Zanimljivosti

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Objasnila: Devojčica (3) pokazala šta je ljubav prema klubu

Trenutak u kom trogodišnja devojčica ne želi da obuče školsku unifromu zato što nije u bojama njenog omiljenog kluba obišao je ceo svet.

Lili Rej Dojl je preplakala svoj prvi dan u školi zato što joj je mama obukla plavi pulover koji je sastavni deo uniforme. Malena devojčica nije htela da obuče ovaj džemper jer nije u boji njenog omiljenog kluba Mančester Junajteda, a što je najgore ta boja predstavlja rivala engleskog fudbalskog kluba.

Devojčicini roditelji su nekako morali da je ubede, pa su joj rekli da Mančester Junajted ponekad nosi plavu traku kad igra u gostima. Ona je samo na trenutak prestala da plače, ali je onda opet nastavila da kroz suze negoduje zbog plavog džemperića.

Ovaj mali fan Mančester Junajteda voli sve igrače svog omiljenog kluba i redovno posećuje njihove utakmice. Malena Lili je na kraju teška srca pristala da nosi boju protivničkog kluba, Mančester Sitija.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Prekinut meč Srbija - Albanija, RTS: Uhapšen brat albanskog premijera

Utakmica je prekinuta u 42. minutu, pošto je preko terena počeo da leti dron. Na platnu, koje je bilo zakačeno za dron, bila je mapa velike Albanije u boji i sa motivom albanske zastave. - Delegat: Uefa će odlučiti ko je kriv za prekid utakmice

Slika

Utakmica fudbalskih reprezentacija Srbije i Albanije u Beogradu, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. godine i zvanično je prekinuta, nakon što su se igrači obe ekipe sukobili na terenu.

Oficijelni spiker na stadionu Partizana saopštio je da je utakmica prekinuta, nakon čega su gledaoci počeli da izlaze sa tribina.

Stručni štab i igrači Srbije želeli su da nastave utakmicu, ali albanska ekipa nije želela da se vrati na teren, osim ako tribine ne budu ispražnjene, preneo je RTS.

Reprezentativci Srbije su sat vremena od prekida izašli na teren, pozdravili publiku i vratili se u svlačionicu.

Utakmica je prekinuta u 42. minutu, pošto je preko terena počeo da leti dron - mala letelica na daljinsko upravljanje. Na platnu koje je bilo zakačeno za dron bila je mapa velike Albanije u boji i sa motivom albanske zastave, sa leve strane fotografija osnivača moderne albanske države i prvog premijera Ismaila Ćemalija, a sa desne Ise Boljetinija, albanskog nacioanliste.

Navijači su potom počeli da ubaciju baklje na teren, zbog čega je žandarmerija ušla da ih smiri.

Zastavu je uhvatio reprezentativac Srbije Stefan Mitrović, a nakon toga albanski igrači su pokušali da mu je uzmu i došlo je do koškanja među igračima na terenu.

Nemiri su se preneli i na tribine, pojedini navijači su ušli na teren, pa je sudija Martin Etkinson izveo obe ekipe sa terena i poslao ih u svlačionice.

Žandarmerija se rasporedila duž cele atletske staze Partizanovog stadiona, kako bi sprečila da navijači uđu na teren. Policija je najgušće raspoređena ispred severne i južne tribine, odakle je izbačen deo navijača koji su pokušali da preskoče ogradu.

Oko pola sata od prekida rezervni igrači i stručni štab Srbije su se vratili na teren, a protivnička ekipa je ostala u svlačionici.

Rezultat u trenutku prekida bio je 0:0.

Fudbaleri Srbije su na početku utakmice bili bolji, prvu šansu imali su u sedmom minutu. Zoran Tošić pronašao je Filipa Đuričića, a on je centrirao ka Dušanu Tadiću, ali fudbaler Sautemptona nije dobro zahvatio loptu i ona je otišla pored gola.

Posle toga igralo se uglavnom na polovini gostujuće ekipe, a novu šansu Srbije je imala u 16. minutu, kada je Branislav Ivanović u šesnaestercu, posle dodavanja Đuričića, iskosa sa desne strane pogodio spoljni deo mreže.

Nakon toga nije bilo ozbiljnijih šansi, sve do 35. minuta, kada je Albanija prvi put ozbiljno zapretila preko Mergima Marvaja, ali je golman Srbije Vladimir Stojković izbacio loptu u korner. Kapiten Ljorik Cana bio je najviši u skoku i glavom poslao loptu pored stative. Nekoliko minuta kasnije utakmica je prekinuta.

Navijači su tokom prekida, dok još nije bilo izvesno da li će meč biti nastavljen, u više navrata uzvikivali pogrdne izraze na račun premijera Srbije Aleksandra Vučića.

----------------------------------------

RTS: Uhapšen brat albanskog premijera

Brat albanskog premijera uhapšen na stadionu Partizana zbog izazivanja incidenta sa zastavom sa mapom takozvane Velike Albanije, potvrđeno je RTS-u.

Olsi Rama, brat albanskog premijera Edija Rame, uhapšen je u VIP loži stadiona Partizana pod osnovanom sumnjom da je organizovao i rukovodio incidentom sa zastavom sa mapom takozvane Velike Albanije posle kojeg je prekinuta fudbalska utakmica reprezentacija Srbije i Albanije.

Kako je RTS-u potvrđeno u MUP-u, dron sa zastavom je puštena sa krova Crkve Svetog Arhanđela Gavrila u Humskoj ulici, a Ramin brat upravljao je njome daljinskim upravljačem iz VIP lože.

Fudbalska utakmica između Srbije i Albanije prekinuta je u Beogradu u finišu prvog poluvremena nakon što se dogodio incident jer se iznad terena pojavio mali leteći objekat sa zastavom sa mapom takozvane Velike Albanije.

----------------------------------------

Delegat: Uefa će odlučiti ko je kriv za prekid utakmice

Delegat utakmice fudbalskih reprezentacija Srbije i Albanije Holanđanin Hari Bin rekao je da će nadležna tela Evropske fudbalske unije (Uefa) odlučiti ko je kriv za prekid tog duela u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. godine.

"Žalimo zbog situacije, okolnosti su bile takve da utakmica nije mogla da bude nastavljena. Ne mogu da govorim ko je počeo, ko je kriv. To će odlučiti nadležna tela Uefa. Posle viđene situacije, sudija, posmatrač i ja ćemo poslati izveštaj u Uefu", rekao je delegat utakmice Hari Bin.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »

Alal ti vera, Srbijo! Pedere si i lezbijke sa žandarmima i oklopnim vozilima sačuvala, a albanski fašisti ti usred prestonice teledirigovanim kvadrokopterima po volji i ćefu državnost unižavaju i mapu velike Albanije visokotehnološki vijore! Šta li bi tek bilo da su umesto transparenta o dron bombu ili raketu okačili, a potom po ćefu im sve uz vatromet otkačili?

I šta Ti garantuje, Srbijo, da koliko sutra neki novi dron neće na baćušku Putina posred vojne parade udariti? Ili je to nevažno, pošto je za nas glavno samo to da Ej Unija za nas nema alternativu? Ako je tako, nije ni čudo što na koncu ispade da su Albanci u odnosu na Srbe čista high-tech nacija. Kod njih, naime, i nižerazredna egzekutiva zna dronovima da upravlja, dok se kod nas državno rukovodstvo pod starost samo iz čiste filozofije edukuje i zdušno Hegela iščitava...



Ej, Srbijo, bosa pesmo gluve žalopojke... :(
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Kako je hrvatski ljubitelj fudbala očitao lekciju Albancu

Uprkos velikim tenzijama, mečevi između Srbije i Hrvatske u prethodnim kvalifikacijama za Mundijal odigrane su bez većih problema, ali je tako nešto protiv Albanije bilo nemoguće. Provokacija sa dronom i zastavom velike Albanije, a zatim ulazak albanskih reprezentativaca u tuču kada je Stefan Mitrović skinuo zastavu kako bi se meč nastavio , izazvali su uletanje navijača na teren i prekid utakmice. Tim povodom, iz susedne Hrvatske usledilo je neobično viđenje situacije. Osvanulo je na portalu B92, a zatim postalo hit na internetu i društvenim mrežama.

Dešavanja u Humskoj izazvale su lavinu komentara na portalima i forumima, a Albanci su otišli korak dalje izmišljenim izjavama Zlatana Ibrahimovića, Kristijana Ronalda i Jirgena Klopa u kojima su ovi velikani fudbala "vređali" Srbe.

Uprkos ovakvoj kampanji, internetom kruži i efektna poruka jednog hrvatskog ljubitelja fudbala potpisanog kao Miro iz Splita, koji je na portalu B92 odgovorio na likovanje Albanca zbog svega što se desilo u utorak, kada je zastava "velike Albanije" isprovocirala sukobe i prekid meča.

"Ja bi tebi od srca čestitan. Ovo je povjesni dan za veliku albansku naciju. Izveli ste prvi let u povjesti albanskog naroda. Cili svit slavi braću Wright,a vi sad možete slavit braću Rama. Je da je malo čudno šta ste za povjesni albanski let odabrali susjednu zemlju i da je to bespilotna letjelica ali ni Amerikanci ne šalju odma na Mars žive ljude, polako i za koju godinu imat će te čovika koji se otisnija u nebo. Jučerašnji dan velika Albanska nacija može slavit ka dan osnivanje Albanskog ratnog zrakoplostva i protuzračne obrane.

Sinko Božji ovo šta ste napravili u Beogradu je dno dna,ja da san tvom mistu bi se pokrija ušima i ne bi pustija glasa od srama,a vi slavite. Šta slavite?

To šta je idiot svjesno stavija glave vaših sportaša na panj? To šta je ovo moglo završit krvoprolićen da nije bilo srpski nogometaša? Ma,šta slavite da mi je znat? Malicioznost i provokaciju u kojoj van nisu bitni ni sport ni moguće posljedice koje će izazvat ta provokacija.

Zamišljan šta bi se dogodilo na Maksimiru na utakmici između Hrvatske i Srbije da je ovakav avion ponija kartu velike Srbije. Ma, ne bi kume osta kamen na kamenu od srpske ambasade.

Samo šta ni mi Hrvati,a ni oni Srbi ne možemo ovako nešto blesavo i djetinasto smislit.

Sram vas može bit. Ne zbog provokacije,nego zbog reakcije vaših igrača i vaše nacije. Slavit to šta ste nekog uspili uvridit mogu samo jadni i mali ljudi.
Moja velika podrška srpskim nogometašima koji su se pokazali velikim ljudima i sportašima!"
, poručio je Miro iz Splita.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Zanimljivosti

Post od aleksey »

 
Duletu V zaista JESTE mesto u ovom spotu...

Mada je za njega mnogo primereniji onaj objekat sa početka spota, a ne hala.
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Premijer se izvinio Grbiću i Partizanu!

Pogodak Petra Grbića u večerašnjem susretu sa Jagodinom i način na koji ga je proslavio, izazvao je reakciju prrdsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića. On se tim povodom oglasio na Tviteru, izvinio i Partizanu i Grbiću zbog, kako je rekao, sinoćnje nesmotrene izjave i priznao da ga je fudbaler Partizana na duhovit način ''pobedio''.

Podsetimo, sve je počelo sinoć, tokom emitovanja emisije ''Upitnik'' na RTS-u, kada je predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, između ostalog, rekao i kako ''Partizanovci imaju dve leve noge''.

Današnju Kup utakmicu protiv Jagodine u Humskoj, napadač Partizana Petar Grbić iskoristio je za odgovor u svom stilu na ovu premijerovu izjavu.

Već u trećem minutu meča, on je postigao vodeći gol za Partizan, a proslavio ga je tako što je otišao do klupe za rezervne igrače, uzeo još jednu levu kopačku i pošto ju je obuo, ''pozirao'' je tako pred kamerama. pokazujući na svoje ''dve leve'' kopačke.

Nije se dugo čekalo ni da premijer reaguje na Grbićev postupak.

Naime, Aleksandar Vučić se ubrzo oglasio na svom profilu na Tviteru, uz izvinjenje i Grbiću i svim ostalim igračima Partizana.

''Čestitam fudbaleru Partizana Grbiću! On me je na veoma duhovit način pobedio. Istovremeno se izvinjavam njemu i njegovim kolegama zbog nesmotrenosti koju sam napravio prethodne večeri. Želim im mnogo uspeha'', poručio je predsednik Vlade Srbije.

Verujemo da je ovim i definitivno stavljena tačka na ovu neobičnu ''prepirku''.

Na kraju da podsetimo da je Partizan na kraju savladao Jagodinu sa 3-0 i tako se približio plasmanu u finale Kupa Srbije.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Zanimljivosti

Post od Upravnik »

Olimpijska borilišta, Atina 2004, 16 godina posle

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika


image hosting
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Predsednik Mauritanije prekinuo finale Kupa: Dosadni ste, pucajte penale

Mohamed Abdel Aziz, koji je prisustvovao susretu, intervenisao je da se igra prekine u 63. minutu i da odmah penali odluče pobednika, jer mu je susret bio dosadan

UTAKMICA Superkupa Mauritanije između Tevraga i Ksara ući će u sve fudbalske i sportske anale, jer je završena na krajnje čudan način.

Predsednik ove afričke države, Mohamed Abdel Aziz, koji je prisustvovao susretu, intervenisao je da se igra prekine u 63. minutu i da odmah penali odluče pobednika, jer mu je susret bio dosadan.

Budući da je među ljubiteljima fudbala širom zemlje nastala opšta pobuna zbog takvog epiloga, oglasio se predsednik Fudbalskog saveza Mauritanije Ahmed Abderahman, koji je nevešto pokušao da opravda ovaj presedan.

- Predsednik države nije naredio izvođenje jedanaesteraca, utakmica je prekinuta zbog organizacionih problema - rekao je Abderahman.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

OVO NIJE PRVOAPRILSKA ŠALA: Ujedinjuju se ZVEZDA i PARTIZAN!

Novi klub će ubuduće nositi ime našeg glavnog grada.

Teško da je ijedan navijač mogao tako nešto i da zamisli: hokejaški klubovi Partizan i Crvena zvezda se ujedinjuju i prave “supertim” koji će se zvati HK Beograd

elnici dva kluba dogovorili su se da se ujedine i naprave jedinstven tim, koji će pod imenom Beograd, učestvovati u regionalnoj MOL ligi, saznaje Blic.

Klub će s klupe predvoditi stranac, a uprava će dovesti i nekoliko inostranih igrača, koji bi u perspektivi mogli da postanu i reprezentativci Srbije.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Putin: Licemerje antidoping agencije

Predsednik Rusije Vladimir Putin izjavio je danas da su podaci koje je o dopingovanju sportista objavila hakerska grupa "Fensi bers" najbolji pokazatelj licemerja Svetske antidoping agencije.

Zahvaljujući tome, saznali smo da su na Olimpijskim igrama učestvovali sportisti koji su koristili zabranjena stimulativna sredstva, a s druge strane, naši paraolimpijci su supendovani samo na osnovu nečije sumnje da su dopingovani, rekao je Putin, koji je danas primio članove paraolimpijske reprezentacije Rusije.

Takva odluka bila je nepoštena, nesportska, licemerna i kukavička, ocenio je Putin. On je dodao da je Rusija verna idealima paraolimpijskog pokreta i da će nastaviti da podržava sportiste.

Želim još jednom da naglasim da Rusija ostaje verna idealima paraolimpijskog pokreta i da će nastaviti da podržava sportiste i da im stvara sve uslove, rekao je Putin na ceremoniji dodele nagrada ruskim paraolimpijcima, koji su propustili Paraolimpijske igre u Rio de Žaneiru odlukom
Međunarodnog paraolimpijskog komiteta.

Hakerska grupa "Fensi bers" je na, osnovu podataka koje je preuzela iz arhive Svetske antidoping agencije, objavila dokumentaciju iz koje se vidi da je skoro 30 vrhunskih sportista dobilo dozvolu da koriste zabranjena sredstva.

Među onima koji su uz dozvolu Svetske antidioping agencije koristili nedozvoljena sredstva su sestre Serena i Venus Vilijams, američka gimnastičarka Simon Bajls, britanski biciklisti Kris Frum i Bredli Vigins, češka teniserka Petra Kvitova, španski teniser Rafael Nadal i britanski atletičar Mo Farah.

Svetska antidoping agencija je potvrdila da joj je ukradena dokumentacija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Veljko Belivuk, vođa Grobara: Znam ko je ubio mog brata Saleta

„Šta god da uradimo, mi smo večiti zlikovci“, jedna je od prvih rečenica Veljka Belivuka, vođe navijača Partizana i, prema sopstvenim rečima, najboljeg prijatelja nedavno ubijenog Aleksandra Stankovića, u medijima predstavljanog kao Sale Mutavi

Foto: Vođa Grobara Veljko Belivuk; Autor: Zorana Jevtić Veljko Belivuk je prihvatio razgovor za Newsweek iako „ovo za novine baš ne volim, ali sam svestan da moramo da se pojavimo i nešto kažemo“. Veruje da unapred zna kakvi će biti komentari jer o navijačima, pogotovo Partizana, „svi misle da su probisveti, narkomani, alkoholičari... A ja imam ženu i dvoje dece, radim normalno kao i drugi, ide mi staž, plaćam poreze državi“.

I odmah o navodnom nadimku svog stradalog druga dodaje: „Pa ko je njega zvao Mutavi? Jeste to pominjano, ali ko je za njegovog života smeo da mu se tako obrati? Ubijen Mutavi! Najblaže rečeno, mnogo je ružno da tako pišu.“

Nemoguće je drugačije početi nego od Saletovog ubistva, o čemu, objašnjava, može samo delimično da govori.

„Nismo mi nevini, ne mogu to da kažem... Da nas iz čista mira provlače kroz novine. Ali nismo ni toliko loši. I Sale je imao vrline i mane. Da znamo šta se desilo sa Saletom - znamo, nismo budale. Mnogima smo stali na žulj, mnogima koji su neispravni, mnogi su se udružili protiv nas i desilo se to što se desilo. Ima stvari o kojima moram dobro da razmišljam šta pričam. Ne zato što se nekoga bojim, nego zato što imam neke principe. Ali da je poznato zbog čega je ubijen - poznato je.“

Sa svojih bezmalo, koliko mi izgleda, dva metra visine i utreniranim fizičkim gabaritom, Belivuk uz osmeh kaže da ni njegov nadimak Velja Nevolja nije „baš tačan“. Više puta tokom razgovora uverava da mu je fizički obračun poslednja opcija kojoj pribegava. Ja ga, kao, uveravam da me je u to ubedio. Jasno nam je obojici da distancu prvog susreta nije lako preskočiti. Zato ga, iako odgovor znam, pitam šta misli o novinarima. Dobro uzvraća: „Isto što i vi o nama... Bar dok se ne upoznamo.“ I nastavlja:

„Vidim šta se piše - 40 kilograma kokaina, lupio šamar nekoj gospođi u klubu. Obične gluposti. Ne znam da li novinari uopšte znaju šta pišu. Krivo mi je što je toliko satanizovan. Sale mi je bio najbolji drug. Ne znam ga čitav život, ali od kada smo se upoznali, postao je.“

Podsećam ga da je ubistvo Saleta, s kojim je predvodio Grobare s južne tribine Partizanovog stadiona, dosegla do državnog vrha, da su o tome govorili premijer i ministar policije.

„Mi nismo prezali ni od koga, ne prezamo ni danas, kako god to bilo. Da detaljišem o tome, ne želim. Što se tiče Saleta, udružio se najgori mogući sloj ljudi iz zemlje i van nje. Pojedinačno, oni su ništa, ali je to sloj ljudi koji očigledno dobro zna šta hoće i na koji način to hoće. Škakljiva je tema, izvinjavam se, ali zaista ne mogu više ništa o tome.“

Pokušavam još jednom da čujem nešto više, izvrćem pitanje na to da li je Sale znao kakva mu opasnost preti.

„Mi smo u principu znali. Znali smo svi. Milorad Ðurić, koji je ranjen prilikom Saletovog ubistva, počeo je kod njega da radi kao obezbeđenje. Bio je radnik Centralnog zatvora, ali je dao otkaz. I njemu su napravili pakao od života pišući gluposti. Kada je počeo privatno da ide s njim, Ðurić je rekao Saletu: ‘Moraš da mi kažeš s kim smo dobri.’ I Sale mu je dao najbolji odgovor: ‘Gledaj to tako da nismo ni sa kim dobri.’ Tom logikom se i ja vodim. Imam prijatelje i oni znaju ko su, imam poznanike, znaju i oni ko su, a sve ostale smatram nepodobnim. To su ljudi koji će da me tapšu, grle, kažu: ‘Ljubi te brat’, a čim mi to neko, kaže znam da mi ne misli dobro.“

POČETAK SUKOBA

Velja ne prihvata ponudu da mi ne persira. Kaže da ne može zbog razlike u godinama, da je tako naučen. Govori u prvom licu množine kada priča o navijačima, drugačije kada je u pitanju odnos s najboljim drugom. I insistira na tome da se o Saletu nikada ništa dobro neće napisati, da mora to sada da učini.

„Nije on uopšte bio tako loš. Nikada nije pomenuto da smo organizovali nabavku paketića za decu bez roditelja iz Zvečanske, da smo pravili akciju za decu sa Kosova, kupili zvono za crkvu koje su Albanci ukrali, na njegovu i moju inicijativu na Kosovo je otišao pun kamion stvari, pravili su dole feštu tri dana, učestvujemo tamo u renoviranju domaćinstava, dajemo od svojih para ko koliko može. To niko nikada neće objaviti... Imali smo situacije da nam se žena požali da muž maltretira nju i dete, da je bije. Odemo da porazgovaramo s tim čovekom. Ali stvarno samo porazgovaramo. Radili smo i takve stvari. Ne za pare nego zato što smatram da je to jednostavno ispravno. Imam mogućnost da tako nešto uradim, pa zašto to ne iskoristiti i uraditi nešto dobro.“

Sa Saletom se i upoznao na utakmicama Partizana. Ubrzo su počeli da rade kao obezbeđenje grupe navijača, iz čega se izrodio sukob i „preuzimanje“ liderske pozicije na stadionu.

„Na južnoj tribini je bio neki sukob koji nisu mogli da reše, tadašnji „alkatrazi“, Dedović, Vavić i ta ekipa. Mi smo tu došli kao njihova zaštita. Međutim, s vremenom klupko počinje da se odmotava i mi shvatimo da uopšte nije ispravno to što rade. Tada odlučujemo da uzmemo stvar u svoje ruke. Ušli smo u otvoren sukob s tim nebitnim Vavićem, koji je prethodno ovde predstavljao strah i trepet. Od njega navijači nisu smeli ništa, maltretirali su ljude na tribini, igrače privatno, otimali im pare i tako dalje. Znate kako, fudbaleri su po mom mišljenju najgori ljudi, ubedljivo. Ima nekoliko izuzetaka, svaka im čast. Imate Saleta Ilića, pa Božinova, većeg Srbina od pola ovih ovde što igraju. Ali određeni fudbaleri su voleli da izađu na splav, da se slikaju s tim Vavićem, da se voze blindiranim kolima... Zašto? Promašili su profesiju. To je kao kada taksista umisli da je kriminalac. To je taj problem. Pojedini fudbaleri su se družili s takvima, pa kada je došao dan za naplatu, onda su se poplašili i došli nama da se žale. I mi smo rešili da postavimo stvari na svoje mesto. Jer neću ja da dolazim i da branim tog nekog Džonija Klempavog, Vavića i takve za dnevnicu, a oni da muzu sve živo odakle mogu... I s vremenom, spontano, dođe do toga da se ceo jug okrene prema nama i prihvati nas kao vođe.“

Naglašava da se nikada nije deklarisao kao navijač koji će da ode na kraj sveta zbog Partizana. Da to znaju svi sa južne tribine. Zanimaju me detalji o „preuzimanju juga“ i njegovog angažmana u svemu tome.

„Javna je tajna da su drali mučenike. Evo primer - dečko iz Prijepolja, koji radi za 12.000 dinara mesečno, dođe u Beograd, mi organizujemo besplatan prevoz autobusom do Milana, a Vavić i ekipa mu naplate 50 evra! Razumete to? Zatim, jedan momak koji fizički ne bi mogao ništa detetu od sedam godina terao je navijače da njih 20 mora da unese 50 baklji na stadion. Ko neće, dobije šamar. Ne razumem, postoji hiljadu načina da se te baklje unesu, što bi morao neko da se bije zbog toga? Bilo je svakakvih pritužbi, a kada ljudi dolaze da vam se žale, očekuju pomoć. U tom trenutku Sale i ja smo se nekih šest meseci intenzivno družili i, ulično rečeno, potpuno skapirali. Ne predstavljam sebe i svoje drugove kao dobre Samarićane, mada generalno tako jeste, ali mi rešimo te probleme. Nama su došli ljudi s juga i prihvatili nas kao vođe. Oni ranije su postajali vođe tako što su išli na tuče, boli neku decu, skidali im majice, radili sve na silu. To je bilo 2013, kada su nam se i pojedini igrači požalili da ih dotadašnji ‘prijatelji’ reketiraju, bukvalno im traže pare. Onda smo porazgovarali s tadašnjim vođama navijača, objasnili im da je njihovo vreme prošlo, da su završili karijeru, da su dosta drali ljude i da od sada puste da se to radi kako treba.“

PREUZIMANJE GROBARA

Prema Veljinom opisu događaja, podele i sukobi na južnoj tribini između raznih grupa, Zabranjenih, Alkatraza, odavno su prošlost. Zapravo, od kada su on i Sale „preuzeli tu priču“. Tenzije su se stvorile na drugoj strani, između istočne i južne tribine.

„Pazite, Alkatraz je najmanja moguća grupa koja postoji. To je grupa koja broji nekoliko ljudi i koja ne može ništa da uradi. Sve je počelo kada ja još nisam išao na utakmice, kada me nisu ni zanimale. Igrom slučaja mi je drugar s kojim sam radio obezbeđenje po klubovima rekao da njegov poznanik ima problem sa Zabranjenima i ponudio da ih čuvamo za dnevnicu. Dolazilo je nas je 10-15 spremnih da ih odbranimo ako se ovi pojave. U tom periodu sam dobio dete i to mi se činilo kao odlična ideja. Dinara tada nisam imao, bukvalno ni hleb da kupim. Sećam se da sam imao 30 dinara u kući, pa nisam mogao da kupim hleb koji je koštao 33 dinara, a pola hleba u radnji nisu hteli da mi prodaju... Tako sam počeo. Nije me interesovalo ništa drugo, moje je bilo da sačuvamo te momke ako se pojavi suprotna ekipa.“

Pitam ga da li je oduvek partizanovac, odgovara da nije, da je to postao s vremenom, preko posla kojim se bavi. Pitam i da li je ranije malo navijao za neku drugu ekipu, odgovara širokim osmehom koji više kazuje nego kratko: „Jesam malo.“

„Kada bih bilo šta drugo rekao, slagao bih. I na jugu me cene zbog toga. Imali smo sastanak, iz cele Srbije smo zvali Grobare, da dođu po dvojica predstavnika. Bilo ih je između 300 i 400. I pred svima sam rekao da nisam ovde zato što volim Partizan i zato što ću poginuti za njega, već sam ovde zbog drugarstva prema nekim ljudima. A ljubav prema Partizanu se sama nekako stvorila. Ne u toj meri kao nekom Sikiju, Čegiju ili nekoj toj staroj ekipi. Nikada ja ne mogu da budem ‘grobar’ kao oni. Ali s vremenom se to zavolelo. To je priča. I nije tajna da je Sale kao mlađi išao na Zvezdine utakmice. Ali su gluposti da je bio vođa neke grupe sa severa.“

Nakon preuzimanja vođstva među navijačima Partizana, usledili su kontakti sa upravom kluba. Takođe komplikovana priča s pregršt detalja. Ukratko, za Velju i Saleta to je bilo novo, pomalo čudno, ali im je svakako prijalo.

„Situacija da sednete s direktorom kluba, predsednikom, sa ljudima iz uprave, ne dešava se svakodnevno. Ne može svako da uđe i sedne u prostoriju u koju želi. A opet, ne bezobrazno, nego nam sami ljudi prilaze. Odmah smo počeli da po ceo dan provodimo na stadionu, ujutru da treniramo, posle na ručak u klupski restoran, koji sada, evo već mesecima, ne radi, potom da organizujemo posao i kontrolišemo dešavanja do šest posle podne. Tu su i drugi ljudi dolazili da se vide s nama. Sve mi je od uslova tu bilo, kao da sam kod kuće.“

Za trenutak skrećem na drugu temu - više puta iznete tvrdnje da je pravi razlog sukoba među navijačima zapravo prevlast na tržištu narkotika.

„Napokon i to pitanje, pošto od droge navodno svi kupismo kuće, kola, stanove... Kad god se desi ubistvo navijača, u novinama čitate da je to bilo zbog sukoba na narko-tržištu. Stariji ste od mene i mnogo mangupa ste upoznali, pa vas pitam - gde to ima da se tek tako zarađuju pare i da se tek tako ubijaju zbog droge? I koja se to droga prodaje na stadionu? Ima nekih koji su pijani, nekih koji su pod dejstvom nečeg drugog, to je sigurno, ali šta ja da radim? Kome sam ja nešto prodao i odakle to ide, da li se dobija uz kartu? Otprilike tako piše u novinama - bore se za prevlast nad tribanama jer onda drže narko-tržište. Imam 31 godinu, nikada priveden, nikada osumnjičen, nikada s drogom posla nisam imao.“

Pitam ga da li je hapšen pre incidenta o kojem tek nameravam da ga „ispitujem“, odgovara da jeste, ali zbog dela vezanih „za nešto fizički“. Sledi - što ti to treba? „E pa, kako me vidite, tako me i drugi vide. I onda hoće nešto... Kada god sam bio privođen, bilo je to zbog posla koji radimo u obezbeđenju klubova. Tamo su bili ti sukobi, ovako se to nikada nije desilo. Ma znate šta, našem čoveku možete da priđete i najljubaznije ga zamolite da nešto ne radi i u najboljem slučaju će vam reći ružnu reč. A ja, kakav god da sam, imam tu kulturu da se svakom ko je stariji nekoliko godina od mene obraćam sa „vi“. Kada ste fini, ljudi to često zloupotrebe. Radio sam s momkom koji je viši od mene, istetoviran, pa kada on opomene ljude na ponašanje, oni se smire. Kada ja to uradim, oni mi nešto loše kažu. A kratak mi je fitilj. Baš kratak.“

Ne očekujem da navodi ružne reči koje mu upućuju, ali želim odgovor na pitanje zbog čega mu je fitilj kratak.

„Valjda i zato što mi je život bio takav. Ali smatram da ako se nekom obratim s poštovanjem, a on mi ne uzvrati bar upola toliko, onda nemamo šta više da raspravljamo.“
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Ispovest Milenka Savovića: Nikada nismo propustili priliku da pogrešno odaberemo

Nije Željko igrao prvi put protiv Zvezde u Beogradu. Dolazio je on i sa italijanskim i španskim klubovima ali nikada nije bilo ovako. Da se ne lažemo, nikada sport nije bio samo sport. Mislim da su ljudi danas besni, a preko sporta se ponekad brže i jasnije prepozna to stanje, kaže nekadašnji centar i direktor Partizana Milenko Savović, koji se od kolega uvek izdvajao i po igrama i po muzičkom ukusu

Početkom osamdesetih se Milenko Savović dao videti na koncertima pank i novotalasnih bendova u SKC-u. Već tada je bio košarkaška zvezda Partizana, reprezentativac i sa visinom centra jednostavno nemoguće da bude nevidljiv i tada i kasnije na Akademiji. Bio je direktor tima KK Partizan koji je ostvario najveći uspeh srpske klupske košarke - titulu prvaka Evrope u Istanbulu. Godinama smo se družili, išli na koncerte i s vremena na vreme sam ga gnjavio za intervju, ali je bio nepopustljiv oko tog razgovora za novine jer ga mediji ne zanimaju. Meni je oduvek bilo zanimljivo da ga predstavim kao jedinstvenu pojavu - vrhunskog sportistu koji se odlično razume u rokenrol, producenta jedne pozorišne predstave, fakultetski obrazovanog čoveka. Ali bi se uvek "isprečila" Savovićeva skromnost jer je uvek voleo da bude "jedan od nas", a nikako neki posebni tip.

A onda je popustio pa smo naše popodnevne kafe pretvarali u razgovore koje sam snimao da bi se čitav intervju završio onim čime ga počinjemo - epizodom na utakmici Zvezda-Fenerbahče u kojoj se na tapetu ružnog skandiranja našao njegov kum - Željko Obradović.

Kako si ti video ovu epizodu o kojoj se priča već tri dana - skandiranje navijača Zvezde Željku Obradoviću?

Zvezda je veliki klub i igra ove sezone fantastično. S druge strane imamo Željka Obradovića koji je naš najuspešniji trener. I onda se u trenutku desi jedna loša epizoda. Kad navijači Partizana skandiraju nešto lično protiv nekoga iz Zvezde, to mi takođe smeta i ne pravim u tome razliku. Nije Željko igrao prvi put protiv Zvezde u Beogradu. Dolazio je on i sa italijanskim i španskim klubovima, ali nikada nije bilo ovako. Da se ne lažemo, nikada sport nije bio samo sport. Mislim da su ljudi danas besni a preko sporta se ponekad brže i jasnije prepozna to stanje.

Kako si došao u Partizan iz Trebinja?

Moje prvo sećanje na basket je SP u Ljubljani 1970. Igrao sam ispred zgrade. Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića koji je ubijen jer je branio muslimanskog druga, voleo je basket i počeo je da nas trenira. Imali smo pripreme u Sloveniji i bilo je zabranjeno da predstavnici klubova komuniciraju sa igračima. Zvoni telefon na recepciji i zovu me da izađem iz hotela. Uđem u kola, a u njima sede Ranko Žeravica i Đorđe Čolović. Bio je to poziv da pređem u Partizan. Posle toga je došao Šakota sa istim predlogom.

Vratim se kući i kažem ocu, a on "Dobro, ima vremena". Kasnije zvoni telefon, pitaju me da li sam razmislio i hajde na zimskom raspustu da pređem. Pojavi se tadašnji trener Bosne - Bogdan Tanjević i kaže mi da računaju na mene, a imam i dva strica u Sarajevu. Kad su videli da hoću u Partizan, pretili su mom ocu da će da dobije otkaz, a on se branio: "Ne mogu da utičem na njega - kako on odluči, tako će biti." I došao sam u Beograd, iz neke ušuškane sigurnosti u novi grad.

Kad navijači Partizana skandiraju nešto lično protiv nekoga iz Zvezde, to mi takođe smeta i ne pravim u tome razliku

Posle odlaska Kićanovića i Dalipagića Partizan ulazi u krizu?

Tokom osamdesetih, kada odlaze Kića i Praja iz Partizana, bio je težak period u klubu. Mene je vadilo što sam igrao za mlađe ekipe.

Partizan je živnuo s povratkom Kiće u klub?

Kića je postavio sistem koji je važio sledećih 20 godina i na kojem je Partizan postao prvak Evrope. Prvo je konsolidovao finansijski klub. Doveo je najperspektivnije mlade igrače u Srbiji: Divca, Paspalja; Sale Đorđević je već bio u klubu i za njega se videlo odmah da je ekstra klasa. Kasnije je i Danilovića je doveo. A ostavio je par nas starijih igrača. Super je ukomponovao ekipu.

Kako je Dule Vujošević postao prvi trener?

Dule je bio pomoćnik Laletu Lučiću. Igrali smo jednu utakmicu, bio je 20. januar, znam jer je bila Laletova slava. Gubimo od Šibenke s dvadeset razlike. Na sledeći trening dolazi Kića. On nikada nije dolazio na treninge. Pomislimo: "Čim je došao brka, ovaj je gotov."

Kaže Kića: "Sinoć smo kod mene imali sastanak, rešili smo da smenimo Laleta, ali nemam pojma koga da stavimo."

Ja mu kažem: "Šta imaš da dovodiš nekog u januaru, u polusezoni, uzmi Duleta jer on ionako vodi treninge. Pitaj i Željka (Obradovića)."

I tako je Dule Vujošević postao trener i posle nekoliko meseci mi postanemo prvaci Jugoslavije. Sledeće godine, Liga Evrope i fajnal for u Ganu. To je bila velika škola za kasnije kad sam postao direktor i kada smo uzeli finale u Istanbulu. Imao sam privilegiju da radim sa najboljim trenerima - od Ranka Žeravice do profesora Aleksandra Nikolića od koga ne učiš samo basket već i život.

Zanimljivo je i kako je Željko Obradović prestao da igra i prešao u trenere.

Trebalo je da bude kapiten reprezentacije na Evropskom prvenstvu u Rimu. A sve se dešava u noći pre odlaska na to prvenstvo. Željko i ja sedimo u Klubu književnika sa ženama na večeri i dogovaramo se da nađemo klub u kome ćemo zajedno igrati sledeće sezone. Mi smo dugogodišnji prijatelji i kumovi. Tada nije bilo mobilnih telefona i izlazi kelner iz kuhinje i kaže mi: "Savo, telefon." Na vezi je Kićanović i kaže: "Gde ste? Tražimo vas po celom gradu. Dođite kod mene kući." Godinama unazad je Kića pričao da će Željko biti trener a ja da dođem na njegovo mesto. Ali nismo se nadali da će to biti brzo. I odemo i dogovorimo se s Kićom, ali postoji problem jer Željko treba da ode na aerodrom i kaže Dudi Ivkoviću da postaje trener.

Prilazimo aerodromu, unosi se oprema, mi bez torbi i Duda pita: "Gde ste vi?" Kaže mu Željko: "Postao sam trener Partizana." Na to će Duda: "Ma ajde bre." Ali onda ugleda Kiću i shvati da je ozbiljno. Voleo je mnogo Željka, i čestitao mu je.

U prvoj sezoni kao direktor Partizana došao si do najvećeg uspeha srpske klupske košarke i osvojio Evropu?

A počelo je baš teško jer je stigla zabrana da igramo u Beogradu. Potpisali smo ugovor oko televizijskih prava, ali je bilo pitanje gde ćemo da igramo? Ponudili su nam Španci Sevilju, La Korunju ili predgrađe Madrida. Računam - igramo domaću ligu, pa onda u Španiji kao domaćini, pa gostovanja. Mislim se gde da treniramo od tih svih putovanja? Jeftinije nam je da budemo u Madridu nego da putujemo iz Beograda. Svi su govorili: "Nemaju šanse u Kupu šampiona." Niko nije verovao u nas. A mi smo postali vezani jedni za druge od tolikog vremena koje smo provodili zajedno. Bilo je naporno, ali s druge strane, živeli smo kao porodica.

Košarkaši su bitni za domaći rokenrol, pa je tako Radivoje Korać doneo prvi Bitlse u Beograd. Šta si ti donosio od muzike iz inostranstva?

Donosio sam svašta. Ali ne sećam se da sam doneo nešto prvi. Kad su se pojavili pank i novi talas, sve sam zaboravio i počeo sam samo to da slušam. Ofarbao sam zbog panka mali pramen kose u crveno. Dolazim na trening Partizana i trener me izbaci. Kaže mi: "Na šta ličiš, čoveče?!" Bilo je diskretno, ali morao sam da odsečem taj pramen. Tad mi je bilo krivo zbog toga.

Išao sam redovno na koncerte u SKC-u i svuda. Kasnije sam saznao da je Cane dolazio na utakmice Partizana. I Milena Marković, dramski pisac, pričala mi je da je dolazila. Bio sam razapet između košarke i hobija, ali stizao sam i jedno i drugo.

Prestao sam da izlazim na Akademiju krajem osamdestih. Bilo je suviše obaveza, a i činilo mi se da je zlatno vreme počelo da popušta. Došla je i neka mračnija atmosfera.

Da li si osećao da se menja zemlja?

U vojsci sam upoznao Ognjena Pribićevića. Bilo je nas trojica starijih vojnika i družili smo se. Bila je to 1987, vreme kada se dešava ona afera sa listom Student kada Mira Marković interveniše oko naslovne strane. I on mi je rekao da će doći do čuda i da se spremaju mračne stvari.

Kasnije se to pokazalo kao tačno, ali i dalje nismo znali da je to sve uvod u grozote koje će tek da se dese. Razočarao sam se i rezultatima prvih izbora u Srbiji.

Šta si mislio?

Mislio sam biće na sledećim izborima bolje, ali ispostavilo se da neće jer je neko spustio roletnu sledećih deset godina. Ali iskreno nisam očekivao da će to toliko da eskalira iako su sve činjenice govorile da će se to desiti. Od starta, kada je krenula ta spirala zla, mislio sam proći će.

Dešavale su se loše stvari i nikada nismo propustili priliku da pogrešno odaberemo.

Stigao si da produciraš i pozorišnu predstavu?

Bogdan Diklić je veliki partizanovac i veliki ljubitelj košarke. Dolazio je na naše utakmice i počeli smo da se družimo. Poznanstvo je prešlo u drugarstvo i na kraju smo postali kumovi. Period devedesetih, do 1996. i studentskih protesta provodili smo u Zvezdara teatru. Svideo mu se film "Poljubac žene pauka" i želeo je da uradi pozorišnu predstavu. Glumili su on, Gaga Nikolić, Ciga Jerinić, režiser je bio Egon Savin, a ja sam se pobrinuo za sponzore. Onda su počeli protesti 1996. i sva pozorišta su prestala da rade zbog solidarnosti sa protestom.

Kako ti izgleda sadašnje društvo?

Imam potrebu da sadašnjost ne merim prema sebi već prema meri mog deteta. Ona je bila državni prvak u plivanju. Na osnovu rezultata dobila je stipendiju i završila fakultet u Americi. Trenutno je u Beogradu i planira gde će da nastavi master studije. Moja dilema je šta da joj kažem kada ih završi. Da li da se vrati u Beograd? Ja bih voleo da ostane ovde, ali kako mogu da joj to kažem ako joj neko napolju ponudi nešto bolje?
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Zanimljivosti

Post od branko »

Čuveni okršaj zbog koga je Staljin POBESNEO, a Rusi su za njega saznali 11 GODINA KASNIJE

Na Olimpijadi u Finskoj odigrane su dve fudbalske utakmice između Jugoslavije i SSSR-a. Bilo je to mnogo više od fudbala - pravi rat dve socijalističke zemalja koje su se četiri godine ranije razišle oko Rezolucije Informbiroa, zbog čega se na granicama Jugoslavije ozbiljno zveckalo oružjem.

Pre tačno 65 godina, svežih julskih dana - u nedelju 20. i utorak 22. - u finskom gradu Tampereu, smeštenom između jezera Nasijarvi i Pijahajarvi, na lokalnom stadionu Ratina u sklopu 15. olimpijskih igara igrale su se utakmice najvećeg mogućeg političkog rizika: Jugoslavija - SSSR ili, kako su još ušle u istoriju, odmeravanje snaga na relaciji Tito - Staljin.

Bila je 1952, prošlo je tek sedam godina od završetka Drugog svetskog rata, Evropa je još lizala rane, tragovi razaranja bili su vidljivi, a već se zaratilo na Korejskom poluostrvu, nad Evropom je spuštena gvozdena zavesa i ponovno je zamirisalo na moguću krv jer su dve socijalističke zemlje, Jugoslavija i SSSR, došle na rub rata, piše "Jutarnji list".

Titov režim 1948. ne prihvata Rezoluciju Informbiroa, što će potpuno promeniti sudbinu naroda u Jugoslaviji, okrenuti zemlju u drugom smeru i učiniti je “mezimcem” hladnog rata. U SSSR-u i drugim zemljama “narodne demokratije” počinju gromoglasna suđenja “Titovim špijunima”, a za Tita se govori da je fašista, izdajnik, lakej imperijalizma, prodana duša, Juda.

Ni Tito nije ostao dužan - na Golom otoku bio je logor za sve pristalice IB-a i Staljina. Tito se tih godina okrenuo SAD-u koji mu daje pozamašan kredit od 50 miliona dolara, žito, jer je žetva podbacila, i oružje. Na granicama Jugoslavije i komunističkih zemalja Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Albanije gotovo svakodnevno se puškara. Ima i mrtvih. Očekuje se ruska intervencija.

Heroji ili kukavice

I sada ovakva neočekivana prilika. Prve Olimpijske igre na kojima nastupa SSSR i odmah drugog dana takmičenja susret veka koji će ih obeležiti: u osmini finala fudbalnog turnira igraju dve neprijateljske države koje se gledaju preko nišana. U oba tabora blaga panika:

- Kud baš na njih... Samo probaj da izgubiš!!!

Alarm za uzbunu je zazvonio. Od Lisabona do Vladivostoka čekala se vest iz Tamperea. To više nije bila obična utakmica. Morala je da se dobije, to je pitanje ideološke i svake druge časti, a pobeda dokazuje da je pobednička strana u pravu i kada je u pitanju i Rezolucija IB-a i smer socijalističkog razvoja. I jedan i drugi fudbalski štab na vezi su s političkim vođstvima u zemlji.

Jugoslavija je tada imala jednu od najboljih reprezentacija na svetu, ali i Rusi su bili iskusni i ne manje dobri. Ali, nije stvar samo u tome. Iz Beograda i Moskve stižu naredbe da se ne sme izgubiti. Nema labavo. Doduše, Rusi su do poslednjeg momenta čekali odobrenje iz Kremlja da se uopšte igra. Većalo se hoće li se igračima dopustiti da se rukuju s Jugoslavenima. U rusku svlačionicu sišao je čelnik Komunističke omladine Aleksandar Šelepin, posle šef KGB-a. Čitalo se Staljinovo pismo.

Vođa je objasnio situaciju, ali i upozorio igrače na odgovornost u slučaju poraza. Oni su i te kako bili svesni šta to znači. Staljinovo pismo više je izazivalo zebnju nego što je motivisalo. Golman Ivanov posle je u svojim memoarima zapisao:

- Nitko nije govorio o taktici i fudbalu, samo o političkoj situaciji. Kao da je u pitanju razgovor pre bitke, a ne pri utakmice.

I u “plavoj” svlačionici bila je slična situacija.

- Znali smo da je cela zemlja na nogama, da vlada napetost - pričao je Vladimir Beara, a reprezentacija je zatrpana stotinama telegrama podrške iz zemlje, od radnih kolektiva preko vojnika u karaulama do pionirskih organizacija.

Uoči samog izlaska na teren, pred više od 17 hiljada znatiželjnika, u jugoslovensku svlačionicu ambasador je doneo Titov telegram podrške.

- Noge su nam se odsekle. Sad ti igraj kad Tito šalje telegram. Hrabrili smo jedan drugog, a ovo nam nije trebalo - prisećao se te utakmice veliki Vladimir Beara, legendarni golman Crvene zvezde i jedan od sedam hrvatskih igrača koji su igrali te utakmice, uz četiri srpska fudbalera. Doduše, klupski odnos bio je suprotan: četiri igrača iz hrvatskih klubova i sedam iz srpskih.

- Momci, za ljude kod kuće danas postajemo heroji ili kukavice - rekao je pre izlaska na teren Zlatko Čik Čajkovski, nekadašnja vedeta Partizana.

Ivanov je, pak, rekao kako je čuo nekog ruskog igrača kako poručuje saigračima:

- Danas smo gladijatori. Ovo je pitanje života i smrti.

Engleski sudija Artur Elis izveo je ekipe: Ivanov, Križevski, Bašaškin, Nirkov, Petrov, Netto, Trofimov, Nikolajev, Bobrov, Marjutin, Beskov, a u plavim dresovima Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek i Zebec.

Sastav koji je tih godina znalo da izdeklamuje svako jugoslovensko dete ako biste ga probudili usred noći. Na licima igrača napetost. Ruski kapiten Bobrov oklevao je nekoliko trenutaka pre nego što je na centru prihvatio ispruženu ruku kapitana suparnika Ivice Horvata.

U publici je bilo više onih kojima je bliža Jugoslavija, iako su Sovjeti angažovali pravoverne finske komuniste da daju podršku momcima u crvenim dresovima. Utakmica iz snova, nakon prvobitnog laganog ispitivanja, Jugosloveni lete terenom. U prvom poluvremenu već je 3-0: Mitić, Ognjanov, Zebec.

Rusi su bili potpuno izgubljeni. Jugoslovenska reprezentacija gospodarila je terenom. Vukas, Mitić, Bobek, Čajkovski, Horvat - ne znaš koji je igrao bolje. Dok su zgromljeni sovjetski igrači na poluvremenu ulazili u svlačionicu, ljutiti rukovodioci, u strahu za sebe, dočekali su ih uvredama:

- Fašisti! - vikali su.

Suludi preokret

Leonid Ivanov se seća:

- Svi smo ćutali. Grobna tišina. Nismo mogli da dođemo do reči i daha.

Vsevolod Bobrov, pak, napisao je:

- Gledam Leonida. Plače! Tešim ga da ćemo sada proigrati. Ni on ni ja ne verujemo u to baš mnogo.

Šef Ruskog fudbalnog saveza, Granatkin, pokušao je da ih ohrabriti:

- Ma, ne mogu oni u ovakvom tempu da igraju do kraja!.

Selektor Boris Arkadjev samo je rekao:

- Vukasa, Vukasa moramo da zaustavimo...

Naime, Hajdukov napadač Bajdo Vukas bio je začetnik svih akcija “plavih”.

No, nije dobro krenulo po Ruse - Bobek je u prvom napadu povećao na 4-0. Rusi nekako smanjuju, ali Zebec u 59. minutu povećava: 5-1.

I tada je usledilo najneverovatnijih poslednjih 15 minuta utakmice u istoriji fudbala.

- Strah od strašnog rezultata nas je podstakao. Ni sam ne znam kako, ali počeli smo da igramo kao ludi. Osetili smo da Jugoslaveni padaju. Igrali smo iznad svojih snaga, mogućnosti i znanja - napisao je posle o toj utakmici Igor Neto i otkrio kako je Bobrov vikao:

- Sad! Sad! Pali su!

- Dogodilo nam se pomračenje. Totalno smo pali. Ni danas ne znam kako. Ne znam jes­mo li se opustili, prepali ili umorili. Valjda sve pomalo, ali nismo više mogli. Možda bi nam bilo lakše da smo vodili s manjom razlikom. Siguran sam da 2-0 ili 3-1 ne bismo ispustili, a ovako... Olovo u nogama. Šta da ti velim - pričao je posle Stjepan Bobek o tom suludom preokretu.

Staljinov bes

Rusi su, naime, u 15 minuta postigli četiri pogotka i došli do 5-5! Bobrov tri gola, Trofimov pa Petrov u 89. minutu. U produžetku, uoči samoga kraja, Rusi su imali šansu - lopta je prošla Bearu, poletela prema praznoj mreži. Gol! Ne! Stativa. Elis svira kraj.

- Kada sam video tu loptu kako ide prema golu, nisam više mogao da progovorim ni reč. Izgubio sam moć govora. Prenos je nastavio Hrvoje Macanović, legenda zagrebačkog sportskog novinarstva, koji je uspeo da ostane pribraniji - ispričao je posle o toj fudbalno-političkoj drami beogradski radio reporter Radivoje Marković.

Ruski reporter, pak, govorio je samo imena ruskih fudbalera. Igrače Jugoslavije nije imenovao. Nazivao ih je tek protivnicima.

- U produžetku smo i mi i Rusi bili iscrpljeni. Grogirani kao bokseri nakon nokauta. Samo smo čekali kraj. Strah nas je bilo da ne izgubimo. Bili smo prazni. Nismo mogli da dišemo, a kamoli da trčimo - rekao je legendarni Bobek.

U isto vreme na istom stadionu. Isti igrači, isti sudija. Drama u Tampereu se nastavila. Rusi su krenuli nezadrživo. U 9. minuti Bobrov ih dovodi u vođstvo. A nakon toga, kao i igrači u plavim dresovima dva dana ranije, i oni padaju u paniku.

A onda - prekokret! Mitić (19), Bobek (29) iz penala te Čajkovski (59) dovode do konačnih 3-1! Pobeda Jugoslavije.

- Nikad u životu nisam osetio takvo olakšanje. Svi smo bili presrećni, zbog sebe, ali i zbog naših ljudi koji su to očekivali - pričao je Bobek.

Tito je nadvisio Staljina. Na Brdu kod Kranja, gde su Tito i najuži kabinet slušali prenos, veselje. Pucalo se iz mitraljeza.

A u Kremlju? Prenos je za SSSR prekinut u drugom poluvremenu i Rusi će rezultat saznati tek 11 godina posle! Staljin je bio izvan sebe. Poraz je doživeo kao ličnu uvredu. Svim igračima oduzeta je titula “zaslužnog sportiste" koja je nosila mnoge privilegije. Staljinova osveta bila je strašna.

U besu je rasformirao moskovski klub CDKA koji je dao najviše reprezentativaca. Ukazom 793 zbog “sramoćenja države i socijalizma” klub se stavlja izvan funkcije usred prvenstva. U ukazu 808 stajalo je da su igrači “ukaljali prestiž sovjetskog sporta i države”, a poimence se spominje nezalaganje igrača.

Tito je nagradio igrače sa po 500 dolara i dozvolio im da idu na Zapad

Jurij Nirkov je posle rekao:

- Mirisalo je na Sibir, ali smo ga, srećom, izbegli.

Jedinica koja se osramoti na bojištu biva rasformirana - objasnio je, pak, Staljinov šef policije Lavrentij Berija. CDKA je obnovljen nakon Staljinove smrti kao CSKA.

Kod Tita druga slika. Iz proračuna je svaki igrač dobio nagradu - 500 dolara, a Tito je lično odobrio da mogu da idu i igraju fudbal na Zapadu! Staljin je drugi put poražen.

Prenos utakmice na radiju, s glasom Radivoja Markovića, obeležio je i jednu od ključnih scena u filmu “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, a u Rusiji je 1990. o toj utakmici snimljen igrani film “Gol u kremaljska vrata” Pavla Ljubimova. U svojim memoarima Vsevolod Bobrov je zapisao:

- Bili smo taoci situacije i jednog napetog vremena.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Zanimljivosti

Post od Bibliotekar »

Gender Identity Politics in Sport - All Hail to Thee, Robonia!



P.S: The girls should just petition that their gender-identity is Transformers. And go onto the field with motor bikes. :ugeek:
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju