Bolje grob nego rob ili bolje rob nego grob

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Bolje grob nego rob ili bolje rob nego grob

Post od branko »

Mit o Obiliću neprocenjivo je koštao Srbiju

Svi oni koji su završili te moravske večernje istorijske škole nanosili su, a i dalje nanose veliku štetu srpskom društvu

- Povodom tekstova „Srbiju su skupo koštali Principovi hici u Sarajevu” (7. 9. 2013) i „Ako je Princip bio skup, koliko je koštao Obilić”(9. 9. 2013)

„Vi ste Srbin, moram da vam pokažem nešto!”, rekao mi je Karl Poper u svom domu u Sariju, pored Londona u avgustu 1993. godine. Nisam stigao ni da sednem, a on je otrčao u svoju radnu sobu i doneo faksimil tajnog dokumenta iz 1912. godine. U Berlinu, 12. decembra te godine održan je tajni sastanak nemačkog državnog vrha i papir koji je Poper držao u ruci bio je službeni dokument sa tog sastanka. Kajzer Vilhelm, Moltke i svi ostali koji su prisustvovali strahovali su da će ih Rusija napasti i govorili su da bi trebalo da Nemačka napadne prva i tako zadobije taktičku prednost. Jedino je admiral FonTirpic rekao da ne mogu ući u rat dok ne prošire morski prolaz Skagerak–Kategat–Sund, između Severnog i Baltičkog mora, tako da može da primi velike nemačke ratne brodove. „A bez toga, gubimo rat”, rekao je admiral i državni sekretar Nemačke imperijalne pomorske kancelarije.

Ukratko, shodno dokumentu, svi su se na kraju sastanka složili i upitali Fon Tirpica koliko mu je vremena potrebno da proširi prolaze. „Dve godine”, odgovorio je admiral i zaključak je glasio: „Idemo u rat 1914. Trebalo bi pronaći razlog za početak rata, najbolje je da to bude na Balkanu.” Sve to je i objavljeno u knjizi Frica Fišera „Rat iluzija” (Krieg der Illusionen, Fritz Fischer). „Ne brinite, dragi moj, niste ni vi Srbi krivi za sve, ni sada, kao ni onda”, tešio me je Karl Poper.

Koliko je koštao Princip Srbiju? Cena je poznata: Srbija je izgubila polovinu muškog stanovništva, a od toga oporavka nema. Danas bi Srbija imala dvedesetak miliona stanovnika da nije bilo tako i s njom bi se sasvim drugačije razgovaralo. Koliko je koštao Obilić? Iako Obilić nije istorijska ličnost, mit koji je stvoren iz tog akta neprocenjivo je koštao Srbiju u vekovima koji su dolazili. Svi oni koji su završilite moravske večernje istorijske škole nanosili su, a i dalje nanose veliku štetu srpskom društvu. Koliko je koštao mart 1941? Hitler je do tada tretirao Jugoslaviju kao primadonu, a šta je sledilo znamo. Pošto je na teritoriji Srbije uspešno delovala organizacija vođena svetskom idejom, a ne lokalnom sitnom merom, izašli smo kao pobednici, ali opet sa ogromnim gubicima. Ljudsko meso je oduvek bio jedini materijal koji su naše komande imale u izobilju. To je skupo, glupo, pogubno i vodi ka nestajanju. Danaszato nitog ljudskog materijala više nemamo dovoljno, i sve ga je manje.

Da su svi pomenuti i nepomenuti slučajevi bili herojski činovi unutar nekakve promišljene politike, pitanje cene ne bi se ni postavljalo. Ali, pošto je 1914. godine srpska ruka pucala, iako je metak u revolver stavio neko drugi,i pošto je isto tako i 1941. godine neko drugi opet pomislio kako su baš Srbi opet dovoljno blesavi i naivnida posluže kao prva zamorčad u gvozdenim kauzalnim lancima ovoga sveta koji pokreću ratove – možda je krajnje vreme da se zapitamo šta je potrebno da uradimo i promenimo kako bi velike i tajne sile u budućnosti prve žrtvene ovce za svoje ratove iluzija potražilena nekom drugom mestu.
Nenad Prokić
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Bolje grob nego rob ili bolje rob nego grob

Post od Bibliotekar »

Skupoća postmoderne etičnosti, ili o torbarsko-džambaskim idealima demokratske Srbije

Uistinu su čudesna ova vremena u kojima trenutno živimo, poštovane dame i gospodo. Udivljujuće su čudesna, jer je u njima sa velikim uspehom, potpuno svesno i svrsishodno, te uz pomoć tehničkih sredstava nominalno namenjenih unapređenju ljudske spoznaje, ostvarena kompletna relativizacija i sledstveno potiranje postulata Etike, koji su koliko-toliko uspešno odolevali nesmiljenim izazovima ljudske gluposti, zlosti i koristoljublja počev od 350 pne pa sve do danas.

Dodatni razlog za potištenost predstavlja gotovo nepojamna lakoća kojom je vrednovanje etičke ispravnosti ljudskog čina prononsirano kao rezultat posledica ljudskih postupaka, a ne motiva ljudi koji su izvršili čin koji se naknadno utilitaristički procenjuju. I šta je rezultat te bezočno prizemne logičke podvale? Posvemašnja relativizacija ljudske prošlosti i zamagljivanje repernih etičkih vrednosti kao determinanti ljudskog postupanja. Rezultat je konvenijetni vrednosni haos u kojem je etika svedena na kontinuirano varijabilnu socijalnu konvenciju piljarsko-torbarsko-džambaske provenijencije, a koja je pak oličena u pitanjima „a šta smo mi to dobili” i „koliko li smo tek mogli dobiti da smo samo postupili drugačije”.

Dobit je, poštovane dame i gospodo, izdignuta na nivo ideala. Jedini je problem u tome što je dobit per se relativna i stoga inherentno nestabilne prirode. Ne verujete? Ne brinite – postoji obilje dovoljno rečitih primera.

Zamenite u tom prethodno navedenom piljarsko-torbarsko-džambaskom pitanju „Koliko je koštao Princip Srbiju?” ime subjekta. Umesto Gavrila Principa ubacite ime Vilhelma Tela, utemeljitelja Švajcarske Konfederacije. Sigurno ga se sećate – da, onog dobrodušnog i mirnog čoveka i oca iz mestašca Birglen, koji je nakon kraće etičke evaluacije ubio iz samostrela tiranina Albrehta Hermana Geslera, habsburškog namesnika u Altdorfu (kanton Uri), čoveka koji je terao ljude da se klanjaju njegovom šeširu istavljenom na jarbol na glavnom trgu.

Vilhelm je odbio da se klanja. A rezultat njegovog nerazumnog odbijanja koje je dovelo u opasnost život njegovog rođenog sina je Švajcarska Konfederacija - izuzetno prosperitetna, pastoralno mirna i uzorito uređena republika koju se niko nije usudio da napadne počev od 1815. naovamo. I koja sigurno ne bi nastala i održala se do vremena sadašnjeg da je konstantno kalkulisala kakvu će to dobit da ostvari ako postupi na ovaj ili onaj način. Proračun dobiti bi, naime, glasio da se Habsburzima ne vredi odupirati jer su na njihovoj strani i vojna moć i novac i međunarodna politika, te da će Švajcarci, postupajući buntovnički nerazumno, isključivo i doveka biti na gubitku. Na svu sreću Vilhelm Tel nikada nije bio piljarski kalkulant. On je osećao da častan čovek nikada ne treba da se klanja praznom šeširu. Pa ma kolika da je cena nepristanka u inače vrlo deficitarnom švajcarskom ljudskom mesu.

Slika

Spomenik nerazumnom buntovniku – utemeljitelju Švajcarske Konfederacije

Slobodno Vi, poštovane dame i gospodo, zarad zadovoljstva kalkulisanja, a u slučaju da Vas slučajno savremeni moralni džambasi zapitaju „Koliko je koštao Obilić?” uzvratite pitanjem: „A koliko je SAD koštao Dejvi Kroket?” Sigurno ga znate – američki narodni heroj, graničar, vojnik i kongresmen. Kralj divlje Granice SAD. Teksaški revolucionar koji je poginuo u opsednutoj tvrđavi Alamo, odbivši da ispuni zahtev meksičkog pukovnika Dominga de Ugarteheje u pogledu predaje topa lokalne samouprave grada Gonzalesa, smatrajući ga nelegitimnim. Osoba rešena da ako treba i svojim životom brani vrednosti koje smatra neophodnim za dostojan i smislen život slobodnog čoveka, sledbenika klasičnog primera kralja Leonide I i odgovora upućenog Persijancima na njihov zahtev da Spartanci predaju njihovo oružje kao znak prihvatanja vlasti tuđina.

Spartanski odgovor ostao je zapisan u istorijskim analima i stoga vidljiv samo nekima. Dejvid Kroket i Teksašani su ga učinili kontinuirano aktuelnim, stavivši ga na svoju zastavu kao simboličku poruku svima onima koji misle da voluntarizam trenutno jačeg treba da predstavlja merilo ljudskog dostojanstva. Zbog toga sve takve on i danas ispunjava nemirom, jer ukazuje da nezainteresovanosti spram piljarske dobiti može itekako da bude izvorište prosperiteta. Pogledajte ga i Vi, poštovane dame i gospodo. Neverovatno je jezgrovit, pošto mu je poruka kratka i jednostavna. Ona glasi – dođite i uzmite ga!

Slika

Poruka kralja Leonide koja živi u Teksasu

Zarazan je to primer, poštovane dame i gospodo, i veoma neprijatan po kalkulantske moralne džambase. On sugeriše da je etički podneti trenutni gubitak puko izvorište potonje veličine. Istinske veličine, u kojoj se priučeni etički džambasi ni slučajno ne usuđuju da postave Amerikancima pitanje koliko je to Teksašane koštala legenda po imenu Dejvi Kroket.

Slika

Dejvi Kroket – američka legenda činu cenu niko ne podvrgava naknadnoj revalorizaciji

A što se pak pitanja blesave srpske zamorčadi u kauzalnim lancima turbulentne 1941. tiče, etičare - džambase iz 2013. valjalo bi zapitati o kauzalnoj smislenosti francuskog potpuno nedobitnog libertenskog kunićarenja od 18. juna 1940, koje je - čitavih godinu dana pre nepromišljenog Srpstva! - odlučilo da čast pretpostavi preživarskoj slasti oličenoj u uzorito razumnom i nadasve minimaksimalitetno garantovano dobitnom kompromisu sa velikom silom izgledne budućnosti:

Slika

Razumno dobitni francuski kompromis sa savešću iz Montoara...

Slika

....i sledstveno kauzalno racionalno džambasko toržestvo iz Višija

Čini se, naime, da je potpuno nepromišljeno, inadžijsko-podvižničko kunićarenje – slično onom u srpske zamorčadi! – u krajnjoj meri uslovilo istinsku veličinu Francuske.

Slika

Gubitnička kunićarska nepokolebljivost od 18. juna...

Slika

... i sledstveno libertensko zapuždravanje koje je na koncu izvojevalo kapitalnu dobit

Primeri nas uče da je zaista mnogo toga potrebno promeniti kako bi inače potpuno prozaične i savršeno savladive sile budućnosti prestale da nas tretiraju kao upotrebljivu opiraču za pospremanje tuđe trpeze.

No ponajpre je potrebno da shvatimo da istinska dobit za Čoveka pristiže tek onda kada on prestane da račundžijski pravi kompromise sa vlastitom svešću i savešću. U protivnom se iz kičmenjaka pretvara u balegara.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Bolje grob nego rob ili bolje rob nego grob

Post od branko »

Objavljeni do sada tajni dokumenti: Posle četiri viskija Milošević je dao više

Beograd -- Dva sata razgovora i četiri viskija bili su dovoljni da smekšaju tadašnjeg predsednika Republike Srbije Slobodana Miloševića da napravi ustupak u Dejtonu 1995.

Ti podaci postali su dostupni javnosti nakon što je skinuta oznaka tajnosti s dokumenata koji se tiču mandata tadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona, navodi "Blic".

List dalje navodi, pozivajuči se na te dokumente, da je nakon ta četiri viskija Milošević organizovao večeru na kojoj su se posluživali jastozi, a voleo je da maltretira sagovonike, ali je i razmenjivao viceve sa predsednikom Predsedništva BiH Alijom Izetbegovićem.

Do sada tajne dokumente uglavnom je pisao Džon Kerik, saradnik Ričarda Holbruka koji je vodio pregovore u Dejtonu. U njima je ostalo zabeleženo da se, dok su Srbi oplakivali svoje najmilije stradale u ratu u Bosni i grcali pod ekonomskim sankcijama, Milošević nije odvajao od viskija.

"Prošle noći proveo sam bizarnih dva sata u našoj sobi sa mapama gledajući u istaknut detalj oko Goražda. Posle četiri viskija, Milošević je ponudio više od očekivanog za koridor ka Sarajevu. Manje od predloga Kontakt grupe, ali bolje od prethodne opcije. Reakcija Harisa (Silajdžića, prim. aut.) bila je oprezno pozitivna, a detalje sada pregledaju bošnjački eksperti za mape", stoji u izveštaju iz 17. novembra 1995.

Iste večeri Milošević je pozvao delegaciju SAD na luksuznu gozbu. Obećao je da će poslužiti jastoge.

Kerik je, takođe, precizno napravio i psihološki profil Miloševića. Čini se da Milošević uživa ovde u Dejtonu, ali izgleda da voli i da maltretira ljude. Ključno je suprostavljati mu se kada krene da napada, on poštuje i voli ljude koji deluju čvrsto kao što se on čini. Uvek nas stavlja na ispite. Kako bismo ga pokrenuli, moramo da mu postavimo čvrste putokaze i da ih ne pomeramo, osim ako ne znamo šta ćemo tačno da dobijemo zauzvrat, napisao je Kerik.

Na stolu su bile teške teme, granice, sankcije, što je i uticalo na raspoloženje. Bilo je uspona i padova, dana "kada Izetbegović nije hteo da vidi ni Tuđmana ni Miloševića", a "Tuđman odbio sastanak sa Miloševićem". Posrednici iz SAD primetili su, međutim, da je ponekad atmosfera bila dobra i to preko mere pristojnosti

Milošević i Izetbegović su, tvrdi se dalje, pričali jedan drugom viceve na maternjem jeziku. Moguće je i da njih dvojica uživaju u društvu jedan drugog, možda i previše - primetio je Kerik u jednom od dokumenata

Pregovori u Dejtonu trajali su od 1. do 21. novembra 1995. godine, a 14. decembra u Parizu je potpisan sporazum kojim je prekinut četvorogodišnji rat u Bosni. Bosna i Hercegovina je njime ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih, i dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske.

Sporazumu su prethodili razgovori koji su se vodili u vazduhoplovnoj bazi "Rajt-Paterson" u Ohaju. Učesnicima nije bilo dozvoljeno da razgovaraju sa štampom kako bi se izbeglo da delegacije same proglašavaju "pobede" i "poraze".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju