Najlepši stihovi

Odgovori
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Aldžernon Čarls Svinbern: PROZERPININ VRT

Ovde, gde sve miruje,
ovde gde se sva buka tišinom čini,
zamrli vetar, utihn’o talas
i san na mesečini,
gledam zelena polja,
nek’žetva bude bolja,
sneni svet tihih struja.

Umoran sam od suza i smeha,
od ljudi što seju da žanju,
od lukavstva i greha,
umoran noću i danju,
od kazaljke što se kreće,
opalog, otrovnog cveća,
(znam da je varljiva sreća),
od svega osim sna.

Tu život se sa smrću graniči
i smrt te nečujno zove,
talas se sa vetrom parniči,
lađe i duhovi plove,
plove sneno, a kuda,
ne znaju ko proći će tuda,
vetrovi ovde su čuda,
ničeg sem mira nema.

Ne raste šibljik ovde,
ni vres, nema ni vina,
samo cvetovi maka
i grožđe što dâ ga Prozerpina,
blede leje rogoza,
gde ništa ne cveta, nit’ se zeleni,
gde cedi tiha groza
vino za mrtve seni.

Bledi, bezimeni, bez broja,
u jalovom polju žita,
traži spokoja,
noću do zore mrtva svita,
i, kao duša bez mira,
što ne može ni u pakao ni u raj,
oblak se skloni i tada
noći dođe kraj.

Da si jak kao njih sedam,
Smrt će doći po tebe,
ne budiš se u raju,
nit’ pakao te traži za sebe,
pa da si lep kao ruža,
lepota tvoja prestaće,
da ti se ljubav pruža,
na kraju i život nestaće.

Bleda, s pokrovom lišća,
stoji Ona na mestu jednom,
što skuplja sve što je smrtno,
besmrtnom rukom hladnom.
Njene noći su slađe
od ljubavi što se boji,
za ljude što dolaze ovde,
strast više ne postoji.

Čeka na sve i svakog,
svakog od ljudskog roda,
zaboravlja na majku zemlju,
život žita i ploda,
i proleće, seme i lastavica
lete za Njom i slede
tamo gde šuplje peva ptica,
a cvetovi se lede.

Ovde dolaze ljubavi umrle,
ljubavi za koje niko ne mari,
godine što su se zatrle
i sve umrle stvari,
mrtvi snovi izgubljenih dana,
pupoljci potreseni snegom,
lišće što ne nalazi stana,
mrtva proleće pod stegom.

Ne znamo šta je tuga,
ne znamo šta je radost,
danas će umreti sutra,
vreme odnosi mladost.
A ljubav zlovoljna posta,
na usni kajanje osta,
uzdaha beše dosta,
svake ljubavi prođe sladost.

Od prevelike ljubavi za životom,
od nade i straha,
zahvaljujemo se lepotom,
bogovima od praha,
što mrtvi ne ustaju nikad;
Prozerpinin krije ih skut,
gde najumornija reka
do mora nalazi put.

Neće se probuditi sunce i zvezdice,
niti svetlosti huk,
nema zvuka bujice,
zamrli su vid i zvuk,
ni prolećni, ni zimski lastari,
ni dani, niti dnevne stvari,
samo večiti san i večite noći muk.

Izvor: „Antologija viktorijanske poezije”. - Prometej, Novi Sad ; 2008. - str. 92
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Predrag Živković Tozovac: MIMA

Kad sam te sreo prvi put
Bila si kao odbegla ptica sa nečije ruke
Ni njegova, ni tvoja, ni moja
Kad sam te sreo prvi put bila si izgubljena u jednoj kafani u provinciji
Koračala si umorno između stolica u neko kafansko svitanje
Ni tvoja, ni njegova, ni moja
Kad sam te sreo bila si mom drugu samo prolazna drugarica
Slučajno tu
Kad sam te sreo nisam bio ni tvoj, ni njen, ni moj
Ja sam bio čudna muška ptica
Izgubljena u jednom jutru sred dignutih kafanskih stolica
Bilo je to jedno obično jutro
Bila je to jedna obična zima
I rekla si mi obično: Ja sam Mima
Smejala si se i otišla u neko tvoje svitanje
Ni tvoja, ni njegova, ni moja
Ja sam ostao i dalje da sedim sa nekim ljudima
Između podignutih kafanskih stolica
Mislila si o meni ko zna šta
Možda da sam bekrija, budala i ništa
I nikad nisi pomislila da sam ja ptica pobegla sa nečije ruke
Sa nekog životnog izbeglištva
Otišla si u svoje sklonište pokrivena ćebadima hotela
Sreo sam te mnogo kasnije posle tog jutra i opet je bilo isto
Samo nije bilo lažnog druga i kafane u provinciji
Bili smo samo ti i ja sami u nekoj ulici
Dve ptice jutarnje na našim rukama



Sjana interpretacija ove pesme!
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Louis Aragon: TI SANJAŠ ŠIROKO OTVORENIH OČIJU

Ti sanjaš široko otvorenih očiju
Šta li se to događa a ja ne znam
Pred tobom u tvojoj uobrazilji
U tome carstvu samo tvome
U toj zemlji bez kapija
I za mene bez domašaja
Za one koji shvataju muziku
Za njih bi rekli grane su rastinja
Koje se savija pod divnim teretom
Ptica koje su na njima svile gnezda
A ti
Ili oni čiji je pogled sazdan od mnogih pločica
Oni koji se igraju dužnostima koje ne postoje
I čiji parabolični duh k’o ogledala pali sve
A hipoteza je njihovo zavijanje cigara
A ti
Ti stavljaš svoju ruku na lice
A ja ni hrabrosti nemam da te pitam
Šta se to događa u tome plavom prostoru
U koji se duhom utapaš
Možda si u nekoj zemlji divljih konja
I sama k’o oblast izmedj dobra i zla
Ona staza kaluđera kroz planinu
Luka gusara na Srećnom ostrvu
Ili sastavljene ruke ljubavnika
Možda
A ja sam samo bednik izvan svega toga
Tek jedva da me pirne nalet orkestra
I nikad da uđem u salu Velike Opere
Obećao sam da govoriti neću
O prošlosti
I govoriti neću
O onim sobama u kojima sam vrebao
Tvoja ćutanja
Ni ona u kojoj je Tereza
Skinula dijamant sa svoje ruke
Ni ona u kojoj je Mišel
Pevao a da ga ja nisam ni čuo
Rađala su se bića iz tebe
Bića koja ti ja nisam stvorio
I niko neće znati za bes
Mučenja i ljubomoru
Zaboravljanja moja kada si svirepa
Pokazivala mi samo svoju decu
I kao nehotice zapaženu
Da prolaze ispod prozora
I maločas još uvela si čoveka
Sa očima ko zeleni smaragdi
I možda će tek on saznati od nje
Sve ono zbog čega umirem što ne znam u tebi
Čoveka nekog teškog i plavog
Njegovo telo
Između nas je samo kao ekran
Čovek neproziran ali umiljat
Rasejano neka mlečno plava tajna
Bio je to čudni i strašni dar
Dar da se daje život
Ali kad se išlo po starinskom običaju
Sparivanje trudnoća i porođaj
Pa one gospe što nose sveže rublje
I optrčavaju odaje stepeništa otvaraju ormane
A tu je i onaj krik deteta i sve ostalo
Ništa nije drugo do veliko slavlje i čestitanja
Od kojih otac prima blaženo svoj deo
Bled od gordosti i straha
Ali ovde reč je o drugoj vrsti rođenja
I onaj koji nije rađao to
Ne vidi svoj lik bez stida u ogledalu
S perverznošću da voli bića tvoje puti
Moje bolno ljubopitljivo za tvojim snovima
Onim porađanjem protiv mene
Iz kog potiče narod nastanjujući se u našem domu
I evo jednog od njih koji seda ispred naše postelje
I koji teži i diše
Ah da mogu da dam ko ti dah i bilo
I reč senkama suparničkim
Možda bi mogli i da ih čujemo
Kako se prepiru u susednim sobama
Moji sinovi zavidljivi i tvoji
Tvoje velike kćeri sa sjajem bisera i pokretom vetra
Možda bi njima pristajalo bolje
Ovaj rat između nas
Koji sam čitavog veka oklevao da vodim neštedimice
Jer čovek nije srećan dok ne potčinjava
I na kolena ne obara onog koga voli
Zato sam pokušavao sve mogućnosti
Svih preljuba duha
I bacao na sebe prokletstvo
Na mestima svim vrzinog kola
I zaklinjao sve kočijaše popova
Maršale carske
Kćeri razbojnika
Obesvešćivao zaboravljane uspomene
I krao njihove tajne grobova
Prah kostiju kusao kao rakiju
Prošlost svodio na bludnicu između svojih kolena
Ali uzalud
Jer samo jedan tvoj zrak svetlosti
Rasturao je sve moje aveti
I ti koračaš u trijumfu
Sa svim potomstvom svojim bezbrojnim
Tim jatom tvoje svetlosti
Prolećem ljudskim u tvojim stopama
Ljubičicama tvojih vena
Kojima sam razdiran jer liče na tebe
I još na nekog
Od koga sam verovao da te divljački čuvam
Zarobljenicu mojih ruku
U našim prebivalistima
Opustelim od svega drugog.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Snežana Vukadinović: ČEKAJ ME

Čekaj me
iako ću sigurno pogrešiti
ulicu
broj
grad
a možda i zemlju.

Čekaj me
jer možda ću zaboraviti
dan
nedelju
mesec
godinu
a i vek

Ti budi uporan
čekaj me
da prodje detinjstvo moje
mladost
i materinstvo

Ne odustaj ne molim te
samo me sačekaj
izmedju dva milenijuma
i dve priče
posle titanomahije
i gigantomahije

Čekaj me posle
kongresa u Davosu 1929.
čekaj me posle
fašizma
nacionalizma
imperijalizma
kapitalizma
i posle evrokratije
budi strpljiv

Čekaj me
da prošetamo pored Rajne
operemo noge u Seni
grlimo se nad Fontankom
zakatančimo ljubav kraj Ljubljance
zaplivamo Dunavom
ka Crnom moru

Čekaj me
da zagrliš mi snove
od živog mesa
čekaj me
da me rojevi pčela
ozdrave
i da ti dodjem
od medi zlatasta
tvoja.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Aleksandar Aleksandrovič Blok: STRAŠNI SVET

Sahrane nas, zariju duboko,
Zaraste u travu humka jadna,
I čujemo: daleko, visoko
Da na zemlji negde kiša pada.

I ni za šta više ne pitamo
Iz sna lenji kad se probudimo.
Kad je tiho – da je jesen znamo,
Kad je burno – proleće je tamo.

Odlično je što u zvuke snene
Ne prodire ni ushit ni stega,
Od ljubavi što nas, sahranjene,
Sada štiti pokoopac kovčega.

Nema žurbe, tu smo zaštićeni;
Ovde ćemo domisliti, budni,
Šta životom grešnim il’ poštenim
Nazivahu oni gore ljudi.

Izvor: Aleksandar Aleksandrovič Blok / „Izabrane pesme i poeme” ; izbor, prevod i predgovor Miodrag Sibinović, Novi Sad : Orpheus – 2010, str. 233.
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Pablo Neruda‎: ‎ZABRANJENO JE

Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.

Zabranjeno je ne smejati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumeti sve što ste zajedno proživeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živeti svaki dan do posljednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zameniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumeti da je život ono što daje,
a takođe i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svet ne bi bio isti.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Vilhelm Buš: MATORA PRVA TETKA LANU

Matora prva tetka lanu:
„’Ajd’ sad, moramo odlučiti –
dragoj Soki na imendanu
šta ćemo sutra pokloniti.”

Tetkica druga spremno graknu:
„Šta tu još ima da se misli! –
Boje graška zelenu jaknu!
To ona ne može ni da smisli!”

Trećoj je tetki bilo pravo,
pa guknu: „S mlogo žutih rojti...
Najediće se Soka zdravo,
i još će fala reći svojti!”

Izvor: „Pesme zauvek” ; izabrao i prepevao Laza Lazić, Smederevo : Arka – 2011, str. 53
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Vesna Parun: NE PITAJ VIŠE

Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava
i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Desanka Maksimović: PESMA ZA MENE, PESMA ZA TEBE

Potrebno mi je mnogo sunca,
i to i noću, jedno da me susreće,
jedno da za mnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.

Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči;
potrebno mi je primirje:
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleči.

Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Pablo Neruda: NE PITAJ ME

Srce mi je teško
od tolikih stvari koje sam spoznao,
i to je kao da nosim
vreću golemog kamenja
ili kao da kiša neprestano pada
po mome sećanju.

Ne pitajte me ništa o tome.
Ne znam o čemu govorite.

Ni drugi nisu znali.
Tako sam išao iz magle u maglu
misleći da se ništa ne događa,
tražeći voće po ulicama,
misli po pašnjacima,
i ishod je bio ovaj:
svi su imali pravo,
a ja sam u međuvremenu spavao.
Zato neka stave na moje grudi
ne samo kamenje nego i senu,
ne samo senu nego i krv.

Tako stoje stvari, mladiću,
a tako i ne stoje stvari,
jer, uprkos svemu, ja sam živ
i zdravlje mi je izvrsno,
raste mi duša i rastu nokti,
hodam po brijačnicama,
odlazim do granica i vraćam se,
ištem i označavam položaje,
no ako želite više saznati,
moje se staze zapliću,
a čuju se tuga i laž
kako laju oko moje kuće;
vedro vreme je ljubav,
izgubljeno vreme je plač.

I tako, o svemu onom čega se sećam
i o onom čega nemam u pamćenju,
o onom što znam i o onome što sam znao,
o onome što izgubih na putu
s tolikim izgubljenim stvarima,
o mrtvima koji me nisu čuli,
a možda su hteli da me vide,
najbolje da me ne pitate ništa;
stavite mi ruku ovde, na prsluk,
i videćete kako u meni udara
vreća mračna kamenja.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Miroslav Antić: MALI KAMENI NOKTURNO

Nikad te niko neće ovako tesno grliti
uznemirenu i belu.

Ja sam mornar bez kompasa
kome uvek polude ladje.

Nikad ti niko neće
ovako u krvotok uliti
poslednju nežnost celu,
ni uspeti u tebi toliko tuge da nadje.

Nikada više nećes
ovako divno truliti
u običnom hotelu,
a ne želeti ipak odavde da izađeš.

Ti si najukusnija krv sveta
koju sam upio hlebom
mog mrkog trbuha.

Ti si so sa oteklih usana
koje smo oljuštili očnjacima
i prosuli po mojim bedrima
i tvojim dojkama.

Ti si najbeskonačnije,
najubitačnije nebo
kraj mog rumenog uha.

Najbesramnija devojka
koju sam sreo među ženama.

Najstidljivija žena
koju sam sreo među devojkama.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Dragana Konstantinović: ZAŠTO

Kroz žamor ispraznih priča
poneka reč me zapeče.
Iz senke nehajnog osmeha
tvoj pogled nemušto bode.
Osećam, gasi se bliskost,
svežina donosi veče...
Uz pljusak poslednjih podsmeha
prijateljstvo nam ode...

Da li je moglo drugačije?
Da li je sve moglo bolje?
Uzdah ponesen sećanjem
proteklo trajanje broji...
Za sve je potrebno hrabrosti
i samo po tračak volje...
Sva su iskustva dragocena
al' zbog njih ne postojim.

Kroz tamu koja se spušta
gase se poslednja lutanja.
Više i ne pitam zašto,
to nije pravo pitanje...
Obavijena slutnjom
prihvatam naša ćutanja
i svaka nova misao
donosi novo svitanje.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Vilijam Batler Jejts: IRSKI AVIJATIČAR PREDVIĐA SVOJU SMRT

Znam, sudbina će se moja zbiti
Negde međ oblacima razigranim;
Koga napadam ne mrzim ga, niti
Volim ove koje branim;
Kiltarten Kros mi je zavičaj,
A siromasi zemljaci moji:
Njima – kakav god bio kraj –
Ni gubitak ni dobit ne stoji.
Ne slušam političare, masu burnu,
Zakon i dužnost ne vode mene,
Usamljenički ushit me gurnu
Među oblake zapenjene;
Odmerih: godine koje slede
Ko pust i prazan dah se zgrću,
I prošle – isto, kad se uporede
Sa ovim životom i ovom smrću.

Izvor: Vilijam Batler Jejts / „Izabrane pesme” ; prepev, predgovor i komentari Milovan Danojlić, Novi Sad : Orpheus – 2011, str. 53
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Najlepši stihovi

Post od branko »

Владимир Висоцки

Моја сахрана


Сањам – у сну немам мира –
Ковчег мрца у мом стану,
И велики број вампира
Сјатио се на сахрану.

Започели говорити,
Све о дугом животу мом,
А после тек крв ће пити
Као дезерт том.

Гурнуше ме у ковчег лак,
Вампир – страшан особењак –
Пипао је и стављао,
Около поравњавао,
И пљуцкао и кркљао,
И жут очњак помаљао.

Други, окретан вампирак
Удари ме по колену,
Клече журно, испустив зрак,
Прогризе ми дрско вену.

Крвопија – чудак прави
Над узглављем се острви
И надахнуто објави
Пунокрвност и сласт крви.

И сви у почасној стражи
Заплакаше тад од дражи.

Видех погледа серију
На вратну ми артерију,
Ако гризну артерију,
Сан ће да ми онеснију.

Причекајте, склон'те кваке!
К врагу, куд се сада роје?
Чујем речи и кораке,
Мртав нисам, сигурно је.

У вину ми отров дали.
Испио сам бардак цели.
Отровати су ме хтели,
Ал' ми мало укапали.

Ко је отров пробао тај,
Дочекао брзи је крај.
Мене напитак одвратни
Тера само да повратим.
Добро сам здрав и не патим
Ни кад отров ме дохвати.

Али зашто овде лежим
И изигравам будалу?
Зашто на њих не зарежим
И растурим зјала – балу?

Могао сам их отерати
Досеткама, каквих има –
Померит' се, протегнути...
Не бавим се глупостима.

Безопасан лежим ко црв,
А вампир што проба крв
Чашицу пијано лиска
И сад на сигурно стиска

Мој врат, с другим што се тиска.
Видеће свог свеца лиска!

Крвожедне пјане але
Развукле су жалац-жвале,
И крв моја ко од шале
Излива се у бокале.

Причекајте, налићу сам
Своје течности укусне.
Ако треба, сву ћу да дам,
Крвопије гнусне!

Мишице ја не напрезах,
Нити у сну шаке стезах.
Ко се у сну не напреже,
Тај се из сна прене теже.
Ко живаца чува вреже
У дубоку старост сеже.

Низ леђа ми мравци смртни
Гамижу препуни језе.
Да се померим из мртвих,
Сваки део мене чезне.

Шта рећи – откуда студи?
Могу дуго сни да трају.
А шта ако се пробудим,
А они чак и не хају?

Та мисао изазва јад.
Тргнућу се из сна баш сад.
И противу сна немани
Стаће моји блиски, знани,
Додирљиви и дозвани,
Видљиви и одабрани.

Они – похотљиве стрви, –
Језик исплазив' чекају,
Нестрпљиво ме меркају,
Из реда за чашу крви.

И боље је да још спавам,
Бодрији сам, смиренији
И у сну сам борбенији,
Све истрпим и заварам.

Вампирима гледам лица,
У сну сам сав ко песница
За плексус и њушку њима.
У мени живота има
Да издржим у тим снима
И останем међ људима.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Radjard Kipling: PESMA NAREDNIKA ORTERISA

Devojka mi preporuči ispravnost,
kad bio sam londonski lola,
al’ ja se napih namrtvo
i odoh dođavola.
Kraljica mi dade šiling
da osvajam zemlje strane,
al’ tamo dobih groznicu
i oboleh od bolesti sramne.

Ne slušaj kad te devojka zove
i ne idi na pivo,
al’ bejah tad magarc mlad
i sada mi je krivo.

Na Avganistanca ispalih metak
da ne naletim na sablju britku
i ležah u krevetu s ranom na glavi
te propustih sledeću bitku.
Naleteh na Burmanca
koji je nosio prokleti „da”,
al’ metak se zaglavi i bajonet se slomi
i dobih ožiljak ja.

Ne pucaj na Avganistanca
kad stojiš na čistini
i ne pucaj na Burmanca
bez druga u blizini.

Htedoh da budem kaplar,
al’ odoh sa drugom na žurku
bili smo malo veseliji
i završih u ćeliji.

Služio sam da budem narednik,
pukovnik reče „Ne”.
Možeš da odeš u zatvor,
i to je bilo sve!

Nemoj da želiš da budeš kaplar,
kad ti je u glavi pivo,
al’ bejah tad magarac mlad,
i sada mi je krivo.

Isprobah baraku i vojni logor,
vojnik je moje biće,
al’ potroših sve pare
na žene i na piće.
Spao sam na niske grane,
kad sahranjen budem, znam,
najgori neprijatelj, tako mi miša,
bio sam sebi sam.

Ne slušaj šta devojka kaže
i ne idi na pivo,
al’ bejah tad magarac mlad
i sada mi je krivo.

Izvor: „Antologija viktorijanske poezije” ; priredila Vesna Egerić. - Novi Sad : Prometej – 2008, str. 7
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Ogden Neš: LETNJA SERENADA

Vihor se šunja, nebo ga sluša.
Zunzara pecka, bogohuli.
Košulja vlažna, a suva guša.
Šta ćemo, dušo, takav je juli.

Mada je trava boje tikava
I sva nekako kao od kože,
A ćud svačija sva bodljikava –
Juli je, dušo, šta se tu može.

Zar ćemo ljubav odložiti
Što za nju nije podesno vreme?
Ako se moramo već istopiti,
Zajedno ćemo, mila, bez treme!

Ogden Neš: „Štihovi i Smešna smeša”, Beograd : BIGZ. - 1977, str. 134
Acriter et Fideliter!
Slika
Korisnikov avatar
Palma
Postovi: 3582
Pridružio se: 07 Jan 2011, 00:48

Re: Najlepši stihovi

Post od Palma »

Violeta Milićević: MOJE ČUDO

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo rat -
ti da si kralj, a ja zemlja:
ti da me osvajaš
stopu po stopu,
deo po deo,
a mene ima iznova mnogo
neosvojene.

I kad se umoriš,
da svoje telo predaš
meni na vlast,
pa da zemlja vlada kraljem.
Ako izgubiš,
da ne izgubiš me.

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo mir -
ti da si Bog, a ja nebo:
ti da si dozivan, a nedozvan,
porican, a neporečen,
svuda prisutan.

I kad se nađosmo,
ovako osvajani, a neosvojeni,
zavođeni, a nezavedeni,
ljubljeni, a nedoljubljeni,
na ovoj zemlji,
da se ovako voljeni, a nedovoljeni
predamo jedno drugom.
Ako izgubim,
da ne izgubim te.

Dosta je bilo krivudanja!

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo - ljubav!

Ti da si Čovek, a ja Žena.
Svemu mogu da odolim osim izazovu!
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Gradimir Stojković: DECA VOLE DUGO I TOPLO

Dodirnu me i rastuži noćas mesečev zrak plavetni
i obuze blaga me jeza za koju drugi ne znaju.
Bezbroj zazvoni zvezda u meni i akord neprimetni:
deca vole dugo i toplo i nikada ne zaboravljaju.

Pa tako tužan, raznežen prođe mi sat samoće,
usnim pustare svoje, detinjstvo i bolesti.
Iza čela se jata rumena roje i kroz oči se toče;
usnuo, znam da ću još jednom sve ono prošlo sresti:

Pitome šume trščaka, ševare iz ritova,
magle nad crnicom u jutro jesenjeg doba,
pomajku svoju ravnicu, s bremenom od stogova,
i sebe, s nasleđem zemlje - potomka žitnog roba...

U noći sam prepun prošlog i plave mesečine,
drhtim ko jasika zimi u snežnom zagrljaju,
sve dok u srcu drago sećanje jedno ne sine:
deca vole dugo i toplo i nikada ne zaboravljaju.
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Najlepši stihovi

Post od Upravnik »

Arsen Dedić: ČISTIM SVOJ ŽIVOT

Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi i kad je blago veče

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,
i ostaću bez ičeg al' bolja je tišina...
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Bibliotekar
Globalni moderator
Postovi: 5510
Pridružio se: 09 Dec 2010, 04:41
Lokacija: Senta

Re: Najlepši stihovi

Post od Bibliotekar »

Vladimir Semjonovič Visocki: KASANDRA

Troja zadugo u opsadi i zamci
Među neosvojive tvrđave se broja;
Da su Kasandri verovali Trojanci
Možda bi i danas postojala Troja.

Te lude deve zalud behu stalni krici:
„Ja jasno vidim Troju satrtu u prah!”
No večno vidovnjaci, k’o i očevici,
Na lomače su bacani – u oganj plah.

U noći, kad iz utrobine konja Trojom
Smrt krilata zavlada – dalje, kako biva –
Nad premlaćenom, izluđenom ruljom onom
Povika neko: „Ova veštica je kriva!”

Te lude deve zalud behu stalni krici:
„Ja jasno vidim Troju satrtu u prah!”
No večno vidovnjaci, k’o i očevici,
Na lomače su bacani – u oganj plah.

U onoj noći, onom metežu i krvi
Kad predskazanja behu ostvarena sjajno –
Ta rulja bi da iskoristi trenut prvi
I, kako treba, da se obračuna trajno.

Te lude deve zalud behu stalni krici:
„Ja jasno vidim Troju satrtu u prah!”
No večno vidovnjaci, k’o i očevici,
Na lomače su bacani – u oganj plah.

Kraj nije tragičan, al’ jeste da se gadi:
Grk neki što do Kasandrinog dođe hrama,
Njom, Kasandrom božanskom poče da se fajdi,
K’o gramziv pobednik i dripčina bez srama.

Te lude deve zalud behu stalni krici:
„Ja jasno vidim Troju satrtu u prah!”
No večno vidovnjaci, k’o i očevici,
Na lomače su bacani – u oganj plah.

Izvor: „Kad pršte breze : rukovet ruske poezije” ; izbor, prevod i predgovor Milivoje Baćović. - Beograd : Beosing – 2005, str. 173
Acriter et Fideliter!
Slika
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju