Vesti

Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Za 7,5 dinara 200 grama ruske proze

KRALJEVO, 23. aprila 2013. (Beta) - Narodna biblioteka "Stefan Prvovenčani" iz Kraljeva organizovala je u utorak na zelenoj pijaci u tom gradu prodaju knjiga ruskih i srpskih proznih pisaca na kilogram i po komadu, pod sloganom "I čitanje je hrana".

Portparol kraljevačke biblioteke Miloš Milišić rekao je agenciji Beta da je prodaja knjiga na kilogram po simboličnim cenama organizovana povodom Svetskog dana knjige i autorskih prava, kako bi se skrenula pažnja na pisanu reč.

"Na kraljevačkoj pijaci 200 grama ruske proze danas je koštalo 7,5 dinara, a 100 grama srpske 4,5 dinara, što je izazvalo veliko interesovanje kod pijačnih kupaca, ali i prodavaca koji su svesrdno pomogli u postavljanju ove nesvakidašnje tezge", rekao je Milišić.

On je dodao da knjiga mora biti tamo gde je narod i da je današnja prodaja bila odlična.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Kapela na Lovćenu i crkvica u Kumrovcu

„Neka odnesu to tamo”, rekao je Josip Broz Tito delegaciji Crne Gore kada je došla na Brione 24. juna 1970. da traži podršku za uklanjanje zavetne Njegoševe kapele na Lovćenu

Knjiga „Sedam Njegoševih sahrana – ka Njegoševom konačnom počivalištu”, Slobodana Kljakića, novinara i publiciste, i Ratka Pekovića, književnog istoričara i publiciste, izuzetan je doprinos našoj kritičkoj istoriografiji, rečeno je na nedavnom predstavljanju ove knjige na Tribini Francuska 7, u Udruženju književnika Srbije.

Laskavu ocenu izneli su profesori dr Mihailo Šćepanović, dr Veljko Đurić i Miljurko Vukadinović, dok su Vojo Stanišić, kao izdavač, vlasnik beogradskog Izdavačkog preduzeća „Jasen”, i Slobodan Kljakić, jedan od autora, govorili o putevima nastanka knjige.

Knjiga je posvećena svim sahranama i preseljenjima posmrtnih ostataka velikog srpskog pesnika. Tako može da se sazna da su vlasti Cetinja 3. septembra 1971. donele odluku da kapela posle rušenja i uklanjanja sa Jezerskog vrha 1972. bude obnovljena na nekom drugom mestu, ali se to do danas nije dogodilo. Kada je Crnogorsko–primorska mitropolija predložila prošle godine da kapela ponovo bude sagrađena pored Meštrovićevog mauzoleja na Lovćenu, Skupština Crne Gore je glasovima poslanika vladajuće koalicije odbila da raspravlja o donošenju zakona koji bi to omogućio.

Takva odluka i obeležavanje 200-godišnjice rođenja Petra II Petrovića Njegoša podstakli su autore da istraže složene okolnosti zbog kojih su od Njegoševe smrti 1851. vladičine kosti premeštane i sahranjivane još pet puta – 1854, 1916, 1925, 1972. i 1974. godine, kada su položene u kriptu Meštrovićevog mauzoleja, sagrađenog na vrhu Lovćena.

Poznati i nepoznati izvori koje su autori istražili uverljivo potvrđuju da se kroz „slučaj Njegoševe kapele”, od vladičine smrti do danas, prelama i deo burne političke, ratne, nacionalne, kulturne, crkvene i ideološke istorije na ovim prostorima.

Gradnje i rušenja Njegoševe kapele pokazuju kako su i zašto njegovi zemni ostaci faktički i simbolički dolazili u središte dramatičnih istorijskih zbivanja, zbog čega su i seljeni toliko puta. Otuda kroz knjigu defiluju i značajne državne, političke i crkvene ličnosti – knez Danilo Petrović i današnji potomci dinastije Petrović–Njegoš, car Franjo Josif I, kralj Aleksandar I Karađorđević, patrijarh Gavrilo Dožić i patrijarh German, papa Pavle VI, Josip Broz Tito, niz visokih crnogorskih državnih i partijskih rukovodilaca iz perioda komunizma i postkomunizma, sve do naših dana.

U knjizi „Sedam Njegoševih sahrana” autori, između ostalog, podsećaju kako je Njegoš odredio da njegov grob bude u Crkvi Svetog Petra na vrhu Lovćena, kako je austrijski okupator bombardovao kapelu 1916. i naredio da Njegoševe kosti tajno budu prenete na Cetinje. Potanko je opisano kako je mitropolit Gavrilo Dožić, preteći ostavkom, izdejstvovao od kralja Aleksandra da kapela bude obnovljena 1925. godine, umesto da na njenom mestu već onda bude izgrađen Meštrovićev mauzolej.

Njegoš je bio i žrtva političkog sukoba Beograda sa Moskvom i Zapadom početkom pedesetih godina prošlog veka, kada je vlast u Crnoj Gori odlučila da na vrhu Lovćena izgradi Meštrovićev mauzolej, što je početkom šezdesetih naišlo na žestoka javna osporavanja.

U knjizi su objavljeni i mnogi detalji iz poverljivih, nepoznatih dokumenata o sporu Srpske pravoslavne crkve sa državom, povodom podizanja Meštrovićevog mauzoleja, čiju je gradnju podržao papa Pavle VI, zbog čega je slao u tajnu misiju svog specijalnog emisara 1969. godine.

Sadržina javnosti nepoznatog stenograma od 24. juna 1970. svedoči da je Josip Broz Tito tog dana, u razgovoru sa delegacijom Crne Gore na Brionima, doneo presudu, pošto je podržao ideju da se Njegoševa kapela ukloni sa vrha Lovćena:

„Neka odnesu to tamo… U Kumrovcu je Stevo Krajačić skinuo gore s onog brda što je bilo, pa im je metnuo tamo dolje. A popovi su zadovoljni, ne treba pješice da idu gore, muka mu je tamo, teško.”

Autori knjige, iznoseći i mnoge druge nepoznate momente, inače su izrazili „pustu nadu” da će u vreme obeležavanja 200 godina od Njegoševog rođenja biti otvoren put za ponovno podizanje njegove zadužbine na Lovćenu – Crkve Svetog Petra Cetinjskog.

Njegoševi zemni ostaci bi tako po sedmi put bili sahranjeni, ponovo na mestu koje je sam vladika odabrao, a konačno bi prestali razlozi zbog kojih je i napisana ova nevesela knjiga.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Knjige spaljivane širom Hitlerove Nemačke

Na današnji dan pre 80 godina na glavnim trgovima nemačkih gradova spaljena su dela Trockog, Mana, Lesinga, Frojda, Cvajga u ime nove istorije Nemačke

Slika

Lomača nepodobnih knjiga

Pre ravno osam decenija, 10. maja 1933. nemački dnevni listovi izašli su sa dugačkim spiskovima „dekadentnih pisaca, autora čije knjige nisu bile u skladu sa „nemačkim duhom”. Uz liste pisaca demokrata, komunista, socijalista, Jevreja iz Nemačke, ali i iz celog sveta, stajala su obaveštenja na kojim sve mestima će biti moguće da se „nova Nemačka” oslobodi tog „smeća”.

Uveče tog istog dana, 10. maja 1933. na Opernplacu u Berlinu i na glavnim trgovima još 21 grada Nemačke, napravljene su „logorske vatre nacističke budućnosti” , velike lomače na kojima je spaljeno desetine hiljada knjiga, čime je najavljeno novo razdoblje u istoriji nemačke i svetske kulture.

Potpaljivanju „visoke peći nemačke kulture” na Opernplacu u Berlinu prisustvovao je i rajhministar propagande Jozef Gebels.

U tim „visokim pećima novog nemačkog duha”, sve do avgusta 1933, spaljeno je, prema nekim podacima, najmanje 35.000 primeraka knjiga raznih autora i različitih sadržaja i žanrova.

Tako su na lomači na Opernplacu u Berlinu izgorela sva dela Karla Marksa, Roze Luksemburg, Avgusta Bebela, a u pepeo su pretvorene i sve knjige nastale do 1933. Eriha Marije Remarka, Hajnriha Mana, Bertolda Brehta, Sigmunda Frojda, Stefana Cvajga, Liona Fejhtvangera ...

Plamen nacističke lomače je te majske noći na glavnom trgu u Berlinu „pročitao” šta piše u „Komunizmu i bakunjinizmu” Fridriha Engelsa, u „Jevrejskoj mržnji prema sebi” Teodora Lesinga, a nije bio milosrdan ni prema „Nemačkoj republici” i „Pozivu na razum” Tomasa Mana, „Primenjenoj lirici Eriha Kestnera”, „Terorizmu i komunizmu” Karla Kauckog ...

Lomača je zahvatila i dela strane literature prevedena na nemački koja su se zatekla u javnim bibliotekama. Tako su pored Lenjinove „Diktature proletarijata” u berlinskom majskom ognju izgoreli svi radovi Lava Trockog objavljeni do te istorijski sulude 1933. godine, zajedno sa „Pitanjima lenjinizma” Josifa Staljina.

Na ognjenim policama berlinske biblioteke „Lomača 1933” našao se odnekud i „Oslobođeni Don Kihot” Anatolija Lunačarskog uz „Oganj”Anrija Barbisa, i to u društvu svih dela Teodora Drajzera i Džona Dona Pasosa.

Plamen berlinske lomače zahvatio je i roman Ernesta Hemingveja „Zbogom oružje”, „Istorijske zapise” Herbera Velsa, kao i reportaže Džona Rida „Deset dana koji su potresli svet.”

-------------------------------------

Spalite i mene

Bertold Breht je napisao pesmu „Spaljivanje knjiga” u kojoj jedan progonjeni, ali zaobiđeni pesnik vapi: „Spalite i mene!”

Posle naredbe režima o javnom spaljivanju/ knjiga štetne sadržine, kad su posvuda/ podsticali volove što su kola s knjigama/ vukli ka lomači, jedan progonjeni pesnik/, jedan od najboljih, proučavajući spisak spaljenih/, odjednom otkri, sav preneražen, da su njegove knjige/ zaboravljene. On pohita pisaćem stolu/, okrilaćen gnevom, i napisa pismo glavešinama./ „Spalite me! –pisalo je njegovo krilato pero. – Spalite me!/ Ne činite mi to! Ne izostavljajte me! Zar ja/ u svojim knjigama nisam pisao samo istinu? A vi/ sad postupate sa mnom kao s lažovom! Naređujem / vam/ Spalite me!”
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Njegošev jubilej kao vremenska nepogoda

Iako je Nacionalni savet za kulturu prihvatio obeležavanje dva veka od rođenja Njegoša, predlog nije ni dospeo na sednicu vlade, a nije odobren nijedan dinar za ovaj jubilej

Država Srbija neće obeležiti dva veka od rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša (1813–1851), iz budžeta nije izdvojen novac za održavanje velikog međunarodnog skupa posvećenog Njegoševom delu, uprkos apelima organizatora proslave jubileja SANU, Matice srpske i Akademije nauka i umetnosti Republike Srpske. Obeležavaju se jubileji Vagnera, Verdija, Tesle i drugih velikana svetske kulture i nauke, a Njegoš kao klasik, čiji su svevremeni citati ušli u rečnik akademika, kao i „prostog sveta”, nekako je državi ispao iz vidokruga. Pitanja povodom razloga za taj zaborav, koja smo uputili predsedniku Tomislavu Nikoliću, pa i ministru kulture Ivanu Tasovcu, koji je tek preuzeo dužnost, ostaju za sada bez odgovora.

Ako bi politizacija trebalo da bude izbegnuta, onda su razgovori u toku ove godine mogli da budu posvećeni nečemu što nikako nije anahrono – Njegoš je čoveka prevashodno video kao moralno i metafizičko biće, što se u ovom veku čoveku uporno uskraćuje.

Nemerljiv je doprinos Njegoša pobedi Vukove jezičke reforme, „prevashodno umetničke poezije na temeljima narodne pesme”. Njegošev „Gorski vijenac” pojavio se 1847, u godini najznačajnijoj za trijumf srpskog narodnog jezika u 19. veku, pored Vukovog prevoda „Novog zavjeta”, pesama Branka Radičevića, kao i filološke rasprave „Rat za srpski jezik i pravopis Đure Daničića”.

Kada je reč o proslavi „Dva veka Njegoša”, od akademika Mira Vuksanovića saznajemo da su pored ostalog osnovani Odbor za proslavu, kao i Odbor za međunarodni naučni skup „Njegoš u svom i našem dobu”, koji je sastavljen od predstavnika SANU (akademik Matija Bećković, akademik Svetozar Koljević, dopisni član Miro Vuksanović), predstavnika Matice srpske (prof. dr Jovan Delić, prof. dr Dušan Ivanić, prof. dr Mato Pižurica, prof. dr Bogoljub Šijaković) i predstavnika ANURS (akademik Ljubomir Zuković, akademik Rajko Petrov Nogo, akademik Slobodan Remetić).

– Zamišljeno je da Vlada Srbije imenuje počasni odbor, međutim taj odbor nije formiran. Početkom ove godine osmišljene su i podteme naučnog skupa, koje se odnose na Njegoševo književno delo, poetiku, jezik, stih, prepisku, tekstološka istraživanja, filozofiju, odnos Njegoša prema usmenoj tradiciji, rodoljublju, religiji... Iz Srbije, ali i inostranstva, dobili smo 104 prijave učesnika. U međuvremenu je postojao problem kako obezbediti više od tri miliona dinara za skup koji je planiran da bude otvoren u SANU 6. novembra, a da se nastavi u Banjaluci i Novom Sadu. Do današnjeg dana niko od nadležnih u Republici Srbiji nije odobrio nijedan dinar za obeležavanje Njegoševog jubileja. Obraćali smo se ministru kulture, predsedniku vlade, prvom potpredsedniku vlade, kao i predsedniku republike. Prema nekim našim saznanjima, predlog nije ni dospeo na sednicu vlade. Nacionalni savet za kulturu prihvatio je to da dva veka od rođenja Njegoša bude obeleženo, dao je taj predlog Ministarstvu kulture, ali ni to nije prošlo – kaže za naš list Miro Vuksanović, zadužen za organizaciju naučnog skupa, naglašavajući da će sledeće godine svakako biti objavljen zbornik radova učesnika koji su prijavljeni za ovu manifestaciju.

– Kada je reč o Njegošu kao stvaraocu, tu nema nikakvih dilema da je uvek sebe smatrao srpskim piscem. Nije zdravorazumski da se bilo ko odriče takvog velikana, i za to nema umetničkih ili književnih, osim političkih razloga. Ne razumem politiku koja otuđuje najzaslužnije ljude svoje kulture. Onda ta politika nije dobra – objašnjava Vuksanović.

Radomir Uljarević, glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće „Oktoih” iz Podgorice, koja je objavila sabrana dela Njegoša, mišljenja je da je ovog mislioca očigledno lakše zaboraviti nego ga se sećati, jer je susret sa Njegošem uvek susret sa sobom, a to često može da bude neprijatno.

– Ova Njegoševa velika godišnjica došla je kao kakva vremenska nepogoda, kao ono kad iznebuha zapadne sneg, i u skladu sa onom narodnom „Ne pada sneg da pokrije breg”, nastao je opšti beg, i ovoga puta su zverke pokazale trag. Ko može da zamisli englesku kulturu koja zaboravlja na Šekspirovu godišnjicu. Ili Nemce koji su zaboravili na Getea. Naša odgovornost je, da od Njegoša posudimo pravu reč – preužasna. Kako je moguće da zemlja u kojoj toliko škola, ulica, institucija nosi Njegoševo ime zaboravlja na Njegoševu godišnjicu? Ili je možda prirodno ako ostajemo bez Kosova da ostanemo i bez onoga koji nas je lično obavezao na kosovski zavet, kao tragični junak kosovske misli, kako bi rekao Andrić – ističe Uljarević, dodajući:

– Očigledna je namera da se Njegoš gurne u zaborav, ali koliko se menjalo društvenih sistema, toliko puta je on ponovo iskopavan i sahranjivan. Njegoševa tragedija traje i mi danas, u ovom vremenu, samo potvrđujemo tu tragediju, i ćuteći o Njegošu pridružujemo se onima koji su tu borbu protiv Njegoša i započeli.

Odsustvo novca i interesovanja za kulturu uopšte, nikada više nisu bili udruženi u jednom društvu nego sada i ovde u Srbiji. Ne možemo da se otmemo utisku da novca ipak negde ima, ali da je on nekako „nepravilno raspoređen”. Srđan V. Tešin, pisac mlađe generacije, smatra da je sve ovo „još jedna potvrda činjenice da kod onih koji su onomad dobili mandat da odlučuju o tome šta u kulturi treba da se finansira državnim novcem ne postoji nikakav racionalan kriterijum po kome se taj novac deli”.

– U oblasti književnih manifestacija, Ministarstvo kulture će ove godine finansirati 47 projekata, ali, i pored preporuke Nacionalnog saveta za kulturu, ne i „Dva veka Njegoša”. Ipak, bez namere da potcenjujem bilo koga, oni koji odlučuju smatrali su da Dom kulture u Gračanici, za nešto što se zove „Vidovdansko pesničko bdenije”, treba da dobije 800.000 dinara. Takvih bizarnih primera ima još među rezultatima navedenog konkursa. Matica srpska i SANU su, očigledno, manje uticajne u našem društvu od bilo kog palanačkog doma kulture. I to je naša stvarnost: palanačka svest prepoznaje i podržava samo palanačku kulturu!

– S druge strane – naglašava Tešin – u saopštenju stoji da je Odbor za proslavu dva veka Njegoša blagovremeno, krajem 2012. godine, izradio program proslave, a potom se počeo obraćati nadležnim republičkim organima sa ciljem da se tokom 2013. godine realizuje bogat program. Pitam se, kako može nešto biti blagovremeno i bogato, a da se priprema krajem 2012. godine? Zar se o tako značajnom događaju razmišlja u pet do dvanaest? Čini se da se ove godine više prašine diglo povodom polemike o tome da li će Srpska pravoslavna crkva proglasiti Petra Drugog Petrovića Njegoša za sveca nego zbog izostanka finansiranja jubileja.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od tanja »

Сто двадесет година од рођења Милоша Црњанског

Поводом обележавања 120 година од рођења Милоша Црњанског, једног од најзначајнијих српских књижевника XX века, Редакција драмског и домаћег серијског програма РТС-а припремила је велики драмски циклус посвећен екранизацијама његовог књижевног стваралаштва.
У прве две недеље октобра 2013, месеца у којем је рођен Милош Црњански, радним данима се, на Првом програму са почетком од 13.30 часова, емитује по један наслов из богате РТС-ове продукције инспирисане његовом личношћу и делима.
Прве недеље октобра емитује се дводелна мини-серија Роман о Лондону, прва ТВ верзије његовог дела Маска из 1978, као и ТВ филм Микеланђело.
У другој недељи нас очекују мини-серија Сеобе, друга ТВ верзија драме Маска из 2007. године, као и ТВ филм Рај.
Деветог октобра у вечерњем термину на Првом програму од 21.00 час, приказаћемо ТВ филм настао према његовој драми Тесла, а 15. октобра од 22 часа, такође на првом програму, биће приказан ТВ филм инспирисан животом Милоша Црњанског Загреб–Београд преко Сарајева.
Уз ТВ циклус, као и читав низ песничких есеја и документарних емисија о делу овог заиста великог писца, Редакција драмског и домаћег серијског програма РТС-а обележава велики јубилеј нашег књижевног великана.
Уредник циклуса је Марко Новаковић.
РТС
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
"...Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikada više..."
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od tanja »

Omiljeni stih, ili....?
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
aleksey
Globalni moderator
Postovi: 1008
Pridružio se: 08 Dec 2010, 15:28

Re: Vesti

Post od aleksey »

 
Jok.

Krečana... ;)
Don't cry because it is over, smile because it happened.
Korisnikov avatar
tanja
Postovi: 401
Pridružio se: 08 Dec 2010, 13:15
Lokacija: Senta

Re: Vesti

Post od tanja »

Ahaaa, pa da,naravno da je krečana,baš kao i kod Crnjanskog što je bila.. :)
The only difference between a good day and a bad day is your attitude.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Nobelova nagrada za književnost Alis Manro

Ovogodišnju laureatkinju, 13. ženu dobitnicu najvišeg priznanja, porede sa Čehovom, Tolstojem, Džonom Apdajkom, Mopasanom i Floberom

Kanadska književnica Alis Manro (82) dobitnica je Nobelove nagrade za književnost za 2013. godinu, za svoje celokupno životno delo. Članovi Švedske akademije nazvali su je „majstorom savremene pripovetke“. Peter Englund, stalni sekretar Švedske akademije, rekao je da je Alis Manro „sposobna za fantastično portretisanje ljudskih bića“. Manro je 13. žena koja je ovenčana ovim prestižnim priznanjem vrednim 1,2 miliona dolara, i prva je kanadska autorka koja je dobila Nobelovu nagradu još od Sola Beloua, koji je rođen u Kvebeku u Kanadi, a zatim odrastao i živeo u Americi. Manro, koja piše o životima devojaka i žena, porodičnom nasilju, dugotrajnim bolestima, teškom sramu, gruboj sredini koja teško prašta, 2009. godine dobila je nagradu Man Buker za životno delo. Porede je sa Čehovom, Tolstojem, Džonom Apdajkom, Mopasanom i Floberom, ipak, Alis Manro moderan je pisac u „ruhu“ klasika. Oni koji je poznaju kažu da njen život nalikuje njenoj prozi; uzdržan, posmatrački, nepretenciozan, iskren.

Objavila je deset zbirki pripovedaka, kao i roman „Životi devojaka i žena“. Njene zbirke pripovedaka su tri puta dobijale nagradu Gavernor, najprestižnije književno priznanje u Kanadi: „Ples srećnih senki“ (1968), „Šta misliš, ko si ti?“ (1978), „Napredovanje ljubavi“ (1986), a dva puta je ovenčana nagradom „Giler“, za knjige „Ljubav dobre žene“ (1998) i za „Bekstvo“ (2004).

Alis Manro izjavila je jednom da je pripovetke dugo smatrala književnom formom koja će je pripremiti za pisanje romana, ali se ispostavilo da je pisanje priča ono što najbolje radi.

Ove godine u konkurenciji za Nobelovu nagradu bili su i Haruki Murakami, Filip Rot, Džojs Kerol Outs, a spekulisalo se da bi nagradu mogli dobiti Filip Rot ili Alis Manro, zbog toga što su oboje najavljivali da će ostaviti pisanje. Tim povodom Peter Englund dodao je: „Uradila je fantastičan posao, sasvim dovoljno za Nobelovu nagradu, međutim, ako hoće da ostavi pisanje, to je njena stvar“.

Alis Manro je od rane mladosti želela da bude pisac, stalno je pisala, i dok je pomagala svom prvom suprugu Džejmsu Manrou da vodi knjižaru, i uz odgoj njihove tri kćerke. Alis Manro rođena je 10. jula 1931. godine u Vingamu, konzervativnom kanadskom gradu zapadno od Toronta, i često je izjavljivala da je opčinjena njegovim pejzažima, kontinentalnom klimom i ekstravagantnim zimama, da oseća atmosferu doma kada vidi kuće od cigala, farme sa bazenima, parkinzima za prikolice, starim, tegobnim, crkvama.

„Zapravo sam odrasla u 19. veku, uz vrednosti koje nisu dugo menjane. Postojala je tu neka stabilnost koja pisca lako može da obuzme. Zapadni Ontario uronjen je u religioznost koju su doseljenici prezbiterijanci, metodisti, katolici, doneli sobom. Moj prvi beg iz te sredine bila je magija čitanja, knjige su mi bile važnije od života“, rekla je Manro jednom prilikom. Njen sledeći beg bio je na Univerzitet Zapadnog Ontarija, a zatim u Vankuver sa suprugom Džimom Manroom, gde je pokušavala da bude tipična, dobra, supruga iz pedesetih godina. Kada je dobila nagradu Gavernor, najveće kanadsko priznanje, nazvali su je „stidljivom domaćicom“, što je zaista razljutilo. „Biti žena pisac isto je što biti i čudovište“, primetila je tim povodom Manro.

„Agora“ iz Zrenjanina objavljuje kod nas dela Alis Manro, i njen glavni urednik Nenad Šaponja kaže za naš list da je ova izdavačka kuća još 2006. godine objavila njenu zbirku priča „Bekstvo“ koja je 2010. imala i drugo izdanje. Da čitaoci od tada izražavaju zadovoljstvo što neko u Srbiji štampa dela ove spisateljice. Takođe, Šaponja naglašava da će „Agora“ uskoro objaviti i novu knjigu Alis Manro „Goli život“.

– U međuvremenu objavili smo i jedini roman Alis Manro „Životi devojaka i žena“, kao i knjigu „Previše sreće“. Alis Manro slovi za jednog od najvećih pisaca zapadne hemisfere, često je porede sa Čehovom. Upravo tu i jeste intriga zbog koje su čitaoci i kritičari bezrezervno okrenuti ka njoj, zato što Alis Manro uspeva da pronikne u najsuptilnije ljudske odnose, do stvarnosti koja je lišena iluzija, tvrda, drugačija. Manro pokušava da otkrije „ono malo duše“ – smatra Šaponja.

Kritičari inače u delu Alis Manro prepoznaju otelotvorenje velikih literarnih tema: života, ljubavi i smrti, i naš sagovornik istog je mišljenja:

– Te velike teme, nažalost, potisnute su iz naših života. Mi u Srbiji svedoci smo toga da nam se najrazličitije besmislene i beznačajne stvari serviraju kao važne, a ono što jeste najbitnije to nam najčešće izmiče. Alis Manro u svojoj prozi upravo fiksira to što jeste najvažnije i to na način velikog pisca, vrsnog stiliste, nekoga ko beskompromisno ide svojim putem – objašnjava Šaponja.

Da li se Alis Manro može smatrati feministkinjom, pitamo Šaponju.

– Kao i u slučaju uspešne spisateljice Doris Lesing, i uopšte književnica koje su ušle u „muški zabran“ superiornim pogledom na stvarnost, smatra se da je fokus pomeren ka feminizmu. Ipak, Doris Lesing je tvrdila da nije feministkinja, iako je njeno delo iniciralo feministički pogled na svet. Slično je i sa Alis Manro. Ona se ne bavi politikom, bavi se suštinom – zaključuje Šaponja.

Povodom Nobelove nagrade Alis Manro je izjavila da i pored toga što je očigledno bila važan kandidat za ovo prestižno priznanje, ipak nije verovala da će ga zaista i dobiti. Najvažnije u ovom događaju je, prema njenim rečima, skretanje više pažnje na kanadsku književnost.

Marina Vulićević

----------------------------------------------

Alis Manro: Ćerka mi je javila za Nobela

Da, znala sam da sam u trci, ali nikada nisam ni pomislila da ću je osvojiti, kazala je u telefonskoj izjavi za kanadsku televiziju Si-Bi-Si. Ona je ispričala da ju je probudila njena ćerka sa vešću da joj je Švedska akademija dodelila prestižno priznanje. Šanse da dobije nagradu, Manro je, kako je rekla, uvek doživljavala kao jedan od onih pukih snova koji mogu, ali se skoro nikad ne ostvare.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Romani koje izdavači predlažu za Ninovu nagradu

U slaboj ovogodišnjoj produkciji predlažu se romani Vuka Draškovića, Miomira Petrovića, Svetislava Basare, Slobodana Vladušića, Dejana Stojiljkovića, Miroslava Toholja, Gordane Ćirjanić, Miroslava Josića Višnjića, Mirjane Nikolov-Bjelogrlić...

58. SAJAM KNJIGA

Ova godina, po mišljenju izdavača, najslabija je u romanesknoj produkciji, i kvantitativno, a pogotovu kvalitativno. Objavljeno je jedva pedesetak romana, a „Ninov” žiri već se hvata za glavu, jer nije našao naslov koji zavređuje epitet najboljeg romana godine. „Ninova” nagrada književna je nagrada kritike za najbolji roman godine. Prvi put je dodeljena je 1954. godine, Dobrici Ćosiću u za roman „Koreni”, poslednji put Aleksandru Gatalici, prošle godine, za roman „Veliki rat”.

Pitali smo izdavače imaju li roman za „Ninovu” nagradu.

U „Laguni”, uz roman Vuka Draškovića „Tamo daleko”, ukazuju i na romane Miomira Petrovića „Miris mraka” (uzbudljiva odiseja srpske i grčke porodice čije su se sudbine ukrstile na beogradskom Dorćolu), Svetislava Basare „Gnusoba” (bespoštedna satira u kojoj se Mandarić i Masleša, dva glavna junaka romana, obračunavaju sa srpskim primitivizmom), Slobodana Vladušića „Mi, izbrisani” (prvi roman u srpskoj književnosti u kojem je stavljen znak jednakosti između papirnog i sajber-izdanja), Dejana Stojiljkovića „Znamenje anđela” (uzbudljiva pripovest o ljudima koji su promenili tok istorije i srušili jednu imperiju da bi na njenom zgarištu sazidali novu), Vladimira Arsenijevića „Let” (jedan sasvim običan let, neposredno pred Drugi svetski rat, zauvek će promeniti život Pavla Andrejevića, poručnika Kraljevine Jugoslavije).

U Srpskoj književnoj zadruzi ukazuju na roman Miroslava Toholja „Sestre”, koji, ponajmanje, tematizuje jugoslovensku zabludu, nacionalni patos, rat ili istoriju, jer ovi motivi predstavljaju samo dekor za jednu drugačiju priču. Autor drugog romana – „Kalipolje” je Slobodan Ćirović. Reč je o istorijskoj fresci Šumadije i Srbije u 20. veku, s naglaskom na ličnoj i porodičnoj tragediji u Drugom svetskom ratu.

Beogradska „Prosveta”, u trci za „Ninovu” nagradu, predlaže više svojih naslova. Roman Dragana Mijailovića, koji živi u Geteborgu (Švedska), „Devojčica i vetar”, upečatljiva je, antinarkomanska priča, koja čitaoce ne ostavlja ravnodušnim. Vidak Maslovarić autor je romana „Nepomenik”, koji govori o sukobu između kolektiva i pojedinca, u kojem ovaj drugi obavezno gubi. U romanu „Istorija bolesti”, Rodoljub Stepanović slika lanac nesreća srpske istorije, od Nemanjića do Miloševića. Sanja Atanasijević, u romanu „Vazdušni ljudi”, po oceni Jovana Janjića, autentičan je glas na književnoj sceni Srbije, koji svojom intimističkom pričom uzbuđuje čitaoce.

Nova, sve uspešnija izdavačka kuća – „Vukotić medija” objavila je novi roman Gordane Ćirjanić „Mreža”. Bračni par iz Beograda, on novinar, ona učiteljica, odlučuju se za korenite promene, za život na selu. Kroz intimnu dramu, prelama se drama čitavog društva. „Čigoja štampa” i Književna fabrika „MJV i deca” objavila je novu knjigu Miroslava Josića Višnjića „Baron iz Šaraga”, koju autor naziva: testamentom, povešću, vencem priča, romanom, metaforom, alegorijom...

U „Arhipelagu” smatraju da je novi roman Milete Prodanovića „Arkadija” ozbiljan kandidat za „Ninovu” nagradu. Uzbudljiv, tranzicijski roman o ključnim izazovima našeg vremena. Izdavačka kuća TANESI tipuje na roman mlade spisateljice Dine Hrecak „Sat, pomeren unazad”. Radnja počinje otkucajem jednog sata, prelaskom na zimsko računanje vremena (što će se dogoditi u nedelju, na Sajmu knjiga), sa kojim dani nose nove izazove, a noći vape za ispravljanjem pogrešaka upokojenih. Grafički atelje „Dereta”, u trku za „Ninovu” nagradu, ulazi s dva naslova: Veroslav Rančić „Gradonačelnica” i Vladislava Vojnović „Kozje uši”.

„Službeni glasnik” smatra da se „Ninov” žiri ne bi obrukao ako bi nagradio neku od sledećih knjiga: Labud Dragić „Bele noći sivog sokola”, Milenko Pajić „Očevina”, Mirjana Bjelogrlić-Nikolov „Šegrt lovca na vetrove”, Stanko Ž. Šajtinac „Prokimenski putopisi”, Dragan Stojanović „Dvojež – Dvojež”... Novosadski „Prometej“ ukazuje na tri svoja naslova: Radovan Ždrale „Hristova knjiga kosovska”, Radovan Nastić „Svaki pas ima svoj dan” i Vjećeslav Berar „Moto Perpetuo”. Izdavačka kuća „Agora” za „Ninovu” nagradu kandiduje roman Mira Vuksanovića „Bihpolje”. Roman Živojina Ivkovića „Obala” objavio je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Ovaj roman već je dobio nagradu „Zlatna sova”. Zavod za udžbenike iz Beograda objavio je novi roman Laure Barne „Pad klavira”.

Ovo su, nezvanične, nominacije (i želje) izdavačkih kuća, a ko će stvarno dobiti „Ninovu” nagradu, saznaćemo sredinom januara naredne godine.
Zoran Radisavljević
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Počinju "Dani Danila Lazovića"

Uoči decenije od smrti Danila Lazovića, u Priboju počinje dvodnevni festival, otvaranjem izložbe Lazovićevih fotografija, i dokumenata koje je ustupila porodica.

ZAVIČAJ se odužuje velikom srpskom glumcu: uoči decenije od njegove smrti (25. mart 2006. godine) u Priboju počinje festival "Dani Danila Lazovića". Bard naše scene odrastao je u gradu na Limu i u njega se rado vraćao kad god je za to imao povoda. Nažalost, nikada zemljaci nisu imali priliku da ga vide u nekoj ansambl predstavi, ali je pred tamošnjom publikom rado izvodio svoje monodrame i odlomke iz predstava...

Pod pokroviteljstvom opštine Priboj, a u organizaciji Doma kulture i Zavičajnog muzeja, u naredna dva dana u ovom gradu nadmetaće se studenti završnih godina devet glumačkih akademija (Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i BiH) u onome u čemu je Lazović bio neprikosnoven od mladalačkih dana - kazivanju poezije. O najboljima će odlučivati žiri kojem predsedava prof. Radovan Knežević, sa glumcima Ljiljanom Dragutinović i Goranom Sultanovićem, rediteljkom Milicom Kralj i glumčevom ćerkom Jelenom Lazović.

- Ovo je naš prvi festival i zato traje samo dva dana - kaže direktor festivala, inače beogradski glumac i takođe Lazovićev zemljak, Miki Damjanović. - Počinjemo otvaranjem izložbe Lazovićevih fotografija, kao i dokumentima koje nam je za ovu priliku ustupila porodica. Potom će publika videti snimak predstave "Klaustrofobična komedija" Zvezdara teatra, u kojoj je ostvario izuzetnu ulogu i dobio "Ćurana" na Danima komedije u Jagodini. Kuriozitet naše manifestacije je i što je jedina u regionu na kojoj će se budući glumci takmičiti u govorenju poezije.

Pobedniku će pripasti Povelja "Danilo Lazović" i novčani iznos od hiljadu evra koji poklanja opština Priboj, a dobitnik će naredne godine biti i član žirija.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

NIN-ova nagrada Goranu Gociću

Roman ‘Tai’ Gorana Gocića u izdanju ‘Geopoetike’ dobitnik je NIN-ove nagrade za roman godine, saopštio je danas predsednik žirija Vasa Pavković.

U najužem izboru za ovu prestižnu književnu nagradu bili su i romani "Mi, izbrisani" Slobodana Vladušića (Laguna), "Zlatno doba" Silvane Hadži-Ðokić (Interpres i Tema), "Arkadija" Milete Prodanovića (Arhipelag) i "Vazdušni ljudi" novinarke Tanjuga Sonje Atanasijević (Prosveta).

NIN-ova nagrada biće uručena Gociću na svečanosti u Skupštini grada u petak, 17. januara u 17 časova. Generalni sponzor nagrade je Pošta Srbije.

Gocić je za svoj roman dobio nagradu “Miloš Crnjanski” za 2013.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Dva dobitnika nagrade Meša Selimović

BEOGRAD, 18. februara 2014. (Beta) - Nagrada "Meša Selimović" za 2013. godinu, koju dodeljuje kompanija Novosti, pripala je Ivanu Negrišorcu za pesničku knjigu "Kamena čtenija" i Slobodanu Vladušiću za roman "Mi, izbrisani", saopšteno je u utorak u Beogradu.

Ovo je 26. put da se dodeljuje nagrada "Meša Selimović".

Ovo je treći put da nagradu dele dvojica književnika, ali prvi da je nagrada istovremeno dodeljena za roman i poetsko delo.

U žiriju su bila 54 književna kritičara, teoretičara i književna istoričara. Dvojica autora dobili su podjednak broj glasova - po 15, a za nagradu je bilo predloženo 100 dela domaćih pisaca objavljenih 2013. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Novinar optužio pisca Miloša Latinovića za plagijat

Novinar i publicista Bojan Ljubenović optužio je pisca Miloša Latinovića da je plagirao jedan njegov tekst u knjizi "Sto dana kiše", koja je nedavno nagrađena "Vitalovom" nagradom, dok je Latinović to negirao.

Slika

Miloš Latinović

Ljubenović je za VK televiziju iz Kikinde rekao da traži da se tiraž Latinovićeve knjige povuče iz prodaje, a da se sporni deo izbaci sa korica i iz knjige.

"Meni je neverovatno da pisac njegovog ranga ono što je skinuo sa interneta stavi u svoju knjigu a naročito mi je neverovatno da to stavi na koricu svoje knjige i da to reklamira kao svoje. Latinović možda nije znao da sam taj tekst ja napisao, ali je sasvim sigurno znao da taj tekst nije napisao on", rekao je Bojan Ljubenović.

Dodao je da se "svuda u svetu to se zove plagijat" i naveo da je nedavno objavio knjigu "Pisma iz Srbije", koja je zbirka kolumni u kojoj se između ostalih nalazi i sporno pismo.

"Prosto moram da reagujem da bih zaštitio sebe", kazao je Ljubenović, koji poslednje tri godine piše rubriku u "Večernjim novostima", gde radi kao urednik rubrike "Trn" i strane humora. U pitanju su satirični tekstovi, koje izmišljeni stranac na privremenom radu u Srbiji piše svojim rođacima u inostranstvu, o
Srbiji onakvoj kakvu je on vidi.

Slika

Bojan Ljubenović

Miloš Latinović je rekao za VK televiziju da junakinja u knjizi navodi da je "negde" pročitala sporni deo i odbacio kritike Ljubenovića.

Aleksandar Jerkov, urednik u Izdavačkoj kući "Vulkan" koja je objavila Latinovićevu knjigu, takođe je odbacio kritike Ljubenovića i rekao da je u pitanju "tobožni plagijat".

"Plagiranje jednog književnog dela može se ustanoviti samo ako je došlo do neinventivnosti u kreativnom smislu reči. Onda kada postoji preuzimanje čistog teksta, to nije plagijat. U krajnjoj liniji, to govori povoljno o gospodinu Ljubenoviću pa bi on zbog toga trebalo da bude zadovoljniji a ne nezadovoljniji", ocenio je Jerkov.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Memorijal "Miroslav Antić" u Mokrinu

U utorak, 24. juna 2014. godine, u Mokrinu, s početkom u 21 čas, biće održana tradicionalna manifestacija 29. Memorijal "Miroslav Antić".

U programu učestvuju Branislav Bane Trifunović, Brankica Sebastijanović, Vesna Čipčić, Miodrag Petrović, Aleksandar Gatalica, Velja Pavlović, Raša Popov, Milan Prunić Duma, tamburaški orkestar Mokas...

Mesna zajednica Mokrin organizator je ove priredbe koja se od 1986. održava u čast pisca, slikara, filmskog reditelja i novinara Miroslava Antića (Mokrin, 1932 - Novi Sad, 1986), a ovogodišnji pokrovitelji su Skupština opštine Kikinda i Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Uglješa Šajtinac dobio Evropsku nagradu za književnost

Uglješa Šajtinac, ekskluzivni autor Arhipelaga, ovogodišnji je dobitnik Evropske nagrade za književnost, nagrade koju dodeljuje Evropska unija, upravo je saopštila Evropska komisija na pres konferenciji na Sajmu knjiga u Franfurtu.

Evropska nagrada za književnost dodeljena je Uglješi Šajtincu za roman Sasvim skromni darovi. Za ovu knjigu, objavljenu u izdanju Arhipelaga, Uglješa Šajtinac je dobio Vitalovu nagradu za knjigu godine i Nagradu „Bora Stanković“ za najbolju proznu knjigu godine.

– Evropska nagrada za književnost zatekla me je dobrano udaljenog od njenog povoda. Mislio sam, naivno, da je već sve što je imalo da se desi sa romanom Sasvim skromnim darovi davno prošlo. Ali mi je drago da me ta knjiga i dalje iznenađuje i da je stalno na putu do čitalaca. Na to što sada sledi ljubazno sam informisan od dobitnice iste nagrade od pre nekoliko leta Jelene Lengold. Mogući prevodi, kokteli i prijemi. Dobro za knjigu, lepo za književnost. Neka se spremi sledeći dobitnik ove nagrade iz naše književnosti jer reč je o više od dvadeset zemalja koje će prisustvom nagrađenih pisaca biti u fokusu ove nagrade. Hvala onima koji su predlagali i birali. Drago mi je da sam imao priliku da putujem na Sajam knjiga u Frankfurt na proglašenje Evropske nagrade za književnost – rekao je Uglješa Šajtinac u ekskluzivnoj izjavi, odmah posle svečanog proglašenja dobitnika Evropske nagrade za književnost, koju je medijima prosledio posredstvom svog izdavača Arhipelaga.

Ova knjiga Uglješe Šajtinca doživela je već dva izdanja na srpskom jeziku. Trenutno je u štamopi treće izdanje romana Sasvim skromni darovi. Arhipelag je objavio i elektronsko izdanje ovog romana. Pre pola godine roman Sasvim skromni darovi objavljen je i na bugarskom jeziku, a za izdanje ovog romana zainteresovani su izdavači iz nekoliko evropskih zemalja.

Ova prestižna nagrada za književnost sastoji se iz povelje i novčanog iznosa od 5.000 evra. Nagrađena knjiga laureata biće prevedena na druge evropske jezike.

Evropska nagrada za književnost biće uručena 18. novembra 2011. godine u Briselu na svečanoj ceremoniji u Koncert Noblu, u prisustvu evropskog komesara za obrazovanje i kulturu i članova Evropskog parlamenta.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Vesti

Post od Upravnik »

PRUST NAŠEG VREMENA: Patrik Modiano dobitnik Nobelove nagrade za književnost

Modiano je autor 30 dela, a najnoviji mu je roman Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier. U Srbiji su, između ostalih, obljavljeni njegovi romani Rodoslov, Dora Bruder, Te Neznanke, Mala princeza, U kafeu izgubljene mladosti

STOKHOLM - Francuski pisac Patrik Modiano (69) ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost, saopštila je danas Švedska akademija, nazvavši ga "Marselom Prustom našeg vremena".

Akademija je saopštila da mu je nagrada, vredna osam miliona kruna (1,1 milion dolara), dodeljena za "umetnost sećanja, sa kojim oživljava najneverovatnije ljudske sudbine i otkriva život".Glavne teme Modianovih dela, koja su u Srbiji objavljivali "Stubovi kulture", bave se pitanjem sećanja, zaborava, identita, krivice i često su smeštena u vreme nemačke okupacije tokom Drugog svetskog rata.

"Njega bismo mogli nazvati Marselom Prustom našeg vremena", rekao je sekretar Švedske akademije Peter Englung novinarima.

Modiano je autor 30 dela, a najnoviji mu je roman "Pour que tu ne te perdes pas dans le quartier". U Srbiji su, između ostalih, obljavljeni njegovi romani "Rodoslov", "Dora Bruder", "Te Neznanke", "Mala princeza", "U kafeu izgubljene mladosti", a autor je i knjiga za decu, scenarija...Prema romanu "Lacombe Lucien" snimljen je i film, a mediji prenose da je Modiano, koji je rođen 1945, bio favorit kladioničara.

Dobitnik je brojnih nagrada uključujući Nagradu francuske akademije, Nagradu knjižara im izdavača, Gonkurovu nagradu. Članovi Akademije ove godine birali su dobitnika sa liste od 210 imena.

Nobelove nagrade dodeljuju se od 1901, za dostignuća u nauci, književnosti i miru. Nazvane su po Alfredu Nobelu, izumitelju dinamita i poslovnom čoveku.

(Kurir)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Re: Vesti

Post od branko »

Čuveni Davičo, Popa i Antić plagijatori?

Da su dela velikana jugoslovenske književnosti, među kojima su Oskar Davičo, Miroslav Antić i Vasko Popa, zapravo plagijati otkriva i dokazuje pesnik Miloje Dončić iz Niša zbirkom “Resavski venac”.

U njoj se nalazi 31 “teški plagijat” potpisan imenima i prezimenima 30 pesnika. Ovi primeri su odabrani među 496 plagijata na taj način što je prednost, kaže Dončić, data najslavnijima i najnagrađivanijima.

Pored svakog plagijata, ili “suvog prepisa”, kako ga autor zbirke zove, objavljena je i pesma u originalu, sa podacima kada je objavljivana, pod kojim nazivom, u kojoj zbirci i koje godine.

Zbirku čine i fotokopije originala prevođenih pesama.

Prvi deo ove knjige obuhvata pesnike sa prostora bivše Jugoslavije. To su pesnici svih književnosti na nekoliko jezika, svrstani po hronološkom redu, rođeni od 1900. do 1939. godine, počev od Vjekoslava Majera do Rahmana Dedaja – piše u predgovoru prvog dela “Resavskog venca”.

Svestan toga da će čitanje “Resavskog venca” mnogima biti razočaranje u omiljene pesnike i ideale o njima, Dončić kaže da se isto i njemu desilo, ali da je takva realnost.

Istraživanju sa ovom tematikom za koje je bilo potrebno čak 6 i po godina, Dončić se posvetio među prvima.

Prvi put je upaljena lampa u podrumu duhovnog zla, čija su ulazna vrata i dan-danas pod zaštitom državnih institucija – kaže Dončić u predgovoru zbirke.

Da bi pokazao da su i neka od dela koja su kao primer najreprezentativnijih bila deo lektira i školskih udžbenika, obradio je 248 prevoda zbirki pesama, 982 broja književnih časopisa, 118 antologija, 151 zbornik radova, 1.263 nedeljnika, dnevnih novina i biltena, što ukupno iznosi 9.588 obrađenih pesama.

U nabavljanju materijala i njihovoj obradi pomogli su mu profesori i asistenti sa 4 srpska univerziteta, bivši i sadašnji profesori Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Filozofskog fakulteta u Podgorici, penzionisani profesori Katedre svetske književnosti u Zagrebu, Ljubljani i Skoplju i književni kritičari.

Pomoć je imao i od porodica autora originalnih pesama.

“Bosonoga pesma” Mike Antića je čist plagijat. On sam je u 3 različite zbirke objavio sa 3 različita naziva. Original je delo prvenstveno proznog pisca Dragiše Vasića, a tu pesmu mi je poslala njegova ćerka koja ima 93 godine – kaže Dončić.

Objašnjava da su neki književnici prevodili strane pesnike i potpisivali ih svojim imenima. To je zaključio na osnovu istražene građe 74 prevodioca sa 27 jezika i obrađenog materijala iz 17 zemalja sa 13 jezika.

Objašnjavajući kako je plagiranje u tolikoj meri bilo moguće, Dončić kaže da “za duhovnim kriminalom nije bilo ni potere, ni osude.” Ne misli da je književno vrednovanje bolje ni danas.

Sistem književnog vrednovanja, koji je Komunistička partija tadašnje Jugoslavije postavila, nije se mnogo promenio do današnjih dana osim što je razlika u načinu kontrolisanja. Sada se ide preko malih klanovskih izvršnih odbora podeljenih u nekoliko grupa koji određuju gotovo sve značajne književne nagrade u Srbiji – smatra Dončić.

Za narednu godinu najavljuje drugi deo “Resavskog venca” koji će obuhvatiti pesnike rođene od 1940. do 1980. godine.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
klesc
Postovi: 3
Pridružio se: 24 Dec 2010, 16:33

Re: Vesti

Post od klesc »

Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju