In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Bruno Ganc

Švajcarski glumac Bruno Ganc, jedan od najpoznatijih evropskih glumaca svih vremena, preminuo je u 77. godini u Cirihu, javio je Frankfurter algemajne cajtung.
"Bruno Ganc je preminuo u svom domu u Cirihu u 77. godini života“, potvrdila je za dnevnik agentkinja poznatog glumca.
Ganc je već duže vreme bolovao od raka.
Bruno Ganc je spadao među najistaknutije glumce s nemačkog govornog područja i decenijama je radio sa uticajnim pozorišnim rediteljima poput Petera Zadeka ili Klausa Pejmana.
Međunarodnu reputaciju stekao je filmskim ulogama, pre svega ulogom Adolfa Hitlera u filmu "Hitler: Konačan pad", ali i glavnom ulogom u filmu "Nebo iznad Berlina" Vima Vendersa.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Poginuo Šaban Šaulić, legenda narodne muzike

Pevač narodne muzike Šaban Šaulić poginuo je danas u teškoj saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj, prenose beogradski mediji.

Prema pisanju Blica, nesreća se dogodila u gradu Bilefeldu, u Nemačkoj.

Zvezda narodne muzike u kolima je, prema nezvaničnim informacijama koje je dobio portal Telegraf, bio sa vozačem i kumom, a nesreća se dogodila posle nastupa u Bilefeldu, kada je krenuo na aerodrom.

Ovu vest potvrdio je za Novosti Šaulićev zet Bata Mirković.

Šaban Šaulić bio je muzičar i producent. U toku karijere u medijima i od publike je dobio nadimak "kralj narodne muzike".

Rođen je 6. septembra 1951. godine u Šapcu. Živeo je i radio u Beogradu. Imao je troje dece.

Prvi album Šabana Šaulića je izašao 1969. godine, kada je imao osamnaest godina. Godine 1985. Rade Vučković je napisao pesmu "Gordana" koju je Šaban posvetio svojoj supruzi.

Pesme "Dođi da ostarimo zajedno" i "Dva galeba bela" smatraju se jednim od najboljih ikad otpevanih narodnih pesama.

Osim ovih pesama, veliki hitovi Šabana Šaulića su bili i "Uvenuće narcis beli", "Sine", "Danima te čekam", "Snežana", "Odlaziš, odlaziš", "Pozn'o bih te međ' hiljadu žena" i druge.

Pojavio se u filmu "Sok od šljiva" 1981. godine.

Održao je brojne koncerte i nastupe u zemlji i regionu a koncertom u Beogradskoj areni 6. oktobra 2018. godine obeležio je predeset godina karijere.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo pesnik Dobrica Erić

BEOGRAD - Dobrica Erić je preminuo danas u Beogradu u 83. godini života, posle duže bolesti i izostajanja iz javnog i književnog života, potvrdila je Tanjugu porodica. Bio je jedan od najpopularnijih pesnika za decu i odrasle u drugoj polovini 20. i početkom 21. veka.

Dobrica Erić rođen je u selu Donja Crnuća u Gornjoj Gruži (kod Gornjeg Milanovca). Roditelji - šumadijski seljaci Miloš i Radmila.

Završio je četiri razreda osnovne škole u Vraćevšnici i oprobao sreću - kako sam kaže - u mnogim zanatima...

Svojim bogatim stvaralaštvom na svojevrstan način obeležava življenje na šumadijskom i srpskom prostoru. On je pesnik, prozni i dramski pisac, lirski zdravičar Gruže, slikar prirode, sela, detinjstva i ljubavi, pisac pesama za decu.

Nezaobilazan je u antologijama i udžbenicima. Piše poeziju i prozu, pesme za decu, sarađuje u brojnim listovima i časopisima i često govori svoje pesme u raznim prilikama.

Prvu zbirku pesama objavio 1959. godine a do danas više od stotinu knjiga poezije, proze, antologija, slikovnica,...

Pesme su mu ušle u čitanke, antologije, školske lektire.

Dobitnik je niza značajnih nagrada i priznanja: Mlado pokoljenje, Goranov venac, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Neven, Vukova Nagrada.

Otišao velikan po kojem se naša kultura prepoznaje

Otišao je veliki pesnik čije opus obogatio živote različitim generacijama koje su živele na ovim prostorima, složili su se u izjavi za Tanjug dečiji pisac Ljubivoje Ršumović i televizijski voditelj i kompozitor Minja Subota na vest da je preminuo dečiji pesnik Dobrica Erić.

Ršumović kaže da je Erić sa pravom imao titulu "Saradnik sunca" koju su nosili svi koji su bili na tragu stvaralaštva Duška Radovića.

"Dobrica je bio jedan od temelja naše kulture iz čije poezije su deca učila najbolje o životu. Bio je pesnik i pripovedač, vrhunski narator i čovek kojeg su školarci obožavali. Ovo je veliki gubitak za našu kulturu, a naročito za nas njegove prijatelje" kazao je Ršumović.

Minja Subota je sa velikom tugom primio vest da je preminuo pesnik Dobrica Erić.

"Komponovao sam muziku za mnogo njegovih pesama. On je pisao školske himne uz koje su stasavale generacije đaka u Jugoslaviji. Sve svoje stihove je znao napamet i dešavalo se da na školskim priredbama deca traže bis kada bi završio recitovanje svojim pesama. Dobrica je bio jedan od velikana po kojima se naša kultura prepoznaje" kazao je Minja Subota.

Vukosavljević uputio telegram saučešća

Ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavlјević uputio je telegram saučešća, povodom smrti književnika Dobrice Erića sledeće sadržine:

„U ime Ministarstva kulture i informisanja i u svoje lično ime izražavam duboko saučešće porodici, prijatelјima i brojnim poštovaocima književnika Dobrice Erića. Dobrica Erić je bio živi lirski izvor našeg narodnog duha, neodolјivi pesnik zavičajnih šumadijskih predela, oduševlјeni glas u slavu života i rađanja, ali i gorki glas pobune protiv nepravde učinjene njegovom slobodarskom narodu. Plenio je i doticao duše slušalaca i čitalaca svih naraštaja, uz njegovu pesmu svi su postajali neposredniji i bezazleniji. Pamtićemo njegove reči kao izrasle iz naše rodne i rođene zemlјe".

SKZ: Erić je znamenita figura srpske poezije

Dobrica Erić je znamenita figura srpske poezije i u dobu Desanke Maksimović, Vaska Pope, Stevana Raičkovića i Brane Petrovića imao je svoj originalni lik i reč, prepoznatljivu i snažnu da se nije morao potpisivati, navedeno je u saopštenju Srpske književne zadruge koja je objavila niz Erićevih knjiga, a 2017. "Izabrane pesme" u plavoj ediciji "Kolo".

Započeo je pesnički put ranom zbirkom "Svet u suncokretu", izdanje Matice srpske 1959. godine.

Rođen u Donjoj Crnući, u Gornjoj Gruži, postao je pesnik zemlje - Šumadije, Srbije i svih srpskih zemalja i krajeva.

Dobrica Erić je bio prirodni izdanak srpske poezije, rođen u okrilju usmenog pesništva, bogomdani dar, čarobnjak pesničke reči i lirske muzike, ističu iz SKZ-a.

Startovao je kao najuspešniji predstavnik pokreta "Srpski pesnici na selu" čiji su pokrovitelji i promoteri bili učeni intelektualci dr Dragiša Vitošević i prof. dr Vladeta Košutić.

Sa Vitoševićem je sastavio cvetnik srpskih pesnika sa sela "Orfej među šljivama", ali je uskoro nadrastao i svojim darom prevazišao ceo pokret i postao pokret sam po sebi - brojnim knjigama, nastupima, ukupnim pesničkim životom.

Za više od pola veka pevanja, napisao je i objavio stotinak knjiga - poezije, proze, za decu i odrasle: "Vinogradar", "Stari seljački kalendar", "Stražar na suncu", "Serbia koje ima", "Buklija", "Pesma o rataru", "Stari srpski kalendar", "Večni kratkovečnici", "Sricanje Žene", "Padanje zvezda", "Tri sonetna venca", "Kosač peva pod krošnjama", "Kuća za moga brata", "Roždestvo Ratarevo", "Krunisanje" u biblioteci "Reč i misao", "Bunar za prijatelje", "Plači, voljena zemljo", "Trava je uvek mlada", "Razapeta Zemlja", "Ruža vetrova", "Brojanice iz Gračanice".

Njegove knjige za decu imale su veliku popularanost i mnoga izdanja.

S velikim brojem pesama ušao je u "Antologiju srpske poezije za decu" Dušana Radovića, s kojim je uređivao časopis "Poletarac".

U srpskoj poeziji za decu ostavio je neizbrisiv trag i originalan opus, između ostalog: "Vašar u Topoli", Slavuj i sunce" "Ogrlica od grlica", "Leto u Kalipolju", "Frula zlatokrila", "Od ratara do zlatara", "Dobrica čobanska torbica", "Torba sa pet spratova", "Pesme o svicima", "Dolina suncokreta" i druge.

Dela Dobrice Erića objavljena su u 20 knjiga - 10 za decu, 10 za odrasle.

"Na početku ratova krajem 20. veka Dobrica Erić je prešao Drinu i pesmom hrabrio i razonodio svoj narod. Plemenitost, lepota i raskoš njegovog pesništva pribavili su mu ozbiljan ugled - čitaoci i poštovaoci ovenčali su ga neprolaznim pesničkim vencem", istaknuto je u saopštenju SKZ-a.

Srpska književna zadruga smatra ga jednim od najvećih pesnika ovog doba koji je u ovoj staroj ustanovi dovršio svoj životni-književni put.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula glumica Bibi Anderson

Švedska glumica Bibi Anderson preminula je u 83. godini, saopštio je danas švedski Filmski institut.

Slika

Anderson, poznata po ulogama u filmovima svog zemljaka Ingmara Bergmana, preminula je u nedelju, a iza sebe je ostavila ćerku Dženi i trećeg supruga Gabrijela Mora Baezu.

Najzapaženije uloge ostvarila je u Bergmanovim filmovima "Sedmi pečat" (1957), "Divlje jagode" (1957) i "Persona" (1966).

Bibi Anderson rođena je 1935. godine kao Berit Elisabet Anderson, a poznata je po brojnim filmovima i saradnji s rediteljima poput Džona Hjustona i Roberta Altmana.

Pre devet godina povukla se sa javne scene nakon preživljenog moždanog udara.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

PREMINUO VOJA MIRIĆ: Odlazak upečatljivog Ahmeda Nurudina

Napustio nas je Voja Mirić (1933-2019), glumac koji je ostvario veliki broj uloga u zlatnom dobu naše kinematografije. Uprkos popularnosti, sredinom osamdesetih napustio je glumu i povukao se u miran živo

Slika

U BEOGRADU je u utorak preminuo glumac Voja Mirić, koji je u zlatnim godinama naše kinematografije ostvario veliki broj uloga. Ipak, film "Derviš i smrt" i uloga Ahmeda Nurudina posebno su u pamćenje starijih gledalaca utisnuli njegov markantni lik. Uprkos popularnosti, sredinom osamdesetih napustio je glumu i povukao se u miran život, daleko do svetlosti pozornice i filmskih reflektora.

Na scenu je stupio čudnom igrom slučaja: kao gimnazijalac kruševačke gimnazije otišao je s prijateljem na probu nove predstave gradskog pozorišta i dobio ulogu - starca od osamdeset godina. Ubrzo se s bratom preselio u Beograd, upisao u "Abrašević", a onda i na Akademiju:

- I tu sam slučajno došao. Želeo sam da studiram građevinu ili arhitekturu, moji su hteli da budem pravnik, a ja otišao na glumu - pričao je kasnije.

Diplomirao je u klasi profesora Tanhofera, počeo u novosadskom pozorištu, ali je posle odsluženog vojnog roka nastavio u Beogradskom dramskom, da bi se na kraju otisnuo u "slobodnjake". Na filmu je odigrao pedesetak uloga (desetak glavnih), 1964. godine osvojio je Srebrnu arenu za film "Službeni položaj" Fadila Hadžića, a deset godina potom i Zlatnu arenu za "Derviš i smrt" Zdravka Velimirovića.

Za mnoge je neočekivano, suviše rano, odustao od glume. Posle prestanka umetničke karijere pokazao je dobre organizatorske sposobnosti u Pozorištu na Terazijama, a potom i kao direktor "Ineks filma".

- Došle su nove generacije, zaista izvanredne, ona iz češke škole, rediteljska, koja je, naravno, imala i svoju generaciju glumaca. Mi smo bili već stariji. A onda je došlo i do smanjenja posla - jednostavno je objasnio u jednom novinskom razgovoru svoje razloge odlaska sa scene Voja Mirić, mirni i jednostavni čovek koji je za sebe nekom prilikom rekao i ovo:

"Nikada se nisam mnogo oduševljavao, niti me je bilo šta u životu moglo da obeshrabriti..."

"OTPISANI"...

ZAPAŽENE uloge Mirić je ostvario u ostvarenjima "Čudna devojka", "Dani iskušenja", "Do pobede i dalje", "Sretni umiru dvaput", "Izdanci iz opaljenog grma", "Valter brani Sarajevo", "Otpisani", "Vrhovi Zelengore", "U sukobu", "Dvoboj za južnu prugu", "Neka druga žena", "Odlazak ratnika, povratak maršala"...
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo slikar Petar Omčikus

Slikar i član SANU Petar Omčikus preminuo je u 93. godini, objavio je sinoć RTS.

Omčikus je rođen 1926. godine u Sušaku kod Rijeke. Od 1937. živeo je u Beogradu. Posle Drugog svetskog rata je započeo slikarske studije na Akademiji likovnih umetnosti, kod profesora Ivana Tabakovića.

Zajedno sa suprugom, slikarkom Kosom Bokšan, napustio je studije slikarstva i odlazi u Zadar, u kome postaje jedan od osnivača Zadarske grupe, u kojoj su se nalazili i Mića Popović, Vera Božičković, Bata Mihailović, Ljubinka Jovanović.

Posle šestomesečnog boravka u Zadru, vratio se u Beograd i priključio se Grupi Jedanaestorica, a svoju prvu samostalnu izložbu priredio je 1951. godine.

Neposredno posle toga, Petar Omčikus 1952. godine sa Kosarom Bokšan napušta Jugoslaviju i definitivno se seli u Pariz. Od 1965. godine povremeno borave u Vela Luci na Korčuli gde organizuju brojne međunarodne susrete umetnika, filozofa i kritičara.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Умро Михаило Миша Јанкетић

У Београду је данас у 80. години преминуо један од највећих српских и југословенских глумаца Михаило Миша Јанкетић, саопштила је његова матична кућа — Југословенско драмско позориште (ЈДП).

„У раскошно богатој каријери одиграо је преко стотину улога у позоришту, највише у свом Југословенском драмском. Огроман траг оставио је и на филму, телевизији и радију. Добитник је свих најзначајнијих глумачких и друштвених признања: „Добричиног прстена“, „Октобарске награде“, четири „Стеријине награде“, „Награде ’Павле Вујисић‘ за животно дело“, каже се у саопштењу ЈДП-а.

Прву улогу на сцени ЈДП-а одиграо је у представи „Ричард III“ 1961, а следеће године је постао члан тог позоришта, у којем је остао до 1998. године и у којем је остварио преко шездесет улога.

Последњу премијеру Миша Јанкетић је имао на 70. годишњицу Југословенског драмског позоришта као Крнец у представи „Краљ Бетајнове“ (2018).

Рођен је 24. маја 1938. године у Новом Саду. Гимназију је завршио у Београду. Уписао је студије књижевности на Филозофском факултету у Београду, али је после три године, 1958. постао студент глуме на Академији за позориште, радио, филм и телевизију. Дипломирао је 1962. године у класи професора Мате Милошевића.

На сценама ЈДП-а био је Иго у „Прљавим рукама“ Ж. П. Сартра, Урош V у „Смрти Уроша V“ С. Стефановића, Љуба Врапче у представи „Кад су цветале тикве“ Д. Михаиловића, Раскољников у „Злочину и казни“ Ф. М. Достојевског, Стенли у „Трамвају званом жеља“ Т. Виљамса, Хорват у Крлежином „Вучјаку“, Алесандро Медичи у „Лоренцачу“ Де Мисеа, Војвода Мишић у „Колубарској бици“ и „Ваљевској болници“ Д. Ћосића, Благоје у „Путујућем позоришту Шопаловић“ Љ. Симовића, Гавриловић у Стеријиним „Родољупцима“ (1986), градоначелник у Гогољевом „Ревизору“, Јеврем Прокић у „Народном посланику“ и Обрад Ђорђевић у „Тако је морало бити“ Б. Нушића…

Добитник је годишњих награда Југословенског драмског позоришта за улоге Бориса Аненкова („Праведници“), Бредлија („Покопано дете“), Исуса („Некрштен дан“), Живојина Мишића („Колубарска битка“), Гавриловића („Родољупци“), Мајора Божића („Сеобе“), градоначелника („Ревизор“), Јеврема Прокића („Народни посланик“).

С великим успехом играо је и на сценама других позоришта (Атеље 212, Народно позориште, Београдско драмско позориште, Српско народно позориште, Звездара театар…).

Октобарска награда града Београда додељена му је за улогу Раскољникова у „Злочину и казни“ 1971, Стеријине награде добио је за улоге Јагоша Краља („Клаустрофобична комедија“, 1987, Звездара театар), Јеврема Прокића („Народни посланик“, 1991), Књаза Николе („Принцеза Ксенија од Црне Горе“, 1994, Црногорско народно позориште) и Чика Драгог („Смртоносна мотористика“, 2005, Атеље 212).

Добитник је и награда: „Јоаким Вујић“, „Миливоје Живановић“, „Раша Плаовић“, „Љубиша Јовановић 2, статуете „Ћуран“, 2 награде „Зоранов брк“ и „Бранислав Нушић“ за животно дело.

Награда Удружења филмских глумаца за животно дело „Павле Вујисић“ додељена му је 2014. Најзначајнију домаћу позоришну награду — „Добричин прстен“ добио је 2003. године.

На филму је сарађивао с најзначајнијим домаћим редитељима. У филмографију Мише Јанкетића улазе остварења „Сан“ Пурише Ђорђевића, „Како су се волели Ромео и Јулија“ Јована Живановића, „Опатица и комесар“ Гојка Шиповца, „Хороскоп“ Боре Драшковића, „Убиство на свиреп и подмукао начин и из ниских побуда“ Жике Митровића, „Девојка са Космаја“ Драгована Јовановића, „Свадба“ Радомира Шарановића, „Зимовање у Јакобсфелду“ Бранка Бауера, „Светозар Марковић“ Едуарда Галића, „Како сам систематски уништен од идиота“ Слободана Шијана, „Почетни ударац“ Дарка Бајића, „Секс — партијски непријатељ бр.1“ Душана Сабоа, „Пети лептир“ Милорада Милинковића…

Играо је у ТВ драмама и у серијама „Димитрије Туцовић“, „Отписани“, „Салаш у Малом риту“, „Непокорени град“, „Сиви дом“, „Вук Караџић“, „Бољи живот“, „Заборављени“, „Срећни људи“, „Породично благо“, „Убице мог оца“, „Жмурке“…

Михаило Јанкетић се бавио педагошким радом као професор глуме на Академији уметности у Новом Саду.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Умрла Душица Жегарац

Душица Жегарац (Београд, 15. април 1944 — 24. мај 2019) била је српска глумица.

Као средњошколка случајно запажена, ангажована је за главну улогу прогоњене Јеврејке у успелом филму Девети круг (Ф. Стиглик, 1960), за коју је награђена на фестивалу у Пули.

Жртвујући студије медицине, наставља са сличним улогама девојака које помажу партизанима Степенице Храбрости, 1961, Ота Денеса и Саша, 1962, Раденка Остојића, те 1962. године уписује глуму на Академији за позориште, филм, радио и телевизију у Београду.

Након дужег депресивног раздобља без ангажмана, од 1966. године (Топле године Драгослава Лазића) гради стабилну каријеру.

Зрелија, тамнокоса и привлачна, велике моћи уживљавања, тумачи главне и веће споредне улоге (све чешће карактерне) у бројним филмовима: Буђење пацова, 1967, Живојина Павловића, и Пошаљи човека у пола два, 1967, Драгољуба Ивкова.

За главну улогу у филму Опклада, из 1971. године, Здравка Рандића, у коме глуми младу супругу која напушта старијег мужа (Павле Вуисић), да би му се - увидевши да је преварена - вратила, награђена је Златном ареном у Пули. Осам година касније осваја исту награду, овога пута за епизодну улогу, за лик алкохоличарке на лечењу, у Посебном третману, 1980, Горана Паскаљевића.

Остварила је такође мноштво улога у домаћим ТВ серијама (Од сваког кога сам волела, 1971, Пурише Ђорђевића; Микеланђело, 1982, Станка Црнобрње; Боје слепила, 1991, Божидара Николића и друге).

На 34. филмским сусретима у Нишу 1999. године, Душици Жегарац уручена је Награда „Павле Вуисић“, која се додељује глумцу за изузетан допринос уметности глуме у југословенском филму. Годину дана касније на истом фестивалу је промовисана монографија „Душица Жегарац или црна дама са звезданом сенком“, аутора Ранка Мунитића и приказан део документарног филма о њој, редитеља Здравка Рандића.

Последњих година свог живота је живела у Португалији.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo bivši predsednik Vlade SRJ Momir Bulatović

Bivši predsednik Crne Gore (1990-1998) i predsednik Savezne vlade SR Jugoslavije (1998-2000) Momir Bulatović preminuo je juče u selu Raći u Crnoj Gori od posledica srčanog udara u svojoj 63. godini.

Slika

Rođen je 1956. godine u Beogradu, a osnovnu školu i gimnaziju je kao dete oficira JNA pohađao u Zadru. Ekonomski fakultet je završio u Podgorici, gde je i magistrirao 1986. godine. Doktorsku disertaciju iz oblasti makroekonomskih nauka odbranio je na Evropskom univerzitetu u Beogradu 2006. godine, a na istom univerzitetu je kasnije izabran i u zvanje redovnog profesora.

Objavio je više desetina naučnih i stručnih radova iz političke ekonomije i međunarodnih odnosa. Napisao je i više knjiga iz ove oblasti, a poslednja među njima je „Ekonomija i demokratija – držati glavu iznad” (Podgorica, 2011).

U oblasti publicistike, autor je knjiga „Manje od igre – više od života” (1991), „Crna Gora – ekološka država” (1996), „Pravila ćutanja” (2004) i „Neizgovorena odbrana” (2006).

Politikom je počeo da se bavi u SFRJ u omladinskoj i studentskoj organizaciji, te je 1989. godine izabran za predsednika Predsjedništva Saveza komunista Crne Gore. Bio je predsednik Predsjedništva SR Crne Gore od 1990. do 1992, predsednik Republike Crne Gore od 1993. do 1998. i predsednik Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije od 1998. do 2000. godine. Na tom položaju. na kojem se zadržao nepune dve godine, imao je dužnost da proglasi stanje neposredne ratne opasnosti, a zatim i ratno stanje u toku bombardovanja SRJ 1999. godine.

Povukao se iz politike mirno i dostojanstveno, bez profitiranja na račun građana koje je predstavljao i bez bavljenja sumnjivim poslovima.

Za razliku od većine političara iz devedesetih godina, ostao je trajno zapamćen kao čovek koji nikada nije podlegao iskušenjima koja sa sobom nose vlast i moć i za koga se tokom njegovog mandata, a i kasnije, nije vezivala ni jedna afera, niti veze sa kriminalom. Ostavši u sećanju kao skroman čovek i pošten političar u doba velikih iskušenja za Jugoslaviju, Srbiju i Crnu Goru, on je za razliku od mnogih aktera političke scene važio za vazda pristojnog i obrazovanog sagovornika, poštenog i principijelnog političara i državnika koji nikoga nije mrzeo i koji nikoga nije izdao niti prodao.

Veliki i trajan utisak u javnosti ostavio je njegov odgovor na novinarsko pitanje kako sada živi kao penzioner, a na koje je odgovorio da je obnovio svoju staru seosku kuću u Kučima kraj Podgorice, počeo da pravi rakiju kao i svi pravi Crnogorci, da uživa u društvu i činjenici da gde god da prođe biva lepo dočekan, te da uživa najveći stepen slobode - mogućnost da kao čovek sedne na bicikl i da se ne boji ničega.

Za sobom je pored tragično preminulog sina Boška ostavio suprugu Nadu i kćer Ninu.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo akademik Nikola Hajdin

Član Srpske akademije nauka i umetnosti, Nikola Hajdin, preminuo je u Beogradu, potvrđeno je RTS-u u SANU. Hajdin je bio na čelu SANU od 2003. do 2015. godine.

Rođen je 4. aprila 1923. u Vrbovskom, Hrvatska. Diplomirao je i doktorirao na Građevinskom fakultetu u Beogradu gde je bio redovni profesor od 1966. godine. Bio je jedan od vodećih svetskih stručnjaka u oblasti projektovanja mostova i lučnih brana. Njegovi mostovi sa kosim zategama predstavljaju svetsko dostignuće u izgradnji mostova.

Najpoznatiji su most na reci Visli u gradu Plocku u Poljskoj i Most slobode u Novom Sadu. Projektovao i i lučne brane širom sveta.

Autor je više stotina naučnih radova.

Predsednik SANU bio je od 2003-2015. godine i inostrani član je nekoliko svetskih akademija. Bio je počasni doktor tehničkog univerziteta u Atini i gostujući profesor na više svetskih univerziteta.

Kao ekspert, bio je konsultant u više međunarodnih projekata. Dobitnik je najviših domaćih i međunarodnih priznanja.
Preminuo veliki Žarko Varajić

Proslavljeni košarkaš Žarko Varajić preminuo je u 67. godini nakon duže bolesti.

Nekadašnji član legendarne generacije Bosne, ali i Sutjeske i Al Aina iz Emirata, ostaće upamćen kao jedan od velikana igre pod obručima, naročito zbog učinka od 45 poena u finalu Evrolige protiv Emersona.

Njegov rekord ni danas nije oboren kada je reč o klupskoj borbi za kontinentalni trofej.

Bio je sportski direktor muških reprezentаtivnih selekcijа u Košаrkаškom sаvezu Jugoslаvije, SCG i Srbije, zаmenik Sаveznog ministrа zа sport, ali je i pored svega pokupio nagrade poput:

- Nаjveće društveno priznаnje Bosne i Hercegovine zа 1980. (25. mаjskа nаgrаdа).

- Nаjveće društveno priznаnje grаdа Sаrаjevа zа 1979. (6. аprilskа nаgrаdа).

- Tri zlаtne znаčke SOFKA Jugoslаvije.

- Orden Nemаnje prvog redа SR Jugoslаvije.

- Orden jugoslovenske zаstаve prvog redа.

Pored toga, imao je volonterske aktivnosti u vidu sledećih pozicija:

- Člаn Olimpijskog komitetа zimskih Olimpijskih igаrа u Sаrаjevu 1984. godine.

- Predsednik Stručnog sаvetа Košаrkаškog sаvezа Jugoslаvije od 1987. do 1992. godine (zlаtne godine jugoslovenske košаrke).

- Predsednik Progrаmske komisije Jugoslovenskog Olimpijskog komitetа od 1996. do 2000. godine.

- Sportski direktor jugoslovenskog Olimpijskog timа nа Olimpijskim igrаmа u Sidneju 2000. godine.

- Predsednik sportskog sаvezа Sport zа sve Srbije od 2003. do 2006. godine.

- Nаjneposrednije je učestvovаo u orgаnizаciji Evropskog šаmpionаtа u košаrci u Beogrаdu 2005. godine.

- Bio je direktor turnirа EYOF 2007.

- Nаjneposrednije učestvovаo u orgаnizаciji Evropskog prvenstvа u košаrci zа juniore u Beogrаdu 2005. godine i Svetskog prvenstvа zа igrаče do 19 godinа u Novom Sаdu 2007. godine.

- Bio je direktor košаrkаškog turnirа Univerzijаdа Beogrаd 2009. godine.

Aktivno rаdio nа reаlizаciji projektа "Nаcionаlnа priznаnjа".

Rođeni Nikšićanin je za A reprezentaciju igrao u 126 navrata i osvajao mnoge trofeje kao što su srebro na Olimpijskim igrama u Montrealu, zlato na Evropskom prvenstvu u Liježu 1977, bronzu dve godine kasnije u Torinu, zlato na Mediteranskim igrama 1975, kao i dva zlata sa Balkanskih igara u Solunu 1974. i 1976. u Burgasu.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula Borka Pavićević

Centar za kulturnu dekontaminaciju objavio je da je dramaturg i direktorka centra preminula rano jutros u Beogradu, prenosimo njihovo saopštenje

Danas, 30. juna, u 00:33 časova, u Beogradu je preminula Borka Pavićević, dramaturg i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Rođena je 1947. godine u Kotoru, Crna Gora, Jugoslavija.

Diplomirala je dramaturgiju 1971. godine godine na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, gde je i magistrirala 1976. godine sa tezom „Neorealistička drama u Srbiji između dva rata".

U Ateljeu 212, u dramaturškom odeljenju, radila je 10 godina (1970-1981.), i u BITEF-u 20 godina. Dramaturg u pozorištima u Zenici, Splitu, Skoplju, Ljubljani, Subotici i Beogradu (1978-1991).

Osnivač teatra Nova osećajnost u staroj beogradskoj Pivari (1981). Učesnica pokreta KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar, 1984-1991.).

Umetnička direktorka Beogradskog dramskog pozorišta, smenjena zbog političkog i javnog delovanja (1993).

Učesnica je Civilnog pokreta otpora (1991). Članica Beogradskog kruga, udruženja slobodnih intelektualaca, od osnivanja.

Osnivač i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu (od 1994. godine).

Pisac kolumni u časopisu Susret, zatim nedeljniku Vreme, od njegovog osnivanja, i u dnevnom listuDanas.

Objavila je tri zbirke eseja: „Na eks - Postdejtonska moda" (Novi Pazar, 1998), „Moda" (Beograd, 1994) i „Glava u torbi" (Beograd, 2017) - kao i tekstove u mnogobrojnim časopisima, zbornicima, dnevnim i nedeljnim novinama.

Od 1991. godine učestvovala je u mnogobrojnim antiratnim akcijama u Beogradu i drugim jugoslovenskim gradovima, u saradnji sa jugoslovenskim organizacijama koje su se zalagale za demokratizaciju i razvoj civilnog društva u Srbiji i regionu.

Dobitnik nagrade Hirošima fondacije za mir i kulturu 2004; nagrade „Ruts" Evropske kulturne fondacije za 2009. godinu, nagrade „Osvajanje slobode" koju dodeljuje fond "Maja Maršićević Tasić" 2005. godine, i nosilac je Ordena legije časti Republike Francuske 2002. godine.
Preminula Danka Novović

Legendarna voditeljka Televizije Beograd Danka Novović preminula je u KBC "Bežanijska kosa" u 76. godini.

Danka Novović je rođena u Prokuplju 1943. godine. Posle Prokuplja živela je u Uroševcu, a potom se sa majkom preselila u Beograd.

Sećanje na Danku Novović

Još kao osnovac volela je da recituje, glumi, igra i peva na školskim priredbama.

Završila je Šestu beogradsku gimnaziju i nastavila da pleni na sceni.

Pevala je u prvom Omladinskom klubu u Beogradu, dok su repertoar koji je izvodila sa Minjom Subotom bile italijanske kancone, džez i rokenrol.

Studirala je Pravni i Filozofski fakultet ali, kako je govorila, nije imala vremena da ih završi.

Kao dvadesetogodišnjakinja, posle dvoipogodišnje pripreme sa lektorima, počela je televizijsku karijeru u direktnom prenosu – čitajući najavu programa.


Radila je i kao urednik Dnevnika, ali je sebe smatrala spikerkom – to je bio njen poziv.

Nije propuštala igranke. Bila je prvakinja svoje gimnazije u gimnastici, družila se s ekipom s Crvenog Krsta, koja je bila nezamisliva bez Dragana Gage Nikolića. Nije propuštala ni čuvene zabave kod Laze Šećera.

Za nju je čuveni Toma Zdravković napisao i otpevao pesmu "Danka".

Otmenim držanjem, posebnom dikcijom i bojom glasa obeležila je televiziju u Jugoslaviji i Srbiji.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je legendarni voditelj Radio Beograda Svetislav Sveta Vuković

Voditelj radijske emisije „Vreme sporta i razonode” i autor tekstova poznatih pesama kao što su „Ljubav je samo reč”, „Odiseja”, „Kad bih znao da je sama”, „Maestro i violina”, „Pozdravite moga tatu” Svetislav Vuković preminuo je u nedelju, 4. avgusta 2019. u svojoj 83. godini.

Svetislav Vuković je rođen 3. februara 1936. godine u Štitarici kod Mojkovca, gde je i završio osnovnu školu. Nižu gimnaziju sa malom maturom pohađao je i završio u Kolašinu. Četiri razreda Više realne gimnazije završio u Ivangradu, dok je osmi razred gimnazije i veliku maturu završio je u Bijelom Polju 1955. godine. Te iste godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je i apsolvirao.

Tokom svog četrdesetogodišnjeg rada oprobao se u raznim žanrovima radio izraza od spikera, preko izveštača, reportera-voditelja, pa do urednika emisija.

Prvog novembra 1961. postavljen je za spikera Radio Beograda. Potom odlazi na Radio-autoput, najpre u Niš a zatim u Svetozarevo, te se smatrai jednim od osnivača te radio-stanice. Prvog decembra 1967. godine prelazi u Drugi program Radio Beograda.

Želeći da se ogleda u radio izrazu i van spikerskog posla, prvog januara 1975. godine dobija zvanje novinara-voditelja i vodi i piše scenario za jednu u to vreme od najslušanijih emisija na radiju uopšte „Sunce, more, bit i hit”. Pored „Minimaksa”, „Prijatelja zvezda” i „Dežurnog studija” bio je to jedan onih zabavnih programa sredinom sedamdesetih godina XX veka koji su učinili prekretnicu u toj vrsti radijskog programa.

Jedan je od od četvorice rodonačelnika tog novog oblika novinarstva u elektronskim medijima. U to vreme primljen je i u Udruženje novinara Srbije.

Pošto se na Drugom programu ukazala potreba za sportskom emisijom poveren mu je program subotom popodne „Muzika, sport, muzika”, na kojem je supervizor bio legendarni Radivoje Marković.

Marta meseca 1978. godine zajedno sa ovom emisijom prelazi na Prvi program Radio Beograda. Novembra 1978. dobija zvanje urednika-voditelja, da bi jula 1981. godine preuzeo uređivanje i vođenje legendarne emisije „Vreme sporta i razonode”.

Slika

Za šesnaest godina rada na tom programu, pored uobičajenog uređivanja i vođenja, ističu se i njegove autorske serije. Najpre serija razgovora pod nazivom „Asovi YU fudbala” – svojevrsna antologija velikana fudbalske igre na prostorima bivše Jugoslavije koja je obuhvatala tri generacije rođene u periodu od 1918. do 1948. godine, od Franja Velfla do Jovana Aćimovića.

Druga velika serija razgovora o sportistima koji su osvajali olimpijska odličja za tri Jugoslavije nosila je naziv „Jugoslovenske olimpijske legende”.

Njegovi prvi nastupi na beogradskoj televiziji datiraju još od 1961. godine. Bila je to serija naučnih programa u kojima je skoro godinu dana bio voditelj.

Posle toga, početkom sedamdesetih ogdina sledi serija emisija o stvaraocima jugoslovenske zabavne muzike „Čeznem da sam sa vama”. Bili su to portreti Radoslava Graića, Vojkana Borisavljevića, Đela Jusića, Mojmira Sepea, Aleksandra Koraća i drugih znamenitih stvaralaca. Bio je i koscenarista i voditelj serije.

Poznat je i po serijama „Sećaš li se onog sata”, „Sabori u Srbiji” i „Čaša vode sa izvora”.

Na televiziji je vodio ili prenosio i koncerte ozbiljne, zabavne i narodne muzike, kao i emisije i direktne prenose značajnih državnih praznika i istorijskih datuma.

Bio je voditelj Dragačevskog Sabora, Omladinskog festivala u Subotici, Beogradskog džez festivala, Mesama, festivala narodne i zabavne muzike, Vukovog sabora u Tršiću i Sabora narodnog stvaralaštva u Topoli.

Kao poetski stvaralac zastupljen je sa nekoliko pesama u „Antologiji crnogorskog pjesništva za djecu”, antologiji „Riznica srpskog pesništva za decu”, antologiji „Najlepše ljubavne pesme napisane na srpskom jeziku” i antologiji svetske dečije poezije „Plavi zec”. Sa deset pesama zastupljen je i u Antologiji „Ljubav je samo reč” koja je i nazvana po njegovoj čuvenoj pesmi, u kojoj su publikovane najlepše ljubavne pesme komponovane od strane najpoznatijih jugoslovenskih autora ovog muzičkog žanra.

Počev od 1965. napisao je gotovo hiljadu pesama koje su pevali najpoznatiji jugoslovenski pevači., a za svoje tekstove osvajao je nagrade i priznanja na festivalima u Beogradu, Zagrebu, Opatiji, Ljubljani, Skoplju, Prištini, Novom Sadu i Budvi.

Za njegov novinarski i voditeljski rad pripala mu je Godišnja novinarska nagrada Radio-televizije Beograd 1982. godine za seriju emisija „Devijacije u sportu”. Dobio i godišnju nagradu Radio-televizije Beograd za voditeljstvo 1993. godine, kao i dve nagrade za radio-voditeljstvo 1983. i 1988. godine, a osvojio je i Oskar popularnosti „Radio TV revije” za emisiju „Vreme sporta i razonode”.

Nagrada za životno delo Radio-televizije Srbije pripala mu je 1999. godine, dok je 2000. godine proglašen za najboljeg voditelja RTS-a.

Bio je dugogodišnji predsednik Udruženja radnika estradne delatnosti Srbije i potpredsednik Udruženja estradnih umetnika Srbije. Imao je brojne funkcije u novinarskoj organizaciji Radio-televizije Srbije. Penzionisan je 2000. godine, posle 43 godine provedene u RTS-u.

U zajednici sa Božidarom Veljkovićem, Miladinom Manojlovićem i Žarkom Obračevićem tokom četiri decenije predstavljao je osobeni zaštitni znak Radio Beograda - oličenje istinske kulture govora, kvalitetne interpretacije, snage, jasnoće i čistote izgovora.

Vreme sahrane Svetislava Vukovića biće naknadno objavljeno.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Gordan Mihić

Proslavljeni srpski scenarista i dramski pisac Gordan Mihić preminuo je u 82. godini.

Vest o Mihićevoj smrti napisala je njegova ćerka Ivana Mihić na Tviteru.

Осећајући дубоко огроман губитак саопштавамо вам да је у недељу 11.08.2019. године, рано ујутру, после изненадне болести, умро највећи српски сценариста, драмски писац, редитељ, професор Факултета драмских уметности у Београду, а пре свега најбољи супруг и отац- ГОРДАН МИХИЋ.

"Osećajući duboko ogroman gubitak saopštavamo vam da je u nedelju 11.08.2019. godine, rano ujutru, posle iznenadne bolesti, umro najveći srpski scenarista, dramski pisac, reditelj, profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, a pre svega najbolji suprug i otac – Gordan Mihić", navela je Ivana Mihić.

Dodala je da je sahranjen u najužem krugu porodice na groblju manastira Rajinovac, uz blagoslov Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Irineja.

Biografija Gordana Mihića

Gordan Mihić potiče sa sela Poplat u opštini Berkovići u Republici Srpskoj.

Bio je i redovni profesor na Fakultetu dramskih umetnosti, gde je predavao filmski scenario.

Njegova dela su brojni scenariji za filmove i serije koji su ušli u istoriju domaće kinematografije.

Neki od njih su: "Samci", "Kad budem mrtav i beo", "Vrane", "Kamiondžije", "Čuvar plaže u zimskom periodu", "Povratak otpisanih", "Leptirov oblak", Pas koji je voleo vozove", "Mala noćna muzika"; "Došlo doba da se ljubav proba", "Balkan ekspres", "Jaguarov skok", "Varljivo leto '68", "Sivi dom", "Dom za vešanje", "Zaboravljeni", "Tango argentino", "Otvorena vrata", "Gore dole", "Crna mačka beli mačor", "Ona voli Zvezdu", "Vojna akademija", "Nemanjići"...

Slika

Za svoja dela dobio je priznanja i nagrade. Četiri puta je osvojio Prvu nagradu za scenario na festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji.

Takođe, dobitnik je Zlatne arene na festivalu u Puli i Kristalne prizme za sveukupan doprinos domaćem filmu.

Bio je suprug glumice Vere Čukić i otac Ivane Mihić.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo književnik Dobrilo Nenadić

Dobrilo Nenadić, srpski književnik, preminuo je danas u svom domu u Arilju.

Nenadić je rođen 23. oktobra 1940. godine u Vigoštu, kod Arilja, i bio je diplomirani inženjer agronomije.

Osim romana Dorotej, po kome je 1981. godine snimljen film, obajvio je i romane – Kiša, Vreva, Poplava, Statist, Divlje zvezde, Roman o Obiliću, Polarna svetlost, Despot i žrtva, Uragan, Brajan, Sablja grofa Vronskog, Pobednici, Mrzovolja kneza Bizmarka, Hermelin, Gvozdeno doba, U senci crne smrti, Vreme kokoški, dramu Magla i novelu Ahilije.

Dobitnik je nekoliko nagrada, među kojima su dve nagrade Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu (Dorotej i Despot i žrtva), „Meša Selimović“, „Bora Stanković“, Prosvetina nagrada i druge.

Komemoracija će se, kako je navedeno na sajtu Opštine Arilje, održati u petak 16. avgusta 11 časova u Sokolskom domu, a opelo u 13 časova u crkvi Svetog Ahilija u Arilju.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo slikar Vladimir Veličković

Dobitnik najvećih priznanja u oblasti umetnosti, jedan od najeminentnijih srpskih slikara, akademik Vladimir Veličković preminuo je u 85. godini, saznaje RTS u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.

Vladimir Veličković je preminuo u splitskoj bolnici nakon što mu je noćas pozlilo, saznaje RTS.

Veličković je rođen 1935. godine u Beogradu. Umetnost je zavoleo još u ranom u detinjstvu provedenom u posleratnoj prestonici.

Već sa 16 godina izlaže prvi put u paviljonu "Cvijeta Zuzorić", gde je bio među najzapaženijim umetnicima.

Po nagovoru oca upisuje i završava Arhitektonski fakultet iako je, kako je sam govorio, želeo da upiše Likovnu akademiju.

Na bijenalu mladih u Parizu 1965. osvaja glavnu nagradu, a već naredne godine seli se u francusku prestonicu gde je živeo veći deo svoje slikarske karijere.

Odlikovan najvišim priznanjima

Vladimir Veličković je bio predstavnik nove, moderne figuracije. Pripadnik grupe "Mediala" koja je okupila umetnike, arhitekte, filozofe oko ideje ljubavi prema umetnosti

Odlikovan je najvišim francuskim priznanjem iz oblasti kulture i umetnosti, ordenom Viteza reda umetnosti i književnosti.

Za člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1985. godine.

Izabran je 7. decembra 2005. za člana francuske Akademije lepih umetnosti i prvi je Srbin član ove Akademije.

U aprilu 2007. Veličković je odlikovan francuskim Ordenom viteza legije časti.

Izlagao je širom zemalja Evrope, Azije i Amerike.

"Radim svaki dan"

Za sebe je govorio da je potpuno posvećen poslu iako je, po sopstvenom priznanju, bio vrlo neorganizovan.

"Veoma sam motivisan, ambiciozan, beskompromisan... Radim svaki dan. I to po ceo dan. Stojeći. Često ne sedam ni kad jedem...", ispričao je Veličković u intervjuu za Politiku.

Slikarski uzori bili su mu Mikelanđelo, Direr, Goja, Rembrant.

Zaljubljenik u sport

Osim umetnošću, Veličković se u ranoj mladosti strastveno bavio sportom.

Trenirao je atletiku u Crvenoj zvezdi i sa svojim timom bio prvak stare Jugoslavije u disciplini 4 x 100 metara.

Njegova privrženost sportu bila je vidljiva i kroz njegov umetnički opus. Radio je sportske plakate za Fudbalsko prvenstvo sveta u Španiji 1982, za Olimpijske igre u Barseloni 1992.

Takođe, bio je angažovan i pri predstavljanju grend slema Rolan Garos, ali i u reklamama za skije "rosinjol".

Poluvekovna ljubav

Iza sebe je ostavio suprugu Maristelu, Dalmatinku iz Splita, sa kojom je u braku bio više od pola veka. Imaju dvojicu sinova, koji se takođe bave umetnošću.

"Diskretna, konstruktivna, neophodna za funkcionisanje u ovom mom poslu. Emotivno uvek stimuliše kreativno...", pričao je o svojoj supruzi.

Datum i mesto sahrane biće naknadno saopšteni.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo kompozitor Zoran Hristić

Kompozitor Zoran Hristić preminuo je u 82. godini, preneo je N1.

Rođen je u Beogradu, a studirao je na konzervatorijumu “Đuzepe Verdi” u Milanu i Muzičkoj akademiji u Beogradu gde je diplomirao 1963. godine.

Za najbolji diplomski rad dobio je prestižnu nagradu “Stevan Hristić”.

Opus Zorana Hristića obuhvata solistička, kamerna, vokalno-instrumentalna dela, balete, muziku za pozorište, film i televiziju i radiofonska ostvarenja.

Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada među kojima i nagrade za životno delo “Mali princ”, kao i nagradu Zlatni beočug.

Dobitnik je i dve Sterijine nagrade za scensku muziku u predstavi “Koštana” i “Opsada crkve Svetog Spasa” i dve Zlatne arene – 1967. za muziku u filmu “Hasanaginica” i 1969. za muziku u filmovima “Vrane” i “Horoskop”.

Komponovao je muziku i za otvaranje Olimpijskih igara u Sarajevu.

Bio je umetnički direktor i selektor festivala Bemus i Mokranjčevi dani i glavni i odgovorni urednik Muzičke redakcije RTS-a. Kao član žirija i ugledni umetnik mnogo je doprineo i afirmaciji Sabora trubača u Guči.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo filmski producent i dobitnik Oskara Branko Lustig

ZAGREB - Filmski producent i dvostruki dobitnik Oskara Branko Lustig preminuo je danas u Zagrebu u 87 godini.

Lustig je nagrade Oskar dobio za filmove"Šindlerova lista" 1993. godine i "Gladijator" 2000. godine, prenosi Index.

Rođen je u Osijeku, a zbog jevrejskog porekla tokom Drugog svetskog rata je bio zarobljenik logora Aušvic i Bergen-Belzen.

Njegovo iskustvo iz logora ugrađeno je u "Šindlerovu listu", film Stivena Spilberga kojem je pomogao da uverljivo prikaže mučne scene iz koncentracionih logora.

"Moj broj je A3317. Dalek je put od Aušvica do ove pozornice. Umirući ljudi su mi ostavili u amanet da, ako preživim, pričam kako je bilo", rekao je Lustig 1993. godine nakon što je nagrađen Oskarom kao najbolji producent za film "Šindlerova lista".

Među filmovima na kojima je radio ističu se "Limeni doboš" Folkera Šlendorfa iz 1979. i "Sofijin izbor" Alana Pakule iz 1982.

Lustig se 1988. odselio u Ameriku, tokom karijere blisko je sarađivao sa Stivenom Spilbergom i Ridlijem Skotom, a producirao je veliki broj priznatih i nagrađivanih filmova kao što su "Pad crnog jastreba", "Hanibal", "Kraljevstvo nebesko", "Američki gangster"...

Pre 10 godina Lustig se vratio u Hrvatsku gde je bio predsednik Festivala tolerancije - Festivala jevrejskog filma.

Ove je godine proglašen počasnim građaninom Zagreba za izuzetan doprinos promovisanju vrednosti demokratskog društva, filmske umetnosti i kulture razumevanja među različitima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo čuveni prirodnjak i TV lice Dejvid Belami

Slika

Prirodnjak i TV autor Dejvid Belami preminuo je u 87. godini, saopšteno je iz Fondacije za zaštitu prirode. Belami je bio predsednik i suosnivač Fondacije, prenosi RTS pozivajući se na britanske medije.

Belami je rođen u Londonu i, iako je bio prirodnjak, nisu bile retke kritike prema njegovom odbacivanju "teorije o globalnom zagrevanju“, podseća RTS.

"Nažalost, obaveštavam vas da je Dejvid Belami umro jutros. Dejvid i ja zajedno smo radili na raznim projektima i na raznim lokacijama od osnivanja Fondacije za zaštitu prirode 1982. godine. Bio je posebna ličnost, veliki prijatelj i učitelj. Inspirirao je čitavu generaciju svojim širokim rasponom interesa i entuzijazmom, koji nije imao granica. Svi u Fondaciji smo bili ponosni na njega", rekao je Dejvid Šriv, direktor Fondacije.

U mladosti je Belami provodio dosta vremena na otvorenom i u prirodi, i interesovao se za književna i naučna dela o biologiji, životinjama i prirodi uopšte.

Belami je radio u fabrici, a i kao vodoinstalater, pre nego što je upoznao buduću suprugu Rosmari, sa kojom ima petoro dece. Studirao je, a kasnije i predavao Botaniku na Univerzitetu Daram.

Ubrzo su usledile ponude za rad na televiziji i počela je njegova TV karijera. Zahvaljujući karakterističnom glasu i pojavi, Belami je brzo postao popularan autor i voditelj. Poznate su njegove emisije Bellamy On Botany, Bellamy's Britain, Bellamy's Europe i Bellamy's Backyard Safari. Godine 1979. Belami je osvojio je Baftinu nagradu „Richard Dimbleby”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula Neda Arnerić

Slavna glumica Neda Arnerić preminula je u 67. godini. Pronađena je u svom stanu u Beogradu. Snimila je više od 100 filmova, a odigrala četrdesetak uloga u pozorištu. Za svoj rad dobila je brojna priznanja i nagrade.

Neda Arnerić je bila zapažena po brojnim ulogama. Njen film, "San" iz 1966. godine, napravio je od Nede prvu dečju filmsku zvezdu Jugoslavije. Proslavila se u kultnom filmu "Ko to tamo peva" gde je tumačila ulogu mlade.

U karijeri dugoj pola veka, Neda Arnerić je ostvarila značajne uloge u filmovima "Višnja na Tašmajdanu", "Užička republika", "Sutjeska", "Valter brani Sarajevo", "Varljivo leto '68"...

Igrala je i u mnogobrojnim italijanskim filmovima. Nakon velike popularnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga veka, glumica je i devedesetih doživela veliku slavu –zahvaljujući blokbasteru "Tri karte za Holivud" i televizijskoj seriji "Policajac sa Petlovog brda".

O karijeri, poslu glumca ali i privatnom životu govorila je u oktobru prošle godine gostujući na RTS-u.

Za ulogu Delfine, u filmu "Ispravi se, Delfina" reditelja Aleksandra Đurčinova, 1977. godine dobila je "Srebrnu arenu" na Filmskom festivalu u Puli, kao i nagradu Nagrada "Carica Teodora" na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu.

Godine 1980. diplomirala je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1985. do 1999. godine vodila je sopstvenu galeriju "Atrijum" u Beogradu.

Dobitnica je "Zlatne arene" na Filmskom festivalu u Puli (1988) za ulogu u filmu "Haloa –Praznik kurvi", reditelja Lordana Zafranovića.

Dobila je i nagradu "Pavle Vuisić" za životno delo. Za svoja ostvarenja na filmu, 2009. godine, dobila je "Plaketu Jugoslovenske kinoteke".

Bila je narodna poslanica u Skupštini Srbije (2000-2004).

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula legenda Holivuda, u 104. godini!

Vest o smrti saopštio je njegov sin, takođe veliki glumac.

Čuveni Kirk Daglas, poslednja zvezda zlatne ere Holivuda, preminuo je u u sredu, skoro dva meseca nakon što je obeležio svoj 103. rođendan.

"Bio je legenda, glumac zlatne ere filmova, koji je doživeo svoje zlatne godine. Bio je humanitarac koji je svojom posvećenošću pravdi i stvarima u koje je verovao postavio standarde svima nama", napisao je njegov sin, Majkl Daglas (75), saopštavajući vest o očevoj smrti na društvenoj mreži Instagram.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI

Opraštajući se, on je napisao i da je "Kirkov život bio dobro proživljen".

"Ostavio je zaostavštinu u filmu koja će trajati generacijama. Bio je poznati filantrop, koji je radio na opštem dobru i na donošenju mira planeti", takođe je napisao.

Kirk Daglas rođen je u gradu Amsterdamu u državi Njujork 1916. godine, kao Isur Danijelovič, u braku jevrejskih izbeglica iz današnje Belorusije. Porodica je potom sebi dala prezime Demski, pa se Isur nazivao "Izi Demski" sve dok se nije priključio ratnoj mornarici SAD, tokom Drugog svetskog rata.

Tada je zvanično promenio svoje ime u Kirk Daglas i pod njim počeo aktivnu službu u vojsci, koja je trajala sve do kraja rata.

Prema sopstvenoj proceni, radio je oko 40 poslova pre nego što je postao glumac. A, pred kamerama je bio toliko uspešan da je postao ikona Holivuda.

Karijeru je započeo u drugoj polovini četrdesetih i svojim crtama licama odgovarao je rediteljima za uloge mnogih negativaca. "Napravio sam karijeru igrajući kučkine sinove", jednom je izjavio.

Dok je razvijao glumačku karijeru, bio je aktivan i u producentskoj kompaniji koju je osnovao i tako je stvorio svoja dva najveća filma - "Staze slave" ("Paths of Glory") 1957. godine i Spartak ("Spartacus") 1960.

Interesantno je da je tri puta nominovan za najprestižniju nagradu, Oskara, ali je morao da ga sačeka do 1995. godine, kada mu je uručeno počasno priznanje Akademije.

Iako je 1996. doživeo šlog, ostao je aktivan i pojavljivao se u filmovima i predstavama sve do 2009.

Svoju autobiografiju objavio je 1988. godine i u njoj je opisao put od sirotinje i sina trgovca konjima do holivudske zvezde. A, između ostalog, radio je i kao profesionalni rvač.

Za sobom je ostavio suprugu Anu Bujdens i tri sina, Majkla, Džoela i Erika.

Majkl je u emotivnoj objavi na Instagramu otkrio i šta je rekao ocu u decembru, na njegovom poslednjem rođendanu.

"Dopustite mi da završim rečima koje sam mu rekao, a koje će zauvek ostati istina. Tata - volim te mnogo i veoma sam ponosan jer sam tvoj sin", napisao je on u oproštaju od Kirka Daglasa, filmskog velikana.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 16 gostiju