo je da nas sprži gromovima.

KAMILA

Ali nisam! Nisam stvarno ni hteo, ja… Jesam. Hteo sam. Izvinite! Nisam znao da ste tako dobri.

PAŠA

Oprošteno ti je. Izvoli. Da ti nikne celo selo.

KAMILA

Hvala ti! Hvala vam! Hoću da se odužim.

ANA

Samo nas pusti dalje i ne gnjavi.

PAŠA

Čekaj. Možda bi mogao da…

KAMILA

Bilo šta! Kaži!

PAŠA

Zagrmi najjače što možeš.

KAMILA

Sigurno? Najjače? Pazi, umem baš strašno da grmim.

PAŠA

Zagrmi strašnije od najstrašnijeg.

Kamila učini da strašno zagrmi. Ana vrisne. Paša se ne mrda i ne menja izraz lica.





KAMILA

I? Šta kažete?

ANA

Budalo.

PAŠA

Ništa. Hvala. Ne zaboravi da zalivaš ljude redovno.

.

.

IV

Na ivici džungle. Ana daje Paši voće.





PAŠA

Znala je da ću da krenem sa tobom.

ANA

Majka?

PAŠA

Sve je znala. Ti najviše voliš kajsije.

ANA

Pa?

PAŠA

Ja najviše volim jabuke. Semenke su bile jabuke i kajsije. Razumeš? Htela je da ih posadimo kad odemo i konačno zastanemo negde. Da ne budemo gladni.

ANA

A ti bi voleo negde da stanemo i posadimo semenke?

PAŠA

Pa kako kad sam ih dao Kamili…

ANA

Našli smo čitavo drveće sa najlepšim plodovima. Možda nam ne trebaju semenke.

PAŠA

A, ne, ništa nije tako slatko kao jabuke iz našeg dvorišta.

Ana mu otme bananu i baci je.





ANA

Onda nemoj da jedeš.

PAŠA

Šta sam sad rekao?

ANA

Kako ne možeš recimo da zamisliš da jednog dana ovo drvo banana zavoliš kao te svoje jabuke?

PAŠA

Kad da ih zavolim kad moram da idem dalje?

ANA

Apsolutno ne moraš.

PAŠA

Aha, je l’? Juče sam video zmiju, ovoliku. Zmija je na spisku, a ja ništa. Nikad se neću uplašiti! A ako se već nikad neću plašiti, onda najbolje da sedim u svom dvorištu i tamo da se ne plašim!

ANA

Tek smo na ivici džungle, nismo još ni ušli kako treba. Tigrovi, ej! Ako se tigra ne uplašiš…

PAŠA

Ne. Krenuo sam kod vukova i tamo ću i da stignem. Da stignem i da se što pre vratim kući. Evo, da jedemo, pa možemo i da krenemo.

ANA

E u stvari i ne možemo.

PAŠA

Ma daj, Ana, danima smo ovde. Sledeća zemlja… Zamisli… Možda bude još lepša.

ANA

A možda i ne bude.

PAŠA

Šta ti je?

ANA

Rođendan mi je.

PAŠA

Aaa, izvini… Trinaest!

ANA

Trinaest.

PAŠA

Ne sviđa ti se to?

ANA

Nekako je drugačije.

PAŠA

Kako?

ANA

Ne znam… Je l’ ti izgledam drugačije?

PAŠA

Uf, pa… Možda… Malo… Tek tek.

ANA

Nije onda to.

PAŠA

A kako drugačije?

ANA

Ne znam, videćeš kad ti budeš imao trinaest. Samo više ne mislim da je dobra ideja da idem u planine. Malo mi je to neozbiljno.

PAŠA

Hoćeš… Hoćeš negde drugde da ideš? Na more?

ANA

Ne. Ovde mi je lepo. Vidi. Sočne voćke. Lepa hladovina. Možemo da napravimo i kućicu od trske.

PAŠA

Ma daj, otkad ti hoćeš da sediš u kućici od trske?

ANA

Nek bude kućica od dasaka, od kamena, od blata!

PAŠA

A pesma? Treba i to tek tako da batalim?

Ana se zamisli i zaćuti.





ANA

Ti možda i treba da nastaviš. Meni se samo više ne ide.

PAŠA

A baš ti je pametno da ostaneš sama. Ti i tigrovi.

ANA

Ne znam, jesam ti rekla da mi je danas sve čudno.

PAŠA

1.Treba da proslavimo.

ANA

Ma kako.

Paša skoči, najednom jako dobro raspoložen, ili samo tako deluje kako bi oraspoložio Anu.





PAŠA

Pićemo sokove pravo iz kokosovog oraha! Ješćemo voćne torte od čistog voća! Zamolićemo šarene ptice da nam pevaju! Šljapkaćemo ispod nekog vodopada, igraćemo se žmure, pentraćemo se po lijanama!

Paša udara dlanom o dlan i peva Ani.





PAŠA

Danas nam je divan dan, divan dan, divan dan…

ANA

Daaaaj. Ne punim sedam godina.

Počinje Pašina pesma. Ovog puta je vesela. Paša zastane na trenutak kao da mu nije dobro, ali se odmah pribere. Hvata ritam svoje čarobne pesme i ponavlja melodiju.





ANA

Šta je to? Tvoja pesma?

PAŠA

Aha.

ANA

Prelepa je.

PAŠA

Ponekad.

Ana se nagne i poljubi Pašu. On se iznervira i obriše usta.





PAŠA

Fuj! Što si to uradila?

ANA

Izvini, izvini! Ja… Pesma… Ne znam… Izvini!

PAŠA

Dobro, samo nemoj više.

ANA

Ljut si sad.

PAŠA

Nisam.

ANA

Ljut si, ljut si.

Paša dotakne Ani rame i otrči.





PAŠA

Ti juriš!

Ana prihvata igru. Jure se i smeju. Pravila igre su jasna samo njima. Usput prave haos, gazeći voće. Zaustave se i legnu pod drvo. Pašina pesma sada zvuči kao uspavanka.





PAŠA

Pauza.

ANA

Sad kad je nerešeno!

PAŠA

Jurimo se već satima. Malo samo da odmorim.

ANA

Nemoj da zaspiš. Da nastavimo.

PAŠA

Nemoj ti.

Oboje zaspe. Spavaju satima, samo vi to nećete videti, pa zamislite. Mnogo su umorni. Posle tih nekoliko sati, nekolicina majmuna okružuje Pašu i Anu. Gurkaju ih i bude. Paša i Ana polako dolaze sebi.





LEPI

Alo! Dosta ste džonjali!

BRZI

Satima vas čekamo!

MALA

Baš ste se odomaćili.

BRZI

Sram da vas bude.

LEPI

Žurka, a? Bez nas?

BRZI

Rođendanska, rekao bih.

MALA

Mogli ste bar da počistite.

ANA

Izvinite… Ko ste vi?

BRZI

Što nas niste zvali?

MALA

Mislite, vi ste nešto bolji od nas?

LEPI

Čist bezobrazluk.

PAŠA

Majmuni! Kao iz knjige!

BRZI

Genije.

MALA

Daj da vidimo šta ćemo s njima, dok ne uprži sunce.

LEPI

Bla bla… Imate dve opcije… Da vas ubijemo … Bla…

ANA

Čekaj. Sigurno možemo ovo zrelo i civilizovano da rešimo. Nismo ništa uradili.

MALA

To i jeste problem.

BRZI

Džungla pripada svima nama, a na žurci ste bili samo vi.

LEPI

A niko pravi žurke kao mi.

PAŠA

Ja sam! Ja sam napravio tu žurku. Da sam znao da ste tu, zvao bih vas.

MALA

Ništa to ne menja stvar.

ANA

Šta je druga opcija?

LEPI

Jedno malo prolećno čišćenje džungle.

PAŠA

Što ne kažeš… Važi.

MALA

Džungla je beskrajna.

BRZI

Tu i tamo ima nekih otrovnih stvorenja.

LEPI

I nekih gladnih.

PAŠA

Šta me to briga. Samo mi kaži da posle, čim vam pomognemo, možemo dalje. MALA

Dalje?

BRZI

Gde dalje?

LEPI

Ovo je najbolje mesto na svetu.

PAŠA

Ja moram dalje…

LEPI

O, možeš dalje.

BRZI

Pospremite džunglu, pa onda žurka da vas ispratimo kako dolikuje.

MALA

Mi zovemo čak i ljude na žurke.

BRZI

A posle idite.

LEPI

Ako se ne umorite.

MALA

Od žurke.

Paša kupi ostatke hrane. Počinje njegova pesma, sada konfuzna, čas glasna, čas tiha, potpuno anarhična. Paša kupi voće sve brže. Ana takođe. A vreme, iako mi to ne vidimo, opet prolazi.





PAŠA

Jesmo li gotovi?

ANA

Ne može cela džungla da se sredi za nedelju dana.

Nastavljaju da čiste.





PAŠA

Jesmo li makar pri kraju?

ANA

Prošlo je tek dve nedelje…

Nastavljaju da čiste. Vidno su iscrpljeni. Dovršavaju spremanje džungle. Nije bitno koliko je još vremena prošlo. Prošlo ga je previše.





ANA

To je to.

PAŠA

Ana, sad. Ti kreni prva. Ja ću ih zamajavati. Trči ka severu. Ja ću čim ih se rešim…

ANA

Paša! Čuće te.

PAŠA

Neće. Nisu tu.

ANA

Oni su uvek tu. Tu negde. Paze da neka zver ne naiđe…

PAŠA

Razumem… Plašiš se.

ANA

Budalo. Dobri su domaćini. Dali su nam i hranu i gde da spavamo.

PAŠA

A koliko smo uopšte spavali u poslednje vreme? Ništa, jedva. Ustaneš, čistiš, ni ne zaspiš, opet čistiš. Jedeš ili misliš da si jela, čistiš, čistiš, čistiš. Je l’ išta drugačije nego kad si čistila ribu na reci? Kako da nije.

ANA

Daj, odrasti. Šta bi ti, da ti sve pada sa neba? Mora nekad nešto i da se čisti. Spremaju nam žurku kakvu džungla nije videla, hej!

PAŠA

Ideš samo zbog onog napitka. I onda ćeš opet biti sva čudna.

ANA

A ti ćeš opet biti sav dosadan.

PAŠA

Hajde, samo obećaj da ćeš prekinuti to da piješ. Ko zna šta je to.

ANA

Izvini, Paša, ali malo sam starija od tebe i valjda smem da donesem odluku da li ću ili neću nešto da popijem.

PAŠA

Imam neki loš osećaj. Ovi majmuni nisu baš najčistiji…

ANA

Bravo. Plašiš se. Konačno. Samo još da skapiraš čega. A ja ovde nijednog vuka ne vidim.

PAŠA

Okej, ako ih se i plašim, šta?

ANA

Plašiš se bezveze. Nije to fora, da bežiš od bilo čega.

PAŠA

Nerviraš me. Mnogo me nerviraš.

Paša se umorno spusti na zemlju. Čim legne, dolazi povorka majmuna. Sviraju, i pevaju.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Galina Maksimović - Paša i vukovi

Post od branko »

LEPI

Niste se valjda umorili.

MALA

Šta je to, pa ja sam čistila celu džunglu svaki dan.

LEPI

Došlo je do promene plana.

BRZI

Ova genijalna žurka će biti još genijalnija!

MALA

Ostaćete malo duže…

PAŠA

Neću više ni minut!

MALA

Rešili smo da vam ukažemo tu čast.

LEPI

Neću čast, hoću dalje!

MALA

Primamo vas u svoju zajednicu!

ANA

Aaa, stvarno?

LEPI

Dobro nam došli – zauvek!

Pašina tiha, mračna pesma.

PAŠA

Hoćeš ovde da ostaneš? Sa njima?

ANA

Ti baš ne bi?

PAŠA

Ana, izdržaću još žurku. A onda, molim te, urazumi se, idemo.

ANA

Ti si slobodan. Ti i treba da ideš. (Majmunima) Nazdravićemo i u tvoje ime. Za srećan put! Gde vam je onaj napitak?

Mala daje Ani čarobni napitak.





MALA

Žurka je. Opusti se. Popij što više možeš.

PAŠA

Šta je u tome?

MALA

Šta je to bitno?

BRZI

Probaj i veruj, zaboravićeš na umor.

LEPI

Umor nije naš drug.

Ana popije dosta. Najednom, kao da se zaista okrepila. Dodaje bočicu Paši.





LEPI

Odlično je. Probaj.

BRZI

Žurka dobrodošlice. Okej, ali… Možda možemo i bolje.

MALA

Maskenbal?

LEPI

Pidžama parti?

BRZI

Možemo opet da slavimo Anin rođendan?

Ana se smeje.





ANA

Kako to opet?

BRZI

Svaki dan je rođendan!

MALA

Samo ako tako odlučiš!

LEPI

U svakom slučaju, svaki dan jeste neki praznik.

BRZI

Rođendane slavimo samo kad nam ponestane ostalog slavlja.

ANA

Ne znam baš. Sad imam trinaest. To mi se nešto i ne slavi.

BRZI

Trinaest! Kao Mala.

MALA

Da, samo si mi ti mnogo nešto nežna za te godine.

ANA

Šta još imate od slavlja?

BRZI

Svadbe!

MALA

O, svadbe!

LEPI

Mala se udaje bar jednom nedeljno.

BRZI

Mala zna šta je žurka.

ANA

Malo mi se vrti.

Paša dotrči i pridržava Anu.





PAŠA

Hoćeš da prilegneš?

LEPI

Hoćeš da te puknem?

MALA

Ne sme da se leži.

BRZI

Žurka je!

ANA

Dobro sam, dobro sam.

MALA

Vas dvoje treba da se venčate.

ANA

Ma daj, on nema ni trinaest godina.

MALA

Sve je to kobajagi…

BRZI

Za koji dan možeš slobodno za mene da se udaš!

ANA

Paša… Hajde, a?

PAŠA

Ana, nije ti dobro.

ANA

Šta treba da radim?

MALA

Zakuni se na vernost.

ANA

Ovaj… Zaklinjem ti se, Paša…

MALA

Džungli se zakuni!

ANA

Džungli?

Mala preuzima spotlajt.





MALA

Zaklinjem se, tebi, o najbolja džunglo na svetu, da ću ti biti verna.

Majmuni tapšu i vrište.





MALA

Dopusti, džunglo, da u tvom krilu krunišem svoju ljubav prema…

LEPI

Meni!

BRZI

Meni, meni!

MALA

Lepom!

Mala poljubi Lepog.





BRZI

A…

MALA

I Brzom!

Mala poljubi i Brzog. Majmuni tapšu i viču.





MALA

Zaklinjem se da ću im biti verna ženka i bla bla bla… Sad ti.

PAŠA

Ana, ne moraš ovo da radiš.

ANA

Što? Zabavno je.

PAŠA

Meni ni najmanje.

ANA

Pesma?

PAŠA

Uopšte je više ne čujem.

ANA

Onda nećeš znati kuda da ideš.

PAŠA

E pa neću ostati, makar zalutao.

LEPI

Ajde, šta ste dosadni.

ANA

Izgleda da se ipak ne udajem.

LEPI

Pa šta! Žurka!

Ana se pridruži majmunima i igra. Majmuni je opčinjeno gledaju. Paša skoči na Lepog i hvata ga za vrat.





PAŠA

Kakav je to napitak? Šta ste joj dali?

LEPI

Ej, polako.

Brzi odvlači Pašu.





BRZI

Neće joj biti ništa.

MALA

Samo će hteti da igra. Zauvek. Žurka ne sme da stane.

BRZI

Jedino pravilo je da žurka ne sme da stane!

MALA

Jedino pravilo je da nema pravila!

LEPI

A ti pripazi kako se ponašaš.

Ana igra sve slobodnije, muzika je sve glasnija. Sada svi majmuni blenu u nju. I Mala igra, ali na nju niko ne obraća pažnju.





MALA

Alo! Šta ste svi zinuli! Lepi! Brzi! Vi ste moji! Ma alo! Alo, kad kažem! Rekli ste da je zadržavamo samo da čisti džunglu! Šta je sad ovo?

LEPI

Ona da čisti! Ma vidi je, boginja!

MALA

Obična… Odvratna… Ja idem. Ako ona ostane, ja idem!

BRZI

Samo napred.

LEPI

Ako imaš gde.

MALA

Neće ona dugo. Nema ona srca za džunglu.

BRZI

Ne treba meni njeno srce.

LEPI

Ali njena kosa! Ukras džungle!

BRZI

Noge, da nam igra!

LEPI

Gledaj i uči.

MALA

A što je džungla ko svinjac! Nek nauči ona da čisti pa onda nek se javi.

BRZI

Krenula si.

LEPI

Idi sad.

BRZI

Idi i ti, klinac. Dosadan si.

Mala odlazi. Ana počne da peva. Majmuni su sada i više nego opčinjeni – u transu su.





PAŠA

Sad, Ana. Neće primetiti.

ANA

Ti ne primećuješ… Stvarno neću da idem.

PAŠA

Oni će te… Ko zna šta će ti… Bićeš njihova sluškinja.

ANA

Kraljica. Pogledaj kako me gledaju.

PAŠA

Sve sam čuo… Hoće da im skupljaš kore od banana… Možeš li na sekund da ne igraš, da pričamo?

ANA

Ne.

PAŠA

Molim te.

ANA

Ne smem da stanem.

Paša vadi bodež iz kutije.

PAŠA

Ubiću ih. Jednog po jednog.

ANA

Ne glupiraj se.

PAŠA

Kad ti kažem.

ANA

To su nam prijatelji.

PAŠA

Meni nisu.

ANA

Paša, ja se ne bojim. Lepo mi je. Nije toliko ni do napitka.

PAŠA

Jeste! Uvek si htela da ideš, dalje i dalje i dalje.

ANA

I da je zbog napitka. Konačno znam kako je tebi celog života. Više se ne plašim da ću završiti negde sama, da nikog neće biti briga za mene. Ne plašim se da ću istrunuti pored reke dok čistim ribu. Ovde je sve tako lepo i ušuškano. Vidi ih samo… Nemam čega da se plašim. Vole me.

PAŠA

Ja se plašim, Ana, okej? Za tebe.

ANA

Paša, ti i te tvoje oči. Stalno gledaš u daljinu, a ne vidiš ispred sebe. Ni s mesta nećeš da se mrdneš. Idi.

PAŠA

Ne, ne…

ANA

Ti jesi vuk.

PAŠA

Šta?

ANA

Vuk… To su vučje oči. Neko malo vučje srce.

Paša krene da zavija kao vuk. Ana pokušava da ga ućutka.





ANA

Jesi normalan! Razljutićeš ih, beži!

Majmuni se polako bude. Ana gura Pašu od sebe da krene.





PAŠA

Zavijaću. Dozivaću te! Zavijaću sve dok ne dođeš!

Ana kao da ga ne sluša. Igra sa majmunima. Paša odlazi.







V

.

Mračni proplanak, noć. Paša je sklupčan i neispavan. Pojavljuje se duh njegove majke. Dugo ga gleda.





MAJKA

Kako si samo porastao!

Paša se okrene i vidi majku. Naglo skoči i čvrsto je grli.





PAŠA

Majko!

MAJKA

Tu sam, srećo, tu sam.

PAŠA

Jesi li to stvarno ti?

MAJKA

Pa znaš.

PAŠA

Kako to da se nisi nimalo promenila?

MAJKA

Znaš.

PAŠA

Nemoj opet da odeš…

MAJKA

Uvek sam ja tu.

Paša se ućuti.





PAŠA

Pa hajde.

MAJKA

Hajde šta?

PAŠA

Grdi me. Znam da sam sve pokvario. Slobodno.

MAJKA

Zašto bih?

PAŠA

Izdao sam te.

MAJKA

Ššš. Nisi. Sve je ovo moralo.

PAŠA

Ne, obećao sam, a onda sam zbrisao.

MAJKA

A ko ti je rekao kako da zbrišeš? Ko ti je rekao za kutiju, za vukove? Naravno da sam htela da pođeš jednog dana. Dok si bio beban, prosto sam morala da te štitim. Hej, pa šta je sad? Ponosna sam na tebe, znaš!

PAŠA

Sanjam te, je li? Nisi stvarna, zato me i tešiš.

MAJKA

Došla sam da ti kažem da uskoro moraš dalje. Znaš.

PAŠA

Kako si me našla? Kako mi pričamo? Razbolela si se…

MAJKA

I umrla. To ne znači da nisam tu za tebe.

Majka skine svoj kaput i ogrne Pašu.





MAJKA

Ima da ozebeš tako golišav. Bolje?

PAŠA

I dalje je hladno.

MAJKA

Moraš da zapališ vatru.

PAŠA

Ne smem. Ti mi ne daš, još od onda…

MAJKA

Zbog bedne zavese što se slučajno zapalila od sveće? Mali si bio.

PAŠA

Ne znam ni kako se pali vatra.

Majka uzima dva kamena i pokazuje Paši kako se pali vatra. Paša je oponaša i uspeva.





MAJKA

Tako… Ugrej se.

PAŠA

Ugrej me ti.

MAJKA

Znaš da ne mogu dugo da ostanem.

PAŠA

Znam.

Paša grli Majku.





MAJKA

Ugrej se još malo i onda je vreme da kreneš. Još malo i stigao si. Znaš šta treba da uradiš.

PAŠA

Ne znam više…

MAJKA

Misli! Naravno da znaš!

PAŠA

Oduvek sam mislio da samo treba da počnem da se bojim.

MAJKA

I sad se konačno bojiš, mili. To je odlično.

PAŠA

Sad je strah sve pojeo! Ana, ne mogu da prestanem da mislim na nju! Ko zna šta su u stanju da joj urade! Ja sam, razumeš li, ja sam nešto mogao da uradim, mogao sam da je odvedem, sigurno…

MAJKA

Sama je odabrala da ostane tamo.

PAŠA

Pogrešila je.

MAJKA

Šta, ona nema prava da pogreši? Ne brini. Bar Ana ume da se snađe.

PAŠA

Nemoj, molim te, da mi pričaš te „sve će biti u redu“ priče. Otkud znaš? Možda baš ništa ne bude u redu! Ne mogu dalje. Moram prvo po nju.

MAJKA

Slušaj ih, Paša. Zavijaju. Tu su.

PAŠA

Znam.

MAJKA

A ti bi sad da se vraćaš po Anu.

PAŠA

Moram.

MAJKA

Plašiš se.

PAŠA

Da, za nju! Moram da joj pomognem!

MAJKA

Hoćeš do Ane da bi pobegao odavde. A kad dođeš do Ane, htećeš nazad do vukova. Od straha do straha, dok te sa svih strana ne pritisne.

PAŠA

I ti si pustila da ti se to desi?

MAJKA

Pa je l’ sad i ti moraš isto da prođeš?

Paša se ućuti. Zna on šta treba da radi. Misli da zna.





PAŠA

Ugasiću pesmu. Ubiću vuka.

MAJKA

Ubićeš? Mislila sam da si do sada shvatio…

PAŠA

Čekaj, je l’ ne treba? Čitav život me učiš da su vukovi naši najveći neprijatelji.

MAJKA

Možda zato što smo mi to od njih napravili.

PAŠA

Kako to sad, kako?

MAJKA

Uvek je tako i bilo.

PAŠA

Vukovi su mi rastrgli oca, a i tebe zamalo! Ostavila si mi bodež – čemu ako ne da ubijem prokletog vuka?

MAJKA

Tvoj otac ih je izazivao! Mahao im puškom ispred njuški, pretio… Njemu je to bila igra. Izvini, ali nije toliko ni čudno što je nastradao. Čudno mi je što sam se ja posle toliko plašila. Baš čudno. Pa ja nikad nisam ni prišla vuku, a kamoli ga maltretirača. Ali eto. Vukovi su odjednom bili svuda. U planinama, na ulicama, u našem dvorištu…

PAŠA

Ja nisam smeo na ulicu zbog vukova? Zbog vukova kojih uopšte nema u čitavoj našoj zemlji?

MAJKA

Nema to veze. Uđu ti u glavu, čopori strahova, čopori vukova… Šta me je bilo briga što ih nema u čitavoj zemlji kad ih ja svuda vidim. Valjda sam se plašila za tebe. Da slučajno ne povučeš na oca, da umisliš da si jači od svega… Tako to ide. Kreneš da se plašiš unapred za nešto što se

možda nikad neće ni desiti, plašiš se gluposti koje ti ništa ne mogu, zavaravaš se da je to sve samo oprez.

PAŠA

Ne razumem…

MAJKA

Naučio si da se plašiš taman koliko treba. Dosta je. Idi i obavi ono po šta si i krenuo. I samo se zapitaj. Jednostavno je. Jesi li stvarno krenuo da ubiješ vuka ili da ugasiš tu pesmu što ti čitavog života ne da mira?

PAŠA

Pesmu više ne čujem…

MAJKA

Tu je negde. Oko toga ne brini. Ščepaće te kad se ni ne nadaš. Onda?

PAŠA

Ili ću ja ubiti vuka, ili će on mene. Ili, šta, da samo dođem i kažem – e, izvini, vuče, daj mi to što svira, pa da se razilazimo?

MAJKA

Šta ti je Ana pričala, šta je učila o vukovima u školi? Love li ljude radi hrane?

PAŠA

Ne…

MAJKA

Koga se boje?

PAŠA

Ljudi…

MAJKA

Kada napadaju ljude?

PAŠA

Samo kada moraju.

MAJKA

Eto. Zaboravi šta sam ti ja pričala. Nikada nisam rekla da to važi zauvek i za sve. Možda sam to bila samo ja. Neke moje sulude misli i ja.

PAŠA

Još reci da su vukovi super, kuce, prijatelji.

MAJKA

Vukovi već vekovima žive zastrašeni pred našim lovačkim puškama. Ubijamo ih iz zabave. Eto zašto nas vijaju. Moraju.

PAŠA

Kako god… Ionako nemam više snage ni da idem tamo. Ni da ih lovim ni da ih fino zamolim da mi daju da ugasim pesmu.

MAJKA

Ne tako, ne! Lepo si krenuo. Idemo dalje. Šta ide posle straha?

PAŠA

Šta?

MAJKA

Znaš. Tu si, blizu si, samo reci.

PAŠA

Otkud znam.

MAJKA

Ima jedna stvar. Kad god sam ti pričala o vukovima, ti si mi nekako delovao… Pa, kao neki mali vuk. Ti, Paša, jesi vuk.

PAŠA

To mi je i Ana rekla…

MAJKA

Vuk. I preplašen i neustrašiv. To i ne ide jedno bez drugog. Jedno, pa drugo…

PAŠA

Hrabrost! Posle straha ide hrabrost!

MAJKA

Rekla sam ti da znaš. Tek sad, kad poznaješ strahove, možeš i da se hrabro suočiš s njima. Idi sad. Idi, idi i uvek se plaši taman koliko moraš!

Majka ide četvoronoške kao vuk. Zareži poput vuka, vidi da se Paša ne plaši i nasmeje mu se. Paša je pomazi po glavi, čučne i grli je.





PAŠA

Ne idi!

MAJKA

Nisam nikad ni bila ovde. Znaš. Sve si ovo ti.

Majka pucne prstima. Počinje Pašina pesma. Majka poput vuka četvoronoške odlazi.







VI

.

Gusta šuma u planinama. Paša sedi na kamenu i nespretno zavija. Iz grma izviruje Mali Vuk i posmatra ga neko vreme.Bojažljivo mu prilazi.





PAŠA

Ana! Ana, ja sam! Anaaaaa! Ana, prati moj glas! Stigao sam! U planine, kod vukova! Kaži nešto! Otpevaj nešto! Ja ću tebe da pratim!

MALI VUK

Ne zavija se tako.

Mali Vuk prepada Pašu tako da se Paša odmah udalji. Počinje Pašina pesma, sve glasnija i napetija.

PAŠA

Vuk!

MALI VUK

Pa da. A šta si ti?

PAŠA

Paša… Dečak.

MALI VUK

Huh, dobro je. Mislio sam, šta ako si čovek.

PAŠA

A šta ako bih bio?

MALI VUK

Ma ništa, nije bitno… Tata mi je samo rekao neke stvari o čoveku… Neću bezveze da te plašim. PAŠA

Nikad nisi video čoveka?

MALI VUK

Nisam još. Pričali su mi svi da je čovek strašan. Uglavnom ima neko oružje i to pravo, ne kao drveno, kao igračku. Ako vidiš čoveka, moraš brzo da bežiš. Ovako – čovek ti ide samo na dve noge. Tako, kao ti. Nema krzno, osim na glavi. Tako, kao ti.

Mali Vuk se ukopa u mestu i pokušava da deluje opasno.





MALI VUK

Čekaj! Jesi li ti dečak ili čovek?

PAŠA

Dečak koji će biti čovek. Dečak je mali čovek.

MALI VUK

Uh, sad komplikuješ stvar… Prvo sam hteo da te pitam da se igramo, ali sad ne mogu.

PAŠA

Zbog onoga što ti je tata rekao?

MALI VUK

Da.

PAŠA

Treba nekako da me napadneš, povrediš, je li?

MALI VUK

Pa treba… Ali čekaj. Nešto ne štima. Uvek sam mislio da će mi srce sići u pete kad te vidim.

PAŠA

Nema potrebe. Nisam ti ja nimalo opasan, neću te dirati. Treba mi samo jedna stvar i odoh.

MALI VUK

Šta?

PAŠA

To spravica što ti je oko vrata.

MALI VUK

Ova gvožđurija? Pa to je moja igračka.

PAŠA

To je iz moje muzičke kutije.

MALI VUK

Onda ti je pokvareno. Ne svira.

PAŠA

Svira. Samo ja mogu da je čujem. I, veruj, uopšte mi ne prija.

MALI VUK

Trebalo bi da te pojedem samo zato što si lažljiv.

PAŠA

Zašto bi me pojeo?

MALI VUK

Zato što je tata u pravu. Vukovi i ljudi ne mogu da budu prijatelji. Jedva da si i kročio u moju šumu, a već me lažeš i još hoćeš da me pokradeš. E sad ćeš ti da vidiš! Ima da te izujedam samo tako!

Mali Vuk potrči ka Paši. Paša vadi bodež.





MALI VUK

Ne, stani!

PAŠA

Stani ti i neću ti ništa.

Obojica su ukopani u mestu. Paša se uveri da je Mali Vuk miran i baca bodež na tlo.





PAŠA

Evo. Neću ti ništa. Ništa, ništa, vidiš!

Mali Vuk ponovo potrči ka Paši. Paša se ne mrda – stiska zube i čeka, sve dok se Mali Vuk ne zaustavi, sasvim blizu njega.





MALI VUK

Beži dok možeš! Nisam ja stvarno mislio da te ujedem…

PAŠA

Nisam ni ja mislio da te napadnem.

MALI VUK

Ako ti dođe moj tata, onda nema dalje.

PAŠA

Ne mogu da odem dok mi ne daš to što svira.

MALI VUK

Znaš ti ko je moj tata? Alfa, vođa čopora! Opasan je i svi ga slušaju. Ako ti dam ovo što svira, obojica smo naderali. Ti, što kradeš, a ja što te nisam pojeo. A evo, kako da te pojedem, kad me se čak ni ne bojiš.

PAŠA

Bojao sam te se, dok te nisam sreo.

MALI VUK

E vidiš, ja tebe nisam.

PAŠA

Bezveze. Kako ćeš onda ikad biti hrabar.

MALI VUK

Šta da te se bojim, pa gle kakav si. Došao da tražiš igračku. Drukčije mi je tata pričao o čoveku. Pa da, pričao mi je sve, kako su ljudi dolazili u šumu sa puškama, kako su pucali na vukove, tako, iz čista mira… I moju mamu je upucao čovek. Veliki čovek koji se tako radovao kad je mama pala.

PAŠA

Žao mi je…

MALI VUK

Vratio mu je moj tata sve. Odmah ga je iskidao.

Počinje Pašina pesma, čuje se sve glasnije.





PAŠA

Mislim da ga čak i razumem…

MALI VUK

Lako je tebi da stojiš i razumeš sa strane. A ja, a svi mi, vukovi, kad god vidimo čoveka, moramo da… Znaš već.

PAŠA

Daj mi to, molim te.

MALI VUK

Šta će ti sad kad će te na kraju svakako iskidati neki vuk. PAŠA

Pa i da me iskida. Samo hoću jedan minut mira pre toga. A i nešto mislim da me ti nećeš iskidati.

MALI VUK

Možda ću morati.

PAŠA

Je l’ ti to stvarno, onako baš stvarno želiš? Je l’ nemaš neka preča posla? Recimo da trčiš po proplanku i da se igraš?

Mali Vuk ćuti. Pašina pesma se naglo pojačava i stišava, smenjujući tonove i raspoloženja.





MALI VUK

Hajde malo da se igramo, pa ćemo onda videti. Najbolje razmišljam kada se igram.

PAŠA

Nauči me da zavijam kao vuk.

MALI VUK

To meni i nije neka igra.

PAŠA

Hoću da nadglasam pesmu, tu što je ja čujem, a ti ne. I još nešto, da vidim da li će uspeti.

MALI VUK

A šta?

PAŠA

Mali si da ti to pričam.

MALI VUK

Pa da, kad god je nešto zanimljivo – Mali Vuče, suviše si mali. A kad treba da se juri čovek da se ubije – hajde ti, Mali Vuče. Kaži mi!

PAŠA

Pa… Ima jedna devojčica.

MALI VUK

Šta je to?

Devojčica – znaš. Ona u svetu ljudi kao mala vučica u tvom svetu.

MALI VUK

Kao žensko mladunče čoveka?

PAŠA

Tako nekako. Hoću da joj se javim.

MALI VUK

Tako što ćeš zavijati?

PAŠA

Znaće ona sve. Hoću da zna da sam stigao gde treba.

MALI VUK

Ovako – udahni jako i gledaj u mesec.

Mali Vuk zavija. Deluje kao kučence, veoma simpatično. Paša zavija za njim, malo dubljim, ozbiljnijim glasom. Za razliku od prvog zavijanja, sada zaista zvuči kao vuk.





MALI VUK

Aaa, pa dobar si! K’o pravi! Gde si naučio?

PAŠA

Pa ti si me naučio sad.

MALI VUK

Stvarno? A, da, mislim, da, naravno. Vežbaćemo još. Sve je u vežbi.

Ućute se. Paša razbije tišinu.





PAŠA

Prijatelji?

MALI VUK

Ne znam baš…

PAŠA

Šta misliš?

MALI VUK

Prijatelji, ali da ne kažeš mom tati.

PAŠA

A šta ćeš kad sazna da me nisi ubio?

Mali Vuk ćuti. Paša zavija ponovo.





PAŠA

Anaaaa! Stigao sam! Anaaaa!

MALI VUK

Paša, beži, tu je!

PAŠA

Alfa?

MALI VUK

Beži!

PAŠA

Neka.

Veliki Vuk, na prvi pogled strašan, a u stvari mršav i olinjao, polako prilazi Paši i Malom Vuku. Paša snažno žmuri, skuplja hrabrost.





VELIKI VUK

Znao sam. Opet se igraš! Pa još sa čovekom!

MALI VUK

Tata!

VELIKI VUK

Ti ćeš da vodiš čopor umesto mene! A! Ne umeš da uloviš ni najobičnijeg čoveka.

Paša otvara oči. Ugleda Velikog Vuka. Počne da se smeje.

PAŠA

Čekaj, ti si Alfa? Vođa čopora?

VELIKI VUK

A ti ličiš na obrok za lešinare.

Paša se smeje sve glasnije. Veliki Vuk iznemoglo reži na njega, više se trudeći da deluje opasno nego što to zaista jeste. Kruži oko Paše, njuši ga, preti pogledom.





VELIKI VUK

Šta je smešno?

PAŠA

Ništa.

VELIKI VUK

Šta je smešno, pitao sam!

PAŠA

Ma nije čak ni smešno, samo, drugačije sam te zamišljao. Nebitno.

MALI VUK

Tata…

VELIKI VUK

Umukni.

MALI VUK

Ali tata…

VELIKI VUK

Umukni!

MALI VUK

Ne razumeš! On ume da zavija kao pravi vuk!

VELIKI VUK

Sine moj nesrećni. Čudi me kako si i do sada opstao u planinama…

MALI VUK

I on je samo mladunče.

VELIKI VUK

Misliš da bi on tebe poštedeo da je u prilici da te ubije? Proslavio bi se na tebi – tako mlad, a već se diči trofejnom lovinom.

MALI VUK

Nema ni pušku.

VELIKI VUK

Super. Njegov problem.

Veliki Vuk naglo krene na Pašu i ugrize mu nogu. Paša se prvo uplaši, a onda shvati da ga ništa ne boli. Veliki Vuk mu nemoćno grize nogu, kao kuče poveću kost.





PAŠA

Golica! Haha, prekini, stvarno golica!

Veliki Vuk mu i dalje drži nogu u čeljustima, bezuspešno pokušavajući da ga ozbiljno ujede. Mali Vuk pokušava da ih razdvoji.





VELIKI VUK

Beži, džukelo! Tebe je trebalo da udavim čim si se rodio.

PAŠA

Hoćeš još? Evo noge. Pričali su mi da si umeo da iskidaš čoveka na komade.

MALI VUK

Nemoj da ga nerviraš. Stvarno će te povrediti.

PAŠA

Ima neka fora sa strahom, da se bojiš samo kad treba. Okej sam.

Veliki Vuk umorno padne na zemlju i teško diše.





VELIKI VUK

Sine… Molim te. Osvetlaj obraz našeg čopora.

MALI VUK

Ja?

VELIKI VUK

Ti, da, ti! U tebi vidim snagu koju sam imao nekada. I kad te grdim, to je za tvoje dobro! Hajde!

MALI VUK

Uf…

MALI VUK (Paši)

Izvini. Samo neću da se njemu nešto desi, pa da onda ja moram da vodim čopor. PAŠA

Hej… Prijatelji?

MALI VUK

Uf…

PAŠA

To više ne važi?

MALI VUK

Ako on sad umre, moraću stalno da ubijam čoveka. I da govorim drugima da to isto rade.

PAŠA

Ali ne moraš! Ti se ne bojiš čoveka!

Mali Vuk se, nekako protiv svoje volje, zaleti ka Paši. Pre nego što stigne do njega, Paša grabi štap i zamajava Malog Vuka njime. Mali Vuk postaje kao kučence.





VELIKI VUK

Ko si ti da ga tako ponižavaš!

PAŠA

Igramo se.

MALI VUK

Aaa, što si takav, stvarno sam hteo da te pojurim! PAŠA

Nisi, tvoj tata je hteo.

VELIKI VUK

Prekinite!

MALI VUK

Izvini, tata! Stvarno je zabavno.

VELIKI VUK

Da li je moguće da si tako glup!

Paša zavitla granu daleko, a Mali Vuk krene za njom i nestaje u šumarku.





PAŠA

Nemoj daleko!

VELIKI VUK

Nismo mi vaše cirkuske džukele! Vekovima! Vekovima vam nije dosta da nas mučite i ubijate!

Veliki Vuk se zaleti ka Paši i obara ga. Rvu se. Veliki Vuk uspe poslednjom snagom da ugrize Pašu, koji se stropošta na zemlju. Veliki Vuk takođe legne, iscrpljen. Mali Vuk dotrčava. Vidi šta se dešava, pronalazi Pašin bodež i dodaje mu ga.





MALI VUK

Slobodno.

VELIKI VUK

Sine, razumi…

MALI VUK

Ti razumi! Nije hteo da nas povredi! Prijatelj, razumi!

VELIKI VUK

Još si zelen…

MALI VUK

A ti nikad ništa nećeš da me slušaš! Možda nekad imam nešto i da kažem! Samo je hteo ovu moju igračkicu, a ja, ja umesto da mu je dam i pustim ga da ide svojim putem, ja ni to ne smem, tebe se bojim. Jednom te je jedan čovek iznervirao, jedan jedini put, a ti si ih pobio na desetine! I sve ostale si naterao da rade to isto, eto, jer si mogao. Hajde, Paša. Slobodno. Neću gledati.

VELIKI VUK

Sa tobom, sine moj, čopor je osuđen na čistu propast.

MALI VUK

Misli šta hoćeš. Vodiću čopor, i svi će me slušati, ali nikad, nikad neću reći nijednom vuku da se plaši svakog čoveka. Hajde, Paša.

Paša baci bodež. Priđe Velikom Vuku i pomazi ga. Pašina pesma je glasna.





PAŠA

Star je. Nije imao dovoljno snage ni za ovaj ujed. Sam će.

Veliki Vuk umire. Mali Vuk se nadvije nad njime.





PAŠA

Nemoj nikad da ga mrziš. Nije znao da može drugačije. Moj otac je jednom krenuo na vukove. I na tvog oca, izgleda. Valjda je tako moja stvarčica što svira dospela do tebe. A mog oca su vukovi onda rastrgli. To mora da stane. Ja samo želim to što svira, da ga ugasim, jednom u životu lepo da spavam.

MALI VUK

Mir?

PAŠA

Mir.

Mali Vuk daje Paši mehanizam muzičke kutije. Paša prisloni mehanizam na uho. Pesma je tiša i nežnija.





MALI VUK

Jesi li ugasio?

PAŠA

Samo još malo. Da čujem poslednji put.

MALI VUK

Biće teško ubediti ostale vukove da ne diraju čoveka.

PAŠA

Oni će te sve slušati, zar ne? Reci im. Reci da nije svaki čovek lovac.

MALI VUK

Nikad nisu čuli čoveka. Neki čoveka nisu ni videli, a neki nisu stigli ni da ga čuju pre nego što ga ubiju. A… Ti… Gde ćeš ti posle?

PAŠA

Misliš da ostanem?

MALI VUK

Ako bi ti hteo…

PAŠA

Ne znam šta će biti kad bude tišina.

Pašina pesma se opet pojačava. Paša krene da zavija.





PAŠA

Uspeo sam, Anaaaa!

U blizini se čuje ženski glas koji zavija. Ana izbija iz šumarka, jer ovo je bajka i brzo se prelazi preko sedam mora i gora, od džungle do planine.



MALI VUK

Paša, je l’ ti ovo ta devojčica?

PAŠA

Ana! ANA

Rekla sam da si ti vuk.

PAŠA

Jesi li dobro? Jesu te povredili?

ANA

(šapuće) Šta radiš sa vukovima? Krvari ti noga!

PAŠA

Ne brini, sve ću ti pričati. Vuče, ovo je Ana, čovek. Ana – ovo je Mali Vuk.

MALI VUK

Prijatelj!

Mali Vuk se umiljava oko Ane. Ana prvo ustukne, a onda vidi da je bezopasan.





ANA

Što si lagao da su vukovi strašni? Kako si ti jedan sladak maleni.

PAŠA

Ej, nije on maleni, on je sada alfa.

ANA

A je l’?

PAŠA

Izvini, Ana.

ANA

Nisi ti kriv.

PAŠA

Jesam. Nisam znao šta da radim. Pobegao sam, u stvari, ništa drugo nisam smeo.

ANA

Pričaćemo, okej? Pesma, Paša. Šta je s tim?

Paša uzima mehanizam, stavlja ga u svoju kutiju i preklapa je. Tišina.





MALI VUK

I, i?

PAŠA

Čujem srce kako mi kuca! Vau! I, i, ne ide mi se više kao pre, znaš ono, ne gore mi tabani, a opet bih mogao da odem ako bih hteo, ali samo ako bih hteo, ali ne moram, i ovde je lepo, šuma šušti, neki potoci valjda, i lišće i sve… Vau!

ANA

Oduvek sam htela u planine.

MALI VUK

Pa ostani i ti!

ANA

Čekaj, Paša, ti bi ostao? Stvarno?

PAŠA

Da, stvarno!

ANA

Je l’ nećeš sutra da me probudiš s nekom idejom da idemo u neku pustinju? Pošto, Paša, pešačila sam skroz dovde da nađem odakle zavijaš i stvarno više. A i ovde je tako lepo.

PAŠA

Ne, ne. Hajde stvarno da ostanemo. Bar za sad.

MALI VUK

Prijatelji!

PAŠA

Prijatelji!



– Kraj –
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju