In memoriam

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro legendarni fudbaler Dijego Maradona

Slika

Legendarni argentinski fudbaler Dijego Maradona umro je danas u 60. godini.

Vest da je Maradona umro od srčanog udara prvi je preneo najveći argentinski list Klarin, a zatim je potvrdio i Fudbalski savez Argentine.

"Fudbalski savez Argentine i predsednik Klaudio Tapija izražavaju najdublju tugu zbog smrti naše legende Dijega Armanda Maradone. Zauvek ćeš biti u našim srcima", naveo je Savez na Tviteru.

Jedan od najboljih fudbalera svih vremena je 2. novembra primljen u bolnicu u La Plati zbog anemije, dehidratacije i naznaka depresije, a detaljnim pregledima utvrđeno je krvarenje u mozgu i 4. novembra je hitno operisan.

Legendarni fudbaler Boke juniors, Barselone i Napolija je po otpuštanju iz bolnice bio u stabilnom stanju, prema rečima lekara, ali je tada navedeno da će ići na lečenje od zavisnosti od alkohola.

Maradona je sa reprezentacijom Argentine osvojio Svetsko prvenstvo 1986. godine. Od 1977. do 1994. godine odigrao je 91 utakmicu za Argentinu i postigao 34 gola.

On je sa Napolijem osvojio dve šampionske titule, Kup Italije, Kup Uefa i Superkup Italije.

Sa Bokom je osvojio titulu u Argentini, a sa Barselonom titulu, Kup i Superkup.

Kao čuvena desetka reprezentacije Argentine bio je poznat po driblingu, lepim golovima, ali i "Božjoj ruci", kada je 22. juna 1986. godine rukom postigao gol protiv Engleske u četvrtfinalu Svetskog prvenstva na kome je Argentina trijumfovala.

Maradona je tada bio na vrhuncu slave, a mnogi smatraju da je na toj utakmici dao jedan od najlepših golova u istoriji fudbala. Slavni argentinski as driblao je celu protivničku ekipu Engleske pred 115.000 gledalaca na stadionu Asteka u Meksiko Sitiju.

Maradona je posle meča rekao da je gol postigao "malo glavom, malo božjom rukom", priznavši da se plašio da će sudija poništiti pogodak.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Špiro Guberina

Slika

Guberina je rođen u Šibeniku 1. marta 1933. godine, a proslavio se ulogom Joze u serijalu "Velo misto".

U svom bogatom umetničkom radu odigrao je više od 200 različitih uloga u pozorišnim predstavama, na filmu i na televiziji.

Glumački radni vek proveo je u Hrvatskom narodnom kazalištu, a osnivač je Malog hrvatskog teatra Kiklop.

Zapažene uloge ostvario je i u Krležinim dramama "U logoru", "Kraljevo", "Golgota", "Galicija" i "Vučjak".

U Marinkovićevoj "Gloriji" glumio je Don Florija, u "Kiklopu" pijanca, u "Pustinji" Zganarelea, a u "Zajedničkoj kupki" Jakobsona, navodi agencija Hina. U Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja" odigrao je Šimurinu, u "Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću" Ticu, a u "Nečastivom na Filozofskom fakultetu" Blažeka.

Godine 1997. osnovao je Mali hrvatski teatar "Kiklop", koji je otvorio monodramskim kolažem "Majmunska posla".

Špiro Guberina je svoju glumačku karijeru započeo 1957. godine ulogom prvog prosjaka u predstavi "Kavkaski krug kredom" Bertolda Brehta u HNK, u režiji Bojana Stupice.

Ulogom prvog prosjaka i završava svoju karijeru 2007. godini u Dolenčićevoj predstavi "Opera za tri groša".

Dobitnik je nagrade "Vladimir Nazor" za životno delo 2011. i nagrade hrvatskog glumišta za životno delo 2014. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Branimir Šćepanović, autor romana “Usta puna zemlje”

Autor: Tanjug

Poznati jugoslovenski i srpski pisac Branimir Šćepanović preminuo je danas u 84. godini u Domu za stare na Bežanijskoj kosi, objavio je na društvenim mrežama pisac i izdavač Zoran Živković.

Brana Šcepanović bio je jedan od najprevđenijih srpskih i jugoslovenskih pisaca.

Njegov roman “Usta puna zemlje” u Srbiji je odavno prevazišao tiraž od 100.000 primeraka, dok je na francuskom doživeo čak 23 izdanja.

Novela “Smrt gospodina Goluže” ušla je u više svetskih antologija, a 2008. godine u izdanju Nolita objavljena su i njegova Izabrana dela.

Šcepanovićeve pripovetke objavljene su francuskom, grčkom, mađarskom, slovenačkom i bugarskom, a pojedinačno u listovima i časopisima i na mnogim drugim jezicima.

Nagrađivan je, pored ostalog, Prvom nagradom za pripovetku na Beogradskom festivalu mladih pisaca Jugoslavije 1956. godine, Prvom nagradom za pripovetku na konkursu Književnih novina 1964. godine i Oktobarskom nagradom grada Beograda za roman “Usta puna zemlje” 1974. godine.

Dobitnik je i dve Zlatne arene za filmski scenario na festivalima u Puli (1963. i 1973).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo glumac Pero Kvrgić

Autor: Matija Jovandić

Čuveni hrvatski glumac Pero Kvrgić preminuo je u svojoj 94. godini u Zagrebu, preneli su hrvatski mediji.

Poznati pozorišni, filmski i televizijski glumac poslednje godine proveo je u Domu za starije osobe u Lašćinskoj u Zagrebu, piše “Jutarnji list”.

Pero Kvrgić rođen je 1927. godine u Moravicama (nekada Srpskim Moravicama) u Gorskom kotaru, a u dugogodišnjoj karijeri glumio je u svim većim hrvatskim pozorištima, u brojnim filmovima i TV serijama. Poticao je iz mešovitog braka, otac mu je bio Srbin, a majka Austrijanka. Glumom je počeo da se bavi još u ranoj mladosti u Zemaljskoj glumačkoj školi i Dramskom studiju u Zagrebu, a 1944. godine priključio se partizanima i igrao u pozorišnim društvima “Ivan Goran Kovačić” i “August Cesarec” na oslobođenoj teritoriji.

Prve profesionalne angažmane imao je kao član Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (od 1950. do 1954. godine), godinu dana kasnije prešao je u tada tek osnovano pozorište “Gavela”, a potom se vraća u HNK, gde je ostao do penzionisanja. U matičnom pozorištu, ali na drugim scenama širom Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, Kvrgić je ostvario brojne uloge u klasičnim komadima poput onih u delima Marina Držića, od Mune u “Skupu” 1950. godine u režiji Branka Gavele, do uloga Pometa i Dunda Maroja, ali i u komadima savremenih autora.

Tokom karijere ostvario je više od 190 uloga, a u kultnoj predstavi “Stilske vežbe” igrao je i kada je zagazio u devedesete.

Slika

Na filmu je debitovao 1956. godine u ostvarenju “Opsada” Branka Marjanovića, dve godine kasnije u “H-8” Nikole Tanhofera, a potom i u filmu “Drug predsednik centarfor” u režiji Žorža Skrigina uz Miju Aleksića, Oliveru Marković, Pavla Vuisića…

U karijeri je snimio više od 45 filmova, zaključno sa ulogom generala u “Noćnim brodovima” Igora Mirkovića (2012).

Kvrgića šira publika pamti po ulogama u serijama “Stilske vežbe” (2001), “Nepokoreni grad” (1982), gde je igrao Augusta Cesareca, i kao naratora u dečjoj seriji “Ne daj se, Floki” (1985).
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo reditelj Dušan Jovanović

JUGOSLOVENSKI i slovenački reditelj, dramaturg i esejista Dušan Jovanović preminuo je u 82. godini.
Dušan Jovanović je rođen 1. oktobra 1939. u Beogradu i važio je za jednog od najplodnijih jugoslovenskih i slovenačkih dramskih pisaca i pozorišnih reditelja. Kao dečak se preselio u Ljubljanu, gde je studirao engleski i francuski. Završio je pozorišnu režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, gde je i predavao.

Potpisao je režiju više od 100 dela, napisao je brojne dramske tekstove, televizijske drame, eseje i kratke priče.

Napisao je scenario za film "Oslobođenje Skoplja", koji je prvi put prikazan 9. aprila 1981. godine.

Bio je oženjen filmskom i pozorišnom glumicom Milenom Zupančič.

Od Jovanovića se na društvenim mrežama oprostio i predsednik Slovenije Borut Pahor koji je napisao: "Napustio nas je Dušan Jovanović, velikan pozorišta i reči. Zahvalni smo na njegovom nasleđu. Izražavamo najdublje saučešće njegovoj porodici".
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Turbulentan život i nezaboravne uloge Mire Furlan

Nevena Dimitrijević

Jugoslovenska glumica Mira Furlan umrla je u 65. godini, objavljeno je na njenom zvaničnom Tviter nalogu. Legendarnu glumicu pamtićemo po velikim ulogama.

Tužna vest stigla nam je ovog jutra – umrla je Mira Furlan. Bila je jugoslovenska pevačica i glumica koja je ostvarila uloge u mnogim jugoslovenskim filmovima i američkim serijama „Babylon 5“ i „Izgubljeni“ („Lost“). Važila za jednu od najpopularnijih i najlepših glumica bivše Jugoslavije. Rođena je 7. septembra 1955. godine u Zagrebu. Sa porodicom je živela i radila u Los Anđelesu, pišu na sajtu Biografija.org.

Mirin otac Ivan je bio istaknuti naučnik, a majka je završila francuski jezik i jugoslavistiku. Često se svađala sa majkom, a ona joj je pisala pokajnička pisma u kojima se izvinjavala. Preminula je od raka kada je glumica imala 16 godina. Osnovnu školu i gimnaziju je pohađala u rodnom gradu. Godine 1978. je diplomirala na Akademiji za kazalište i film. Upisala je engleski i francuski jezik na Filološkom fakultetu, ali ga još uvek nije završila.

Godine 1986. je upoznala srpskog režisera Gorana Gajića sa kim je ubrzo započela vezu. Pošto je živela na relaciji Beograd–Zagreb, hrvatski mediji su je početkom devedesetih godina optužili da se priklonila Srbiji i objavili su tekstove u kojima su je nazivali izdajicom. Jedan od naslova u novinama je glasio „Težak život lake žene“. Između ostalog, bila je izložena predrasudama i negativnim komentarima zbog jevrejskih korena i čestih poseta psihijatru. Dobila je otkaz u Hrvatskom narodnom kazalištu i oduzet joj je stan koji je nasledila od bake. Dnevno je dobijala oko 50 pretnji smrću i u novinama je objavljena njena adresa, zbog čega se osetila ugroženo.

U novembru 1991. godine Mira i Goran su bili primorani da emigriraju u Beograd, a zatim u Sjedinjene Američke Države. Glumica Milena Dravić im je dala svoje američke kontakte koji su im pomogli da se snađu. Prvo su došli u Njujork. Da bi preživeli, Mira je radila kao konobarica, prodavačica i prevodilac, a njen suprug je bio dostavljač, asistent montaže i montažer. Godine 1993. je dobila ulogu u seriji „Babylon 5“, pa su se oboje vratili poslovima za koje su se školovali. Ubrzo su se preselili u Los Anđeles gde su kupili kuću na kredit. Venčali su se i 1998. godine su dobili dečaka koga su nazvali Marko Lav. Glumica je izjavila da želi da njen sin nauči hrvatski jezik i da upozna prošlost svojih roditelja.

Godine 2002. Mira je zbog posla došla u Hrvatsku. Osam godina kasnije je sa porodicom letovala u Medulinu, a svratili su i u Dubrovnik. Uspela je da povrati stan, pa je povremeno boravila u rodnom gradu u kom je imala osećaj da se spaja sa svojom mladošću. Ipak, nije razmišljala o povratku u domovinu jer je smatrala da je odavno eliminisana sa ovih prostora. U martu 2008. godine je prvi put posle 17 godina dala intervju novinaru Hrvatske radio-televizije. Gostovala je u emisiji „Nedeljom u 2“ i pričala je zašto je otišla u SAD.

Iako je u Americi doživela svetsku slavu, izjavila je da je tamo veoma teško baviti se ovom profesijom jer glumce ponižavaju i tretiraju kao stoku. Zato ljudima kojima želi dobro nikada ne bi savetovala da postanu glumci. Bila je aktivna na Tviteru putem kojeg je kritikovala američkog predsednika Donalda Trampa.

Napisala je: „Tužan dan za sve nas koji smo verovali u drugačiju Ameriku. Moramo sačuvati američku ideju jednakosti i slobode za sve! Plemenite ideje pravde i slobode na kojima je ova zemlja zasnovana treba da prevladaju bez obzira na to koji predsednik bio na vlasti. Želim da verujem u to.“

Mira je bila visoka 168 cm, a teška 63 kg. Bila je među retkim glumicama koje ne koriste botoks i nije se podvrgla nijednom estetskom zahvatu. Redovno je vežbala jogu i vodila računa o ishrani. U slobodno vreme je čitala knjige, dok televizijski program uopšte nije gledala i nije imala televizor.

Mira je bila članica Hrvatskog narodnog kazališta u kome je odigrala veliki broj predstava za koje je nagrađivana. Neke od njih su: „Dundo Maroje“ (Petrunjela), „Šteta što je kurva“ (Anabela), „Mizantrop“ (Celimena), „Mesec dana na selu“ (Natalija Petrovna), „Dubik“ (Lea), „Glorija“ (Glorija), „Hamlet“ (Ofelija), „Alfa Beta“, „Roman o tri ljubavi“, „Majka hrabrost“, „Tri sestre“, itd. Uloga u predstavi „Mesec dana na selu“ joj je donela nagradu „Dubravko Dujsin“. Gostovala je u mnogim pozorištima na prostoru bivše Jugoslavije.

Kada se preselila u SAD, igrala je u predstavi „Antigona“ koju je režirao njen suprug. Osvojila je nagradu „Dramalogue“ za najbolju pozorišnu ulogu u Los Anđelesu. Takođe je glumila u Lorkinoj „Đermi“ koja se izvodila u Indiana Repertory Theatre. Godine 2002. je igrala Medeju u istoimenoj predstavi u pozorištu Ulysses koje se nalazi na Brionima. Godine 2015. je postala stalni član ansambla HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Glumila je u predstavama: „Kasandra“, „Ko se boji Virdžinije Vulf“ i „Jesenja sonata“. Filmovi i serije 1982. i 1986. godine Miri su dodeljene Zlatne arene za ulogu Enke u filmu „Kiklop“ i za ulogu Jaglike u filmu „Lepota poroka“. Godine 1985. je imala jednu od glavnih uloga u filmu „Otac na službenom putu“ koji je bio nominovan za Oskara.

Od 1994. do 1998. godine se pojavila u 110 epizoda američke naučnofantastične serije „Babylon 5“. Od 2004. do 2008. godine je bila Francuskinja Danijel Ruso u seriji „Izgubljeni“. Pošto više nije mogla da podnese lokaciju na Havajima na kojoj su snimali, dogovorila se sa producentima da njen lik „ubiju“. Godine 2008. Mira je tumačila epizodnu ulogu u seriji „Vratiće se rode“ koju je režirao njen suprug Goran. Godine 2010. je bila članica žirija Libertas filmskog festivala u Dubrovniku. Tokom 2012, 2013. i 2014. godine je bila gošća Festivala kulture i snova koji je održan u Kuli Jankovića. Godine 2014. je počela da predaje na Filmskoj akademiji u Los Anđelesu, a zatim na New York Film Academy.

Muzika i književnost

Mira je jedno leto bila pevačica rok benda „Le Cinema“. Tada je bila na morskoj turneji sa Vladom Divljanom. Uradila je albume: „Mira Furlan i orkestar Davora Slamniga“ i „Songs from movies that have never been made“ na kome se nalaze pesme iz filmova koji nikada nisu snimljeni. Sa kolegama iz serije „Babylon 5“ je snimila džez/bluz album, a jednu pesmu je posvetila svom sinu. U SAD-u je pevala u horu jedne crkve.

Pisala je kolumnu u hrvatskim političkim novinama Feral tribjun (Feral Tribune). Godine 2010. izdavačka kuća „Samizdat B92“ je te tekstove objavila u obliku knjige čiji je naziv „Totalna rasprodaja“. Napisala je scenario za predstavu „Dok nas smrt ne rastavi“ koja je premijerno izvedena u aprilu 2013. godine.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo legendarni džez muzičar Čik Korija

Glas Amerike

Čik Korija, slavni džez pijanista koji je u karijeri osvojio neverovatna 23 Gremija, pomerio granice žanra i sarađivao sa legendama kao što su Majls Dejvis i Herbi Henkok, preminuo je na Floridi. Imao je 79 godina.

Korija je preminuo u utorak od retke vrste raka, objavio je njegov tim na njegovom vebsajtu. Vest o smrti muzičara potvrdio je njegov menadžer za marketing i vebsajt, Den Mjuz.

Na svojoj Fejsbuk stranici, Korija je ostavio poruku fanovima: "Želim da se zahvalim svima koji su pomogli da plamen muzike nastavi da žarko gori. Nadam se da će oni koji imaju bilo kakvu želju da sviraju, pišu, nastupaju - da to urade. Ako ne zbog sebe, onda zbog svih nas. Ne samo zato što je svetu potrebno još umetnika, jednostavno je - mnogo zabavno."

Korija, koji je tokom karijere objavio na desetine albuma, 1968. godine je zamenio Herbija Henkoka u grupi Majlsa Dejvisa, svirajući na legendarnim albumima "In a Silent Way" i "Bitches Brew."

Formirao je sopstvenu avangardnu grupu Circle, a zatim i bend Return to Forever. Radio je na brojnim drugim projektima, uključujući duete sa Henkokom i vibrafonistom Gerijem Bartonom. Snimao je i izvodio klasičnu muziku, standarde, originalne solo numere, latino džez i omaže velikim džez pijanistima.

2006. je proglašen za majstora Nacionalne zadužbine džez umetnika. Bio je član Sajentološke crkve i živeo u Klirvoteru u Floridi.

Prošle godine, Korija je objavio dvostruki album "Plays", snimljen na različitima koncertima. Na njemu su pesme koje je snimao pre više decenija, kao i kompozicije Mocarta, Telonijusa Manka i Stivija Vondera.

Korija je umetnik sa najviše džez Gremija u 63 godina dugoj istoriji nagrada a mogao bi i da dobije posthumne Gremije na ceremoniji 14. marta, gde je nominovan za najbolji improvizovani džez solo za "All Blues" i najbolji džez instrumental album za "Trilogy 2".

Čik Korija je rođen u Masačusetsu i sa četiri godine je počeo da svira klavir. Međutim, prezirao je formalno obrazovanje i napustio je i Univerzitet Kolumbija i slavnu školu Džulijard.

Za vreme svojih samostalnih koncerata, voleo je da poziva volontere na binu, da ih posadi blizu svog klavira i stvara spontane, potpuno subjektivne poeme o toj osobi.

"To počinje kao igra - da pokušam da nešto što vidim opišem kroz muziku", izjavio je za AP. "Dok sviram, pogledam ih nekoliko puta kao što bi uradio slikar. Pokušam da vidim, dok sviram, da li im se dopada to što sviram, da li misle da je to stvarno njihov portret? I obično - misle."

Među porukama na Tviteru, slavnom muzičaru je počast odala bubnjarka Šila E. "Ovaj čovek mi je promenio život svojom muzikom i imala sam priliku da sviram mnogo puta sa njim, imala tu sreću da mi bude kao porodica. Čik, nedostaješ nam, tvoja muzika i blještavo svetlo će zauvek živeti."

Krajem prošle godine Korija je dobio dve narudžbine - da komponuje za koncert trombonskih instrumenata Njujorške filharmonije i za koncert perkusionista Filadelfijskog orkestra. "Zainteresujem se za nešto i onda sledim to interesovanje. I tako nastaje moja muzika", rekao je tada. "Uvek sam sledio svoja interesovanja. To je bio uspešan način života."

Takođe se bavio predavanjem muzike preko interneta, i formirao Akademiju ČIka Korije, da bi iznosio svoja gledišta o muzici, delio mišljenja drugih, odgovarao na pitanja i ćaskao sa gostima. Govorio je da se nada da će njegovi studenti istraživati slobodu izražavanja i "misliti svojom glavom."

"Da li svi treba da vole ono što ja volim? Ne. To pokreće svet - što svi imamo različite ukuse i stvari koje nam se dopadaju", izjavio je za Asosijeted pres. "Okupljamo se i sarađujemo."

Korija je za sobom ostavio suprugu Gejl Morgan i sina Tadeusa.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Umro je Đorđe Balašević

Danas je u svojoj 67. godini na Infektivnoj klinici Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu od posledica koronavirusne upale pluća preminuo poznati srpski i jugoslovenski kantautor, pesnik, kolumnista, glumac i reditelj Đorđe Balašević.

Slika

Rođen je 11. maja 1953. godine u Novom Sadu, u porodici Jovana Balaševića i Veronike Dolenc, a imao je i pet godina stariju sestru Jasnu koja je preminula.

Odrastao je u Novom Sadu, u kući u ulici Jovana Cvijića, a pesme je počeo da piše u osnovnoj školi, iako je tada maštao da će jednoga dana postati fudbaler. Uz sestru je rano naučio da čita i bio je čudo od deteta. Bio je mirno dete i odličan đak, što se u gimnaziji promenilo. Otac Jovan je dobio posao u inostranstvu, a majka je bila popustljiva zbog čega se iz srednje škole ispisao u trećoj godini. Iz srpskog i društvenih nauka je ređao petice, dok iz matematike, fizike i hemije nije mogao da dobije prelaznu ocenu. Maturirao je kao vanredni učenik i potom upisao studije geografije na Prirodno-matematičkom fakultetu. Indeks mu je bio pun desetki, ali nikada nije diplomirao jer je u međuvremenu počeo da se bavi muzikom.

Sa navršenih 18 godina je po prvi put svirao gitaru i pisao tekstove pesama za koje je verovao da nikada neće biti objavljene. Prvu pesmu je posvetio muvi kad je bio prehlađen jer ga je nervirala njena pojava. Nakon toga je prepevao mnoge strane hitove za emisiju „Muzički klub”. Iako nije pohađao muzičku školu, bio je veoma muzikalan i imao je inspiraciju da piše tekstove. Godine 1977. je sa drugovima iz gimnazije osnovao akustičarsku grupu „Žetva” sa kojom je snimio pesmu „U razdeljak te ljubim“ u izdanju RTV Ljubljana. Iako je nije voleo, nakon njenog izvođenja na radiju otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je bio prodat u 180.000 kopija, što je bio prvi veliki pevačev uspeh.

Naredne 1978. godine je sa Vericom Todorović oformio novu grupu „Rani mraz” kojoj je dao ime iz inata vodeći se sibirskom poslovicom „Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza”. Pošto u grupi niko nije znao dobro da svira, mislili su da će biti reč o sezonskoj zabavi, ali nakon nastupa na festivalu u Opatiji sa pesmom „Prva ljubav”, priča je postala ozbiljna. Usledili su festival u Zagrebu gde su se predstavili sa pesmom „Marina” i festival u Subotici gde su izveli numeru „Računajte na nas” koja se smatrala himnom generacije. Grupa je imala veliki broj članova, a neki od njih su bili i Bora Đorđević i Biljana Krstić. Tokom te godine su objavili nekoliko singlova koje je publika odlično prihvatila, poput pesama „Kristifore, crni sine”, „Ljubio sam snašu na salašu” i „Oprosti mi, Katrin”. Sledeće 1979. godine osvaja prvo mesto na Splitskom festivalu s pesmom „Panonski mornar” sa kojom faktički počinje tzv. Balaševićevo razdoblje, a usledile su i isto tako veomapopularne pesme „Priča o Vasi Ladačkom” i „Život je more”.

Solističku karijeru je započeo 1982. napuštanjem ansambla „Rani mraz”. Ukupno je objavio 12 albuma, te još sedam kompilacija najvećih hitova, a obožavale su ga hiljade ljudi širom bivše države. Uspeh Đoletovih pesama počivao je u iskrenim tekstovima prepunim emocija, sa kojima su se mnogi mogli poistovetiti. Pored bavljenja muzikom Đorđe Balašević je glumio i u nekoliko televizijskih serija i filmova („Vojnici”, „Pop Ćira i pop Spira”, „Specijalna redakcija”, „Kao rani mraz”, „Celovečernji kid”) , za koje je ujedno pisao i muziku.

Tokom devedesetih godina XX veka bio je veliki kritičar politike Slobodana Miloševića. Počev od 1991. Balašević je imao svoju redovnu kolumnu u „Radio-TV reviji” u kojoj je iznosio veoma oštre i kritičke osvrte na sva aktuelna, pretežno politička dešavanja u zemlji. Prilikom raspada Jugoslavije tadašnje vojne vlasti su želele da ga kao rezervistu pošalju na front, zbog čega nije održao tradicionalni koncert u Sava Centru 1992. godine. Pošto se smatralo da je odbio da ide u rat, njegove pesme bile su zabranjene na državnom radiju i televiziji. Pesmu „Sloboda ne” je objavljena na disku „Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga”. U narednim decenijama dosegao je praktično status žive legende u domenima popularne muzike u regionu.

Za svoj rad je dobio brojne nagrade: Nagradu punoletstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada, Estradnu nagradu Jugoslavije, Nagradu za literarni doprinos u području estrade na Domanovićevim danima satire, nagradu „Todor Manojlović” za poseban umetnički senzibilitet, kao i mnoge druge.

Iza sebe je ostavio suprugu Oliveru i troje dece: Jovanu, Jelenu i Aleksu.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo kompozitor Vojkan Borisavljević

Slika

Kompozitor i dirigent Vojkan Borisavljević, čija karijera traje više od pet decenija, autor hitova kao što su „Odiseja”, „Ljubav je samo reč”, „A sad adio” i mnogih drugih, preminuo je danas u Beogradu u 74. godini, potvrdio je Tanjugu Momčilo Bajagić Bajaga.

Vojkan Borisavljević je rođen 5. maja 1947. godine u Zrenjaninu, a od 1948. godine živeo je u Beogradu.

Po završenoj gimnaziji je studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Muzičko obrazovanje je stekao u beogradskim školama „Dr Vojislav Vučković” i „Stanković”, kao i na privatnim studijama u Parizu. Umetničkim radom se aktivno bavi od 1965. godine, prenosi Tanjug.

Ceo radni vek proveo je kao slobodan umetnik u okviru Udruženja kompozitora Srbije sa statusom istaknutog umetnika.

Komponovao je muziku za pozorište, film i televiziju, popularne i dečje pesme, instrumentalne kompozicije i aranžmane, što čini nekoliko stotina dela različitih žanrova.

Na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, 22. marta 2018. godine održao je autorski koncert, nazvan Moja odiseja, a tom prilikom uručena mu je nagrada „Darko Kraljić”. 2018. godine objavio je knjigu „Moja odiseja”.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Преминуо Борис Комненић

Борис Комненић (Пула, ФНРЈ, 29. март 1957—Београд, Србија, 6. март 2021) био је српски глумац и првак драме Народног позоришта у Београду.

Гимназију је похађао у Београду, а глуму је студирао на Факултету драмских уметности. После неколико сезона у слободном статусу, 1984. године је постао члан Драме Народног позоришта. На матичној сцени је одиграо велики број улога:

Алексеј Колесов (Лењин, Стаљин, Троцки К. Вермолера)
Иво Калонс (Меморандум В. Хавела)
Јусупов (Свети ђаво Распућин Александра Поповића)
Ханс Миклос (Мефисто Клауса Мана)
Јелен (Кртичњак Миодрага Ђукића)
Столе Апач (Кад су цветале тикве Драгослава Михаиловића)
Сатин (На дну Максима Горког)
Вартоломије (Марија Магдалена и апостоли Ернеста Брила)
Фјодор Иванович Костомаров (Анфиса Виде Огњеновић)
Љубомир Протић (Ожалошћена породица Бранислава Нушића)
Џек (Последња потера за златом Гордана Михића)
Релинг (Дивља патка Хенрика Јохана Ибзена)
Барон Шалер (Маска Милоша Црњанског)
Атанасије Стојковић (Вожд Карађорђе и кнез Милош)
Астолфо (Живот је сан Педра Калдерона де ла Барке)
Оберон (Сан летње ноћи Виљема Шекспира)
Јован (Покондирена тиква Јована Стерије Поповића)
Василије Шопаловић (Путујуће позориште Шопаловић Љубомира Симовића)
Арган (Уображени болесник Молијера)...
Поред позоришних, остварио је и мноштво улога на филму и телевизији. Неке од најзначајнијих су у телевизијским серијама Сиви дом, Бољи живот и Синђелићи, и у филмовима Тајванска канаста, Дани од снова, Сплав медуза, Директни пренос, Шпадијер- један живот и др.

Преминуо је 6. марта 2021. године у Београду.

Награде:
Годишње награде Народног позоришта
Годишња награда БДП-а
Награда филмских сусрета у Нишу
Награда на фестивалу у Пожаревцу
Награда на фестивалу у Јагодини
Награда Народног позоришта за најбоље индивидуално премијерно уметничко остварење у оквиру репертоара Народног позоришта од 22.11.2009. године до 10.11.2010. (за улогу Дезмонда Мортона у представи „Државни службеници“)
Награда „Раша Плаовић“ за сезону 2009/2010 (за улогу Дезмонда Мортона у представи „Државни службеници)
Награда Града Београда за позоришно стваралаштво за 2011. годину за улогу Дезмонда Мортона у представи „Државни службеници)


Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Sanja Ilić

Slika

Aleksandar Sanja Ilić, kompozitor i muzičar i osnivač grupe “Balkanika”, preminuo je danas u 70. godini, od posledica Covid-19.
Ilić je rođen u Beogradu 27. marta 1951. godine, a osim toga što je bio uspešan kompozitor, po obrazovanju je bio arhitekta.

Kao mladić je nastupao u grupi “Vragolani”, a zatim u grupi “San”.

Njegov najbolji prijatelj Predrag Jovičić Trta, pevač grupe San, poginuo je od strujnog udara u toku koncerta u dvorani Čair u Nišu 1975, a u znak sećanje na njega, snimio je album “Uspomene”.

Sedamdesetih godina 20. veka je komponovao muziku za himnu fudbalskog kluba Crvena zvezda na tekst Ljubivoja Ršumovića: „Sve što smo želeli, sve što smo hteli, to su nam dali, crveno-beli“.

Njegova pesma “Halo, halo” u izvođenju grupe Aske predstavljala je tadašnju Jugoslaviju na Pesmi Evrovizije 1982, a “Princeza” u izvođenju Slađane Milošević i Dade Topića, bila je kandidat na jugoslovenskom izboru za Pesmu Evrovizije 1984.

Grupu Balkanika je osnovao 1998, a prvi koncert je održan 26. juna 2000.

Sa Balkanikom je nastupao na koncertima širom sveta, a Srbiju je predstavljao na pesmi Evrovizije 2018. u Lisabonu sa pesmom “Nova deca” koja je ušla u finale takmičenja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Преминуо монтажер Андрија Зафрановић

БЕОГРАД: Један од најзначајнијих филмских и ТВ монтажера, Андрија Зафрановић, преминуо је данас у 72. години, јављају београдски медији.

Зафрановић је радио на неким од највећих остварења југословенске и српске кинематографије, као што су „Балкански шпијун“, „Отац на службеном путу“, „Дом за вешање“, „Караула“ и многим другим непролазним делима седме уметности.

Филмски уметник, рођени брат редитеља Лордана Зафрановића, рођен је у Масленици у Хрватској, 15. августа 1949. године.

На катедри Филмске и ТВ монтаже дипломирао је и магистрирао 1975. године на Академији уметности у Прагу.

Током година стекао је статус једног од највећих филмских и телевизијских монтажера, а радио је и као драматург.

Био је редовни професор и шеф катедре на Факултету драмских уметности, а од 2009. и редовни професор ФАМУ у Прагу.

Радио је на многим филмовима и ТВ драмама и сарађивао са великим бројем редитеља.

У његовом опусу су се нашли и култни филмови - “Чудо невиђено”, “Аризона дрим”, “Краљевски воз”, “Вечерња звона”, “Халоа празник курви”, “Чаруга”,”Џозефин”, “Јагуаров скок”, “Октоберфест”, “Енклава”, “Устав Републике Хрватске”, “Бићемо прваци света”, “Краљ Петар Први”, и још увек актуелан филм - “Име народа” (2020) Дарка Бајића.

За своје стваралаштво награђен је са три Златне арене за монтажу на филмском фестивалу у Пули и то за филмове: “Краљевски воз” (1981), “Балкански шпијун” (1984) и “Вечерња звона” (1986).

Добитник је и награда за најбољу монтажу на Филмском фестивалу у Сопоту, носилац је признања Фипресци, награђен је на Филмском фестивалу југоисточне Европе у Паризу и добитник награде за животно дело филмског фестивала „Синематик".

Осим филмова, радио је и на ТВ драмама - “Љубав у једанаестој”, “Зовем се Ели”, “Свињски отац”, “Човек који је појео вука” и друге.

Немачки филмски часопис “Кино-филм” шнит прогласио га је најбољим европским монтажером 2017. године.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminula glumica Dara Čalenić

Glumica Darinka Dara Čalenić preminula je prošle noći u 87. godini, nakon duge i teške bolesti, saopšteno je iz Kino-Teatra.

Slika

Sahrana će biti održana u krugu najuže porodice, u Novom Sadu.

Dara Čalenić bila je jugoslovenska i srpska pozorišna, televizijska i filmska glumica, prepoznatljiva po ulozi Dare Pavlović u filmskom serijalu „Lude godine“, navodi se na sajtu Biografija.org.

„Ne sviđa mi se što je lik Dare postao suviše popularan: kad god me vide na ulici, ne obraćaju mi se kao Dari Čalenić nego sa ‘ljubi ga majka’“, rekla je Dara jednom prilikom za Puls.

Rođena je 18. jula 1934. godine u Novom Sadu.

Sa suprugom Vladimirom Vladom Petrićem, doktorom filmskih nauka, živela je u Americi.

Glumom se aktivno bavila od 1957. do 1988. godine, a za to vreme snimila je 24 dugometražna filma, 26 televizijskih filmova i 12 serija, te ostvarila brojne uloge u pozorištu.

Jednu od poslednjih pozorišnih uloga odigrala je početkom 80-ih godina prošlog veka. Reč je o predstavi „Život Emili Dikson“ koji joj je doneo brojna priznanja.

Glumila je u ostvarenjima „Pop Ćira i Pop Spira“, „Rafal u nebu“, „Gospođa ministarka“, „Te noći“, „Laža i paralaža“, „Vetar je stao pred zoru“, „Mica i Mikica“, „Put oko sveta“, „Čuvaj mi Ameliju“, „Kad budem mrtav i beo“, „Majstori“, „Kamiondžije“, „Čuvari plaže u zimskom periodu“, „Vruć vetar“, „Varljivo leto 68″…

Godine 1959. dobila je nagradu za najbolju žensku epizodnu ulogu na Filmskom festivalu u Puli za ulogu Side Petrović u filmu Radoša Novakovića „Vetar je stao pred zoru“.
Pošto je Vlada dobio ponudu da predaje na američkom univerzitetu Harvard, par se početkom 1970. godine preselio u Ameriku.

Dara je i dalje povremeno snimala u Srbiji, ali više nije glumila u pozorištu.

Sa srpske filmske scene potpuno se povukla krajem 80-ih godina.

Sve do 2015. godine živeli su u Bostonu i redovno dolazili u Beograd.

Kada je doživela moždani udar bilo joj je zabranjeno da leti avionom, pa su se trajno nastanili u srpskoj prestonici.

Dara i njen suprug su utemeljivači Fondacije „Dara Čalenić“ koja od 2004. godine dodeljuje dve specijalne nagrade za najboljeg glumca i glumicu do 30 godina.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Dragoljub Đuričić

Bubnjar Dragoljub Đuričić (68) preminuo je danas u bonici "Dragiša Mišović" u Beogradu, od posledica koronavirusa.

Đuričić je bio vatreni navijač crno-belih: "Partizan se, jednostavno, voli"

Poslednji pozdravi Dragoljubu Đuričiću: "Majstore, hvala ti što si nam dao ritam"

Čuvani bubnjar koji je svirao u grupama "Leb i sol", "Kerber", sa Đorđem Balaševićem i Zdravkom Čolićem, kao i sa drugim poznatim izvođačima, nakon nekoliko dana lošeg zdravstvenog stanja i visoke temperature, konačno je krajem februara odlučio da potraži lekarsku pomoć.

Primljen je 24. februara na intenzivnu negu u bolnici "Dragiša Mišović" u Beogradu.

Bubnjar Dragoljub Đuričić je rođen 1953. godine, na Cetinju. Još u ranoj mladosti poče je da se bavi rok muzikom. Početkom sedamdesetih osnovao je sa školskim drugovima prvi bend.

Zatim se, 1972. godine, priključuje grupi Egzodus, a zatim osniva i svoj bend pod imanom "Veritas", koji je veoma brzo postao popularan. U Beograd je došao tri godine kasnije, a zajedno sa grupom "Ribelli" nastupao je širom SFRJ prateći sve velike pevače tog vremena (Zlatko Pejaković, Gabi Novak, Arsen Dedić...).

Već 1978. godine, grupa "Mama-Coco" koju su činili Đuričić, Vlada Nikodijević i Dado Topić, prati Zdravka Čolića na velikoj turneji po SFRJ pod nazivom "Putujući zemljotres". Dragoljub Đuričić je, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, svirao u dva velika benda - jedan je bio "Ju grupa", a drugi "Leb i sol", gde je svirao čak šest godina.

Imao je uspešnu saradnju sa "Rolingstonsima", pa je tri godine proveo u bendu "Kerber", odakle se vratio u "Leb i sol". Godine 1997. postao je vođa orkestra koji prati Zdravka Čolića na nastupima. "Iako je veoma uspešan rok bubnjar, Dragoljub Đuričić specijalizovao se za neobične ritmove, koji podsećaju na ono što je radio Edvard Vesala", napisao je časopis Independent o njemu 1995. godine. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja za muziku, a pored toga, bavio se i slikarstvom.

Slika
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Umro Vlasta Velisavljević

Slika

Glumac Vlasta Velisavljević umro je je u 95. godini od posledica infekcije korona virusom, javila je Radio-televizija Srbije (RTS).

U bolnicu je primljen 18. marta u lošem zdravstvenom stanju, a sutradan je prebačen u KBC “Dragiša Mišović” nakon što mu se stanje dodatno pogoršalo.Velisavljević je rodjen 28. jula 1926. u Beogradu.

Glumom je počeo da se bavi 1938. u pozorištu “Roda”, koje je vodila ćerka Branislava Nušića Gita Predić.

On je 1943. bio uhapšen i odveden je u nacistički logor Dortmund Herde, iz kojeg je uspeo da pobegne uz pomoć jednog majstora u fabrici koji mu je dao nemačku propusnicu, zahvaljujući kojoj je uspeo da stigne nazad u Beograd.

Posle rata, sa nekoliko drugova pokušao da pobegne u Ameriku, ali je bio uhvaćen i odveden u zatvor na Adi Ciganliji.

Proveo je i tri godine u zatvoru na Golom otoku, na koji je odveden 1950. godine pošto, kako je govorio, nije želeo da izda kuma, pukovnika u JNA, kojeg su optuživali da je staljinista.

Kada je donet zakon o rehabilitaciji, podneo je zahtev i rehabilitovan je kao zatočenik Golog otoka.

Prilikom hapšenja bio je student treće godine Pozorišne akademije u Beogradu, na kojoj je kasnije i diplomirao, u klasi Mate Miloševića u kojoj su bili i Olivera Marković, Djuza Stojiljković, Pepi Laković, Mihailo Viktorović.

U kasnijoj glumačkoj karijeri ostvario je čak 350 uloga u pozorištu, filmu i televiziji.

Najpoznatija pozorišna uloga je iz predstave Buba u uhu, koju je više od 1.600 puta igrao na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta (JDP).

Bio je doživotni počasni član JDP.

Ima ćerku Dubravku iz prvog braka.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Zafir Hadžimanov

BEOGRAD - Glumac, kompozitor, pevač Zafir Hadžimanov, koji je preminuo danas od posledica korona virusa u 77. godini, jedno je od prepoznatljivih lica jugoslovenske umetničke scene sa bogatim opusom koji je ostavio iza sebe.
Rođen je u Kavadarcima u Makedoniji, dok je nakon završene muzičke škole i gimnazije u Skoplju počeo da se bavi muzikom i pozorištem.

Želja za nastavkom školovanja ga je odvela u Beograd gde je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Slika

U doba studiranja Hadžimanov je nastupao kao pevač zabavne muzike.

Uspeo je da se izbori sa konkurencijom u kojoj su bili bardovi poput Lea Martina, Lada Leskovara, Ibrice Jusića...

Nastupao je i na muzičkim festivalima.

Na festivalu u Opatiji 1965, osvojio je prvo mesto sa pesmom "Zašto dolaziš samo s kišom".

Četiti godine kasnije, na istom festivalu je izveo poznati evergrin "Bio je maj".

Kao pevač nastupao je i u inostranstvu, posebno u Sovjetskom savezu gde je uz Đorđa Marjanovića važio za veliku zvezdu na legendarnim turnejama jugoslovenskih pop pevača.

Paralelno je snimao i TV šou-programe.

Uporedo sa pevačkom, radio je i na glumačkoj karijeri.

Zafir Hadžimanov je, između ostalih, igrao u filmovima Žike Mitrovića "Nož" i Trajčeta Popova "Makedonska krvava svadba"Nastupao je i na mnogim pozorišnim scenama, a imao je priliku da igra i u Forum teatru u Bostonu.

Publika u Beogradu ga posebno pamti po ulozi Žan Valžana u mjuziklu "Jadnici" u režiji Nebojše Bradića koji je postavljen na sceni Madlenianuma.

Hadžimanov je igrao glavnu ulogu u jednom od najupečatljivijih mjuzikla postavljenih u beogradskim pozorištima u poslednjih 30 godina.

Zafirov sin je jedan od najznačajnijih evropskih džez pijanista Vasil Hadžimanov.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5511
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: In memoriam

Post od Bibliotekar »

Preminuo je dr Ivan Klajn

Od posledica infekcije koronavirusom u Zemunskoj bolnici je u 85. godini života preminuo znameniti filolog, istoričar jezika, profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti dr Ivan Klajn.

Slika

Klajn je rođen 1937. godine u Beogradu. Završio je studije italijanskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1961. godine. Kao redovni profesor tog fakulteta tokom niza decenija je predavao italijanski jezik i komparativnu gramatiku romanskih jezika. Osim romanistike, područje Klajnovog rada predstavljala je i normativna gramatika, kao i standardizacija savremenog srpskog jezika.

Objavio je 18 knjiga i veći broj radova u stručnim časopisima, a njegova najznačajnija dela predstavljaju knjige „Uticaji engleskog jezika u italijanskom”, „Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku”, „Italijansko-srpski rečnik” za koji je dobio nagradu Vlade Republike Italije, dok njegovo nesumnjivo najpopularnije delo predstavlja legendarni „Rečnik jezičkih nedoumica” koji je do sada izdat u 13 izdanja i koji je još od 1981. godine, kada se prvi put pojavio, pomogao mnogim ovdašnjim generacijama da nauče pravilno da govore i pišu.

Od prvog broja je bio glavni urednik lingvističkog časopisa „Jezik danas”, koji izdaje Matica srpska. Od 1974. godine pisao je veoma popularne rubrike o problemima savremenog jezika, najpre u „Borbi”, a nakon toga u „Politici” i „Ilustrovanoj politici”, kao i u NIN-u.

Preveo je takođe i više knjiga sa italijanskog i engleskog jezika na srpski. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1997, a za redovnog 2003. godine.

Bio je i član Saveta Vukove zadužbine, Odbora za standardizaciju srpskog jezika i predsednik Komisije za odnose sa javnošću i rešavanje neodložnih pitanja, kao i saradnik Matice srpske.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo Predrag Živković Tozovac

Pevač Predrag Živković Tozovac preminuo je u 85. godini.

Predrag Živković Tozovac poslednjih nedelja lečio se od korona virusa, a vest da je preminuo za "Blic" je potvrdio njegov kum.

"Nažalost nije izdržao, ovaj kovid ga je skroz razorio", rekao je on za Blic.

Legendarni pevač narodne muzike Predrag Živković Tozovac preminuo je u utorak, 6. aprila, od posledica korona virusa u 86. godini.

Tozovac je 5. marta, tokom dana, primljen u KBC "Dragiša Mišović" u Beogradu sa potvrđenim korona virusom i upalom pluća.

Pevač je bio priključen na kiseonik, a kada je primljen u bolnicu bio je u teškom stanju, ali stabilno. Međutim, Tozvac nažalost nije uspeo da pobedi korona virus.

Tozovac je rođen je u Kraljevu 1936. godine, od oca Svetozara Toze Živković,a po kojem je i dobio nadimak, i majke Budimke. Oktobra 2012. dobio je diplomu zaslužnog građanina grada Kraljeva.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: In memoriam

Post od branko »

Preminuo kompozitor Zoran Simjanović

Igrajmo taj tango smrti, kao onaj strašni dasa Flojd


Kada prelazite Brankov most u Beogradu ili ako ste u kolima i vozite kao Flojd, setite se Zorana Simjanovića.

Slika

Kultni domaći filmovi Nacionalna klasa, Balkan Ekspres, Maratonci trče počasni krug, serija Grlom u jagode, možda ne bi bilo tako uspešni da nije bilo muzike u tim ostvarenjima.

A za sve to i za još mnogo, mnogo drugih pesama, songova, kompozicija zaslužan je jedan čovek - Zoran Simjanović, koji je preminuo u nedelju, 11. aprila 2021.

Mediji su prethodno preneli da je Simjanović zaražen korona virusom.

Bio je jedan od najplodonosnijih kompozitora na ovom prostoru - napravio je muziku za više od 60 filmova, za 50 serija, 600 spotova, 300 sati televizijske muzike.

Tokom šezdesetih svirao je u jugoslovenskim rok bendovima Siluete i Elipse, pobednika prve Beogradske gitarijade 1966. godine.

Ko je bio Zoran Simjanović?

Rođen je 11. maja 1946. godine u Beogradu, gde je završio Muzičku akademiju.

Višestruko je nagrađivani kompozitor kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i u inostranstvu.

Komponovao je muziku za mnoge filmove: Specijalno vaspitanje, Miris poljskog cveća, Nacionalna klasa, Zemaljski dani teku, Sećaš li se Doli Bel, Otac na službenom putu, Maratonci trče počasni krug, Balkan ekspres, Variola vera, Tajvanska kanasta, Šta se zgodi kad se ljubav rodi, Sabirni centar, Tango argentino, Virdžina, Bure baruta, Tito i ja, Urnebesna tragedija, za seriju Grlom u jagode.

Od 1965. do 1999. godine je izdao 24 muzička albuma.

Za muziku iz filma Sjaj u očima narađen je glavnom nagradom u Monte Karlu, pobedivši tada Enia Morikoena.

Simjanović je dobitnik nagrade „Darko Kraljić", Nagrade grada Beograda, nagrade za životno delo i druge.

Dobio je titulu počasnog građanina Valensije, zajedno sa čuvenim francuskim šansonjerom i glumcem Ivom Montanom (1983. godine).

Na tribini u EU info centru u Beogradu, 2016. godine, Simjanović je pričao o počecima rokenrola u Srbiji i Jugoslaviji, čiji je bio aktivni učesnik.

„Imao sam komšiju Duleta sa kojim sam 'ratovao' oko toga ko će da ima neku tada teško dostupnu stvar.

„Tako sam ja dobio neke cipele koje su teško mogle da se nabave iz inostranstva, ali me je on 'satro' kada je dobio ploču Tutti frutti Elvisa Prislija.

„Puštao mi je po ceo dan, glasno, da me nervira", govorio je Simjanović sa osmehom.

Pričao je i o načinu zabavljanja mladih u vreme šezdesetih godina prošlog veka.

„Mi smo tada u školi imali gramofone i magnetofone. Ova današnja omladina i ne zna kako to izgleda.

„I kad bi bila žurka, onda bi se celo veče puštala jedna te ista ploča, odnosno najnovija koju bi neko dobio.

„Tako smo, recimo, celo veče slušali Oh, Carol (pevač Nil Sedaka) ili Let's twist again".

Bend Siulete smatra se pionirom rokenrola u ondašnjoj Jugoslaviji.

Prvi gradski rokeri Zoran Miščević i Ilija Ika Stanić, zajedno sa Simjanovićem, Branislavom Gluščevićem i Miroslavom Minetom Minićem, svirali su razne pesme koje su došle iz inostranstva, pre svega Amerike, a najviše grupe Shadows (Senke).

Siulete su nastale istog dana kada je čuveni američki bend Shadows sa Klifom Ričardsom objavio prvi LP album.

A to tada, naravno, nije moglo da se zna.

„Čudno je kako se to negde sve namesti, tamo negde u nekoj vasioni...", prokomentarisao je Simjanović na toj tribini.

Za prvi solo nastup grupe Siulete imale su identičan izbor i redosled pesama, kao hiljadama kilometara udaljen Džejms Braun, koji je 1968. godine bio pozvan da besplatnim nastupom na televiziji spreči krvoproliće na ulicama raznih američkih gradova, jer su crnci već bili izašli na proteste zbog rasne netrpeljivosti belaca.

„Kada smo nastupali sa Đokom Marjanovićem (čuveni šlager pevač) u punom Domu sindikata to je već bilo nešto, nešto veliko.

„Posle toga su me i komšije drugačije gledale, sa poštovanjem, i pričale: 'E, evo ga ovaj umetnik, svirao je sa Đokom'".

Posle Siuleta, Simjanović je nastavio u grupi Elipse koja je bila pobednik prve Beogradske gitarijade 1966. godine.

Na toj Gitarijadi okupilo se više od 15.000 ljudi što je za ono vreme bilo neverovatno.

Organizatori su tada zaradili mnogo novca, a prema prisećanju Simjanović, u strahu da ne završe u zatvoru, jer je u vreme socijalističke Jugoslavije kapitalizam bio nešto subverzivno i nepoželjno, sve su uplatili u Fond za borbu protiv raka.

Posle ovog uspeha, Elipse su dobile poziv legendarnog kompozitora Zorana Hristića da učestvuju u filmu Nemirni, reditelja Kokana Rakonjca (1967. godine).

Hristić je kontaktirao Simjanovića i rekao mu: „Slušaj, treba da komponujem rok muziku za film, a ja to nemam pojma. Treba da mi pomogneš".

U filmu, članovi grupe Elipsa sviraju rok u diskoteci, a mladi mlate glavama u ekstazi i odjednom muzika prestaje.

Pevač se obraća publici: „Koje godine je bio Kosovski boj?".

Iz publike se čuje ženski glas (glumica Zlata Numanagić): „Hiljadutriiiistaosamdesetdeveteeeeeee".

To nailazi na odobravanje, a sekund kasnije, grupa nastavlja da svira tamo gde je stala.

Simjanović je objasnio da je ideja bila da se „pokaže da omladina koja sluša rok nije neobrazovana, da nisu to neki čudaci, već da idu u školu, da uče, da znaju".

„I tako je uletelo ovo pitanje o Kosovskom boju", ispričao je Simjanović.

Simjanović je posle tog filma prekinuo studije prava i upisao Muzičku akademiju.

„Tada me je Zoran Hristić pitao. 'Je li, dokle si stigao sa studijama muzike?'.

„Ja mu kažem da ne studiram muziku, nego pravo.

„Odgovorio mi je: 'Ti, bre, nisi normalan! Kakvo pravo, vidi kakav talenat imaš za muziku'".

Elipse su svirale i sa tada čuvenim svetskim grupama The Searchers i The Hollies kada su one gostovale u Beogradu, kao i sa čuvenom italijanskom pevačicom Ritom Pavone.

U Elipsama je pevao Edi Dekeng, momak iz Konga koji je studirao u Beogradu, a zahvaljujući njegovom francuskom jeziku, grupu je upravo proslavila pesma na tom jeziku - Le Telephone.

„Nismo tada znali engleski jezik, pa samo 'nabadali'.

„Sećam se one čuvene pesme koju smo snimili. Umesto 'Hold on me', jer niko od nas nije tada imao pojma šta to znači, čuje se kako u jednom spotu pevamo 'Don't go, ajm kaming'.

„Hahahaha, šta ćete nismo tada znali engleski...", ispričao je Simjanović, uz opasku: „Zanimljivo, sve ove lokacije na kojima smo snimali gađane su tokom NATO bombardovanja 1999. godine".

Simjanović je za života čuvao račun iz kupovine prvih orgulja, i klavir na kojem je svirao njegov deda, ali i pisaću mašinu svog oca, koji se bavio advokaturom.

Ona mu je, rekao je, poslužila kao inspiracija za nekoliko muzičkih dela.

Kad je reč o televiziji i filmu, Simjanovićevo vatreno krštenje bila je serija Grlom u jagode.

Srđan Karanović tražio je pogodnog kompozitora, da bi na preporuku Gorana Markovića, izabrao Simjanovića.

„Prvi put u životu sam rekao: 'Daj bože, iako ne verujem u boga, da dobro ispadne muzika u seriji zbog Điđe (Srđan Karanović), da mu ne upropastim sve.

„On se baš mnogo borio za mene.

„Uglavnom, bile su dve verzije za 'Grlom u jagode'. Ova koju svi znate i druga, koju sam nazvao 'Balkanska', inače meni lično favorit.

„Ali bio sam nadglasan i tako se pokazalo da demokratija nekad može i da pomogne", rekao je kroz osmeh.

Prisetio se Simjanović još jedne anegdote u vezi sa serijom Grlom u jagode.

„Naš gitarista Simica postao je otac, rodio mu se sin, ali je stalno na probe dolazio mrtav umoran.

„'Čoveče, on nikad ne spava, stalno se budi', govorio nam je.

„Ja sam mu dao snimak cele muzike za Grlom u jagode i rekao mu: 'Pusti mu ovo, možda pomogne'.

„Narednog dana dolazi Simica i viče sa vrata: 'Zaspao je! Zaspao je'", ispričao je Simjanović.

Kroz muzičko stvaralaštvo Simjanović je išao od roka, preko klasične muzike, do folka (film Sok od šljiva).

„Filmski kompozitori su svaštari, moraju da znaju sve i da komponuju za razne filmske i televizijske žanrove.

„Traži se da budeš originalan, dakle da se to nigde pre nije čulo, ali da istovremeno ima logike i vezu sa pričom i filmom, serijom.

„Mora da se oseti trenutak, potreba da si to hteo da staviš baš na tom mestu u filmu", rekao je Simjanović.

Još jedno Simjanovićevo delo duboko se ukorenilo u svet svih onih koji vole domaće filmove.

Balkan ekspres i muziku iz tog filma mnogi svakodnevno pevuše.

Za nju je nagrađen Zlatnom arenom na Filmskom festivalu Puli 1983. godine.

Simjanović je rekao da je muziku iz tog filma posvetio svom teči, koji je svirao usnu harmoniku i imao svoj kvartet usnih harmonikaša.

„Dok sam smišljao šta da radim, kakvu muziku da pravim, dođoše oni jedan dan kod nas u kuću i počeše da sviraju. Pomislim: 'To je to, usnu harmoniku, to ću da stavim'".

Ispričao je da je šlagere za taj film smišljao po sopstvenom osećaju, uz sjajnu asistenciju tekstopisca Marine Tucaković.

A i, dodao je, pevač Toma Zdravković je bio pun pogodak.

„Zvao sam ga i za 'Balkan ekspres 2'. Javio mi se na telefon i rekao mi: 'Simke, ja sam idem u bolnicu i na znam kad ću da izađem'.

„Ja mu kažem: 'Ma, daj Tomo, izlaziš brzo, a on meni još jasnije: 'Simke, NE ZNAM kad ću da izađem. Uzmi nekog drugog'.

„Ja pozovem Predraga Živkovića Tozovca, koji mi kaže: 'A Toma!?'. Ispričam mu, pa on pozove Tomu. I tako je ispalo...", ispričao je Simjanović.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju