Vesti iz nauke i tehnike

Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Bibliotekar »

Ništa Vi ne brinite, štovana gđa Palmo: dok smo mi ovde nećete Vi žedni preko vode biti prevedeni! Ni brige – jeftini senzacionalizam ovde nema nikakve šanse. ;)

A što se pak tiče ove nove senzacionalističke vesti, znate, iskreno me frapira lakoća sa kojom se uz neverovatnu medijsku halabuku anonsiraju vesti koje su izvorno bile objavljene još pre kojih četvrt veka! Uostalom, prisetite se i sami: 4. novembra 2011. u našem tematskom nizu posvećenom psihologiji (sektor „Komunikacija u virtuelnom prostoru”) bejaše pomenuta savršeno racionalna I na suvoj egzaktnoj nauci bazirana anticipatorna vizija prof. dr Hansa Moraveca sa prestižnog „Karnegi Melona” o realnim mogućnostima i metodlogiji ostvarivanja praktične ljudske besmrtnosti i stapanja čoveka i mašine u novi entitet - Čoveka Plus. Dr Moravec je o tome pisao i ostvarenja te vrste nagoveštavao još davne 1985, a vajna sedma sila se tek sada dosetila teme, u času kada je izvesni - u naučnim krugovima totalno nepoznati! - ruski biznismen počeo da razglaba o „njegovom projektu”!

Stvarno, čovek ostaje bez reči pred takvom totalnom neobaveštenošću i posvemašnjim odsustvom analitičnosti. Ali tako je to kada živimo u tzv. informatičkom dobu, u kojem bi svako razuman očekivao malčice posvećeniji pristup temi… :roll:

Uostalom, čini mi se da je taj vrli ruski poslovni čovek samo objedinio neka u širim krugovbima ili potpuno nepoznata, ili pak odavno zaboravljena dostignuća jedne u naučnom pogledu apsolutno uzorite zemlje, koja je urušena i devastirana baš zahvaljujući takvim, profitno izrazito orijentisanim biznismenima. No ništa – dok je bibliotekara, tih zavetnih čuvara Nauke i njenih rezultata, niko neće biti zaboravljen i ništa neće biti zaboravljeno:

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Iskreno, draga moja gospođo, negde u dubini kostiju sam slutio da će radovi dr Vladimira Demihova kad-tad imati koristi po čovečanstvo. Premda su se mnogi tokom pedesetih godina XX veka pitali u čemu je smisao transplantiranja glave jednog psa na telo drugoga, ili održavanje u životu dvoglavih pasa u periodu dužem od 2 meseca… :roll:

Možemo im oprostiti – nisu znali da je još 1958. bio pokrenut tajni projekat AN SSSR za izgradnju robota-kiborga, čiji je koordinator bio akademik V. Manuilov... ;)

Ništa – glavno je da mi to ostvarimo! Pa makar i sa zakašnjenjem! :!:

Slika

Ako im slučajno ustreba dobrovoljac za testiranje sistema – ja se javljam, bez ikakvih zahteva za materijalnom nadoknadom! Nikada, naime, nisam imao dileme oko toga da li da se zarad dvojbenog kopulativno-guturalnog užitka koji Homo sapiens deli sa nebrojenim drugim vrstama (krokodilima, pavijanima, balegarima, itd.) odreknem ili pak ne odreknem sposobnosti jedino čoveku prirođenog razmišljanja i produbljene percepcije. Za mene je to oduvek bila potpuno lažna dilema. :)
Svi genijalni pronalasci su stvoreni iznenada, slučajno, iznebuha, proviđenjem, prosvetljenjem, glavinjanjem a malo koji napornim razmišljanjem i razbijanjem glave.
Naprotiv, dragi moj g Timke – nebrojeni genijalni pronalasci poput šibica, nuklearne fisije, fotonaponske ćelije, itd. predstavljali su i predstavljaju rezultat dugotrajnog razmišljanja nekoliko desetina i stotina ljudskih jedinki.
Pa tako će i dotični kiborzi, neće imati problema sa sekretima i malom i velikom nuždom, taj trakt otpada.
Bravo, dragi moj g. Timke! Štono sinjski alkari kažu - u sridu! :lol:
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Ništa Vi ne brinite, štovana gđa Palmo: dok smo mi ovde nećete Vi žedni preko vode biti prevedeni!
:-*

Uskoro stiže kvantni PC brži od superkompjutera!

Ovaj naučni proboj će tehnologiju pomeriti hiljadu koraka unapred, a naučnici koji na njemu rade procenjuju da će taj "Sveti gral" računarstva biti dostignut za njihovog života.

Zamislite personalni računar koji je brži od bilo kog superkompjutera na svetu. To će postati realnost znatno brže nego što smo mislili, za svega 15 ili 20 godina i postaviće novu granicu u računarskoj tehnologiji – kada naučnici budu uspeli da stvore funkcionalni kvantni računar koji će biti u stanju da obavi milione kalkulacija odjednom, kao i da razbije bilo koji kompjuterski kod na svetu.

“Kjubiti”, razvijeni u IBM-ovim istraživačkim laboratorijama, koriste bizarno svojstvo kvantne fizike da njen “bit” može istovremeno da poseduje i vrednost 1 i vrednost 0. 250-kjubitni niz sadržaće više bitova informacija nego što postoji atoma u celokupnom univerzumu. IBM tvrdi da je sledeći korak “pravljenje sistema” koji će eksploatisati ovu neviđenu silu.

Jedan od najvećih problema sa kojim se naučnici suočavaju na ovom projektu (kao i u naučnici uopšte) jeste iznalaženje načina kojima bi se mogla kontrolisati ili ukloniti kvantna dekoherencija – pravljenje grešaka u kalkulacijama, što izazivaju faktori poput toplote, elektromagnetne radijacije ili defekta materijala. Da bi ga rešili, naučnici već godinama eksperimentišu kako bi pronašli način da smanje broj tih grešaka i da povećaju vremenski period tokom kojeg kjubiti zadržavaju svoja kvantna mehanička svojstva.

Postoji mnogo sistema koji bi mogli da omoguće korišćenje kvantnog računara, ali se IBM fokusira na korišćenje ovih “trodimenzionalnih” superprovodnih kjubita, koji će omogućiti lakšu tranziciju i proizvodnju i koji su dugački svega jedan milimetar, što je pristup iniciran od strane Univerziteta Jejl.

Zasad su uspeli da povećaju vreme tokom kojeg kjubit zadržava svoja svojstva na 100 mikrosekundi, što je znatno povećanje u odnosu na prethodne eksperimente, a takođe i minimalna granica posle koje naučnici mogu da se posvete i drugim aspektima razvoja.

- Veoma smo blizu minimalnim zahtevima potrebnim da napravimo pravi pravcati kvantni računar – kažu u IBM.

Nama ostaje samo da čekamo i da se nadamo će ovaj čudesni napredak brzo postati dostupan kućnim korisnicima, kao što je to danas običan PC. Morate priznati, ništa nije nemoguće!

Pogledajte IBM-ov video koji dodatno objašnjava novu tehnologiju:

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Timke »

Sami sebe i potvrđujemo i demantujemo. Možda, čak i u isto vreme. Kada ste spomenuli šibicu i ostalo, nije li možda istina i to da su to bila bačena, rasplinuta sredstva i trud i jednostavno bili uzalud. Bili je sve to zamajavanje na naučnoj bazi. Zar nije bilo lakše ležati u hladu i dići sve četiri i sačekati da "vreme" donese pravo rešenje? Kada se samo prisetimo koliko je lutanja i svojatanja ostalo za nama. I nikome ništa. Ili svakome svašta. Sada šibice nemaju prođu, plinski upalljači ovladali planetom. Još malo evo, nosićemo i reaktore u džepu. Računari će nam zameniti glave. Dolazi Novi svet pun divota i strahota. A još nikako nismo načisto sa elementarnim stvarima. Kada ustvrdim da krug ne postoji...No spirale. Ne postoji nai tačka ni linija, i da se nebeska tela uopšte ne kreću jedna oko drugih, no se sunovraćuju, haotično i ponekad potpuno proizvoljno u beskrajan ponor, prazninu - ništa. Pa tek iz tako složenog kretanja mi izvlačimo prividne i jednostrane naučne rezultate kao neko celomudrenije. Niko mi ne veruje. Izgleda da su svi pametniji od mene. Jedino mi je iz svega toga bitno i važno i kao nekakvo blaženo uživanje što sam bio svedokom traženja i uverenja da smo na dobrom i pravom putu. Ili bi možda bilo dobro da smo i sa nekom rezervom?...Oboružani - Indiferentnošću, Indolentnošću...Oprosti im Bože, ne znaju šta rade!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Bibliotekar »

Eh, draga moja gđa Palmo, čekamo mi na te kvantne kompjutere jošte od 1981, kada je dr Pol Beniof sa Argonske nacionalne laboratorije koncipirao kvantnu Tjuringovu mašinu. No bojim se da ćemo jošte dugo čekati na robusne univerzalne komercijalne kvantne kompjutere. Naime, kako nam je to već poodavno objasnio dr Skot Aronson sa Karnegi Melona, kvantni kompjuteri biće izuzetno brzi samo u nekim vrlo specifičnim oblastima, ali će sadašnje kompjutere nadjačati samo u vrlo limitiranom obimu u čitavom nizu drugih oblasti, kao što su to npr. igranje šaha, dokazivanje matematičkih teorema ili pravljenje rasporeda letenja avionskih kompanija, te neće biti bolji od ovih
naših „klasičnih”.
Zbog čega, pitate se? Pa, bazično zbog toga što će i kvantni kompjuteri patiti od tzv. problema algoritamskog limita, baš kao i današnji komjuteri. :)

Ti problemi inače nemaju apsolutno nikakve veze sa praktičnim problemima sa kojima se konstruktori kvantnih kompjutera susreću prilikom njihovog projektovanja (npr. sa tim već pomenutim problemom dekoherencije – neželjenog međudejstva između kvantnog kompjutera i njegove okoline, koji je – uzgred budi rečeno - u biti isti onaj problem zbog kojeg smo morali da odustanemo od šire primene inače upravo zadivljujuće elegantnih analognih kompjutera). Problem je znatno fundamentalnije prirode i u svojoj je biti upravo paradoksalan – brži kompjuter, draga moja gđa Palmo, nije obavezno i sposobniji kompjuter!

Vidite, krucijalni problem za sve kompjuteriste je problem porasta dužine vremena potrebnog za rešenje nekog problema koji je direktno proporcionalan veličini samog problema koji treba rešiti. A vreme se u kompjuterskim naukama meri brojem elementarnih koraka koje jedan algoritam (niz programskih naredbi koji je potrebno izvršiti) mora da obavi da bi rešio zadatak.

Tipični primer? Množenje dva broja n raste sa kvadratom broja cifara dotične brojke (n^2). Faktorizacija brojeva u prim-brojeve (prim-broj je deljiv bez ostatka samo sa 1 i samim sobom!) čak i po najsavremenijim metodama raste eksponencijalno sa brojem cifara. Stoga faktorisanje i predstavlja teži zadatak od množenja, a kada dođemo do brojeva koji sadrže hiljade cifara ova razlika postaje značajnija od tehničko-konstruktivne razlike između npr. starog, dobrog „Komodora 64” i superkompjutera ETA-10 P. :)

Vrsta problema koju kompjuteri mogu da reše u razumno kratkom vremenu čak i za velike vrednosti n su oni koji koriste algoritmove sa brojem procesnih koraka koji raste sa tzv. fiksnim stepenom n (npr. n^2, ili n^2,5. Takvi algoritmovi zovu se efikasnim algoritmovima i svrstani su u kompleksnu klasu P (P potiče od reči „polinomno vremenski”).

Tipični problem iz klase P? Pitanje da li je na sobraćajnoj mapi svaki grad dostupan iz svakog drugog grada. Ili pak da li je sa liste muškaraca i žena koji su voljni da se venčaju moguće postići uparivanje svakoga sa voljnim partnerom. ;)

Ali zamislite sada potpuno drugačiju klasu problema. Zamislite npr. mapu država sveta u kojoj želite da svaku državu obojite sa tri različite boje – crvenom plavom i zelenom – ali tako da ni jedna od uzajamno susednih država ne bude obojena istom bojom. Ili da imate npr. listu ostrva povezanih mostovima a da Vi želite da obiđete sva ostrva, ali da pri tome posetite svako individualno ostrvo samo jednom. Sigurno mislite da su u pitanju maloumni zadaci, ali to zapravo uopšte nije tako - svi napred pobrojani zadaci predstavljaju tek jednu ad aplikacija teorije grafova koja ima ogroman značaj u nebrojenim naučnim oblastima (hemijski spojevi, električna kola, teorijska fizika, projektovanje putnog saobraćaja, itd.)

Premda postoje algoritmovi koji su donekle bolji od pokušaja iznalaženja svih mogućih rešenja za ovakve tipove matematičkih problema, ni jedan algoritam nije fundamentalno bolji od drugog! Svaki od njih će potroštiti količinu vremena koja eksponencijalno raste sa veličinom samog problema. Matematičkim jezikom izraženo, svi ti problemi pate od ograničenja nedeterminističkog polinomskog vremena (NPT).

Ne brinite se zbog toga šta to zapravo znači. Zapamtite samo to da klasa NP problema obuhvata ogroman broj problema od izuzetne praktične važnosti po čoveka, a da kategorija NP-kompletnih problema predstavlja najtežu kategoriju NP problema. A fundamentalni problem je to što za pola veka niko nije pronašao efikasan algoritam za NP-kompletni problem.

Problem je, dakle, principijelne prirode. No činilo se da će kvantna mehanika ponuditi rešenje za ovo. Kako? Ona bi nam, kazivali su mudraci, omogućavala da uskladištimo ogromnu količinu informacija i da njima manipulišemo posredstvom relativno malog broja čestica, pa bismo tako objektivni problem učinili irelevantnim! Kako? Jednostavno! Klasični kompjuteri, uključujući ove koje držimo na našim radnim stolovima, reprezentuju informaciju kao binarni broj, iliti bit. Kvantni kompjuteri reprezentovali bi informaciju kao kvantni bit, iliti kjubit. Kao kjubit pak mogu da posluže različiti fizički objekti – atomi, fotoni ili elektroni. No „brzinska” prednost bila bi u tome što takvi kjubiti mogu da reprezentuju 0 i 1 (DA ili NE) i sve međusobne vrednosti u isto vreme, u stanju koje se zove kvantna superpozicija. To bi pak omogućilo kjubitu da simultano koristi mnogo više informacionih stanja za samu kompjutaciju, jer kvantna superpozicija obuhvata 0, 1 i sve međusobne položaje između tih vrednosti!

Zamislite sada da imate 1000 čestica (fotona, elektrona – nije bitno čega) i da svaka od tih čestica može da ima gornji ili donji spin u času kada vršite merenje. Postoji 2^1000 mogućih ishoda stanja tzv. kvantne amplitude celog sistema, iliti tih 1000 čestica može da bude u superpoziciji 10^300 raznorodnih čestičnih stanja, što je više od broja atoma u vidljivom univerzumu! Ali avaj – postoji „kvaka” u celoj toj elegantnoj koncepciji: u trenutku kada merite slatke male čestice (a to morate da učinite da biste očitali njihovo krajnje stanje, tj. dobili rezultat kompjutacije!) zakoni kvantne mehanike nalažu DA ĆETE SLUČAJNO ODABRATI SAMO JEDNO OD TIH 10^300 STANJA, DOK ĆE SVA OSTALA NESTATI! Ne bismo se nalazili u nimalo povoljnijoj poziciji od slučaja da koristimo klasični kompjuter na kojem pokušavamo da iznađemo slučajna moguća rešenja – u oba slučaja završavamo sa spoznajom o samo jednom od mogućih rešenja!

Slika

Princip rada kvantnog kjubita – osnove svakog kvantnog kompjutera

Ništa zato, nisu se obeshrabrivali pobornici kvantne kompjuteristike! Imamo mi jošte trikova u rukavu! Amplitude mogu da se potiru kada se pozitivne kombinuju sa negativnim – fenomen poznat kao destruktivna interferencija! Dobar algoritam za kvantni kompjuter obezbedio bi kompjutacionu putanju koja automatski isključuje pogrešne odgovore. No matematičari su takođe uzvratili udarac: da, gospodo draga – ali tu interferenciju moćićete da primenjujete samo za specifične kompjutacione probleme u kojima ćete jedino moći da koristite manji broj koraka nago u slučaju klasičnog rešenja problema!

Prvi od takvih komputacionih specifikuma otkrio je dr Piter Šor 1994. na legendarnom Masačusestkom institutu za tehnologiju (MIT), ali do dana današnjeg istraživači su iznašli samo još par drugih kvantnih algoritama koji bi omogućili faktičko ubrzanje kompjutacije i svođenje eksponencijalnog na polinomno vreme rešenja problema.

Krucijalno pitanje stoga i nadalje ostaje bez odgovora, a ono glasi: postoje li efikasni kvantni algoritmovi za rešenje NP-kompletnih problema? Uprkos mnogim pokušajima ni jedan takav algoritam nije pronađen – premda, kao što to možete i pretpostaviti – nije moguće matematički dokazati da u suštini i ne postoje. Ali za sada neumitna činjenica i nadalje ostaje: KVANTNI KOMPJUTERI NE MOGU DA REŠE NP-KOMPLETNE PROBLEME U POLINOMNOM VREMENU!

Treba li zbog toga da očajavamo? Ni najmanje, draga moja gđa Palmo! Čak su i zaluđeni bibliotekari evidentirali jednu savršeno validnu, a žalosno zaboravljenu soluciju koja bi nam i bez tih poprilično selektivno efikasnih kvantnih kompjutera omogućila drastično povećanje ukupnih kompjutacionih kapaciteta čovečanstva. Ono, doduše, potiče iz davne i sada gotovo posve zaboravljene i prokažene 1958, kada je grupa veličanstvenih, doktoratima nauka opskrbljenih ludaka sa Moskovskog državnog univerziteta izumela jednu uistinu revolucionarnu elektronsku mašinu, koja je izvorno trebala da jednom za svagda dokaže da je vo nebesa višnja uzdizani i slavljeni ekonomski koncept realokacije materijalnih resursa baziran na pokušaju i grešci (poznat u stručnoj i široj laičkoj javnosti kao tržište) matematički totalno inferioran i stoga neprihvatljiv za svako uistinu misaono biće.

O njemu ćemo već koliko sutra – treba samo jošte da otprašimo neke davno zaboravljene knjige. ;)

Uh, zaboravih na ovo:
Kada ste spomenuli šibicu i ostalo, nije li možda istina i to da su to bila bačena, rasplinuta sredstva i trud i jednostavno bili uzalud… Zar nije bilo lakše ležati u hladu i dići sve četiri i sačekati da "vreme" donese pravo rešenje?
Pitajte jesu li to bila bačena, rasplinuta sredstva, sve one osobe koje su tokom 2 poslednja veka ljudske istorije blagodareći pomenutim pronalascima jele kuvano, zimi za vesela mraza na vatrici nožice grejale, uživale u prednostima suvih gaća, čitale knjige noću kada sunca nema, lečile karcinome, otkrivale mesta suženja arterija i činile još niz drugih, po istinsku korist smislenoga čovečijega bitisanja neosporne stvari, dragi moj g. Timke. Jer da dotičnih izuma nije bilo, ne bi mogle baš da se brojne osobe mile dokono izležavaju u hladu i sve četiri u vis lasno dižu. ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Timke »

Divno je biti sa pametnim ljudima u kontaktu. Divno je biti i dovoljno dugo u prostoru-vremenu koje omogućava to zbližavanje i razmenu tih tako dragocenih informacija. Samo se eto nama jedna komponenta potkrala, sakrila. A to je pojam i pojava Sreće. Kad se kockice slože! Koincidencija. Inspiracija. Nadahnuće. Kada sam rekao da je uzaludno nešto, mislio sam na duži put i teži put. Obično svi putevi vode u Rim. Ali uvek postoji sredokraća. Svaki magarac je pametniji od mnogih projektanata niske gradnje. A kako izgleda, na dobrom smo putu da se fraktalno i hologramski nalazimo na dva ili više mesta u isto vreme. Ali izgleda da mi to uporno nastojimo da ne vidimo. Pa ispada da nije rešenje problema izvan nas, nego je u nama. U odrađeno vreme naći se na određenom mestu. Nisu potrebni, uopšte oni postovi (gladovanja) i posvećivanja i one skale i lestvice u napredovanju u hijerarhiji. Pričo ja i češao se i tamo gde me ne svrbi, pa sam izazivao svaki put žestoku reakciju i kontra kontrakciju. Stvar je jednom reči u potrebi u koncepciji. I sve je jasnije da ne može da bude jasnije. Zato nas naši voždi toliko vošte i muče i kinje - ne bili bili pametniji. Uvek tuku onog vola koji vuče. A naš narod je trpeći izazove vremena zato tako pametan. Prorade mu klikeri i kad se najmanje nadaju. Dokaz je da postojimo i dalje istrajavamo. Mnogi bi davno popustili u gaće. A mi jok. Izduravamo li izduravamo. Imali smo mi puno mudraca. Zato sada učimo taj Ingleski. Hteli ili ne. Čitav svet. A da smo bili bar malo pametniji i svoji, kad je trebalo, sada bi čitav svet učio Srbski jezik.
Kada je reč o onim klikerima i analognim računarima, mnogi na Istoku su mnogo brži od računara uz pomoć Abakusa. Ima jedna mala caka u tome. Uglovi se ne povećavaju i ne umanjuju ma koliko se mi trudili. Svako postavljeno pitanje nosi u sebi i odgovor. Samo treba izokrenuti čarapu ili džep ili gunj. I istog trena je rešenje na stolu.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Bibliotekar »

Elem, knjige otprašismo, proslavu međunarodnog Dana žena održasmo, pa sada konačno možemo da se vratimo prethodno započetoj temi. :)

No da bi nam materija o kojoj ćemo govoriti bila prijemčivija, moraćemo da se osvrnemo na samu bit problema o kojem raspravljamo. Moraćemo da počnemo od temelja na kojem počiva veličanstvena zgrada moderne kibernetike i kompjuteristike.

Vidite, draga moja gđa Palmo, otkako su Grci izmislili logiku i geometriju, ideja da sveukupno ljudsko rasuđivanje može da se svede na neku vrstu računanja – tako da svi argumenti i svi elementi mogu da se postave jednom za svagda – fascinirala je većinu rigoroznim mislilaca sveta. Sokrat je bio prvi koji je tu viziju oglasio. Priča o kompjuteristici mogla bi stoga da započne negde oko 450 pne, kada se prema Platonu Sokrat obratio Eutifronu, njegovom atinskom drugu, koji je u ime pobožnosti želeo da sopstvenog oca preda vlastima zbog ubistva. Sokrat je zatražio od Eutifrona „niz pravilakoja nam govore iz časa u čas kako da se ponašamo. Upravo ono, draga moja gđa Palmo, što savremeni teoretičari kibernetike nazivaju „efikasna procedura”.

Platon je ovaj zahtev za moralnom izvesnošću podigao u epistemološki zahtev. Prema Platonu, sveukupno znanje moralo bi da se izloži u ekplicitnim definicijama koje bi svako mogao da primeni. Ako neko ne može da saopšti svoje znanje putem takvih instrukcija, onda to i nije znanje, već puko verovanje. Zato prema Platonu kuvari, koji se sliuže ukusom, i pesnici, koji pišu iz inspiracije, ne poseduju znanje. Ono što oni rade ne povlači za sobom poimanje i ne može da bude univerzalno razumljivo. Opštije rečeno, ono što ne može da se izrazi preciznim instrukcijama upućeno je na neku vrstu proizvoljnosti.

Ali Platon još nije bio kibernetičar. Da bi se ostvario Platonov projekat bilo je potrebno učiniti jedan proboj: bilo je potrebno uništiti pozivanje na intuiciju i suđenje. Kao što je Galilej otkrio da da može da se iznađe čisti matematički formalizam za opisivanje fizičkog kretanja, moglo se pretpostaviti da bi neki drugi Galilej mogao da redukuje sva semantička razmatranja (pozivanja na značenje) na tehnike formalne manipulacije elementima.

Šta nam je trebalo za to? Puko sredstvo za izražavanje jednoznačnih delova elemenata iliti „bitova” sa kojima bi računajući entitet mogao da operiše. I čekali smo sve do osamnaestog veka kada je Univerzalni Genije i Zaslužni Bibliotekar po imenu Gotfrid Vilhelm fon Lajbnic pronašao binarni sistem i posvetio svoj talenat pronalaženju jednog nedvosmislenog, formalnog jezika za baratanje elementima.

Lajbnic je mislio da je konačno našao univerzalni i egzaktni sitem notacije, jednu algebru, jedan simbolički jezik, pomoću kojeg „svakom predmetu možemo da dodelimo nejgov određeni, karakteristični broj”. U čemu je prednost tog dostignuća? U tome što bi na taj način svi pojmovi mogli da se svedu na mali broj temeljnih, a čitavo znanje bi moglo da se izrazi, sakupi i koristi putem jednog jedinog deduktivnog sistema! Na osnovu ovih brojeva i pravila za njihovo kombinovanje svi problemi mogli bi da se reše, a sve protivurečnosti okončaju za svagda. „Kada bi neko posumnjao u moje rezultate”, govorio je Lajbnic, „odgovorio bih mu: RAČUNAJMO, GOSPODINE! I tako, lativši se pera i hartije, raspravili bismo problem.” 8-)

Odista, kolosalno dostignuće! Kada se jednom, naime, utvrde karakteristični brojevi za većinu pojmova, čovečanstvo će posedovati novi instrument kojim će se intelekt uvećati u daleko većem obimu nego što su optički instrumenti pojačali ljudski vid, a prevazići će mikroskop i teleskop u onom obimu u kojem je um superiorniji od pukog čula vida.

Dobro, fundamentalnu osnovicu smo tako konačno dobili! Ali šta je sa praksom? Avaj, ona je zaostajala. No početkom XIX veka stvari su ponovo počele da dobijaju zamah kada je britanski matematičar i logičar Džordž Bul naumio da ispita „fundamentalne zakone operacija intelekta pomoću kojih se rasuđuje i da ih izrazi simboličkim jezikom diferencijalnog računa”.

I šta je uradio? Načinio stvorio je binarnu algebru za predstavljanje elementarnih logičkih funkcija! Ako „a” i „b” predstavljaju promenljive, ako „x” predstavlja „i”, „+” predstavlja „ili” a „1” i „0” predstavljaju „istinu” i „neistinu”, moguće je napisati matematička pravila za logičko manipulisanje ma kojim elementom u čistoj algebarskoj formi! I to na sledeći način:

a + a = a
a x a = a
a + 0 = a
a x 0 = 0
a + 1 = 1
a x 1 = a

Homo sapiens je, draga moja gđa Palmo, konačno bio pripremljen da otpočne sa računanjem! :ymapplause:

Nedugo potom Čarls Bebidž je zamislio „analitičku mašinu” koja je trebala da funcioniše baš i svaki savremeni digitalni računar, koristeći bušene kartice i kombinujući logičke i aritmetičke operacije i donoseći logičke odluke zasnovane na rezultatima prethodnih izračunavanja. Kako? Lepo – ona je, u suštini, bila digitalna, cifarska mašina. Mašina koja je računala u striktnom smislu te reči! Vidite, postoje dva fundamentalno različita tipa mašina za računanje: analogni i digitalni. Analogni računari zapravo ne računaju. Oni rade tako što mere veličine fizičkih količina (napon, trajanje impulsa, ugao rotacije diska, hidrostatički pritisak, itd.) koje su proporcionalne vrednostima kojima mi zapravo želimo da manipulišemo. Analogni računari kombinuju količine na fizički način i mere rezultat.

Ali digitalni računari ne rade tako! Oni sve veličine predstavljaju diskretnim (razdvojenim, odeljenim) stanjima, kreću se u iznenadnim skokovima sa jednog u potpunosti određenog stanja ka drugom, dovoljno različitom stanju, čime je izbegnuta mogućnost konfuzije. Prekidači u relejima prvih digitalnih mašina ili su potpuno otvoreni (1) ili su potpuno zatvoreni (0).

Avaj – Bebidžove ideje bile su isuviše napredne za tehnologiju njegovog vremena. Tada nije postojao ni jedan pogodan i brz način da se brojevi predstave i da se njima rukuje. On je morao da koristi nepodesna mehanička sredstva, zupčanike, kako bi predstavio diskretna stanja. No otkriće elektriciteta i električnih prekidača omogućili su tehnološki proboj! Kada je 1944. Hauard Ejkin stvarno izgradio prvi praktični digitalni računar, to je bio elektromehanički monstrum sa 3000 telefonskih releja! Istina, bio je zaista univerzalan, ali do zla boga spor! No nedugo potom već su se pojavili i predstavnici druge generacije koja je koristila elektronske cevi (radio-lampe) koje su radile neuporedivo brže. I tada smo dobili savremeni, istinski elektronski računar, koji smo mogli da upotrebimo u bilo koju svrhu. :D

Jer ne zaboravite ono osnovno: samim tim što digitalni računar operiše sa apstraktnim simbolima koji mogu da označavaju bilo šta i logičkim operacijama koje mogu da postave u uzajamni odnos sve sa svačim, bilo koji digitalni računar (za razliku od analognog!) je apsolutno univerzalna mašina! Štaviše, toliko univerzalna da može da simulira bilo koji digitalni računar. Ako njih imamo tada nije potrebno konstruisati nove, posebne mašine za obavljanje posebnih procesa računanja. Svi procesi računanja mogu se obaviti jednim, digitalnim računarom, koji se programira za svaki poseban slučaj. Upravo zbog toga su svi digitalni računari uzajamno ekvivalentni. ;)

No još je značajnije to što svaki proces koji može da se formalizuje tako da može da se predstavi kao niz instrukcija za rukovanje diskretnim elementima može, barem u principu, da bude reprodukovan pomoću takve mašine! Tako je čak i analogni sistem (čiji jedan od varijeteta predstavlja i čovek!) moguće simulirati na digitalnom računaru ukoliko je moguće da se preciznom matematičkom funkcijom (formulom) opiše odnos njegovog ulaznog stanja prema njegovom izlaznom stanju! Upravo je zbog toga faktička ljudska besmrtnost (ili besmrtnost ma kojeg drugog živog organizma, ako ćemo već da budemo dosledni!) i ostvariva (barem teoretski!) uz pomoć digitalnog računara.

Pa zašto toliko čekamo na nju, pitate se zasigurno Vi, draga moja gđa Palmo. Zato što patimo od dvojnog problema:

1) Nedostatka adekvatnog formalno-matematičkog opisa fenomena koji želimo da simuliramo;

2) Nedovoljne kompjutacione snage računarskog uređaja kojim raspolažemo.

Nas će, za sada, zanimati isključivo ovaj drugi problem.

Ako se malčice udubite u njega, uvidećete da je i on u svojoj suštini zapravo dvojak: s jedne strane, on počiva na pukom fizičkom ustrojstvu i sledstvenim fizičkim performansama same mašine. Tipičan primer je razlika između digitalnog računara kod kojeg funkciju prekidača imaju telefonski releji i onog kod kojeg tu funkciju obavljaju planarni galijum-arsenidni mikročipovi. I jedan i drugi mogu rešavati potpuno iste zadatke, ali će ovaj potonji biti enormno brži od starog elektromehaničkog „relejca”.

Tokom poslednjih 40-tak godinica čovečanstvo se gotovo monomanijakalno posvetilo fizičko-tehničkom unapređenju „jezgara” digitalnih računara, ostvarivši uistinu kolosalan i divljenja vredan napredak. No mali je broj ljudi uočio, draga moja gđa Palmo, da je nedovoljnu kompjutacionu snagu računara, te samim tim i njegove operativne performanse u rešavanju problema moguće enormno pospešiti i na drugi način: PROMENOM MATEMATIČKOG FORMALIZMA PO KOJEM RAČUNAR RADI!

Svi dosadašnji računari, draga moja gđa Palmo, od onog prvog iz 1944. pa preko ovih silikonskih na kojima radimo, do ovih najnovijih, kvantno-fotonskih, rade na binarnom principu koji smo prethodno već opisali.

Ali tek je jedna srazmerno mala grupa istinski originalnih, veličanstvenih sovjetskih matematičkih ludaka, uočila da postoji I matematički mnogo elegantnija i suštinski efikasnija aritmetika, na osnovu koje je čak i sa relativno staromodnom tehnikom bilo moguće postići operativne rezultate koji nadmašuju čak i tehnološki za dve generacije naprednije digitalne mašine! I ne samo da su dr Izreel Jakovljevič Akuškin, dr Nikolaj Petrovič Brusencov i dr Sergej Ljvovič Soboljev iznašli modalitet za aplikaciju nove kompjutacione aritmetike. Godine 1958. oni su pri Laboratoriji za ekperimentalnu kompjutaciju Moskovskog državnog univerziteta i napravili prvi iz serije apsolutno unikalnih kompjutera na svetu – mašina koje su koristile TRINARNU ARITMETIKU I TROVALENTNU LOGIKU.

Napravili su apolutno jedinstveni trinarni kompjuter Setun (Сетунь).

Slika

Setun – jedini ikada serijski izrađivani trinarni elektronski računar u istoriji čovečanstva

Sigurno se pitate šta je sad pa to trinarni kompjuter, draga moja gospođo. Odgovor je u svojoj biti poražavajuće jednostavan. To je kompjuter koji za razliku od binarnog (koji koristi osnovu 2), koristi najsavršeniji sistem pozicione numeracije i sledstvene gustine zapisivanja informacije, onaj u kojem je osnova 3. LogičkU algebru u kojoj −1 predstavlja neistinu, +1 istinu, a 0 pak nepoznato. A u čemu je pak prednost takvog sistema? U tome što binarni sistem ima tek 2^2 =4 mogućih unarnih funkcija, dok trinarni ima 3^3 = 27 mogućih unarnih funkcija (onih koje se mogu deliti na podgrupe)! Sistem u kojem računarska kola umesto funkcionisanja u režimu bistabilnog multivibratora (variranje dva stabilna stanja, flip-flop kolo, uključeno-isključeno, 1-0, DA-NE) imamo flip-flap-flop kolo sa polivalentnom logikom, kod kojeg su gustina pakovanja informacije i procesna efikasnost znatno povećane bez ikakvih daljih i skupih „usavršavanja”, oličenih u srazmerno sporoj a skupoj evoluciji tehnologije izrade samih računarskih jezgara!

Bez daljeg dodijavanja teorijskim komplikacijama, reći ću Vam tek toliko da bi savremeni 16-bitni digitalni mikrokompjuter sa tzv. on-board memorijom imao pristup do ne više od 65 KB direktno dostupne memorije, dok bi taj isti mikrokompjuter sa memorijom baziranom na trinarnoj logici imao direktni pristup do 43 MB memorije, tj. ostvario bi 656-ostruko povećanje pukog memorijskog kapaciteta!

što je još lepše, trinarni kompjutacioni algoritmi rade takođe brže negoli binarni, jer tzv. balansirani trinarni sistem (uravnotežen je oko 0 – sa vrednostima +1, -1 i 0) može da reprezentuje negativne i pozitivne brojeve bez posebnog predikativnog znaka! Štaviše, pošto je vodeća cifra koja nije nula znak celog broja kojim treba da se operiše, kompariranje dva broja toliko je jednostavno da se svodi na puko upoređivanje svake cifre dotle dok se ne nađu dve različite u nekom broju, što indicira pak koji je broj veći, manji ili jednak onom drugom, a zaokruživanje je isto kao i skraćivanje. Šta pak to znači? To da jednostavno možete odseći trite (ne bite!) koji Vam nisu potrebni na kraju broja. ;)

I za kraj ovog javljanja samo još jedna mala, gotovo anegdotalna, ali veoma interesantna istorijska napomena. Kada se 1993. godine, nakon otvaranja spram sveta najveće države-naslednice negdašnje super-države SSSR, u svetu izuzetno cenjeni prof. dr Stanislav Vladimirovič Klimenko, iz kompjutacionog centra unikalnog Instituta za fiziku visokih energija iz Protvina, vratio nazad u Moskvu iz SAD gde je po prvi put u istoriji držao predavanje o istorijatu razvoja kompjuterskih nauka i tehnologije u SSSR, bio je upitan od strane njegovih kolega šta je to što je Amerikance (isključivo doktoranti i post-doktoranti!) najviše interesovalo. Dobili su sledeći odgovor:

„Iz nekog razloga interesovao ih je samo Brusencov i njegov kompjuter ‚Setun’ ”.

Da. Onaj stari „lampaš” iz 1958. sa feritno-diodnom Gutenmaherovom memorijom. Koji je imao potencijal da iz temelja preobrazi celokupni svet kibernetike a čiji će – nadajmo se! – uskoro oživljeni i u vidu kvantnog kompjutera nanovo ustrojeni potomak izazvati istinsku kompjutacionu revoluciju.

Planovi za to već su gotovi. ;)
Acriter et Fideliter!
Slika
Timke
Postovi: 159
Pridružio se: 02 Jun 2011, 07:36

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Timke »

Da nije onih i ovih rizničara, čuvara znanja, bibliotekara, bibliofila, rođenih istovremeno sa knjigom, kad i knjiga, (sa znacima, slovima, hijeroglifima, epigramima i anagramima, rebusima), mi danas ne bi znali šta da radimo. Oni su očuvali i dali smer razvitku misli i znanja.
Voleo bih da se osvrnete i okrznete o ono moje pisanije. Imam žarku želju da doznam nešto više i iscrpnije o ABAKUSU. Ovom prilikom prošlo je netaknuto moje pitanje. Ja inače važim za osobenjaka i čudaka, pa neka Vas ne čudi što na svo ovo izlaganje i lutanje oko računa i kontanja imam kraću vezu, rešenje. Palo bi sve u vodu kada bi se ustrojio jedan adekvatan i minijaturan, veran model vasione, koji je sa pravom Vasionom direktno u vezi. Izgleda da je sama priroda pronašla rešenje i upražnjava ga od samog početka. Rešenje se krije u manje ili više uspelim modelima životnih oblika. Pa i multipliciranju, radi sigurnosti. Zašto se sve deli na par-nepar? Dualizam vlada ovim svetom! Zašto je sve samo jedna simetrija. I deljivo sa 5 i 6? Ali to je za ovdašnju civilizaciju malo teže i nedokučivo rešenje. Ali mi to još ne vidimo. Izgleda da mi tome još nismo dospeli da sazorimo. Treba se vratiti do nule. Pa od nje početi. Drugo je nešto iseći parče iz sredine torte. A niko se ne pita šta ćemo sa onim ostakom? Kada sam svojoj sestri od tetke rekao da je nula nepostojeći element i da je ona istovremeno i muški i ženski broj, ona je odlučila da ja budem samo njen dalji rođak. Napominjem da je ona bila profesor matematike i da je ignorantski odbila da mi tandemski napišemo novu matematiku. Čak je smatrala da ja ne samo nemam prava da o tome bilo šta kažem a nekmoli da kritikujem plejadu vrsnih matematičara. A što se tiče Rusa i njihove triangulacije trinarne metode, mislim da se radi o računaru sa "ogledalom", ili pred ogledalom, ili između ogledala. Najveći je broj - cifra jedan 1! Pronalaskom razlomka, deljivosti brojeva, i iracionalnih brojeva, Ahil je ipak pretekao kornjaču u realnom vremenu! I još nešto, ako je po volji, koje bi rešenje bilo za onaj Kenterberijski Problem? (Pitagorina teorema, katete i hipotenuza.) I zašto ljudi neke stvari uporno neće i ne žele da vide? Zar je sujeta tako i toliko moćno oružje da vlada ovozemaljskim svetom? I zašto je taj faktor VREME toliko sudbonosan za istoriju ljudske misli.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Tačno. Eto, ni ja ne znam šta bih radio bez jednog bibliotekara koji je rođen sa hijeroglifima. Njegove hijeroglife i dan danas rado čitam u "Senćanskom glasniku".

P.S. O abakusu će ti on preciznije.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Pogledajte spektakularnu solarnu baklju

Kamere NASA-e snimile su veliku solarnu baklju na Suncu koja je izbacila vruću plazmu u svemir. Jedna od najepših eksplozija u poslednjih nekoliko godina, bila je klase M1, što je smešta na sredinu lestvice koju naučnici koriste kako bi izmerili snagu solarnih baklji.

Slika

Uprkos tome, zbog položaja na levoj strani Sunca, NASA je s letelice SDO mogla da načini fantastične snimke. Za ovakvu eksploziju zaslužno je i to što je bila u aktivnom području Sunca.

Usled snažnih baklji koje su usmerene prema Zemlji (ova nije bila), mogu nastati severna ili južna polarna svetlost, ali mogu predstavljati pretnju i astronautima i satelitima kao i električnoj mreži, navigacionim i komunikacijskim sistemima na Zemlji.

Snaga baklji meri se slovima C, M i X, gde su X najsnažnije.

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Putovanje oko Zemlje a la NASA

Američka svemirska agencija NASA objavila je spektakularni video snimak od niza fotografija koje je načinila posada Ekspedicije 30 sa Međunarodne kosmičke stanice.

Četvorominutni video prati pesma Hauarda Blejka “Walking in the Air” (Hod po vazduhu).
Iz NASA-e kažu da snimak predstavlja put oko sveta.

Evo kako idu video sekvence:

1. Zvezde iznad juga Sjedinjenih Američkih Država
2. Američka zapadna obala do Kanade
3. Centralna Evropa do Bliskog Istoka
4. Aurora australis iznad Indijskog okeana
5. Oluja iznad Afrike
6. Centralni deo SAD
7. Srednji zapad SAD
8. Velika Britanija do Baltičkog mora
9. Zalazak Meseca
10. Severni deo SAD do istočne Kanade
11. Aurora australis iznad Indijskog okeana
12. Kometa Lavdžoj
13. Aurora borealis iznad zaliva Hadson
14. Velika Britanija do centralne Evrope

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Ruski satelit napravio najbolji snimak Zemlje

Ruski metereološki satelit Elektro–L snimio je neverovatnu i po svoj prilici do sada najbolju fotografiju planete Zemlje, koja je postala apsolutni hit čim je objavljena. Ova fotografija velike rezolucije snimljena je kamerom od 121 miliona megapiksela, i verovatno da tajna njene upečatljivosti leži upravo u tome. Poređenja radi, Nasine fotografije Zemlje se prave tako što se više njih preklapa kako bi se dobio finalni proizvod.

Slika
Planeta Zemlja snimljena sa visine od 36.000 kilometara (klinite na sliku za uvećanje +)

Meteorološki satelit koji je fotografiju snimio sa visine od 36.000 kilometara iznad površine planete postavljen je u geostacionarnu orbitu, što znači da je usklađen sa Zemljinom rotacijom i fiksiran u jednoj tački iznad Zemlje.

Fotografije ovog tipa snima svakih pola sata, a svaki piksel prestavlja jedan kilometar.
Na fotografiji je vegetacija umesto zelenom prikazana crvenom bojom, jer se uz vidljivi deo spektra snima i onaj čije su talasne dužine blizu infracrvenog dela.

Zahvaljujući geostacionarnoj orbiti ruskog satelita, od fotografija koje je snimio napravljen je i video, koji prikazje Zemljinu rotaciju u ubrzanom vremenskom toku i od koga istinski zastaje dah.

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Pomerite ovu zgradu malo levo

U Švajcarskoj na delu još jednu čudo inžinjerstva. Gradske vlasti u Cirihu odlučile su da pomere zgradu, da bi je sačuvali od rušenja.
Bivša zgrada lokalne fabrike je stara 120 godina i biće pomerena za 60 metara što je najveći projekat te vrsti ikada u Evropi.

Akcija izmeštanja počela je u utorak sa dve velike hidraulične prese koje će pomeriti 6200 tona tešku zgradu koja se kotrlja na 500 valjaka i pruzi. Objekat će se pomerati 3 do 5 metara na sat.
"Znam da je možda ludo, ali smo srećni što ćemo sačuvati zgradu još 100 godina", kaže Piter Liman šef kompanije koja je kupila zgradu.



"Za nas je važno što ova zgrada ima istoriju. Puna je sećanja i emocija. Ona je bila srce mašinske industrije Ciriha preko 100 godina i ljudi su srećni što smo je spasili", istakao je Liman.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Bibliotekar »

Maslačak kao industrijska sirovina

Bezmalo svakog bogovetnog dana, poštovane dame i gospodo, bivamo bombardovani informativnim porukama kako poljoprivreda predstavlja našu razvojnu šansu. Nadugo se i naširoko u tim prilikama diskutuje i analizira koje su to oblasti poljoprivrede koje bi donele taj žudno očekivani, a nedolazeći nam prosperitet, pa se shodno tome, te u zavisnosti od političko-ekonomskih preferencijala autora tih vesti i analiza, stanovništvo objektivno dovodi u zabludu u pogledu relevantnosti poljoprivrede po prosperitetnu nam budućnost.

Jer poljoprivreda će zaista u budućnosti imati sve veći značaj. Premda na sasvim drugačiji način nego što se to u našim medijima saopštava. Budućnost poljoprivrede počivaće, naime, u proizvodnji kompleksnih hemijskih produkata posredstvom masovnog uzgoja bilja. Ukratko, njena budućnost počivaće u hemurgiji.

Mora se priznati da u naše vreme prilično egzotičnom izgleda zamisao da budućnost poljoprivrede neće ležati u proizvodnji tzv. neprskanih jabuka ili neđubrenih tikvica. Naročito ako pomislimo da je svojevremeno hemijska sinteza indigo-plave boje potisnula gajenje indiga, kako je broća nestalo sa njiva usled hemijske sinteze alizarina, kako je sinteza buna-kaučuka gotovo uništila plantaže heveje iliti kaučukovog drveta, kako je pamuk sve više zamenjen veštačkim vlaknima, i kako je sinteza alkohola eliminisala proizvodnju špiritusa iz krompira, a sinteza heksahlorcikloheksana istisnula i učinila nepotrebnom uzgoj biljnih sredstava za uništavanje insekata (buhač, derisovo korenje koje sadrži rotenon i duvan bogat fenomenalnim prirodnim nervnim agensom nikotinom).

Ali nakon niza decenija u kojima je energija potrebna za sintetizaciju ovih inače veoma potrebnih hemijskih jedinjenja bila izrazito jeftina, izgleda da je ponovo došlo vreme da se otkriju čari hemurgijske privrede – industrijskog razvoja baziranog na potpuno obnovljivim, hemijski kompleksnim i energetski niskozahtevnim sirovinskim bazama.

Najnovija vest koju je prenela novinska agencija Russia Today deluje upravo inspirativno: ruski maslačak uskoro će postati izvorište sirovina za gumarsku industriju! Jedna od najvećih kompanija za proizvodnju gume i termoplastičnih smola Bridgestone testira ruski maslačak kao sirovinu za izradu visokokvalitetnih automobilskih i avionskih guma.

Dr Hiroši Muri, šef Centra za istraživanje i tehnologije ove kompanije u Tokiju je izjavio da će ruski maslačak biti podjednako koristan u proizvodnji ovih artikala kao i Hevea brasiliensis, drvo koje je do sada predstavljalo glavno izvorište visokovrednog prirodnog kaučuka.

I zaista, Taraxacum kok-saghyz je još tokom Drugog petogodišnjeg plana bio odabran kao pogodno izvorište lateksa, te je nakon naučno-istraživačkog eksperimenta Akademije nauka SSSR pod rukovodstvom L. E. Rodina bio i uvršten u produkciju njegov tetraploidni varijetet koji je selekcijom stvorio akademik Navašin (Тетраплоидный кок-сагыз Навашина), a koji je u svome korenu sadržavao 10-12 % čistog kaučuka!

Slika

Polja maslačka - izvorišta lateksa za masovnu proizvodnju savršeno ekoloških automobilskih i avionskih guma

Štaviše, pomenuta biljčica je nakon okupacije južnoazijskih plantaža lateksa kao primarnih izvora prirodnog kaučuka SAD od strane Japana bio hitno domestifikovan u Ohaju od strane tamošnjeg Centra za istraživanje i razvoj u poljoprivredi Državnog univerziteta u Ohaju (Vuster), pružajući sirovinske performanse koje nisu bile obezbedive od strane sintetičkih, naftno-derivatskih varijeteta sintetičkog kaučuka za kamionske, konstrukcione i avionske gume, znatno doprinoseći ostvarenom supstitucijom deficitarnih strategijskih sirovina uspešnosti savezničkog ratnog napora u oblasti ratne produkcije.

Otkrivanjem novih nalazišta nafte nakon II svetskog rata i sledstvenim nezapamćenim rastom upotrebe jeftine nafte kao sirovinske baze za gotovo kompletnu organohemijsku industrijsku sintezu, ova je biljka sredinom pedesetih godina potisnuta u zaborav, uprkos neporecivim kompetitivnim prednostima oličenim u obnovljivosti resursa, niskoj zavisnosti od potrošnje primarne energije pri produkciji biljke, povoljnom ekološkom efektu oličenom u mogućnosti privredne utilizacije inače neplodnog i u druge privredne svrhe neupotrebljivog zemljišta, te mogućnosti ostvarivanja tzv. zatvorene energetske petlje u produkciji hemijske sirovine (biljka koristi sunčevu energiju za proizvodnju kompleksnih orghanohemijskih jedinjenja i ne zahteva prihranjivanje pri proizvodnji energetski zahtevnim đubrivima).

No evidentni nedostatak površina pod Heveom kao parcijalno i nadalje utiliziranim izvorištem kvalitetnog kaučuka i porast cena primarnih naftnih derivata kao sirovinske baze u proizvodnji sintetičkih kaučuka je počev od 2002. godine doveo do šestostrukog povećanja cena prirodnog kaučuka, što je učinilo više no kompetitivnim ponovno korišćenje ruskog maslačka kao industrijske sirovine, a naročito u svetlu činjenice da nusproizvod njegove kultivacije i prerade predstavlja i produkcija etanola, koji se i sam može koristiti kao gorivo, ili pak kao sirovinska baza za proizvodnju kompleksijih organohemisjkih jedinjenja.

Istraživačke laboratorije kompanije Bridgestone će nastaviti sa testiranjem gume nastale žetvom ruskog maslačka, pri čemu su obimna testiranja I izrada pilot-postrojenja za preradu predviđeni za 2014. godinu.

Originalna vest, poštovane dame i gospodo, dostupna je ovde:

http://rt.com/art-and-culture/news/russ ... ction-408/

Interesovalo bi me kako Ministarstvo poljoprivrede Zemlje Sorabije gleda na perspektive ove zemlje u oblasti hemurgijske utilizacije poljoprivrede.

Nadam se da ni slučajno neće pomenuti nedostatak referalnih studija izvodljivosti kao izgovor za svoje nečinjenje. Referalni izvori su, naime, već odavno pronalazivi po bolje opremljenim bibliotekama:

Slika

„Uzgoj američke gume - strategijske biljke i politika nacionalne bezbednosti” - knjiga koju bi obavezno trebao da pročita svaki ministar za poljoprivredu

No ne budimo unapred adverzativni. Sačekajmo da se oformi kompetentna vlada Sorabije. :twisted:

Onih legendarnih 100 dana kritičke poštede ionako će brzo proći.

Slika
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od Palma »

Zemlju pogodila solarna oluja najjače klase

Zemlju je pogodila još jedna solarna oluja, posle jedne od najjačih erupcija koje su se pojavile ove godine. Oluja je najjače klase X1.4, što je šesta ovakva u 2012. godini, ukazali su naučnici.

Oluja je usledila nakon erupcije džinovske sunčeve pege AR 1520 (aktivni region 1520), što je u stvari grupa sunčevih pega koje su se na svom vrhuncu možda rastegle na oko 300.000 kilometara sunčeve površine, navela je američka svemirska agencija NASA.

Solarna oluja je izbacivanje koronalne mase (CME) posle erupcije na sunčevoj površini. Erupcija je poslala ka Zemlji talas nabijenih čestica solarne plazme, koje su stigle do naše planete juče između 9 i 14 sati.

Naučnici kažu da ovakva oluja može da izazove geomagnetnu oluju na Zemlji srednjeg nivoa G2, koja može da uzrokuje polarnu svetlost.

Tako ćemo ovog vikenda imati polarnu svetlost, a naučnici kažu da, iako je oluja najjače klase, neće poremetiti satelitsku komunikaciju ili letelice u orbiti, kao ni strujnu mrežu na Zemlji.

Sunce je trenutno u sred aktivne faze svog 11-godišnjeg ciklusa. Trenutni, Solarni ciklus 24, doživeće vrhunac sledeće godine.

Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Leptiri mutanti otkriveni u Fukušimi

Japanski istraživači otkrili su da leptiri koji nastanjuju područje oko nuklearne centrale Fukušima pokazuju izvesne genetske promene.

Slika

Plavac (Foto: Wikimedia Commons)

Oni su zaključili da su mutacije posledica radijacije izazvane nesrećom u nuklearnoj elektrani u martu 2011.

Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u onlajn časopisu "Scientific Reports", pokazuje da 12 odsto malih leptira iz porodice plavaca (Lycaenidae), koji su bili u stadijumu larvi u vreme nesreće, pretrpelo genetske promene zbog izloženosti radijaciji.

Ovim leptirima su krila znatno kraća, a na očima imaju izvesna zadebljanja. Daljim posmatranjima utvrđeno je da su se slične promene pojavile i u narednim generacijama leptira, i to u većoj meri: 18 odsto jedinki u drugoj, 34 odsto u trećoj, a čak 52 odsto u četvrtoj generaciji pokazalo je iste abnormalnosti.

Istraživači veruju da će vremenom te genetske promene uključivati sve veći deo populacije.

"Zaključili smo da su ove mutacije izazvane radionuklidima, puštenim u atmosferu nakon nesreće u Fukušimi", kazao je za AFP Ðođi Otaki, profesor na Univerzitetu Rjukju u Okinavi.

Nijedna osoba nije umrla direktno od posledica radijacije izazvane nesrećom u Fukušimi, ali stanovnici ove oblasti i radnici koji rade na obnovi centrale, strahuju od dugoročnih posledica.

Pojedina udruženja navode da su se posledice radijacije prenele na nekoliko generacija stanovnika Hirošime i Nagasakija nakon što su u avgustu 1945. Amerikanci bacili atomsku bombu na ova dva grada.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Ginisov rekord: "Ford" jurio 455 km/h

"Ford GT", nadograđeni Fordov model iz 2006, uspeo je da sa neverovatnih 1700 KS, dostigne brzinu od 455 km/h i tako zasluženo uđe u Ginisovu knjigu rekorda.

Obaranje Ginisovog rekorda dogodilo se na pisti Kenedi Spejs koja je poznata po tome što na nju sleću svemirske letelice. Tuning kuća PPR je tri godine radila na nadogradnji ovog "Forda", a u tome joj je pomogla i NASA.

Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Apokaliptična predviđanja za Arktički krug

Arktički polarni krug najverovatnije će, tokom sledećih nekoliko decenija, naglo ozeleneti, dok će se ledene ploče na Antarktiku širiti, kao posledica globalnog zagrevanja, pokazale su dve odvojene naučne studije

Na arktičkom polarnom krugu, trava, žbunje i drveće sve više bujaju, potiskujući led, usled globalnog zagrevanja, navodi se u studiji objavljenoj u listu "Nature climate changes".
Šumovite oblasti na Arktiku, mogle bi da se prošire čak za 52 odsto do 2050. godine, dok bi "linija drveća" - maksimalna do koje drveće može da raste - mogla da se proširi još stotinama kilometara na sever, pokazuje kompjuterska simulacija urađena na osnovu studije.
"Ovakvo širenje arktičke vegetacije moglo bi da ima veliki uticaj na otopljavanje i globalni ekosistem", rekao je Ričard Pirson iz američkog muzeja Centra za istoriju prirode.
Nezavisna studija, koju su sproveli holandski naučnici, pokazala je da se na Antarktiku, drugom mestu koje izaziva zabrinutost zbog globalnog zahrevanja, šire ledene ploče, preneo je AFP.
Voda koja protiče kroz Antarktik, stvara hladni, zaštitini "poklopac" za ledene ploče, jer je slatka, za razliku od morske koja je gušća, objavio je holandski Kraljevski meteorološki institut.
Meidiji su prošle nedelje objavili i upozorenje britanskog stručnjaka za klimu koji je naveo da će zbog klimatskih promena čovečanstvo biti u ogromnmi problemima sa hranom, vodom i obezbeđivanjem energije. Glavni naučni savetnik britanske vlade ser Džon Bedington upozorava da svetu predstoje decenije turbulentnih vremenskih prilika.
U svom poslednjem dramatičnom upozorenju u okviru priprema za podnošenje ostavke profesor Bedington navodi da se klimatske promene već ispoljavaju u vidu ogromnih i naglih promena vremena.
Bedington ističe da vremenska inercija sistema klime znači da će gasovi staklene bašte, koji su se nagomilali u atmosferi, i u narednih 25 godina određivati vremenske prilike s kojima se danas suočava svet.
Ovaj renomirani naučnik kaže da je u analizi klimatskih promena bilo izvesnih "nepreciznosti", ali naglašava da postoje jasni dokazi da se sve odvija na način na koji model klime to nagoveštava.
Prema njegovim rečima, Arktik se zagreva mnogo brže od ostalih delova sveta, što potvrđuje predviđanje naučnika.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Holanđanin hoće da džinovskim usisivačem očisti smog u Kini

Tokom posete Pekingu, holandski umetnik Dan Rosegard došao je na originalnu ideju kako da očisti smog. Njemu su lokalne vlasti odobrile da svoj sistem testira u jednom od gradskih parkova.

Postoji niz teorija kako bi Kina trebala da reši problem zagađenja – zatvaranjem fabrika, unapređenjem standarda emisije štetnih gasova, međutim Rosegard smatra da bi smog, prosto, trebalo usisati džinovskim elektromagnetnim usisivačem, piše “Gardijan”.

Njegov sistem nazvan “Smog”, može da izvuče zagađujuće materije iz vazduha.
-Bakarni kalemovi ispod zemlje privlače čestice u vazduhu generišući elektrostatičko polje, kao balon koji privlači vašu kosu – objašnjava Rosegard.

Čestice se potom mogu skupiti i obraditi za druge namene.
-Uvek smo težili spajanju prirode sa tehnologijom – kaže Rosegard, vlasnik umetničkih studija u Holandiji i Šangaju.

Tokom nedelje zabeleženo je veliko povećanje smoga u Harbinu i Pekingu. Vidljivost je pala na 20 metara, vlasti su obustavile aviosaobraćaj i zatvorile više od 2.000 škola.

Zagađenje je veliki problem Pekinga. Vlasti su počele da tragaju za inovativnim načinima kako da reše problem.

Rosegard, već poznat po ambicioznim projektima tipa “pametni autoput” u Velikoj Britaniji, povezan na internet, došao je na ideju o usisivaču tokom poslovnog puta u Peking, gledajući iz svoje hotelske sobe kako CCTV toranj postepeno nestaje u smogu.

On je sklopio sporazum sa gradonačelnikom Pekinga da testira svoj projekt u jednom od gradskih parkova, a već je uspešno ispitao svoj sistem u sobi veličine 25 metara kvadratnih.

Rosegard kaže da će projekt biti spreman za akciju za devet meseci.
-Sada je samo pitanje finansiranja pilot-projekta. U najgorem slučaju, ne škodi imati snove - zaključio je Rosegard.

Peking će u sklopu petogodišnjeg plana, objavljenog prošlog meseca, potrošiti 102 milijarde funti na smanjenje nivoa zagađenja do 2017. Ove nedelje grad je primenio hitne mere tokom tri dana – zatvorene su škole i fabrike, a nekim automobilima je zabranjen ulaz u centar.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Teslin toranj koji će praviti struju za ceo svet

Leonid i Sergej Plekanov iz Rusije prikupljaju sredstva za finansiranje projekta kojim bi, kako tvrde, bio rešen globalni problem nestašice energije. Fizičari žele da rekonstruišu čuveni Teslin toranj Vardenklif i realizuju njegovu zamisao o bežičnom prenosu energije na velikim razdaljinama.

Slika

Čuveni Teslin toranj

Naučnici sa moskovskog Instituta za fiziku i tehnologiju godinama su proučavali patente Nikole Tesle i veruju da njegov najambiciozniji projekat, transkontinentalni prenos energije, može da postane stvarnost.

Oni su preko interneta pokrenuli akciju prikupljanja 800.000 dolara, koliko im je neophodno da bi ponovo izgradili toranj Vardenklif. Reč je o tornju podignutom početkom 20. veka u blizini Njujorka koji je trebalo da prenosi energiju preko Atlantika, ali nikada nije dovršen i srušen je 1917. godine.

Plekanovi takođe planiraju da postave solarne panele na površini od 100.000 kvadratnih metara, negde u pustinji. Oni smatraju da bi na taj način ceo svet bio snabdeven energijom, a nestala bi potreba za kablovima.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti iz nauke i tehnike

Post od branko »

Sperma italijanskog fašiste Gabrijela D`Anuncija pomeriće granice nauke?

Italijanski forenzičari saopštili su da su uspeli da rekonstruišu DNK kontroverznog nacionalnog heroja i pesnika, uz pomoć sperme koju je ostavio na maramici koju je pre 100 godina poklonio svojoj ljubavnici.

Uzorak DNK protofašiste i kazanove Gabrijela D'Anuncija rekonstruisan je, a da njegovi ostaci nisu ekshumirani, saopštila je policija. Taj uspeh forenzičara probudio je nade da će ta tehnika moći da bude iskorišćena u rešavanju nekih starih slučajeva.

Pesnik i politički avanturista D'Anuncio je maramicu sa svojom spermom poklonio ljubavnici, grofici Olgi Levi Bruner 1916, kao uspomenu na strasnu noć.

Policija u Kaljariju na Sardiniji analizirala je maramicu, pismo koje je grofica poslala ljubavniku i četkicu za zube od slonovače koji su sačuvani u arhivama fondacije Vitoriale deli Italiani.

Uz pomoć specijalne lampe, stručnjaci su identifikovali mrlje tečnosti na materijalu i uporedili DNK rezultate sa Federikom D'Anuncijom, živim potomkom revolucionara.

Šef Fondacije Đordano Bruno Geri našalio se da bi taj eksperiment mogao da otvori vrata za buduće kloniranje istorijskih ličnosti iako su njihovi glavni zemni ostaci izgubljeni.

"Niko ne želi da klonira D'Anuncija ali niko ne zna šta će se sve promeniti u nauci i društvu. Dobro je što je uzorak DNK pokupljen", rekao je on.

D'Anuncio je 1919. sa kolonom svojih pristalica umarširao u hrvatski grad Rijeku (tadašnji Fiume) kako bi od njega napravio sopstveni grad-državu, ali je vlast iz Rima godinu dana kasnije sa "trona" srušila pesnika koji je već bio doneo ustav, nagovestivši kasniji fašistički sistem u Italiji Benita Musolinija.

D'Anuncijevu poeziju i danas proučavaju u školama.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 7 gostiju