Dukljanski rečnik - malo šale nije zgoreg

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Dukljanski rečnik - malo šale nije zgoreg

Post od branko »

Ravijojlo Klikovac

Librus docleanus palamudus (Dukljanski rječnik)


Kako još niko mnogobrojnim interesentima nije objasnio kako se postaje Dukljanin, a tijeh ima više no dvojica, još ako znamo da interesovanje raste non-stop, naredni smo da svakoga, kome je volja, uputimo u propise i ostale tantare i kuntare, sve u cilju postizanja jednoga jedinoga (čitaj: uzvišenoga) cilja: kako da što prije postanu Dokleati!

Našijem dragijem čitateljima ovijem putem dajemo na dugoročnu upotrjebu ovaj glasoviti rječnik interesantnijeh termina i nerijetko komplikovanijeh pojmova, bez koijeh nijedan Dukljanin ne bi smio dozvolit da ga ufate u neznanje.

Ovo pogotovo važi za one koji imaju izraženu želju da postanu akademici i time pokažu, i dokažu, kako su oljatni i u svojoj visokoumnosti dostojni geografije koju uče i šire dalje.

Ubuduće, ova Knjiga, ima se smatrat dukljanskijem Bukvarom – ako ne i Čitankom. U to ime, pozdravljamo vas vazdakadašnjim tradicionalnijem pozdravom:

– Trt u kafu, rakija je piće!

% – Prvo slovo dukljanskoga analfabeta. Svuđe u svijet ovo je proćenat nako u Duklju, a u isto vrijeme je i jedinica mjere nacionalnoga ošjećaja. Ispod 100% niko se i ne računja u Dukljane. Čim se rodi, Dukljanin je 100%, i to je donja granica ispod koje se ne smije odit. Gornje, ka što se može i pretpostavit – nema. Kako vjekovi prolaze (a prolaze), taj proćenat nema kuđ, nako da se penje. Zato Dukljani nikad ne osijede od starosti, no od silnijeh proćenata. Neki doćeraju i do iljadarke, a akademici često imaju prebačaj.

Kad Dukljanin umre, ne prilažu se vijenci, no proćenti. Biva tako, da nekoga, tek pošto umre, navatiraju. Lijepo li mu je onda viđet familiju i gledat kako se zori: nije mala rabota imat takvu odskočnu šticu za budućnost, koja je u Duklji vazda svijetla, pa i posthumno, što je i normalno.

Nedavno je otvorena i berza proćenata, đe se redom mogu viđet Dukljani kako se prnjacaju i kokote, kad nabače koji komad viška.

Nikad ne kažu "časna riječ”, nego "1000% – Ako laže čoek, ne laže procenat”! Ovo je, inače, prvi slučaj u lingvistiku da jedno slovo valja više no čitava azbuka. Mašala!

AKADEMIJA – prva institucija u Duklju, kako goj obrneš. Iako je tek zaživljela, ima se čime pofalit. Momentalno se nalazi u jednoj udžerici na tri sprata, s ravnijem krovom (dakle, nije pokrivena ćeramidom), s velikijem izgledima da se, kad postane tijesna, zamijeni i ljepčom i komfornijom. Akademija kao građevina ne bi bila ni za koga nešto naročito interesantna, da u njoj ne šjedi ko šjedi, a ima ih ihhaaj! I potamo se! (Koga još ponešto interesuje, neka se zakači za internet. Vep-sajt: www. svi dukljani na goricu. fk.com)

AKADEMIK – pojedinac, kao takav i član. U Duklji, ka i svuđe, akademika prvo prime za dopisnoga člana (mora neko lizat marke i odgovarat na pisma), a u redovne ga, što je vrlo avangardno, ubače čim odimuni.

Akademici se drže među sobom; svuđ idu zajedno: i na utakmice, i na pokajanja, što im je jedna od ljepšijeh ljuckijeh osobina. Tako se stiče utisak da i’ je više, pa ih narod ka takve i prifata. Međutim, akademici, ipak, najradije pošjećuju pokajanja. Koliko je govor, ili lelek, dug, poznaćete po tome koliko puta lelekač promijeni nogu.

Inače, u Akademiji vlada velika demokratija: riječ uzima ko oće i kad oće. Počesto zaborave da je vrnu, onda sledeći govornik ne može doć do riječi, i onda, što je i normalno, popizdi. Kad predšjednik popizdi, šjednica se prekida.

Od sportova najviše cijene planinarenje, tj. da idu uz nos, mada vole da idu i niz dlaku; a tamooni su najsrećniji kad se nekome popnu na glavu, ka ovo sad Srbima.

Često pobolijevaju od prešjeka, i ni od čega se ne boje ka od propuha. Niko ih ka promaja ne desetkuje. Čim pune kakva šjeverika, ne pomaljaju nosa. Laki su ka ljudi, inače ovako nijesu, nemo im se bojat: pojedini imaju i po sto kila! Od toga, na mozak otpada jedan mizijerni dio, tako da se skoro i ne računa, mada je to, ako ćemo pošteno, promjenljiva kategorija i nije kod svakoga ista.

AŠTOTIJE – jedna riječ nastala stapanjem tri manje u adekvatnu cjelinu, koja se kao takva izgovara - nadušak. Nalazeći se u svakodnevnoj je upotrebi, najčešće zauzima oblik pitanja, i kao takva se postavlja u odnosu na.

AŠTOZNAJA – riječ iz istoga korpusa, nastala spajanjem više riječi koje zasebno ništa ne znače (pogotovo ono "ja”), ali kad se propisno povežu, koliko toliko dobiju na smisa. Najčešće se javlja u obliku odgovora koji je do te mjere neprecizan da ga ljudi, pogotovo jabanci, često tretiraju ka pitanje. Gramatičari duklijanski muku muče kako da ovo lingvističko čvorište raščefrtaju.

ANATEMA – javni ukor posle kojega slijedi niko ne zna što, a ni kad. Anatemom se ne postiže ništa, a dobija se mnogo. Onaj ko bači anatemu biva da je traži nazad ere drugi put neće imat što da bači. Rijetko biva da mu je vrnu; vele: "Ne bio je bačat!". Glavnokomandujući CPC ima jedini primjerak anateme, pa ga zato i ne bača, mislim primjerak. Ovu su mu anatemu, i to neku polovnu, doturili iz Vatikana, đe toga ima kolko goj oj, pa se, čujamo, i razbačuju š njima. Fino, bogomi, a mi oskudijevamo!

ALAVERTITI – doći do spoznaje nečesa. Filosofski nastrojeni Dukljani udijevaju ovaj termin đe bilo, a sve u cilju postizanja određenijeh efekta koji ne smiju bit mali, nit smiju proć krivuć. Prošječni Dukljanin se često alaverti kad čune da mu neko šega ženu, pa on ne može doj na red. Ta sitovacija se završava razvodom, nerijetko i po prknu.

AVETAN – onaj koji se uljega u glavu, pa i ono malo pameti nema đe da mu stane. U Duklji, biva da i pametan čovjek ima avetnu čeljad, pa ga je svakome ža. Avetan se osamostali pređe roka: niti je njega briga za koga, niti njega ko ferma! I dosta je tajanstven: teško je potrefit o čemu razmišljava.

AFTE MIKO – v. dimizoke

AŽDAJA – inokosno micko biće iz dukljanske mitologije koje je iž nje pobjeglo zbog neadekvatnijeh uslova. Sad ga svuđe više ima no u Duklju. Aždaja, po pravilu, uvijek ima pokoju glavu viška, pa je dušu dala za višepartijski sistem.

AKREP – stanovnik koji je u Duklji promjenljiva kategorija, sve zavisi od raspoloženja. Teže ga je gledat no sres. Taj ni majci ne priraste za srce – ne može od sise.

A-KREP-PAPIR – guz-papir. U Duklji, oće i čoekom da otru guzicu, ako čoek nije skoncetrisan.

ANTR NU – među nama (preuzeto iz francuskoga, bez pare i dinara).

ATLAGIĆI – dukljansko brastvo čuveno po nečemu, ali po čemu, ne bi se sad moga šjetit da bi me strijelja! Nikome ništa de dode, a kad dođu, bolje da nijesi doma. A bogomi, ni na korzo. Milija im je davija, no kopanja priganica.

BABINA RUPA – udubljenje na glavi, ozad. To je isto tako i mjesto đe se odliva višak pameti. Kad neki od akademika bekne nešto slojevito, Dukljani obično kažu: "E, ova mu je iz babine rupe!”. Kad se Dukljanin preuči, pa pamet nema više đe da mu staje, onda sve što pretekne, deponuje u babinu rupu. Babine rupe i da nema, valjalo bi je izmislit - sporadi Dukljana!

BADANJ – velika drvena posuda u koju se može, ako je obaljena i kome je volja, parkirat magarac. Najčešće služi za odlaganje tropa. Ako je badanj manji, onda je dušu da da se u njega bači kupus. Isto tako se zna da je manje pogodan za kišjele paprike. Badanj je od kace veći skoro duplo. U staroj Grčkoj je bio stambena jedinica. Nečesovi Diogen je u njega spava, a kad nije spava, tader je filosofira. U filosofiji je osta upamćen ka Diogen iz badanja. Badanj je i nadimak, ko ima jaka ramena da ga nosi.

BADIJAVAN – dokoličar, čovjek koji se ne da ometat. Dukljani su, inače, vrsni dokoličari. Poznato je još od prije da se iz dokolice rađa umjetnost ka takva. Kako su Dukljani inače skloni svakoj lijepoj vještini, iz istoga razloga i dokolica je tun našla svoje dosta značajno mjesto. U dokolici, Dukljani najviše vole da lade muda, bez obzira na godišnje doba. Dokolicu jedino ne upražnjavaju dukljanska đeca, no se povazdan igraju.

BAJLAK – ime od milja za grudni elemenat u žena. Sisa, bajto!

BAMBREK – zadrigli ljepotan svakovrsnog obrazovanja i ništa bolje pameti. Podesan za javne radove u policiji (rasturanje demonstracija i demonstranata, privođenje aktivista raznijeh otpora, čučanje ispred stanova visokijeh funkcionera (ođe ne bi voljalo izostavit ni rad sa omladinom). Dakle, jedna vrlo inteligentna osoba nesposobna da to i na djelu potvrdi. Ako je akademik, ne mora ništa da dokazuje - sve mu je oprošteno.

BAPNUTI – imati fizički odnos z babom. Nerijetko se ovaj glagol miješa sa glagolom "oprđeti”, što i nije loše, ako baba nema više od dvjesta mjeseca.

BAPTISTA – babin muž. Đed, čoče!

BEZMOZGILE – onaj kome je lako pod kapom. Čovjek bez svojstava (R. Muzil). Čim svane, prvo obuje cipele, a onda čarape traži po pola sata, što kad se sve sabere ne iznese više od jedne ure. Ako mu i je žena oprala, naj će ih na lenku, ako nije, onda teško.

BEČALINA – pećina pred čijim otvorom čovjeka fata egzistencijalni strah. Najčešće se nalazi tamo đe je niko i ne traži - babi među nogami.

BEUT – kad Crnogorac-Crnogorac, Crnogorca-Srbina gleda "bijelo”, a ovaj njega "belo”.

BILINGVIZAM – kad dva akademika među sobom vode razgovore.

BIZZA – pas ženskoga pola, sa ili bez seksualnog iskustva.

BIZZIN – pas muškoga pola, prvenstveno namijenjen lovu na sitnu, nerijetko i krupnu divljač, ako sam nije prešjitan. I bizzin se, ka i bizza, ovako samo piše, ali se ne izgovara. Ovaj pravopisni manir preuzet je od Grka, jer i tamo oni svoj alfabet miješaju sa latinicom, kako im se namjesti.

BRAVITI – ljaljat bez cilja. Lutati još vitak.

BRONZZIN – 1. kuhinjska posuda muškoga pola, koju kad objesiš na verige dobiješ kota. E, ali ako s veriga skineš kota nećeš dobit bronzin. U bronzin mo’š pomus dvije krave odjednom, ako dotične ne rknu nogom u njega. 2. Emajlirana posuda za kuvanje varenike i raštana, nikad u isto vrijeme. Veličina bronzina zavisi od količine onoga što se u njega meće. U Duklji, otkad znam za sjebe, najveći komplimenat je kad nekome rečeš: "Blago tebe, glava ti je ka bronzin!”

BOLANDŽA – najveće odlikovanje u Duklju. Sastoji se iz četiri dijela, od kojih su prvenstveno važna dva: tzv. mudo od bolandže i teneća. Posebno je interesantna teneća. To je, ujedno, i naziv najvišega viteškoga reda u Duklju, takoreći jedinoga. Na šire je poznato plemstvo "od Teneće”, a najviše počasti pripadaju "Vitezima od Teneće” Odvazda je običaj da se teneća nabači ozad, tako da vitalni djelovi viteza budu adekvatno zaštićeni, a mudo se zatakne za pas - da ga svako može viđet. A i da narod ne gata: ima li ga, nema li ga.

Tenećom su se bavili mnogi istoričari, ali je najdalje dogura jedan, koji je na svečanoj sjednici DUKS-a *(Dukljanski Umotvorni Kasapcioni Savjet, centar mu je mos od Kasapnice) proglašen za "Istoričara od Teneće I reda i načina”. Što se tiče samoga muda, "ono više služi za češanje no za boj” (Encyclopedia Moyteneprima).

BROĆ – vrsta trave. Od njegovoga korijena se načinja farba. Broć je sastavni dio čuvene latinske poslovice Tandara mandara tinctorium sinu!

BUBOVNIK – vrsta ljekovite trave. Privija se na čir koji čoeka napada spolja. Triper ne liječi - ne umije. Vrlo prijatno djeluje. Ako te zaboli uvo, malo nacijediš, izvrneš se na bandu, i za po sata uvo ti je ka novo! Najširu primjenu bubovnik je naša u policiju – tamo ti više ne ispiraju mozak, nego ti nakapaju malo bubovnika u uši, i odma ti je – ih! Bubovnik, za razliku od dubrovnika, raste u Duklju.

BULUMBAĆ – krupnoglava osoba s nesrazmjernom aparaturom u istoj. Bulumbać živi za ljepše sjutra, zato redovno sluša vremensku prognozu, dok sportsku i igra i sluša. Ni abera kad ne ugodi. Narav mu je ipo!

BUMBAR – ove rede nije u pitanju insekat, no ovče crijevo adekvatno popunjeno brašnom i raznolikijem začinima. Kao takvo, konzumira se obrađeno termički, tj. na roštilju, ili u kombinaciji sa raštanom, što se isto fino podnosi.

BUREK – tupi predmet ovalnoga oblika. Zaliva se jogurtom - nije ka ostalo cvijeće. Vrlo omiljeni instrumenat ishrane u Duklju. Bureci se u Duklju ne dijele na one "sa sirom” i na one "s mesom”, no se kupuju. I ođe u modu polako ulazi tzv. "burek bez ičesa”, jer se š njim jogurt najljepče slaže. Od bureka, kad iziješ više od jedne tepsije, oće ljućavina. Ostala je priča da je kralj Nikola, a se probudi, na šte srca, zna da opuva cio kotur i bronzinić jarduma. Posle toga mu je bilo lako izis u javnost i držat onolike govore. I mene bi, bogomi.

BUS – manja površ zaposjednuta dlakom ili travom, sve zavisi od toga đe se nalazi, na ženi ili na livadi.

VARENIKA – tečnost dobijena izmuzavanjem iz vimena, na tradicionalan način – manuelnim putem. Dok ne uzavri, nije varenika no mlijeko. Kad uzavri nije mlijeko, samo se mora vodit računa da ne prekipi, jer onda nije ni jedno ni drugo, no po šporetu.

VIAGRA – pomoćno sredstvo za zrelije Dukljane. Koristi se krivuć. Inače, vijagra se dijeli na lajt i na vijagru night. Od vijagre lajt ti se sam diže i sam ti se spušta, a od ove druge ti se digne sam, ali neće da se spušti bez zveka. Nema druge, moraš zvat nekoga da ti ga spušti.

VIJOMOZGA – za razliku od feministkinje, ova je često i odiva. Kad se uda sama sebe je i muž i žena. Ako je neudata, voljela bi da se uda, ali je često niko neće - iz prostoga razloga što Dukljani ne vole pametnije od sebe. Ako se desi da se nekome i uvali, đeca joj budu taman ka ona, tek toliko da se tradicija ne utuli. Vijomozga nije feministkinja, ali bi strašno voljela, no ne zna, jatka, đe upišuju.

VIŠINA – više no dvojica.

VOZAR – osoba koja se bavi upravljanjem određenog prevoznog sredstva, zavisno od toga da li se to sredstvo vuče po zemlji ili pluta. U narodu je ostala uzrečica kad neko nekoga ne brenuje: "Mari ka vrana za vozara”.

VRSNIK – muški polni organ.

GEOGRAFIJA – geografski položaj Duklje je takav kakav se može samo poželjet. Duklja se nalazi baš tamo đe treba i s nikim se ne bi mijenjala. A Dukljani, kako ih je bog da lakošjene, od života i ne traže ništa drugo nako da šjede i puše. I da ih niko ne zadijeva. Normalno, i da su samostalni. I Duklja je, ka i mnoge države prije nje, ograničena: s jedne bande morem, s druge Srbijom (što ćeš!), s treće Kroacijom koju nekad zovu Hrvatska a nekad joj ni ime ne pominju, i š četvrte, što nije nevažno, s Albanijom, jado moj, mladom demokratskom državom koja u potonje vrijeme sve više čini iskorake prema svijetu. S takvijem komšilukom nije lako izis na kraj, kao uostalom ni sa samijama sobom.

Takođe su bogati i vodenijem materijalom, od kojega se najviše ističe Skadarsko jezero, koje, iako je skadarsko, više je naše no njihovo tj. albansko. Njegova estecka vizura je dosta loša, ere mu je obala nikako uređena: ima dosta gliba, pa se čeljade ne može ni plaknut. Ka da nije naše! Kao takvo, jezero je raj za tice, krapove i ostale domicilne životinje koje u njemu, a i pored, provode svoje slobodno vrijeme. Od rijeka najpoznatije su sve, jer ih nema mnogo. Morača je najduža, te su je morali izlomit kako bi mogla sva stat u državu. Od ostalijeh rijeka red je da pomenemo Ribnicu u kojoj ribe ima kad ima vode, a voda često faljiva. Ima i jedna rijeka niz koju se voze splavovi: ona se zove Tara. Ona druga, kojom se spuštaju šlaufima, zove se Lim. Toliko o rijekama. U rijeku Zetu u potonje vrijeme svašta bačaju, pa je ođe nećemo pominjat iz ekološkijeh razloga.

Ima još važnijeh vodenijeh površina, ali bi na kraju pomenuli samo more. Ono se većim svojim dijelom prostire duž obale i kao takvo je zapljuskuje, rijetko kad istijem intenzitetom. More Dukljanima služi za kupanje, jer se kod kuće samo tuširaju. Valja im i za ribolov, kao i za držanje ratne mornarice koja se nema đe okrenut, jer je prostor dosta skučen. U priobalnom pojasu, od elementarnijeh nepogoda, najčešće se doživljava sunčanica.

More je ušlo u pjesmu, i to ne čiju bilo, nego kraljevu:

Oj, ti more, velika prostorijo...

Interesantna je pojava da je pola Duklje izdijeljeno na nahije, a pola nije. Toga, koliko se mi razumijemo u tu rabotu, nema niđe u svijet. Onaj drugi dio zove se Brda, bogomi, ka da ih ovamo nema! Slobodno možemo reć da je Duklja zemlja puna kontrasta i njima sličnih suprotnosti, što je čini još ljepšom i zanimljivijom, te je kao takva ušla i u čitanke.

Duklja je izuzetno bogata krševitim materijalom, samim tijem i brdima i pođekojom planinom. Planine su makar lijepo raspoređene, a brda, vala ne! Ima ih đe ti nikad ne bi palo napameti, đe se goj obrneš! Među planinama se naročito ističu dvije, prvenstveno svojom nadmorskom visinom. Lovćen je poznat po tome što su ga kratili. Da komšijama ne bode oči. Tader su na njega poperili nečesovu skalameriju kakvu nisam viđa otkako mi je bog oči otvorio. Nekad je navr Lovćena bila jedna sojna kapelica, a to je ujedno bijo i grb pokojnijeh Crnogoraca.

Ovo je prvi put u istoriju čovječanstva da neka država oburda svoj grb! Ovih dana u javnost je procurila informacija da će namjesto Lovćena gradit veliki tržni centar, a da će Lovćen prebačit na Ćemovsko.

Pored ove planine ističe se još i Durmitor.

Oj, visoki Durmitore,

svih planina direktore!

Durmitor je odlična planina, kako ljeti tako i zimi. Ljeti je ladna, a zimi još ladnija. Na Durmitor žive Durmitorci, a na Lovćen, otkad su srušili kapelu, ne živi niko.

Duklja je s obzirom na količinu brda, bogata i drvetom, ali ga rijetko izvozi - češće ga nalaže. Centralno grijanje se sporo uvodi, jer se ne mogu dogovorit đe će bit centar.

Ko i ovlaš bači pogled na reljef sfatiće, definitivno, da Duklja nije država za radoznale, jer od brda se ne da viđet što se čini u komšilak, i to ih ižjede.

Ni kiša nije rijetka pojava, a oće i snijeg, ponekad i dvaput u godinu. Najviše padavina po jednom kvadratnom metru imaju Krtole. Tamooni i ne sklapaju kišobran, jer je to badijavan posa - čim ga sklope, uspe! Krtole su ime dobile po krompiru koji se nipočemu ne razlikuje od krtole.

GALJA – koza iz onoga vica: "Eh, galja, galja, da si znala košulje prat, nikad se ne bih ženio!”

GLEDNOĆA – ljepota koja se, između ostalog, da viđet i golijem okom.

GLISTRA – gmizavac, koji se ne ističe naročitom brzinom. Lakše ga je nagazit, no stić. Još nije utvrđeno koliko razvija na sat. Od sportova najčešće upražnjava ribolov. Prilikom pecanja daje sve od sebe.

GOVNOVALJ – neka vrsta Sizifa među insektima.

GULANFER – širokogrud čovjek (ima tri pede u prsi). Od društveno korisnih aktivnosti prezire manje-više svaku. Na posa ne ide, nego šjedi doma i čeka pensiju. Pa kad stigne, njemu se ne ita.

GOLUB – tica na gas koja pred unutrašnjim pritiskom bježi naizvan.

D – najvažnije slovo u dukljansku azbuku. Bilo je riječi da D bude prvo slovo, a ne %. Oko toga se lingvisti još perčinjaju i veliko je pitanje kad će se polemika oko toga pitanja završit. U tom slučaju dukljansko pismo bi se zvalo dazbuka.

DANU – Dukljanska akademija navuka i umetnutosti. Jedina akademija koja nema dopisnijeh članova, ne zato što ne bi voljeli, no iz razloga što se viđaju skoro svaki dan, a i uveli su telefone. Kad je nešto itno, jedan se dovuče do televizije, pa preko Dnevnika javi ostalizima đe će se viđet, a najmlađega pošlju za ključ. Ha, sokole! Dukljanska akademija imaa i svoju himnu: Čoban ćera ovčice (ova kompozicija im je pasovala ponajviše zbog refrena: "lakoj lane, diri, diri, DANU”).

DANUV – rijeka koja protiče kroz Duklju, ali samo u jednom pravcu. Ovijeh dana akademici su se bačili na veliki posa ne bi li je okrenuli za sobom. Sad, kad se svi vrću svoijim izvorima, što ne bi i rijeke, je l’ de?

DVIZE – jagnje od dvije godine. Ako pretekne.

DEGENEK – čovjek koji se drži krutog, a tako se i ponaša i odnaša. Uvijek je okrenut budućnosti, tako da svaka sličnost š njim nit je slučajna, nit je izvodljiva. Iako je svjestan da um caruje, njemu je milije da klade valja - dok ga ne prešječe.

DEREP – mazgov. Onaj koga samo majka može da voli. Osebujna ličnost. Kratko je podšišan, ne toliko zbog mode, koliko zbog toga da mu kosa ne pada u oči. Najinteresantniji je kad ćuti. Sentimentalan je, i kad mu se digne, redovno plače jer ne zna što će š njim. Uvijek ima sreće pri izboru bračnoga druga. Često to zna bit osoba pola naspram, mada on po prirodi ne iznemaže. Zadovoljan je onim što dobije, pogotovo ako ne mora ništa da daje za uzvrat i uznos.

DIKELICA – poljoprivredni instrumenat u upotrebi od cikzore. Š njom se obrađuje adekvatna zemljana površina koja tim činom dobija na izgledu. Nerijetko, š njom neko nekome prebroji rebra, tako se stiče utisak da je pogodna i za obradu manjih površina. Svaka zemljana površina veća od pinjate u Duklji se zove poljoprivredni kombinat. Znaju oni što je poljoprivredni kombinat, no ne znaju kad je dosta. Tamooni i šifonjer zovu "robna kuća”. Nema u Duklji ništa na sitno! A da vole da se veljaju – vole! Što jes – jes!

DINJA – u Duklji lubenica, a svuđe drugo pipun.

DOCLEA – država-prolis. Dijeli se na Gornju i Donju Duklju. U Gornjoj ima više solitera nego u Donju, zato je ova Gornja, a Donja-Donja. Nema razloga da sujmamo, da kojijem slučajem u Donju Duklju ima više solitera nego u Gornju - onda bi se ona zvala Gornja, a ova što je sad Gornja, zvala bi se Donja. Ako ovi iz Donje Duklje ukrkaju još koji soliterčić, onda će se oni zvat Gornja, a Gornja će samim tijem postat Donja. Prosto ka pasulj! Duklja je, inače, glavni grad same sebe. Stanovništvo je pretežno sastavljeno od građana koji žive đe su se zatekli. Najviše stanovnika ima poneđenikom, koji je ujedno i pazarni dan. Stanovništvo se ne osipa, osim kad dobije frus, ali i to više pojedinačno.

GRADSKO JEZGRO – u sami centar grada koji se nalazi u središnjem dijelu polisa, postoji jedna Glavna i više Sporednijeh ulica koje su takođe glavne, mada ne i zvanično. U protivnom, tamo niko ne bi stio da živi, a kamo li da nešto, ne daj bože, rabota. U Glavnu ulicu žive pravi Dukljani, kućići i odžakovići, a u sporedne glasači. Ulice u Duklju obično imaju lijevu i desnu stranu. Ta pojava je, inače, promjenljivoga karaktera, sve zavisi okle ideš. Svaka ulica ima kunetu, pa se voda i sapunica niđe dugo ne zadržaju, što i nije loše, gledano s higijenske tačke gledišta.

Duklja je građena s pet na devet, i na o’ruk! To je polis đe je svako arhitekta za sebe. Ljeti se građani kupaju u Ribnicu i Moraču, a kad pukne šjever, povuku se u kupatila.

Voze skupa kola, za jeftina nemaju para. Žive za ljepče šjutra, a ovo ka danas, vole da prilegnu - da se izodmaraju - što će reć da se pripreme za nove napore koje donosi permanentno prebačanje zguza na guz.

U Duklji žive i rijetki Srbi, a ime su dobili po staroj dukljanskoj izreci: "A, što je nekoga čapra zasrbljela!"

POLITIKA – glavno zanimanje Dukljana od 7 do 77 godina. Tu su naviku stekli čitajući Kekec. Politikin Zabavnik ne čitaju iz jednog dosta prostog razloga: utvrđeno je, a to ti može pošjedočit ko bilo: taj list je glasilo velikosrpske okupacione politike, ne toliko prema Duklji, koliko prema njenim najboljim i najpoštenijim građanima - đeci. Ka što se zna, najopasniji protivnik đece su stripovi. Njih ima u svakom broju gore pomenute brošurice, pa preko iste neposlušnijem građanima daju narodnooslobodilačke ideje. Inače, poslanici ođe nose toge marke "Versaće”, toljage marke TT, dosta rijetko i pokojne crnogorske kape, na koje je ozgor, velikijem zlatnijem slovima, izvezeno: DPS - a naokolo nešto sitnijim slovima, mada ne presitnim: Dukljanin Prije Svega.

Za razliku od poslanika opozicije, imaju šes prstiju, od kojija koriste samo dva, a i njih ne vazda. Opozicija, koja zasad ima samo dva prsta (i jedno oko) , moli boga da joj niknu makar još četiri, pa da budu majci svi jednaci.

DOGUZAK – kratak kaput do peta. U Duklji se nosi vavijek, ili dok ne pukne šjever. Pederi za doguzak tvrde da je doguzak sinonim za nešto što bi se moglo itekako upotrijebit, samo kad bi onaj što vozi Gracki stio češće da koči.

DOKLE-ATI – dukljanski konji, sa sve magarcima, bez obzira na školsku spremu.

DO KOLJENA – jedinica mjere intelektualnog kapaciteta.

DOČEKLIJA – onaj koji je rad da te vidi, pod uslovom da nije peder.

DOSTINA – v. višina.

DRAGOMAN – prevodilac sa srpskoga.

DRKALICA – sitnica koja život znači. Babi je drkalica nešto sitno, đedu bogomi, nije. Drkalicama se bave đeca, pogotovo kad uljegnu u pubertet, i dalje.

DUKLJANSKI LJETOPIŠ – knjiga koju svako dijete u Duklju dobija za odličan uspjeh, bez obzira u koji razred ide i koju školsku ustanovu pohađa. Ova knjiga se najviše čita u ljeto, i to ležećke, zbog lada koji Knjiga pravi. Štampana je dukljanskijem jezikom i prvenstveno zbori o postanku Dukljana, za koje se ni dan-danas ne zna jesu li Rimljani ili Grkljani.

DUKLJAMERON – zbornih erotičeskijeh palamudija eksplicitno intoniranijeh (na svijet izdao akademik-pripravnik grof Ćeno (Zekofikus).

DUKLJEVA – sitna riba iz Skadarskog jezera. Najljepča je osušena, mada oće da zapane za zube, ka i pršuta, što nije loše ni za koga, možda samo za zube.

DUKLJIVITIS – vrsta konjuktivitisa dukljanske provenijencije.

DUKLJANISTA – onaj ko ne razlikuje boje, liše zelene.

DUKLJANOV, MILE POP – ime dukljanskog rapsodadžije, nazvatog "Bikarbon”, s poprečnijem razdijeljkom - da mu kosa ne bi "padnala na ušite” i tom prilikom mu smetala da čuje što "saka da pee”.

DUSTAV – najviši zakonski akt – donesen na Durmitor – zato je i najviši. Po njemu svako dijete, čim se namoli iz majke, postaje akademik. Nerijetko, kad se dvojica sretnu moš, ako si pri ušima, čut ovakovi razgovor:

– Đe s to pojaha pješke?

– Eto tun!

– A đe ti je to?

– U Ćosoviće. Prida im se akademik.

– Mašala! Govno mu đed izijo!

– Što đed, a ne otac?

– Mlad je, ima kad.

DUKS – narodna nošnja Dukljana. Za razliku od muškaraca, žene nose dukserice.

DUKLJANO ESTEKADO – pustinja koja se proteže između Duklje i Pipera. Predgrađe Radovča. Bogata je pijeskom i zemljom koji su dobri za u saksije. Šćeli su da ga izvoze, ali su brzo sfatili da ne bi imali na čem da žive, da bi bili Džonovi bez zemlje.

ĐEVER – sekundant pri dvoboju između muža i žene koji se u Duklji zove još i "pičenje”. Za tu priliku važi ono staro pravilo koga se svi pridržavaju, pogotovo kad malo popiju: "Ko koga obali, da mu ga uvali”. Muškarci, po pravilu, izvuku deblji kraj, a žene ga uvuku.

ĐEVOJČIČA – žena-čoek. Muž tamonjojzi nije ni potreban.

ĐOKO – ime od milja izvedeno iz visećeg kratkošijastog ličnog obilježja. Đoka se, za razliku od Đoka, tretira ka polni organ, a koristi se onda kad neko oće da bude pristojan, a da opet ne dođe u opasnost da ispane nejasan.

ĐUTURUM – časna starina koja ne zna đe mu je glava, a đe guzica.

ENCIKLOPEDIA MOYTENEGRINA – dukljanska knjiga nad knjigama, samo iz jednog jedinog razloga: drži se na najvišu policu i pored nje ne smije stojat nijedna druga knjiga. Enciklopedija je urađena na osnovu dukljanske pameti, te se u druge svrhe ne smije upotrebljavat. Ovo je prva enciklopedija u svijet, u koju je lakše uć no izis. Na njoj je radio cio jedan tim vrsnijeh znalaca više od neđelje, a trener im je bio Guzo. Kako su se skoro svi Dukljani natiskali u nju, iz njihovijeh redova je i poteka predlog da Duklja bude prva enciklopedijska država u svijet, đe bi, ubuduće, zainteresovane zemlje dolazile da načinjaju svoje enciklopedije. Dukljanski enciklopedisti *(Najpoznatiji dukljanski enciklopedisti su: pod 1. Smako iz Brduljica zvani Ruso; pod 2. Fiko iz Prkna Đekina zvani Šipak; pod 3. Šjako - toliko je poznat da je odbačio i ime i prezime; pod 4. Milja - Šjakova majka, intelektualka, prvenstveno) bi im u tome svesprdno pomagali tako što bi im izlazili u susret. U Duklju bi se odlagale i stare enciklopedije, izbačene iz upotrebe, a pošto bi se nalazile sve u kumbulj, bile bi dostupne svakome i nikome. Svakome, ko zna da čita, i nikome, ko ne zna.

Enciklopedija Moyteneprima se dijeli na dva dijela: Prvi i Drugi dio.

U prvi dio se ulazilo kako je ko koga ima, a za Drugi nije bilo nikakve naloge, tako da je ostalo dosta nepopunjenog prostora. Prvi dio se ne može sfuljat s police bez zveka: moraju vazda bit u pripravnost makar četvorica koji ga spuštaju i penju.

Kad nekoga tražiš, rečimo, književnika, lakše ćeš ga nać kući nego u Enciklopediju. Srećom, postoji i jedan mali vodič od 650 strana za guzeljanje po njoj. Bež njega teško da bi se iko živ vrta iž nje. Sve u svemu, to vam je jedna otutašna knjiga koja samom svojom pojavom zaslužuje pažnju, a o sadržaju da i ne govorimo (jer ga nismo ni čitali). Iz ove Knjige moš bučit listova do mile volje - misliš e će se poznat? Ajde, jadan. Ona je tako i organizovana da svako izbuči što mu treba. Stara dukljanska poslovica tvrdi da "papir sve trpi”, pa što ne bi u bucanje.

EKOLOGIJA – ka što svako zna, Duklja je jedina ekološka država u svijet. Toliko Dukljani drže do toga, da u njoj sve mora bit čisto. Noge su i dosad prali, a pare tek kad su postali ekološka država. Interesantno je kad pogledaš, u takvu državu skoro da i nema neko a da ne puši. Ljeba moš kupit poneđe, ali ne vazda, a cigara, vala, svuđe i u koje goj oj vrijeme! Izbače bizmismeni česovi kašet, ili kartonsku kutiju, natakare artikle jedan vr drugoga, šjednu, zapale, pa zapoju onaj stari, u novije vrijeme rehabilitovani komicki šlager:

Što mi je milo em drago,

na Šteke duvan da imam...

Toga nema niđe nako u Duklju: šjede i puše ono što prodaju! Neka izvine Njegoš, ali ni onaj ko na brdo ak’ i malo stoji, od dima ne vidi ništa više no onaj pod brdom.

EMBELJAČKE – osobit način skakanja u vodu, tj. Moraču; ponekad i u Ribnicu, pod uslovom, rekosmo, da ima tečnosti. Embeljačke obično skaču oni s visočijom školskom spremom, a na glavu oni sa osmoljetkom.

EKETE MAOE – ojdoh ja sad, pa ćemo se viđet brzijeh dana.

ERAKCIJA – kad se digne Erakoviću.

ŽENA – žena je u Duklju suprotnoga pola. Dukljani joj nikad ne tepaju - da se ne iskvari, samo joj pravi đecu. I to s jednom jedinom namjerom - da kad ofrknu, postanu veći Dukljani no što su im očevi i đedovi bili zajedno.

ŽENA-ČOEK – feministkinja u Duklju. Ne voli ništa što je podšjeća na suprotni pol. I cvijeće voli samo na komad. U obliku kite - ni pod razno. Od muške garderobe najviše voli da nosi muda. Nerijetko su i maljave, ne samo ispod pazuha.

ŽIVOVATI - imati hedonistički pristup nečemu čega nema otkad je zavladala demokratija. U Duklju je pravilo da niko ne živi gore ako ne bolje.

ŽIVOTINJSKO CARSTVO – životinje imaju poseban vid organizovanja suživota u Duklju. Dijele se, ka i svuđe, na domaće i strane. Njihov život se najčešće odvija po štalama, kokošaricama, prasadaricama i košćelama. Ovaj vid egzistencije, koji je, a i inače, pod državnijem nadzorom, dosta je fino organizovan, što će reć da svako uredno ispunjava obaveze koje je preuzeo samijem pristankom da najveći dio vremena provodi u gore pomenute objekte.

Životinje koje se ne šćahu "u lance vezat” ojdoše u slobodne umjetnike, ka npr. vukovi, lisice, međedi (mada, među međedima ima izuzetaka) i poneka tica, ka što je, rečimo, ćuk.

Država prema njima nema nekih naročitijeh obaveza, što je i normalno, a i one to ne doživljaju tragično.

U Duklji sve životinje imaju pravo glasa, a najčešće ga koristi magarac. Od viđenijih životinja tun su još: prase, kokot, vuk i ćuk, te će njihove odrednice bit pojedinačno obrađene, a ostale kumulativno.

MAGARAC – koliko domaća životinja, toliko i političesko biće. Na izbore najviše voli da izlazi sam ili s nekim. Magarac je potvrda one narodne, da se dobar glas daleko čuje. Dakle, vrlo je glasan u javnoj raspravi. Njegovi kvaliteti do izražaja najčešće dolaze u predizbornu kampanju, pogotovo na mitinge.

Na magarca se uvijek možeš oslonit, tako da onaj političar koji se najljepše svidi magarcu, sigurno pobjeđuje.

Magarac je uvijek demokrata, nikad monarhista. Često mu se oće da zauzme čvrst stav, tako da je rado viđen u svaku partiju, a nerijetko je i povezan.

Ne bježi od kritike, a oće i da ponese veliku odgovornost.

Političke procjene su mu jača strana - uvijek glasa za pobjednika.

Kad ga dobro natovariš, prdi od sreće, da to nije normalno.

Teško ga je nasamarit, jer ga ne skida.

Ima velike uši koje mu ponekad smetaju da bolje čuje.

Magarac je lijep, i tu nije riječ o nijansama.

Kad je seks u pitanju, ne živi od uspomena.

To je jedini živi stvor na zemlji kome je *urac bolja polovina.

Poslije magarice, najviše voli da uljegne u akademiju. Kad je dobro raspoložen, i po nekoliko puti na dan.

Magarac je srećan, ma kako to paradoksalno zvučalo.

("Sreća je “, reći će magarica, "što se njegova sreća ne mjeri ljuckijem aršinima”.)

Ista kaže i ovo:

"Volim ga što je glup - nikad ne zna kad mu je dosta.”

Zimi ima bolje živce nego ljeti - zbog muva!

Ne voli muvanje. On to bukvalno shvata.

Inače, ima živce debele ko *urac!

Ni na garderobu ne troši mnogo. Jedini komad odjeće koji ima, darovni mu je. Vazda je spreman - s puta u svatove.

Magarac, i to mu je prednost, nema ljuckijeh osobina.

Nikad se ne žali kad mu nije teško.

U školi ima svoju klupu, i vazda iste godine.

PRASE – krme, odojak, svinjče, nerast: sve su to umjetnička imena za prase koja su se vremenom odomaćila. Prase živi od danas do šjutra, tako da se za njega može slobodno reć da je jednogodišnja životinja. Dobro se hrani, što u mnogome doprinosi njegovom bucmastom izgledu. Jede i kad ne mora: davi se u splačinama, mada voli i murve - one mu dođu ka smoki. Ništa ga ne nervira ka – nož.

KOKOŠKA – je ka akademski obrazovana, prva prešla na ijekavicu. Dukljanske kokoške kad kvocaju, rade to na sledeći način: kjo-kjo! Kokot, za razliku od bolje polovine, još uvek se drži ekavice, čisto zbog elegancije kukurikanja kao takvog. U Duklji su, kad je perad u pitanje, polni organi pošteno raspoređeni: kokoška nosi jaja, a kokot ka svaki džentlmen, sve ostalo.

Što jes jes!

Ima i ova pitalica kojom profisori muče đecu u školu:

– A što se dukljanski kokot penje vr kokoške?

– Ada, da se odmori, čoče! A usput će nešto i ižjebat. Lažem li ja?

– Ne brate bogomi. Šjedi, evo ti pet!

VUK – Mario del Monako među životinjama. Za razliku od magarca, njegov glas se poizdaleka čuje. Vazda je gladan, tako da s apetitom nema problema. Voli da se kolje s ovcama, pogotovo što one nemaju ništa protiv. A što, i kad bi imale? Blejanje ga uzbuđuje, tako da se poneki iz bratstva u potonje vrijeme bave i politikom. Ako iko mrzi snijeg, onda je to vuk, jer je vazda neobuven. Živi po šumama i gorama naše zemlje ponosne (Ravna gora, i ostali lokaliteti). Kad upane u tor, uvijek je u centru pažnje. Nije vegetarijanac, ali ne bježi od trave. Ljudi ga ne podnose, zato je i nedruštven. Za vuka je narod izmislio mnoge poslovice. Evo vi jedne: – Vuk dlaku mijenja, a ćuk nikako.

PAS – najlajavija od svijeh životinja. Pes, tako mu fabe Kuči dok ne šljegnu u Duklju, tamo se odaziva samo na neko od američkijeh imena. Đe nema ljudi, pas je najbolji čovjekov prijatelj. Hrani se dosta skromno, ako nije iz neke viđenije familije.

ĆUK – neđe tica, neđe prezime, a počesto i zanimanje. Violentni dinarski tip. Živi u predjelu krošnje. Vrlo je staromodan: očuva je sve navike svoijeh predaka, i lijepe i grdne. Ne voli da se maje okolo, tako da mu krila najčešće služe za lađenje muda. Ako je iko, taj je svoj na svome, te je iz tijeh razloga više Dukljanin no bilo koja druga tica. Ćuk odlično vidi, ali se s tim ne zori. Živi od onoga što mu padne. Ćuk je, inače, nekad bilo najjače bratstvo u Duklju, ali su kroz istoriju mijenjali prezimena, tako da su danas mloga prezimena koja se ne završavaju na ić izvedena iz njegova imena.

KRAP – životinja koja živi na vr blinkera. Čim se rodi, odma zna da pliva i stoga je stalno u pokretu. Pije, al ne puši. Mnogo je interesantniji kad je suv. Kad taj proguta udicu, moš se š njom pozdravit. Ćuti ka zaliven. Ponekad, kad je ijedak, škrgokće škrgama. Filosof po ubjeđenju. Kao i sve dobre ribe, ne voli "Riblju čorbu”. Živi i brčka se u vodama Skadarskog jezera.

U Duklji postoje još neke životinje, ali one nisu toliko interesantne, pa ih nećemo ođe eksplicitnije pominjat. Takve su, rečimo, blavor, kljucidrijevo, golub etc.

ŽUGNUTI – pisnuti. Mrš! Ćut! Šut! Tut! Eeee!

ŽULITI – intenzivno se baviti seksualnim objektom.

ZABJELO – južna dukljanska pokrajina. Ima više stanovnika no kvadratnijeh metara površine. Kad se gradila pruga Singidunum – Šušanj, stanovnici Zabjela su se tome projektu suprotstavili svim sredstvima. Otada voz prolazi kroz stanicu, a Zabjelo zaobilazi u velikom luku i krompiru.

ZADLANAK – vrsta intimnog dodira.

ZANOVIJET – vrsta šiblja koje stoka brsti, a posle njime čačka zube.

ZAPRIJETI – zapeti, zastati (u grlu). Situacija u kojoj se Dukljani često nađu, jer kad im nešto mudro propadne na pamet, e pa kad oće da to iskažu svoijem riječima, tader im te riječi, pogotovo ako su otutašne, a po pravilu jesu, zapnu u grlo, probijajući se kroz njega ka kroz neprijateljske redove.

ZASTARČE – ušjeđelica. Đevojka koja je sama sebi baba. Najviše od svega bi voljela da se uda, a ne udaje se, ne zato što je niko neće, nego zato što ne zna đe joj je glava od obaveza. U Duklji je običaj odvazda da u familiji neko nekoga iskorišćava. Na svašta su spremni samo da ne rade.

ZVIZNA – kršna đevojka, šira no duža, tj. bez erotskijeh komponenata. Š njom ti se teže rukovat, no je izjebat! Otresita ka mlinar – ima li od toga išta ljepče na svijet! Još ako paše levor... Blago onome u čiju kuću ulježe, taj će kroz kumin!

ZVIJUK – nestašni pripadnik dukljanskoga populosa. Mangup u njihovim redovima. Trkopiš. Lirska duša. Čoek koga ne miri mjesto. Avetinja, bogomi!

Z GUZA NA GUZ – radnja koja se odvija prilikom šjeđenja na konferencijama, utakmicama i pokajanjima. Upražnjava se od malih nogu, tako da se može konstatovat, bez imalo prećerivanja, da je običaj zaživio ka ipojedan. Skupština ga usvojila u izvornome obliku, a potlje ga je život uobličio u zakon, koji su poslanici prihvatili ne pitajući zašto, ere im se dopa. Stanovništvo u Duklji se dijeli na one koji se prebačaju zguza na guz, i one koji gledaju kako da se dofate tijeh visokijeh položaja.

ZECKI KOLAČ – poslastica bez zere šećera. Ima dva proreza ka dolar, samo bez onoga slova (S). Jede se općenito, a najslađi je kad dobro ogladniš. Dosta je žilav, tako da se ne preporuča ljudima sa krnjavijem zubima i tankijem živcima.

ZIPA – veća kamenica. Najčešće se koristi ka kamen temeljac. A poneđe i ka podšjetnik.



IBRET – momak ibretnice.

IBRETNICA – Ibrova ćerka

IBRO – ime od milja

IGRE – (SVAKOJAKE, PRVENSTVENO ZA PUNOLJETNE)

TRANGUZICA – narodna igra u kojoj se igrači zadnjijem krajem vuku po zemlji, gledajući usput da loptu šutnu što dalje od sebe. Pošto može da se igra đe bilo i u bilo koje vrijeme, mišljenja smo da bi ovu igru valjalo ponudit Evropi i tako napravit značajan iskorak prema Istoj.

KLIČKA – manje društvena igra od tranguzica, jer je manjina igraju. Rekviziti potrebiti za ovu igru su: držalo od metle, od kojega valja očoplit jedno parče, ne veće od 10cm, pa ga zašiljit s oblje bande. Za igru je važno iskopat i jednu rupu, nešto veću od one što ti je u strine. Kad sve to pripremiš, šjedneš, saviješ jedan, zapališ i čekaš da ti navre koncetracija. Igra je dosta opasna za gledaoce i slučajne prolaznike, tako da je poželjno đecu sklonit s lica mjesta.

KUK – omiljena igra dukljanskijeh akademika. Naročiti procvat doživljela u vrijeme II (i slovima: Drugog) svjeckog rata. Cijela filozofija je u tome da se onaj koga tražiš dobro skrije. Pojedini kuka najviše vole da igraju s milicijom! Ih, što zna da bude interesantno.

ZING – igra s kartama. U potonje vrijeme zing se igra s obilježenim kartama (geografskim). Ako išta vole na ovome bijelome svijetu (bjelaški termin), Dukljani vole da se kockaju, pogotovo od česa su deficitarni: s obrazom i teritorijom. Zing se igra učetvoro, i tada je najinteresantniji. Igraju ga i stari i mladi, žene manje.

KLOZETA – takođe igra s kartama u kojoj se na gomilu karata popere dvije koje jedna drugu podupiru. Onda, ti, ili neko tvoj, izvukujete kartu po kartu, vozeći računa da one dvije ne oburdate. Ko ih obali, taj je klozet. Prosto ka pasulj!

KOMITA I DŽANDARA – igra odraslijeh kojom su se i đeca brzo zarazila. Sastoji se u ćeranju jednih od strane drugih. Obratno ne važi, nego se igra prekida.

KOLO NA KOLO – jedna od rijetkih dukljanskijeh igara đe igrači ne šjede no stoje, i to ne kako bilo i bilo đe, no sve jedan vr drugoga, s tim što je onima dolje mnogo teže, ali se zato onima gore teže popet, te je opet 1:1.

TRZA – najviteškija igra, u Duklju, šljegla sa šjevera. U njoj igrači jedan drugome usukuju muda. Jaukanje i dranje je dopušteno, mada se cijeni ako se igrač uzdržava da ne tuturiče. Jedina sreća u ovoj igri ne snađe igrača, no ženu mu: čoek se doma uvijek vrne s uvećanim mudima, ponekad i duplo. Žena ih miluje i mazi, po neđelju, pa i više, tj. sve dok se muda ne vrnu u normalu.

IZUTI SE – izlanuti se. Reći nešto lijepo ni o kome. Nema veze s crevljama.

ISKEKEČITI SE – zauzeti pozu. Poznato od pamtivijeka. Česta pojava, osobito na Čapurcima.

IZVANJI – spolni, što bi rekli Zećani. Prve komšije Dukljana.

IPO – 1,5. Uvijek podrazumijeva nešto u cjelini. E, pa još pola od toga.

ITNA – hitna pomoć. U Ljetopiš je osta upisan apel jedne Aljovice koji najljepše ilustruje stupanj koji su Dukljani dokučili u obraćanju javnim službama: "Alo itna, pa zad na Alja, pa će umrit!” Nije prošlo ni po godine, itna se dovukla i hitro pritekla u pomoć Alju koji je već bio puštio korijenje.

IŠJ – Ih! (na srpskom)

JEZIK – Stanovništvo koje živi u prolisu govori dukljanskijem jezikom, dok oni koji ne žive van Duklje govore Okolnijem jezicima *(Okolni jezici su piperski, kučki, zecki, koji se opet dijeli na zecko-brzinski i zecki ćitile, lješanski, cetinski (koji je najljepši), vasojevićki, koji se opet dijeli na crevarski i gušarski, zatim malisorski koji se opet dijeli na malesijski i tuški, zatim konički i drački. Najinteresantniji je zabjelski kojim govore isključivo Zabjelčani, koje ovijem putem pozdravljam). Ovaj termin uša je lingvistima u upotrebu silubogunasramotu. Naučno je dokazano da im je Vuk Karadžić, jednom kad se smuca po Duklji, pokupio najljepše riječi i od njih napravio srpski jezik, a Dukljane ostavio na ćedilo.

U Duklji se, što je kur i ozitet, plaze i govore istim jezikom, što će reći da je Duklja kao takva raj za lingviste. Kad se dijete isplazi na oca, a to je inače sastavni dio domaćega vaspitanja, otac vas srećan kaže: "Eh, lijepo li me bog pogleda, kakav ođe lingvista raste. Viđi što čini s onijem jezikom, ih!”.

Malo je poznato da se jedino u Duklju jezik brije. Često ćeš čut, ako te put nanese pored česove brijačnice, kako lingvista brijaču izdaje direktivu:

"Obritvi mi bradu i jezik, a brke mi nemo ticat!”

Ka što se da viđet, u Duklji je jezik davno uša u upotrebu. Ako ćemo pravo, ima je i kome.

Ranije, dok lingvisti još nisu bili zakonom zaštićeni, ko bilo šćaše ufati lingvistu, pa ga prikolji. Supa je od njega nikakava, ka od mačke, zajeba se svako ko je proba. Od staroga lingviste najbolji je jezik, ali samo ako ga bačiš u saft (pazi - jezik, ne lingvistu).

Lingvisti su najrasprostranjeniji u brdskim predjelima, jer tamo ima najviše rosne trave kojom osvježavaju jezik. Kad se vrati iz zabrana u obor, te dvije najveće demokratske institucije u Duklju, ako ne računamo korzo, biva da lingvistu i pomuzu, a biva da i lingvista fišti nogom u bronzin. Lingvisti, koji su ovako "nestašni”, uveženi su neđe iz inostranstva, pa se Dukljani žale na njih. Vele: "Naša me taksirat, uzeh na kredit jednoga uvoznoga lingvistu. Mili brate, ne moš ga pomus za neđelju! A što je interesantno, ima sisa ka i naš lingvista, da nije za vljerovat. Mora da su im nešto usuli prije no što su ih ovamo espedovali”.

Ka što se da viđet, u Duklji ima svega, ali lingvista i mukanja ponajviše. Na najvećim mukama su se našli Veliki dukljanski lingvisti, a nema ih više no jedan, a evo i sporadi česa: taj se nadaleko i nadugačko (ima u njega dva metra i tamo se) pročuo, jer se povazdan plazi srpskijem lingvistima, a sve ne bi li dokaza da je njegov (čitaj: dukljanski) jezik drukčiji od srpskoga. Onda je konta, pa je i skonta da su im Srbi, ipak, apili jezik. "E, ovaj mi, vala, nećete ukras, pa makar se više nikad nikome ne isplazio, ni ja, niti bilo ko moj!”

I što je još za nevjerovat, Dukljani ne mogu ovce očima viđet.

Vele da bleje nekako po beogradski: beeee!

JABANAC – potentan gost. Otud ona: "Svakoga gosta tri dana dosta.” Što taj voli da se smjesti, ih!

JAVNI STUŽILAC – visoki državni činovnik, izraženo u santimetrima. Za ovu svijetlu dužnost biraju se najbolji Dukljani. Moš od njega svašta tražit - nema problema, samo nemoj da podnese ostavku. Kad mu pomeneš ostavku, ka da ga zalijepiš. Emotivno je vezan za malu privredu: trafiking, i tako to.

JAŠTERICA – prištić na jeziku. Dobije se kad te neko ogovara.

*ebati JEŽA GOLOM GUZICOM – peh

JEBSTI – imati odnos sa osobom pola naspram, najčešće na seksualnoj osnovi. Kad u Duklji žena digne noge, muž je pita: "Đe si krenula?”

JEDANAK – iz ovijeh stopa.

JEĐA – prehrambeni artikli koji služe zadovoljavanju apetita i proizvođenju ošjećaja iza kojega proizilazi spavanje poslije ručka. Danas su u modi i restorani s brzom jeđom, tako da čoek ne mora da čeka do podna da bi sebe nahranio.

JES KA U PRKNO! – nepobitna činjenica.

KAMI TI U PRKNO – najteža dukljanska kletva.

KEĆAV – tanak sa zdravljem. S ostalijem možeš bit i debeo, sve zavisi.

KLETVA – odbrambeno sredstvo, pretežno u žena. Žena kad kune i u kam zatuca, muškarac kad zatuca, ne kune, a i što bi – kad mu je i ovako super. Muškarci, daklem, kunu samo kad ne mogu da se tuku, tj. kad nakrkaju više od osamdeset. Vremenom se taj odbrambeni mehanizam toliko usavršio, a dobrim dijelom i osavremenio, tako da danas ne postoje kletve u izvornom obliku, nego malo modifikovane, tj. prilagođene vremenu u kojemu seživi.

Ove koje ođe donosimo skoro su bile pale u zaborav, te ćemo pokušat da ih ovijem putem rehabilitujemo i ponovo ubačimo u promet:

"Otac ti s majke zeca gađa!”

"Otac ti s majke vrat slomio!”

"Sve ti naprijed bilo, a guzica pozadi!”

"Svaka tica svome jatu a ti s bratom u pojatu!”

"Ako ću, majki bio muž!”

"Ajde, ne vrta se!”

"Drob ti prska!”

"Otac ti govno izijo!”

"Na obraz sjedio!”

"Paski poginuo!”

KI-KI – smijeh

KLIK-KLAK – paljenje i gašenje svijetla.

KLIMAKS – to je ono kad dođeš do vrha nečega, a ne moš se šjetit kako si se popeo. Klimaks se može doživljet u društvo, a može i kad si sam, samo što onda moraš uložit određeni napor koji se sastoji u tome da zasučeš rukav, a moš i gaće skinut, ako ti je povolji.

KLITORIS – malo puce kod žena koje ih bača u ekstazu. Kad to puce otkopčaš, ostala nijesu problem. Klitoris je u Duklju poznat od ranije. Čitaocu za informaciju: otkriven je spomoću Liberala.

KOJEVITEZ – ne boji se dva jajeta na oko u glavi. Živi u istorijskom pamćenju Dukljanja kao živi primjer nečesa što je davno izumrlo. Nosi se ka i svi drugi, tako da ga nije lako poznat, sve dok se ne razgaći. Vazda je spreman polećeti. Šuška kad priča, zubi mu najčešće ostanu na buzdovan, a buzdovan ka buzdovan: vazda ima više pera no zuba. Ne trpi anonimnost, iako ne zna što je to. Niko ga ne shvata, a sve iz gologa straha da ne dobije po prknu. Nikad ih nije više no jedan u selo, a i jedan je previše kad se rasprnjaca. U raskoraku je sa samim sobom jedino kad piša. Obožava masovne tuče, jer u gužvi najlakše nalazi sebe.

KONTROVERZNA LIČNOST – piša u lavabo, noge pere u klozetskoj šolji, a doma umije doć samo iz Zagreba.

KORZO – najljepše asfaltirana demokratska institucija u Duklji.

KRKNA – snažna žena na koju se može natovariti veliki teret (po trojica, i više). Kad se doćera, samo othukne. S krknom ne moš imat elegantan seksualni odnos, njojzi ga moraš krknut! Nema ti druge. Ni prve, bogomi!

KURUTUR – turcizam koji se odomaćio u prkno. Znači isto što i turnakur.

KURRAJBER – kovanica od dvije riječi, od kojih nijedna nije naša. Nastala stapanjem dva ista slova u jedno isto. "Prva riječ je muška, a druga njemačka - ima li toga iđe u svijet?” Ova kovanica označava čoeka na svačijem mjestu, samo ne tamo đe treba - na svome. Kurajber voli da se lijepo nosi tamo đe je krenuo. S njim nije lako izis na kraj, a i što bi. Od voća najviše voli pečene koštanje, a ni burek s bilo čim nije mu mrzak.

KUROPATNIK – čuvaran čovjek. Onaj koji nikad ne gubi nevinost.

KURCOBECANJE – prđenje u lokvu.

LAKOMICA – obostrani instrumenat nejednake širine. Koristi se za pretakanje tečnosti, prvenstveno alhoholnih oderivata u demidžane. U naročitijem prilikama, kad ga okreneš od sebe, tretira se ka megafon.

LELEMUD – čojek s neadekvatnim ponašanjem u ozbilnoj situaciji.

LETKO – osoba nedorasla visini zadatka koji se, iz maloprijed pomenutoga razloga, pred njega nikad i ne postavlja.

LIBIDO – proces u onome što ti napinje gaće.

LOKVA – mjesto đe se skuplja nebitna količina vode koja samo iz tog razloga nije geografski pojam. Ima i jedna uzrečica koja je vezana za lokvu, kad, rečimo, nekome nešto uđe na jedno uvo a na drugo izide: "Š njim pričat, ili prđet u lokvu, isto ti je!” Lokve se dijele na ljetnje i zimske. Ljetnje kraće duraju, a zimske oće i da se zalede, tako da je skoro nemoguće prnut u nju.

LUCPRDA – novinar.

LJAKO – muško ime od milja. A Milja je žensko ime, takođe od milja.

LJALJATI – imati samo sebe za saputnika.

LJARDA – čoek visine oko 2 m i cipela broja 54.

LJUĆAVINA – žgaravica na bazi kišjeline u želucu. Dakle, da remiziramo: proces koji u želudcu izazivlje kišjelina, koju, opet, najčešće izazivlje hrana unešena oralnijem putem u istoga.

MAGIČNA KRPA – čudo tehnike. Čisti sve, i crn obraz.

MAZGA – ono, kad kobila padne s konja na magarca.

MALO BRDO – brdo ćić iznad Duklje, malo s bande, ovamo spram Momišića. I Njegoš je jedne rede izjavio: "Ko na brdo ak i Malo stoji, vidi više no onaj pod brdom. Što jes – jes!”

MATUF – senilan čovjek, što ćeš. Kad ga stavi, ne zna đe ga je stavio, kad ga izvadi, ne šjeća se iz česa ga izvadio. Kad mu se digne, misli da je neko diga ruku na njega. Senilan čovjek bi posle pet minuta da *ebe jopet, jer se ne šjeća što je maloprije radio. Kome se oće i kokot mu jaja snosi!

MAŠICE – osnovno sredstvo kojim se ognju pomaže da napreduje, tj. da se raspiri. Nekad, kad nije bilo mašica, ljudi su puvali u žar, tako da su nekizi od tijeh monumentalnijeh napora dobili bruh. Nekad su žene mašicama čupale obrve, ali ih u potonje vrijeme sve češće zamjenjuju tzv. pincete.

MILEVA – prvi radio u Duklju. Kad se postavlja repetitor na Lovćen, u Duklji umalo nije došlo do velikijeh nemira. Mnozina su bila za to da se repetitor poperi na Goricu, jer su bili mišljenja da ga s Lovćena do Duklje nijedan instrumenat ne može dobačit. Gradonačelnik je tader reka: "Nema šanse da s Lovćena šljegne bilo kakav glas, ma, ni za dan, ni za dva. A da, znam ja koliko je meni trebalo, a ne nečesovome signalu koji plus toga nije ni upoznat s ovijem terenom."

MILOGOJ – mjesto đe će se sahranjivat akademici, ako ikad odapnu. Nalazi se na Lovćen, čiji su vrh poravnili da može višina da ih stane. Mauzolej je trenutno ničiji, pa ničemu i ne služi, te se u druge svrhe ne može upotrijebit. Mada ne bi bio loš za vazdušnu banju.

MINDŽUŠA – ženska osoba bez obzira na pol i uzrast i, što je najvažnije, bez gaća. Kod Hrvata, od kojijeh Dukljani vuču podrijetlo, to je ukras koji resi žensko uvce, bilo koje. Najčešće oba.

MONETA – novčana jedinica mjere u Duklji je dukljat (ekavski: dukat). Prvenstveno služi za potkusurivanje. Veći apoeni dostižu u prečnik i po metar ipo, pa i više. Manji apoeni prave se u obliku klikera - da bi đeca imala š čim da se zagovaraju. Najveća opasnost od velikijeh apoena prijeti kad se ide na povojnicu. Mada se u Duklji, još samo poneđe zadrža taj običaj da, kad se dijete rodi, bača dukljat na kolijevku. Danas, to skoro da se i ne upražnjava. Poneko bači šteku cigara, a i to dosta rijetko, bogomi! U Duklji ni pjevačicama više ne ubačuju pare u sise, no im fiknu ček, a ko ima načina obavi to virmanski.

MOŠNJE – dio dukljanske narodne nošnje (muške). Ovaj komad ruha ne mora naročito da se ističe, važno je da se ošjeća. Stari Dukljani, oni preko devedeset, ne akaju se mnogo tijem ornamentom, nego ga, dok su još pri šutu, zapanu na vrh murve ili ga vrgnu na šuvit, da đeca ne mogu da ga dofate, ere bi se mogla iskvarit pređe roka. Najčešća bolest koja napada mošnje je bruh, koji se liječi ka i vazda - aperacijom.

MUDO OD OVCE – duvankesa za dame.

MUZIKA – srećan spoj izvođača i instrumenta kao takvog. "Što je lijepa đojka za oči, to je čoeku muzika za uši.” U svakom slučaju, više no sapun. Muzikom se u Duklji najviše bave samo oni što sviraju kurcu. Takvih je u Duklji ne mali broj, a što je najgore, odlično su raspoređeni. Dirigenta ne mogu očima viđet – on ih podšjeća na vrijeme kad su bili nesamostalni. Ispalo bi tako da demokratija važi samo za soliste, a ne i za orkestar, a to nije demokratski. Ako ovi (misli se na muzičare) znaju da sviraju, a imaju i note pred sobom, koji će im *urac dirigent? Još može nekoga zakačit po nosu. Ajde jadan!

MULA – kad konj ispadne magarac.

MUTNI PA PROSPI – bez uočljivijeh kvaliteta.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Dukljanski rečnik - malo šale nije zgoreg

Post od branko »

NABIGUZICA – pustosvat

NAVR – visinska odrednica koja označava da je nešto gore (opet se mora reć "navr").

NADRKAN – stanje neposredno prije pucanja filma.

NALOGA – gužva, gungula, drž’ što si ufatio, etc.etc. Napravi se u momenat, čim stigne nešto česa odavno nije bilo. A i kad stigne, rijetko kad ga ima za sve.

NEKATE – uzrečica koja se najčešće izgovara kad se đeca pobiju: "Nekate, đeco!”

NEPISANI ZAKON – najviši zakonski akat posle Dustava. Sprovodi se bilo đe i kako ko oće, samo da je s načinom. Ovaj zakon nije bačan na papir, jer bi izgubio svoje najdragocjenije svojstvo, a to je najšira primjena. Po ovome su zakonu Dukljani slični Englezima, mada još nije utvrđeno ko se ovoga prvi šjetio. Svako ga tumači kako je naučio, tako da je svima dostupan, što i nije tako loše, gledano s bilo koje tačke gledišta. Makar, kad je pravo u pitanje.

NIMFOMANKA – žena-ženskaroš

NIŠKA BANJA – topla voda.

NIŠTA ROBA – Dukljanin koji bi volio da je, ka što nije, iz bolje familije.

NJUNJA – akademik kome je govorna motorika svedena pretežno na samoglasnike.

Kad je umoran, on izjavi: UF!

Kad se pozori, klikne: IH!

Kad mu nešto nije po volji, vrlo je precizan UA!

Kad je nečemu rad, izbleji: EEEEEEEE!

Kad je srećan što te vidi, čućeš ga s kilometra đe nadodaje: OOOO! Kad svrši, i on i žena guknu jedanak: OH!

Kad nešto neće, ne moš ga naćerat, samo zijevne dvaput A–A! To ti je što ti je.

Samoglasnik, i to jedan jedini (E!) koristi samo kad telefonira.

NJUTRO – gori je za sebe no za drugoga. Desi li se obratno, ali nenamjerno.

OBATROJE – svi.

ODIMUNITI – dići ruke od sebe zauvijek.

OĐE – tun

OJ-HA – multinacionalni, multikonfesionalni, mutni, pa prospi, k tome i tradicionalni dukljanski pozdrav. Neprevodiv na druge jezike, a nema ni potrebe.

OKLASINA – pampurova baba. Njome se prvenstveno zatiskuju demidžane s vinom, pošto se oklasina prethodno ufaša u najlon.

OKLE – odakle? Kad sin ocu traži 5 dukljata da đevojku izvede na piće, otac mu obično šjekne: "Okle, iz prkna?”

OKTAVIJAN PAVIJAN – (inače, Crveni Hrvat), osnivač Duklje, bivši pimpekakator.

OMALITI – kad se roba ulježe, ili dijete ofrkne

OPRĐETI – obaviti seksualni čin na zadovoljavajući način

OPUVATI – dati sve od sebe za taulinom ili na poker.

ORIJENTACIJA

UZ NOS - odozdo

NIZ NOS - odozgo

ZA SOBOM - otpozadi

OSEKNUTI - dati nekome nešto što mu niko neće uzet

OFRKNUTI - porasti

PAZARIŠTE – tržni centar naizvan, na kojem poneka famelja često proda jedinog intelektualca iz kuće.

PARASIMPATIKUS – onaj kome su pare milije no drugome.

PAČARIZ – nesreća u sreći.

PENETRADŽIL – antibiotik u Duklju. Substanca mu je pretežno u tečnom stanju, koja se kao takva u guzicu penetrira manuelnijem putom, jednim odšječitim potezom, tako da se čuje samo ono – fik!

PETROVAČA – vrsta smokve koja rađa kad i jabuke petrovače. Smokva petrovača se razlikuje od jabuke petrovače po tome što je od nje mekša, a i lakše se žuli. Posle smokava petrovača nije dobro pit vodu, e moš da ubrekneš, ka da si se naijo đeteline. Zato, pamet u glavu, a nogu u prkno!

PEČA – silovit, hrabar čovjek. Nešto poput čuvenog Dukljanina Muse Kesedžije, dok nije sreo Kraljevića Marka.

PIPUN – tradicionalno dukljansko povrće koga svako u Duklju tretira ka voće (da Zećanima rečeš da je pipun povrće, nategli bi se). Vuče se po zemlji jer je lijen, i ne bi ga višio, da ga ne zalijevaju. Bili su ga metnuli na zastavu, no je stalno pada barjaktaru na glavu, pa su ga makli. Pipun je pipun, a dinja je lubenica. Zarija, bješe li Krkeljić, doktorira je na pipun, i to ne na bilo kojega, no na jednoga od devet kila. Ni disertacija mu nije bila lakča.

PIČKOPREŽNIK – najljepše mjesto na korzo. Terasa "Ribljega”. U srećna vremena i Prava Kiš-mala.

PIPERADA – skup Pipera koji se održava jednom u godinu, a jednom u Pipere.

PIPERI – rodni kraj vrsnijeh akademika, viteza od Teneće i nocioca štapa povazdan. Piperi nisu etnički potpuno čista dukljanska provincija. S tim u vezi postoji i jedna nelogičnost: pokoji Piper će za sebe i reć da je Dukljanin, ali Dukljanin teško da će za sebe reć da je Piper, ako nije baš iz Pipera. Piperu je more vazda do koljena – nije ima đe naučit da pliva. Udajom za Pipera žene postaju piperke, što je i normalno.

PIPERUS – vrsta materijala na kome je ispisan najstariji dukljanski manuskript - dukljanski ljetopiš.

PICA – prehrambeni artikal, ujedno i polni organ, zavisno od toga kako ga konzumiraš. Uzet picu na zub ne znači ništa grdno. Naprotiv! Picom se u Duklji hrani i tijelo i duša. Ima Dukljana koji bi za picu ne znam što ti dali.

PICIN DO – furuna u kojoj se pica obrađuje termički. U medicini, termin poznatiji ka Venerin brekčić, tj. brisani prostor koji dodi prije onoga proćepa iz kojega su rodom svi Dukljani redom, pa i oni iz boljijeh kuća.

PIŠ-PIŠ – muženje krave.

PIŠIJADA – banja Kopiljača.

PIŠIJADIKUS – erekcija.

PIŠOLOVKA – ženski polni organ.

POŽMIREP – ime od milja za fucmuta. Karakterna ličnost bez ljuckijeh osobina. Za njega se može reć da je i prdoklačina, što se za prdoklačinu ne bi moglo reć. Živi kako umije, jer ne zna za bolje. Nikad mu nije tako loše kako bi mu moglo bit, što, opet, nije tako loše, mada... Kad mu je dosadno, raščešava tuđa muda za nemale pare. Ne prima čekove. Sa ženom se fino slaže, osobito prekonoć. Vazda kaže oću, a sve radi naopako. Sa sobom nikad nije načisto – rijetko se kupa. Ako ćemo pošteno i nema se kad. Ova raca ljudi vrlo je rasprostranjena u Duklji, a pođekoji se infiltrira i u DANU. Požmirep voli sebe više od svakoga, a to u Duklji nije mana, no vrlina ka ipojedna. U slobodno vrijeme bavi se izvozom samoga sebe, ali nikad nije bez povratne karte. Najčešće se izvozi u Beograd, pretežno avionski – radi u saveznu vladu – neđe drugo ga ne bi ni primili, e je prepametan. A i kvario bi druge.

POLEMOS – vrsta davije do koje najčešće dolazi u skupštini, mada se u potonje vrijeme upražnjava i po kućama. Tu i tamo pojavi se u pisanom obliku. Prdnjava se uvijek diže protiv nekoga ili nečesa, a najčešće se završava isključivanjem mikrofona, ili po prknu.

POLITIČAR – biće dostojno prezrenja.

POMADA – ono što se maže svuđ bez na ljeb.

PORTIR – unutrašnji referent za pravilno usmjeravanje i adekvatno upućivanje prolazećeg kadra i stranki.

POPRNDUSIT – kad se sirotinja obogati, pa zaboravi kako je pređe bilo. Što će reći: fukara, kad se obogati, ne živi od uspomena.

PROĆEPAČA – debela žena, ima zguza na guz metar, voli da se gađe i da bača kamena s ramena, i tako to.

PR-NAKUR – homoseksualac

PR-NATUR – pasulj

PRVOPAMUŠKO – bingo

PRDAVAC – vrsta malokalibarskog mopeda s neznatnom potrošnjom goriva. Ka i svako drugo prevozno sredstvo u Duklju, i ovo zna da se presauhuje. Kad se presauhuje, neće ni kroka. A kad se gazda presauhuje, a i to se ponekad desi, e onda prdavac završi u plot, a gazda bere kupine ili maline, zavisno od toga od čega je plot i koje je doba godine. Ime je dobio po milozvučnom treptaju motora koji se, jedva čuje dok radi, a kad ne radi – uopšte!

PRDAVELA – zrakoplov.

PRDAK – ćošak, najčešće od prkna.

PRDAKANA – mjesto okupljanja sumnjivog svijeta, ne svojom voljom.

PRDAKLIJA – kafana.

PRDI-LAK – fina ruka, glazura.

PRDI-PAZAR – berza.

PRDIJANKA – knjiga dukljanskijeh junačkijeh pjesama koje sve zajedno čine junački ep pod nazivom "Hajdukljanske pjesme prastarijeh vrijemena”

PRDIKLE – državnik dukljanski, ostao u šjećanju mnogih, sve dok i oni nisu pokrepali.

PRDNJAVA – a) oblik komunikacije među akademski obrazovanim Dukljanima. b) više glagola povezanih u istu mirisnu cjelinu.

PRDOSAURUS – izumrla domaća životinja.

PRDOFON – telefon, mikrofon.

PRDIMIR – prvi dukljanski knjaz.

PRDULUM – saobraćajka.

PRIGANICA – neđe je zovu uštipak, a neđe ne. Priganice se dijele na one s medom i one bez. One bez meda se jedu sa sirom, a one s medom se jedu prije onijeh sa sirom. Biva i obrnuto, zavisno od toga s koje ti strane dođu priganice. One koje se prigaju na mas, duže ostaju meke. Neđe ih prave i s varenikom. Te su super! One s medom su slađe nego one bez.

PRĐETI – glagol koji živi u jednome proćepu, i rijetko kad se dalje čuje. Najčešće je izraz olakšanja, ali počesto zna da bude i krunski argument u skupštinskom perčinjanju. Kad Dukljani prdnu, to odjekne šire. Što se žena tiče, stvar je svedena u lokalne okvire. Svakome Dukljaninu najteže padaju kletve koje prate razvoj situacije. Od toga nisu pošteđeni ni oni koji se ufunjaju. Ođe donosimo neke odgovore koji su ušli u narod, a posle nisu šćeli iz njega da ižljegnu:



"Popij kafu, a ćikaru natakni na *urac!”

"Srećne su se davno otelile, a tvoja rika - traži bika!”

"Poljubi pjevačicu, pa joj krni jezik!”

"Pis, *urac ižjela!”

"Taj ti vjetar supu ladio!”

"Tun ti *urac!”

"Nos ti ga popio!”

"Ta ti kapisla nos zatisla!”

"Iz nje prdac, u nju *urac!”

"Slabo ti puca kako smo je napunili!”



- Pokupi čaure!

- Oću, a ti oladi cijev!

- Mo’š li prnut kad ti je unutra?

- Mogu, pa da ti izbijem sve zube.

- A, moj mali nema zuba.



A kad neko nije muzikalan, kažu: "Prdnula mu mečka u uvo!”

Ove i slične primjedbe u Duklju se shvataju vrlo ozbilno, pa se preporuča, pogotovo ako je jabanac u pitanje, da se stvar sfati ozbilno, ka što je i red.

Što bi reka jedan pa nijedan dukljanski akademik:

"Jes, valahi, ovaj život naka prdnjava!”

PUZDRO – kravata koja se nosi s kontra strane. Akademici je natiču o svečanijim prilikama i godišnjicama. Magare je nosi skromno - ispod repa, a akademik preko ramena – ukoso, ka lentu – da je svako može viđet. Nego što!

PUPAK – zlatna sredina svakoga Dukljanina bez obzira na uzrast. Pošto je svaki Dukljanin država za sebe (ustav im ga daje), od pupka pa na sve strane šire se mnoge, manje-više autonomne oblasti. Šjeverno je Rikavac, i Babin zub, a na krajnjem šjeveru – Mrtvo duboko; istočno je Sukuruć, još dalje zemlja Štipnije; malo niže pupka, na jug su Mrke; jugoistočno je Dupilo, a zapadno od pupka je Genitalija, država za kojom Dukljani povazdan tuže i plaču, sve dumajući kako da joj se prizaguziče, "No nam smeta more, popišam se posred njega” (Ekrem Ćosović, akademik). Kad gladi pupak srednjijem prstom, onda je Dukljanin dobre volje. Kad ga gladi britvom, bjež od njega! Pupak se, pogotovo ženski, koristi za ispitivanje terena preko koga se đeca, kad za to dođe vakat, prebačaju na slobodnu teritoriju.

RAD – kao takav, vrlo je malo zastupljen u Duklju. Stara dukljanska poslovica "Kome se radi, o glavi mu se radilo” i "Ko radi, ne vodi računa o sebe”, idu (pješke) u prilog teoriji da je rad štetan, a da od ležanja samo nema koristi. Teorija da je rad stvorio čovjeka, u Duklji nikad nije ozbilno shvaćena. Kažu, "da je rad stvorio čovjeka, magarac bi bio najveći gospodin”. Radom se bave samo oni koji ne mogu živjet od ležanja.

"Nijesam lud da rmbam cio vijek, pogotovo ako znam da me bog stvorio po svojoj slici i prilici. Nije ni on radio više no neđelju dana, pa viđi što je načinio.”

"Niko moj nikad nije radio, pa smo evo, bogu fala, svi živi i zdravi.”

(izjave Voja Priganice, dukljanskoga filosofa)

Dukljanin ni u seks nije rad da se oznoji: nikad se ne zna okle može propuh... Kad se vrne sa šjednika, obavezno se izuje, zbači sa sebe ganderobu, legne potrbuške i vikne:

– Ajde, ženo, oli se podvukovat?

Radom se u Duklji prvenstveno bave ljudi sa strane, tj. oni koji nisu dovoljno upoznati sa ovdašnjijem običajima. Uvriježeno je mišljenje da se radom ništa ne postiže, a da se može dosta izgubit, rečimo zdravlje... "Mnogi koji su radili, davno su pomrli.” – veli đed Puniša Peškov iz Dupila. A njemu je svaka na mjesto.

RASPIČ – šlic na ženskoj haljini.

RIGOLETO – opera, dosta česta u Duklju, pogotovo po ponoća. Učesnici mahom koriste dva prsta, a note ne mogu viđet očima; mnim da i ne znaju đe su.

RIJEČ PO RIJEČ – davija s kontinuitetom.

RKEKOKE – onomatopeja pojednostavljenog uzdisanja prilikom obrade ženskog polnog organa od strane pripadnika suprotnoga pola.

RODOLJUBIVOST – Dukljani najviše na svijetu vole svoj prolis jer se niđe ka tun *(tako je nastala riječ katun) ne osjećaju ka kod kuće.

ROMANTIKA – riječ ubačena iz inostranstva, tačnije s Karaburme, đe je doživljela klimaks. Naučno je utvrđeno da su je u Duklju, još u antičko doba, donijeli Gabelji. Otolen, vjerojatno, i njen naziv: Rom+Antika. Dukljani do osamdesete godine života uopšte nijesu romantični. Više su za ono: "Ko koga obali da mu ga uvali!”, ali zato žene jesu.

SAJT – mjesto okupljanja emancipovanijeh Dukljana. Kako je Dukljanima najmilije otis u Evropu (tu ne računamo šanere - oni najviše vole da idu u Italiju), ovo im je ispalo super: povazdan se prebačuju z guza na guz, a idu đe im je Milo. Kako ih je bog da inertne, najviše vole da se abe po Duklji, pa ćemo ođe pobrojat nekoliko najpošjećenijih sajtova, kao i njihove andrese.

www. chapurci 2. com. yu – virtuelno groblje. Dukljani se više ne kopaju ka što su se nekad kopali. Tačnije: više se uopšte ne kopaju, nego se sahranjuju na internet. Tako, kad se neko od rodbine za treće jutro, ili po godine, zaželi da obiđe grob i zalije ga vrelijem suzama, više ne mora da guzelja do groblja, po vrućini, ka što je ova današnja, nego se saglam prikopča na internet, otvori andresu Čepuraka, klikne mišem na parcelu pod rednim brojem tim i tim, pa, kad se pojavi, klikne na kućicu sa cvijećem, a otud navisti čas ispane polijepi buketić. Onda uzme, pa ga mišom položi na grob. Svako ko otvori sajt Čapurci, može viđet da familija redovno pošjećuje grob svoijeh najbližih. Ovim putem se izbjegava gužva na groblje, a i ljudi to očas obave.

www. supermarket. com.yu – omiljeno izletište dukljanskijeh domaćica. Ojdu u nabavku, a ne moraju da vuku korpu ili guraju kolica, nego: ovo oću, a ovo neću. Da bog pomože! Nema ni cegera. Da bog pomože!

Čujemo da su se i lupeži izvještili, pa kad kradu, više ne istrčavaju na teren, no lijepo šjede doma, pa ka i domaćice: ovo oću – ovo neću. Velim ti ja: da bog pomože! Niko se nizašto ne šjekira.

www.sexnaex.com.iyu! - ovaj čuveni sajt bavi se samozadovoljavanjem Dukljana. Njihov je moto: "Bolje ti je da koristiš ruku, nego čitavoga sebe!”

I to je ušlo u narod iz prve, na veliku radost žena, koje više ne moraju da se bave međunarodnim seksom, tj. da šire noge i tako upadaju na teritorije susjednijeh država. A kad se piče zguza, glavu uđenu u brda oko Duklje, tako da je seks poprilično siguran. Ne može se reć da se i one nisu polijepo snašle: kad se užele, potegnu miša, kliknu na kakvoga plastikanera, obično crnca (lude su za egzotičnijem tipovima). Stalno uzdišu:

"Uuuu, viđi ga što je virtuelan, jado moj! Zamisli, moja, klikneš mišom na njega, a njemu se digne, nalet ga bilo!”

Otkad su se navukle na internet, ne moš ih dobit na telefon, a ni ovako – nema šanse! Ne slaze š njega.

SAKETIĆI ZA CUKAR – brushalter. Komad garderobe, tačnije pomagalo za žene na svom mjestu, da im i sise budu iste takve. Dok nije pronađen ovaj parčić garderobe, žene su sise nosile pod miškom.

SAKETIĆ "ZANAKUR” – perzervativ, tj. kurtoon. U Duklji se nosi stalno (zbog dušmana), a upotrebljava rijetko. Dijele se na zimske, ljetnje, i u koloru. Zimski su malo deblji, a počesto su i suknjeni, što ženu itekako zna da razdraži. Ljetnji su, da ne vjeruješ, meki, ka da su svileni, i što je najvažnije - ne grebu. Ljeti se prave ženska đeca, a zimi muška. Zato su ženska đeca lijepa i slatkokurasta, a muška runjava i ponosita. Što se tiče saketića u koloru, oni su prvenstveno u raznim bojama, od kojih preovlađuje crvena, a zna se i sporadi česa.

SEKSUALNO AROGANTAN – impotentan bez lijeka.

SKOČIĐEVOJKA – članica folklornog društva.

SPAVATI – doći k sebi.

STAROSJEDELAC – onaj Dukljanin koji je ostario, prebačajući se z guza na guz.

STIMA – čast, dobrodošlica: Ono: "Šjedi, kad te đavo donio!”

STOKUPLJEVINA – pučanstvo sakupljeno na razne načine i sa raznijeh strana, najčešće bez konkursa. Dukljani su, na svoju veliku sreću, stokupljevina, zato se lijepo i slažu. Ali, što kaže Herodot, "sve do jednoga vakta”. Stokupljevina najviše voli izbore, a sve zbog parole poznate odranije:

"Hleba i cigara!”

STRIPTIZETA – žena koja nema što obuć, a i ono što ima neće da nosi, no ga skida.

STRYKO – očev brat.

SUZAVAC – žalosni gas. Najširu upotrebu naša na pokajanjima. Kad umre neka đedurina ili postarija baba, pa suza neće na oko, dadnu kakvom đetiću da u masu frlekne po koju bombicu, teke da đed zna da se nije džabe rađa. Kroz istoriju ovaj se gas često zloupotrebljava, a najčešće je korišćen za rašćerivanje Turaka na buljuke. Najviše ga ima u luku i MUP-u.

SULUNDAR – najgore mjesto za skrivanje boce s rakijom. Sulundar spada među bolje provodnike, naročito dima. Mačke ga u toku zimskog perioda koriste ka centralno grijanje, tako da se takav mačak među ukućanima naziva "kuminski”.

TAKSIRAT – bijeda, nevolja, nesreća i ostali sinonimi koji su usko povezani s toponimima.

"TANDARA-MANDARA” – najveća književna nagrada u Duklju. Nosioci ove nagrade čuveni su i po tome što su im govori prilikom uručenja po pravilu duži od nagrđenog djela.

TANTARE-KUNTARE – tu i tamo, pa i šire.

TENTATI – a) vrsta političkog govora. Pričati odmjereno, ali non-stop.

b) pričati bez prestanka (logoreja je nešto drugo).

TITULE

Pripadajuće titule u Akademiji i još neki manje-više opšti pojmovi

PRDALICA – akademik bez ijednog naučnog djela.

MALA PRDOKLAČINA – akademik koji se, s vremena na vrijeme, javlja s ponekim štivom po stručnijem časopisima.

VELJA PRDOKLAČINA – stariji akademik takođe bez naučnog djela.

PRDIVOJE – portparol akademije

MALI PRDOKLEAT – sekletar

VELJI PRDOKLEAT – prešjednik akademije

PRDOLECANJE – pristupna bešjeda

PRDOLJETNIK – almanah, godišnjak

PRDIKAONICA – mjesto sa koga se obraćaju ka pojedinci

PRDANIJA – statut akademije

PRDOSIJE – arhivar u akademiji

PRDOLOM – polemika

TRT-SENAT – Veliko vijeće

TRTENJE – drugarska kritika

PRDAKANA – mjesto đe čoek ide rad sebe, akademski njc.

PRDINTEROVA KOMISIJA (drugarsko vijeće) – tijelo koje se na toploti širi putem mirisa, a na hladnoći skuplja putem nosa.

UPITNIK ZA BUDUĆE ČKLENOVE AKADEMIJE



(pitanja se ne smiju preskakat)



1. Kako te vabe? / (prevod:) Ime i prezime

2. Kad ti je otac s majke zeca gađa? / Kad si se rodijo i je li ti ko pomaga tati?

3. Đe si na ležnik? / Ulica i broj, andresa?

4. Koliko puta ti je otac s majke vrat lomio? / Imaš li još braće i sestara?

5. Što imaš od zanata? / Školska sprema?

6. Oklen si šljega? / Iz koje si nahije?

7. Što si više voli: pljat oriza il đevojku s Meteriza? / Ovijem pitanjem se testiraju testisi)

8. Ćeraš li žene? / Kakva su ti vanbračna iskustva, i jesu li?

9. Biva li, da ti zorlija pobode nos u ledinu? / Da nijesi impontentan, daleko bilo?

10. Pada li ti teško kad ti se digne? / (prevod: izlišan)

11. Kad ti je žena više rada: kad ti se diže ili kad ti pada? / Vladaju li u vašoj porodici harmonični među sobni odnosi?

12. Kad priđeš ženi, š čime joj najprijed zagilićeš maštu? / Koja sredstva koristiš da bi doša do one rabote?

13. Kolko puta ti je žena gubila nevinos? / Koliko si dosad ima žena s kojima nisi mora pred matičara?)

14. Jesi li saučestvova u projektu "Srbi – daleko vam lijepa naša”? / Može li čoek bit samostalan ako mu se država nije odbučila?

15. Moš li nosit suknjeno pri tijelu? / Jesi li elergičan, i na koga?

16. Moš li prnut kad ti je unutra? / (Pitanje se odnosi samo na one koji bi voljeli da budu portparoli)

17. Znaju li ti doma da si ođe? / Kako ti je otac podnio činjenicu da si pametniji od njega?

18. U koji bi obor najvoli da te ućeramo? / Koja ti je uža specijalnost, ako nije tajna?)

19. Koji jezik posle dukljanskoga najviše respektuješ? / Prema kom jeziku si boleć: hrvackom, bošnjakačkom, srpskom, u saftu?)

20. Znaš li prevezat magare? / Jesi li još čemu vješt?)

21. Kad pušiš, što ti više žuti: brci ili prsti? / Kad pušiš, što ti više žuti: prsti ili brci?

22. Znaš li da "plivaš”? / Kako se snaodiš u politici?

23. A da roniš? / Roksaš li, pomalo?

24. Babino đevojačko prezime? (Radi preciznosti: pod uslovom da se udavala)

TURIZAM – turizam je kao grana vrlo razvijen, a sve zahvaljujući prirodnim ljepotama kojih ima dosta. Zimi kako-tako, ali ljeti, ne moš proć od gosti. Bude godina, pa nema nikoga sa strane, ali hoteli su jednako puni, jer su turistički radnici veliki domišljani. Zimi, one sa šjevera, vode na more, da ne propane sezona; ljeti, one s mora, ćeraju autobusima na šjever. Manju količinu izbače u Kolašin, a većinu zapane Durmitor, ako prije toga ne ukrka snijeg. Kad dođe česovi stranac (kad omaši Dubrovnik, nema đe no u Duklju), da vidiš čuda: niko mu se ne veseli – neće niko ni da ga primi, jado moj! A ko bi ga primio, kad ga ne poznaje. Ne bi ni ja, bogomi!

UPUTSTVA TURISTIČKE AGENCIJE - STRUKO UOKO -

SVIJEM ZAINTERESOVANIJEM MUŠTERIJAMA



1. Na dukljanskom primorju najbolje ćete se proves, ako budete šjeđeli doma, a pare pošljete poštom. To je jedini način da izbjegnete sve neprijatnosti (domaćin, tj. mi, će zadovoljno trljat ruke, češući muda neđe u ladovinu).

2. U Duklju treba obavezno otis – da biste shvatili kako je i kod kuće lepo.

3. Kad vam za kafu i kišjelu odrape 5 eura, nemote se zaprepastit. Naprotiv.

4. Konobaru ne smijete ništa poručit, dok ne izvidite čegović je. Porudžbina od Srba mu najteže pada. Tu pare ne pomažu.

5. Nemote se žalit ako vam krevet naplate 20 eura. Uđite u bilo koju beogradsku prodavnicu nameštaja i uvjerićete se da su u njima kreveti mnogo skuplji. S tim što se oni dukljanski ne iznose iz kuće, nego vas čekaju kad se, jedva čekajući, dogodine opet dovučete da gi popunite.

6. Treba znati da Duklja jes malena, al je čašna i poštena! Ko drugačije tu stvar shvata, taj ne voli Dukljane, pod garantu!

7. Dukljani su jednom nogom u Evropu. Onu drugu su prebačili preko one koja je u Evropi, tako da nema nijednog razloga da ne savijemo po jedan.

Nemote se začudit, kad stignete u Duklju, ako domaćin ne bude momentalno kod kuće. Vrlo su gostoljubivi – vrnuće se makar da vi poželi srećan put. I da vam uzme pare, naravski.

Čujamo da po Srbiji, kad je sezona, kruže razni proglasi. Ođe donosimo samo neke, da ik lakše prepoznate, kako ne bi obraćali pažnju na one koji nijesu orginal.

– Ko u Duklji odšjedne, taj našjedne.

– Svako ko je letovao u Duklji živ se pojeo. Toliko je sve skupo...

– Dukljani i Srbi su topla braća. Vole se samo ljeti...

– Idite u Duklju dok se nije otcijepila. Kad se otcijepi, ko zna oćete li je nać na isto mjesto.

– Obavezno se istuširajte prije no što krenete na put. Tuširanje se u Duklju tretira ka luksuz, a tako se i oporezuje. Domaćin na to obično kaže: "Pored ovoliko mora, ti bi da se tuširaš. Jebi mi oca, ako si normalan! Ja ti, vala, pored mora, tuš ne bih ni pogleda. ”

– Dukljani rade samo onda kad Srbi idu na odmor, tako da ni po tem pitanju nisu kompatibilni, što je još jedan od H razloga da ove dvije stare države na budućnost gledaju drugijem očima, i što je najvažnije - svako iz svoje glave, sa onim jednim okom.

– Duklja je prirodno lijepa. U njojzi je turizam kao grana veoma razvijen. Tamo svaka baba, kad stigne gost, zna da bekne: "Dobro doša, kad te đavo donio!"; a kad ojde: "Ajde, ne vrta se, nako dogodine u isto vrijeme!”

– Eh, da su Turci bili lukavi, pa da su došli preko neke agencije, ostali bi, ne petsto godina, nego i potamo se!

– Turisti koji poslednji dođu u Duklju, uvijek prvi ojdu.



ĆENOVNIK VIĐENIJIH USLUGA

Pranje 1 noge..........................................................................1 € (teke da nije džabe)

Pranje 2 noge..................................................................... 2 € (za dvije nije mnogo)

Pranje 4 noge .............................................................................. 3 € (ovo je raritet)

Kupanje samoga sebe (tzv. tuširanje) .............................. 5 € (ne štedi na sebi)

Samo ispod pazuha.................................................................4 € (grdan je pristup)

Pranje glave........................................................................ 10 € (neispitan teren)

Ispiranje mozga.......................................................................... 0 € (više no džabe)

Depilacija muda.................................................................... 100 € (svjecka stvar!)

Čupanje dlaka iz nosa.........................................1 dlaka = 1 Cent (pa, ko izdrži)

Čupanje obrvica....................................................................18 € (blagoš ženama)

Brčkanje u more............................................................................. 0 € (sve za narod)

Skakanje s trambuline + osiguranje......................... 0 +100 € (pazi se, jado moj)

Kurutur (fazoniranje novčanika).............................................50 € (zasad ideja)

Tepanje đeci................................................................................ 5 € (najomiljenije)

TUTUŠ – osoba muškoga pola i polovnog obrazovanja. Tutuš nema problema ni sa kim, svi imaju š njim. Poznaćete ga po tome što vazda sa sobom nosi češalj i malo ogledalo u koje, prije upotrebe, hukne, očisti ga rukavom, a onda vrne nazad u džep, jer su mu za češljanje potrebne obije ruke.

TREAZAN – umoran od života, umoran od kafana.

TRINGO NOV – ka iz prodavnice.

TRIPER - termin koji u upotrebu ulazi neadekvatnim smještanjem polnoga organa na mjesto koje nije u dovoljnoj mjeri higijensko. Triper može dobit svako od svakoga, ali samo pod jednim uslovom – da ga neko ima. Ka venerična bolest najčešće dolazi do izražaja kad se ljubaf vodi na brzinu. Otud ona narodna "ljubav nema oči”. Triper za čoeka i nije toliko opasan koliko su posledice njegove nedostojne jednoga Dukljanina. Niko, pod garantu, ne voli da mu fiskaju injekcije u prkno. Ne zna se tačno okle se dovuka na ove teritorije, ali je toplo prihvaćen, pa je osta, što će! Nije to prvi put da se tradicionalno dukljansko gostoprimstvo, istima obilo o ademovicu.

TRT LUKRECIJE NAKAR – najveći duklijanski pojet.

TRTNUTO – poslato faksom.

TRTOLOVAC – nos.

TUNJEL – najčešće upražnjavani građevinski poduhvat u Duklju. Nepodijeljeno je mišlenje (nisu stigli da ga podijele), da će se lakše unić u Evropu ako država bude ličila na švajcarski sir. Tunjel ima dva kraja od kojih je jedan kraj s ove strane, a drugi s one tamo.

ĆIKO – stric.

ĆITILE – pljunuti otac, ili đed.

ĆOLAV – bez sijedih i bilo koijeh drugijeh dlačica.

ĆOTEK – jedinica vaspitne mjere. Najčešće se upotrebljava na mirnim demonstracijama protiv vlasti. Najveći procvat doživljela po rebrima, a manifestuje se kako se namjestiš.

ĆUSKIJA – malo veća čačkalica, prvenstveno za kam.

ĆUSTEK – visok čovjek dijametralno suprotne inteligencije.

ĆUTUK – dukljanski slobodni intelektualac. Bivše lijevo krilo "Veleža”. Želi sve najbolje prvo sebi, a onda i drugima. Još uvijek koristi orahovo ulje za kosu. "Brion” mu najviše prija našte srca, kao i posle brijanja.

UBAĆITI SE – isto što i usavrdačiti se, samo kazano svoijem riječima.

UBROĆITI – smračiti se prije no što mrkne.

UJO – majkin brat

USAVRDAČITI SE – ispraviti se, doći do izražaja, ako se drukče ne može. Otud se i za muškobanjasti polni organ često kaže "savrdak”.

FASNO – za aperaciju.

FAMELJA – porodica, kako uža tako i šira.

FEMINISTKINJA – ženska osoba suprotnoga pola, mada nije obavezno. Kad ižljegne u javnos, voli da pripaše muda (kitu dobije posle, u obliku cvijeća). Zahvaljujući njima, kurčenje nije više samo muški posa. Najčešće je sama sebi muž, što je više ekonomično no što se može trpjet. Sa ženama se ne druži, a sa muškima se davija. Po pravilu ima runjave pojedine djelove tijela, pa im isti, zbog te činjenice služe za brijanje. Bore se za ravnopravnost polova – da se i šjeverni pol naseli pingvinima, a ne samo južni. Za međede ih boli klitoris.

FIK – ono kad metak izide iz cijevi, pa dok dođe tamo đe je krenuo.

FISLIĐEN – zelen bosioče.

FOJKOŠA – košarkašica.

FRKUNČIĆ – đetić koji je uljega u pubertet.

FRNJOK – jači udarac prstom (kad se veliki prst podavije ispod palca). Omiljen u politici. Tretira se ka "opomena pred isključenje”.

FRTUTMA – kombinacija raznijeh neprijatnijeh dešavanja koje se ponajčešće svima obiju o glavu, a nekizima i o prknu.

HISKA – vriska, rka. Radost izražena neartikulisanim glasovima koji kad se ujedine pod kontrolom onoga ko ih ispušta, postaju izliv radosti koji se u Duklju skraćeno naziva hiska.

HUHE HOHE – suve smokve (po B. V.).

CEREMONDIJAL – obred u kome učestvuje lice s ušima a bez nosa, koje se zove Plop. Dok pjevuši manitvu, klanja se lijevo i desno, s rukama na kukovima, a usput se i razgibava. Ovih dana se U Duklju razvila velika polemika između Modernista i Tradicionalista. Modernisti su za to da se uvede virtuelni plop, jer, vele, ako je crkva virtuelna, što bi falilo plopu da bude isti takav. Tradicionalisti se bune protiv toga, govoreći "Ajde jadan, to ti je ka nečesova igrica”.

CIGARETA – moneta za potkusurivanje. Donosi pare, pušio ne pušio.

CINGAR – cigareta domaće proizvodnje koja nije namijenjena švercu. Najčešće se konzumira po selima oko Duklje, đe još nije dopro glas da pušenje ne škodi zdravlju koliko duvan.

CNP – mjesto đe se održavaju priredbe. Dukljani najviše vole da igraju sami sebe. Imaju dva režisera, koji se mijenjaju ka na macu. Gledalaca rijetko kad bude više no glumaca. Jedina mana CNP-a je ta što glavni ulaz ne gleda na korzo, tako da onaj ko bi i pogleda koji komad igra, mora da zaobiđe cipancijelo pozorište, a ođe je malo onih koji će za umjetnost podnijet toliku žrtvu. Ne bi ni ja, da me ko pita.

CREVLJE – cipele bilo koje marke, a najbolje su "Paćoti” ili "Versaće”. Dukljani crevlje obično nose na zadnjim nogama, jer na prednje grabe u Evropu.

CPC – (skraćeno: tzv.) - vjersko udruženje na nervnoj bazi. Najveći broj vljernika, a nema ih mnogo, i dan-danas se liječi po raznijem osnovima. I govedo ćeš prije odvić od trave, no neke od njih.

CPC je do te mjere masovna organizacija da su povazdan zajedno. Vjeruju u boga koliko i on u njih. Ne idu u crkvu, no u nju upadaju. Veliko je pitanje kad će počet da uskaču u džamije: tamo njima je jedan bog malo. Žive u nadi da će se jednoga dana osamostalit, a crkve pretvorit u osamostane. I dosad su šćeli da se odvoje, no i mrzi da kopaju.

Dukljanina ćeš poznat po tome što se krsti z dva prsta, palcem i kažiprstom, smotanim u kotur, ka da su iz "Podravke”. U crkvu idu samo kad ne naodi, i to samo po danu - noću više vole da pošjete česovi kafić ili kakvu đojčicu.

CPC je, ka što je svima poznato, prva virtuelna crkva u svijet. Najpoznatiji svetac im je, zasad i jedini, Sajmon Templer, poznatiji ka Sve Ti Đoka ili samo Svetac. Njegov kult začeo se u gaćama, a oni koji ga stimaju, mole mu se počesto, i đe bilo, najčešće kad žubore.

CPC inače nema svoijeh službenijeh prostorija, no je odnedavno uzela pod kiriju sajt na Internet, pa preko njega djejstvuje.

Vjernik CPC-a, se postaje tako što odguzeljaš u najbliži MUP i tamo popuniš formular u obliku pristupnice. Tijem papirom se učlanjuješ, a kad se učlaniš moš njim otrijet artenicu – finoga je tkanja. Ja ti jemac!

Dukljani u crkvu najviše vole da idu ljeti, kad je većina po odmora, pa nema naloge, a naizvan se od muva ne može živjet.

Otkad je uveden Internet, i taj lijepi običaj se polako gubi. Crkvi se ne daju nikakvi prilozi – osim troška posjete vep-sajtu, vjernik nema drugijeh izdataka kao takvijeh.

ČEČERAV – kovrdžav bez ostatka.

ČEŠLJARICA – osoba ženskoga pola (po Đ. Ivanoviću).

ČIK – ćik na dukljanskoj čakavici.

ČOMIGA – v. čomiga.

DŽANJA – niža klasa od turgonja

DŽOGING – insistiranje na fizičkoj aktivnosti putem trotoara i ostalijeh slobodnijeh površina.

DŽONI – ime bilo kojag stranca u Duklji.

DŽONDŽULA – v. čomiga.

DŽULOV – naučnik koji je izmislio Džul, tj. jedinicu mjere bez koje se ne bi znalo koliko se, kad, i iz kojijeh razloga radi, bez obzira da li su razlozi opravdani ili neopravdani. U Duklju nikad nije zaživljela, a zna se i zašto.

DŽUPA – rkina.

ŠAMŠAL – prezime (a i posle zime).

ŠANER – violentni dinarski tip koji je preša na evro. Vazda je obučen po potonjoj modi. Spava obučen tako da je vazda spreman polećeti. Protezu nosi samo kad ide preko lokve.

ŠIPTAR – pola čoek, pola jaje.

ŠKOLSTVO – o školi se u Duklji vodi računa ka niđe. Prostorije se svake godine kreče. Meću se novi prozori koje đeca preko godine iskrljaju. Klupe se pojačavaju šipkama. U stvari, sve se radi da bi đeci bilo bolje, i opet neće pustu da je otvore. Stoga nikoga i ne čudi što jedino prešjednik akademije ima svojih osam razreda škole. Ostalizi dođu po dvojica-trojica na jednu diplomu, a i to dosta rijetko. Ali, kakvi su da su, akademija bež njih ne može. Problem nastaje kad ko uoči da oće akademiku nešto da pane na pamet. E, te trke, mili brate! Ne moš ih povatat! Sve jedan preko drugoga! Da se poprcaju! Vele: Ako to što je krenulo da mu pada na pamet promaši, nijedan od nas neće preteć! To je, vele upućeni, jedan od osnovnijeh razloga što škola nikad nije puštila dublje korijenje u Duklju. Danas je ta stvar demokracki riješena: svaki Dukljanin na dan svojega punoljestva dobije diplomu o završenom fakultetu, sviđalo se to njemu ili ne. Potlje polaže ispite: ono, kad se ima kad i ako se to ne kosi s vječito prisutnijem obavezama.

ŠONTAV – cotav

ŠTEDIMLIJA – Dukljanin koji pare ne drži ispod slamarice, no i je bačio na knjižicu.

ŠUP KARTA – otkaz.

ŠUPAK – Ahilova peta svakoga časnoga Dukljanina.

ŠUPULIKA – rupica.

ŠUŠKAVAC – novčanik.

ŠJ – najskuplje slovo u Duklju, stoga i nije adekvatno raspoređeno. Čuva se ka za lijek. Jedino slovo u svijet koje se drži u banku.

ŠJEĐETI – glagol-imperativ.

ŠJEKIRA – instrumenat za cijepanje drva.

ŠJEKIRACIJA – cijepanje drva.

ŠJENOKOS – trava u pokošenoj formi.

ŠJUTRA – ovo ka danas, a nije juče, no da se malo strpiš.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 7 gostiju