Valentina Velkov - Milica od pepela

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Valentina Velkov - Milica od pepela

Post od branko »

Valentina Velkov

Milica od pepela


LICA:

MILICA
PERKA
VERKA
MAĆEHA ŽIVANA
TATA
VILA MILA
PRINC PAVLE
PRINCEZA MAJKA
PECA


I scena


Devojačka soba. Milica usisava dok Perka i Verka sede na podu i lakiraju nokte. One puše.


MILICA: (Isključuje usisivač) Samo vi pušite, pušenje je toliko štetno za zdravlje...kada budu počele da vam niču dlake po jeziku, pa bombe u glavi, pa katran u plućima...

PERKA: Jao, majke ti!

VERKA: Jao, majke mi!

MILICA: Ako vam uđe majka...

VERKA: Pa, neka uđe...

PERKA: Bar imamo majku...

MILICA: (Praveći se da nije čula Perku) Moj otac će uskoro doći umoran sa posla i mogle biste i vas dve nešto da uradite u ovoj kući. Inače ste dokone...

VERKA: Perka! Ona nas šikanira!

PERKA: (Ustaje) Prebacuješ nam što živimo u tvojoj kući?!

MILICA: Ma, ne ja...

PERKA: Nismo mi krive što je tvoja mama umrla...

VERKA: A naša nije!

PERKA: Pa je tvoj tata oženio našu mamu i doveo nas ovde u ovu, ovu...ovaj kućerak... od dvesta kvadrata.

VERKA: Pa, pa, pa hoćeš da mi rintamo u tvojoj kući?!

PERKA: I hoćeš da nam stalno prebacuješ kako smo ti mi dužne zato što smo u tvojoj kući?!

VERKA: (Kreće u plač.) Pa nismo mi krive što je tvoja mama...

MILICA: Dobro, dobro...dajte mi tu pepeljaru da je ispraznim.

PERKA: (Uzima pepeljaru.) Milice! Carice! (Kao, slučajno kine i sav pepeo se zalepi Milici na lice.)

MILICA: (Uzima pepeljaru i slobodnom rukom obriše lice još više razmazavši pepeo.) Nema veze.

ŽIVANA: (Off) Miiiliiiceee! Miiiliiiceee! Gde siii?! Gde si mi ostavila cipele od zmijske kože?!!! (Uleće u sobu) Šta?!! Ti pušiš?!!

MILICA: Ne, ja sam samo...

ŽIVANA: Milice?!!!

VERKA: Nije ona Milica...Ona je Pepeljuga!

(Perka se zasmeje grokćući.)

ŽIVANA: (Pokušava da suzbije smeh.) Verka, to nije lepo dušo!

PERKA: (Prigušeno se cerekajući.) Pepeljuga! Hihihihiiii...

MILICA: Ali nisam...

ŽIVANA: Hajde, hajde devojko...Ko te je naučio da tako lažeš? Slušaj me sada...Nećemo reći tati o ovome (pogleda u svoje ćerke) je l' tako devojke? Ali...moj si dužnik...Spremi ručak, i dezert, i oribaj kuhinju. Moj muž dolazi za sat vremena a ja nisam ni kosu oprala! Požuri? Šta čekaš sada?!

Milica uzima usisivač i izlazi iz sobe.

ŽIVANA: I, Pepeljugo!

Perka i Verka se zacerekaju.

ŽIVANA: Prvo mi spremi toplu kupku sa dve kapi eukaliptusa i tri kapi lavandinog ulja, i sipaj dosta soli!!! (Baca se u zagrljaj ćerkama.) Pa gde su moje lepotice? Pa koga majka voli najviše na svetu? Ljubi mamu, ljubi...(Perka i Verka je cmaču.)

Milica silazi niz stepenice do proscenijuma. Lice joj je sivo od pepela. Nosi usisivač. Tužna je. Počinje da peva.


Song «Mama»

Uvek kada padne noć
tiho, tiho mesecu na rame,
Ja osetim da me to
grle ruke moje mame.

Svakog jutra nebo da
toplo sunce da nas budi, greje,
Ja osetim da se tad
meni njeno lice smeje.

I jednog ćemo dana ponovo
Zajedno zvezde gledati
I jednog ćemo dana ponovo
Zajedno poljem šetati,
U kosu će mi uplesti
Nezaboravak
Što joj na grudima počiva.


II Slika


Dvor. Princeza majka nervozno šeta po odaji i svaki čas gleda kroz prozor. Iz off-a se čuje zvuk motora. Princeza majka dotrčava do prozora.


PRINCEZA MAJKA: Pavle! Sine, gde si do sada?! (Trči ka vratima)
Princ Pavle i Peca ulaze u odaju. Obučeni su kao motociklisti.

PAVLE: Jesi video kako sam niz Lisičaru, vrrrrruuummm! Pa na krivini isečem onog biciklistu. Nisam smeo da se okrenem da vidim šta je ostalo od njega...

PECA: Zvonce!

PRINCEZA MAJKA: Ijao, teško meni! Pa deco dokle ćete tako? Pavle, pod hitno moraš da se uozbiljiš. Sine ti si prestolonaslednik...

PAVLE: Ma kakav prestolonaslednik? Pa tata se još uvek vodi kao prestolonaslednik...Ti si još uvek princeza...Mislim gde još postoji titula «Princeza Majka»?!

PRINCEZA MAJKA: E, sad, kako je tako je...Jedno je sigurno...U tebi teče kraljevska krv i u ime toga moraćeš da se uozbiljiš. Pa ti sine više nisi dete...U tvojim godinama ja sam te rodila...

PAVLE: Onda prestani da se ponašaš prema meni kao da sam dete. Mama, shvati, za tri meseca treba da upišem fakultet i sada mi je potrebno malo relaksacije.

PRINCEZA MAJKA: Znam sine, znam, ali shvati da vreme nije veran pas. Neće ići za tobom i neće te čekati.

PAVLE: Pokušavam da povežem šta si rekla.

PRINCEZA MAJKA: (Zbunjeno) Šta god... Suština je u sledećem. Sve u svoje vreme. Sada je vreme i da nadjemo princezu kojom ćeš da se oženiš kroz jedno..pet, šest godina.

PECA: Ahahahahaha...

Princeza Majka prekorno pogleda Jocu.

PAVLE: Ali mama...Ja imam osamnaest godina.

PRINCEZA MAJKA: A ja pedeset. Pedeset sine...

PAVLE: Pa?

PRINCEZA MAJKA: Ti na mene uopšte ne misliš.

PAVLE: Kako to misliš?

PRINCEZA MAJKA: Ne želim da postanem baba pre nego što dobijem unuče.

PAVLE: (Peci) Ćuti...Mama, tebe malo drmucka... klimaks?

PRINCEZA MAJKA: Kako to razgovaraš sa mnom? Čekaj da kažem ocu...Njega ništa ne drmucka, pa će imati više živaca od mene da izađe na kraj sa tobom!

PAVLE: Izvini mama, ali ne znam šta želiš od mene...

PRINCEZA MAJKA: Da se uozbiljiš, i malo da pomogneš oko organizacije ovog novogodišnjeg bala. Tata je pao s' nogu. Danas je ceo dan u skupštini sa ministrima, i bilo bi mu drago da vidi kako mu sin pomaže.

Izlazi demonstrativno.

PAVLE: Jao, bal! Kao da smo u srednjem veku!

PECA: Pa to je baš super!

PAVLE: Šta je super?

PECA: Pa gomila nalickanih devojčica, ćerke ambasadora, doktora, ministara...mislim...super!

PAVLE: Ma ti Peco ne shvataš! Moji prave taj bal zbog mene, rešili ljudi da me žene!


Song «Neću da se ženim sad»

Pavle:
Mislim..ja da se ženim...sad?
Da se ženim sad?
Pa još sam mlad.
A muž je isto što i puž,
Kičmu nema, rogove ima,
Zar da se stidim pred svima?

Peca:
Zar da ti žena sudbinu kroji,
Pa da ti svaki zalogaj broji?

Pavle:
Kad zakasnim kući da mi preti
Pa da se posle zbog toga sveti!

Peca:
A znaš kakvo je žensko biće,
Dok trepneš sipa ti nešto u piće!

Pavle:
I znam kakva je ženska ćud
Pa nisam budala, nisam lud!
Neka se sruši ceo grad,
E,neću da se ženim sad.

Peca:
Al' imaju i one svoje čari,
Žene su korisna bića u stvari.

Pavle:
Kad bolje razmislim možda si u pravu
Al' neću da se ženim ni za živu glavu.
Duboko poštujem svu žensku lepotu
Al' brak mi je na poslednjem mestu u životu!

Peca:
Pa još si mlad!


Pavle:
I neću da se ženim sad!


III Slika


Miličina kuća. Milica postavlja tanjire na veliki trpezarijski sto. Zvono na vratima. Milica otvara. Ulazi Tata.

MILICA: Tata!!! (Grli ga i počinje da plače)

TATA: Hajde, hajde, što si se rastužila?

MILICA: Tatice...

Živana silazi sa ćerkama niz stepenice. Sve tri su maksimalno sređene.

ŽIVANA: Dragi! Došao si. (Prilazi mu i ljubi ga u obraz)

TATA: (Živani) Zdravo dušo.

Milica odlazi u kuhinju brišući suze sa lica.

ŽIVANA: (Perki i Verki) Devojke, poljubite tatu.

Njih dve prilaze mrzovoljno tati i ljube ga ovlaš.

PERKA: Tatu?!

VERKA: Nije on naš tata.

Živana ih lupi po glavama.

PERKA: Zdravo tata.

VERKA: Zdravo tata.

(Njih dve sedaju za sto)

TATA: (Seda za sto.) Brine me Milica. Zašto je tužna? Nešto se desilo?

ŽIVANA: Ah, dragi, devojački problemi...Kako da ti objasnim...Mislim da se malo zaljubila.

TATA: Opa?!

ŽIVANA: Znaš kako to ide u njenim godinama...Kompleksi, bubuljice, kriza identiteta...Mislim da ti ne objašnjavam...

TATA: Da, da...Dobro. Nadam se da ćeš ti sa njom porazgovarati malo o tome. Hoćeš draga?

ŽIVANA: Naravno!

TATA: E, pa da jedemo, umirem od gladi? Šta si to danas lepo spremila?

ŽIVANA: (Zbunjeno) Iznenađenje! Odmah ću ja! (Otrči u kuhinju)

TATA: (Perki i Verki) I, jeste li učile danas?

PERKA I VERKA: Jesmo.

TATA: I? Kakve ocene da očekujemo?

PERKA I VERKA: Videćemo u junu.

TATA: Ipet popravni. Oh, oh...deco...ko ne završi školu mučiće se u životu.

U pozadini Živana izgura Milicu na scenu koja nosi veliku posudu.

ŽIVANA: Milice, dušo, pa nemoj ti da nosiš...to, idi sedi, ja ću sve da donesem.

Živana uzima posudu. Milica prilazi stolu. Fali jedna stolica.Živana spušta posudu na sto.

TATA: Milice, sine, gde ti je stolica?

ŽIVANA: Evo, evo. Stiže!

Otrčava, sitnim trkom, skoro na prstima do jedne stolice.Prinosi je okrenutu naslonom prema publici. Postavlja je Milici za sto. Milica seda na stolicu koja je visine hoklice. Samo joj glava viri iznad površine stola. Živana sipa supu prvo Perki i ona počinje halapljivo da jede.Živana je prekorno pogleda i ona prekine momentalno sa jelom. Zatim sipa Verki..

VERKA: (Prinosi kašiku ustima. Miriše.) Bljak.

Živana i nju prekorno pogleda. Verka spušta kašiku u tanjir. Sipa Milici tako da zahvati kutlačom supu i dva puta odspe iz kutlače sadržaj.

ŽIVANA: Moraš da paziš na liniju....(Osmehne se i namigne joj «prijateljski»)

Živana sipa Tati i sebi. Perka opet počinje da jede.

TATA: Molitva.

Perka nevoljno vraća kašiku u tanjir.

TATA: Milice, hoćeš li da kažeš molitvu?

MILICA: «Oče naš koji si na nebesima; Da se sveti ime Tvoje, Da dođe carstvo Tvoje, Da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; Hleb naš nasušni daj nam danas, i oprosti nam sve dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima Tvojim; I ne dovedi nas u iskušenje; I izbavi nas od zloga; Amin.»

SVI: Amin.

Jedu.Verka brlja kašikom po supi.

TATA: Imam lepe vesti.

ŽIVANA: Je l'?

TATA: Pozvan sam na novogodišnji bal u dvor prestolonaslednika.

ŽIVANA: Dragi!!!

PERKA I VERKA: (Ciče i vrište) Bal!!! Bal!!!

Milica se osmehuje.

ŽIVANA: (S' veselim izrazom na licu) Deco, deco...mir!

TATA: Dobio sam samo tri pozivnice.

ŽIVANA: (S' velikim razočarenjem) Ali, ali...zar ne možeš da ispraviš grešku?! Ti si ministar kulture!

TATA: Ne. Ne mogu. Bilo bi neumesno. U protokolu još ne znaju da mi je žena umrla i da nas sada ima...petoro. Prokleta administracija!

ŽIVANA: (Ne može da prikrije zlobni izraz na licu.) I? Kako misliš to da rešiš?

TATA: Ne mogu ja tu baš mnogo da učinim. Tamo još uvek sede neki ljudi koji nisu navikli na kompjutere, i gnušaju se savremene tehnologije...

Živana počinje da steže kašiku.

ŽIVANA: Ne mislim na to!

TATA: Nego?

ŽIVANA: Na pozivnice!

TATA: A to! Neka idu devojke same...Šta ćemo mi tamo? Uostalom taj bal i jeste za mlade.

ŽIVANA: Da. (Od prikrivenog besa iskrivi kašiku rukom.) Pa, dobro, (teže diše), šta da se radi...

TATA: Priča se da prestolonaslednik želi da mu se sin oženi...Pa ko zna? Možda je i to povod novogodišnjem balu.

ŽIVANA: (Pogleda u svoje kćeri. I one u nju «iskolačenih» očiju.) Da se ženi? (Uzima pozivnice koje se nalaze na stolu pored Tatine ruke.)Jesu li to te pozivnice? O, pa to je sutra!

TATA: Da draga.

Živana deli pozivnice Perki i Verki.

PERKA I VERKA: (Euforično) Jao!Jao! Bal! Bal!

PERKA: Aaaaaaa...Šta ćemo da obučemo?!

VERKA: Nemamo šta da obučemo! (Vrišteći otrčavaju sa scene uz stepenice.)

Živana gleda očajno u preostalu pozivnicu. Milica pruža ruku. Živana joj pruža pozivnicu. Milica uzima pozivnicu ali je Živana ne pušta iz ruke. Par trenutaka se diskretno otimaju oko pozivnice. Milica brzo cimne. Dotrči do oca i poljubi ga. Otrčava u svoju sobu.

TATA: Draga ne budi tužna. Vidi šta sam doneo za tebe. (Vadi iz džepa jednu kutijicu i daje je Živani. Ona otvara kutiju i vadi divan lančić od bisera.)

ŽIVANA: Jesu li pravi?

TATA: Pravi.

ŽIVANA: (Oduševljeno.) Doživotni?!!!

Živana ljubi Tatu .Za trenutak nestane svetla. Zvono na vratima. Živana spušta ogrlicu na sto i otrčava do vrata. Otvara vrata. Pred vratima je Dobra vila Mila, zgodna žena sa hrpom stvari oko sebe.Ona je nasmejana «od uva do uva».

ŽIVANA: Ne, hvala, ne treba nam ništa! (Zalupi vratima Mili pred nosem.)

TATA: Ko je to bio?

ŽIVANA: Neka žena. Sigurno iz neke nevladine organizacije, ili, nedajbože, iz neke sekte...

TATA: Crvenokosa?

ŽIVANA: Otkud znaš?!

TATA: Pa to je Mila!! (Otrčava do vrata. Otvara ih. Mila je povijena i skuplja kese i torbe koje je okružuju.Nasmejana je.) Mila!

MILA: Gospodine Pavloviću! Ja pomislila da sam pogrešila!

TATA: Uđite Mila! (Ulaze. Tata joj pomaže da unese preostale stvari.)Živana, ovo je Mila. Mila, ovo je Živana, moja supruga.

MILA: Drago mi je! Toliko sam slušala o vama!

ŽIVANA: Je l'? Ja o vama ništa ne znam.

TATA: Mila je naša dobra vila!

ŽIVANA: Je l'?

MILA: Da, kad zagusti svima u ministarstvu...

ŽIVANA: Kako?

TATA: Mila dosta putuje i donosi raznovrsnu robu iz Italije, Nemačke...

MILA: Pretežno iz Kine...

ŽIVANA: I? Sada ste se vratili s' puta pa se useljavate kod nas?

MILA: Ahahahahaha...ne, ne, ne...

TATA: Zamolio sam Milu da donese najnovije modele haljina iz Italije. Trebaće devojkama za bal.

ŽIVANA: O, vi prodajete stvari?

Perka i Verka istrčavaju iz sobe.

VERKA: Ko prodaje?!!!

PERKA: Šta prodaje?!!!

TATA: Dođite dole! Milice! Dođi!

I Milica izlazi iz svoje sobe i silazi niz stepenice sa Perkom i Verkom.

TATA: Mila, ovo su moje pastorke Perka i Verka.

Perka i Verka počinju da zaviruju u Miline kese i torbe. Mila ugleda Milicu i ozari se. Za trenutak stoji kao opčinjena.

MILA: A, ovo je vaša ćerka?

MILICA: Dobar dan. Ja sam Milica.

MILA: Dušo, ja sam Mila...Bože, Bože!....Iste oči, usne!...Ista majka! Lepotica! Ma pogledaj samo taj osmeh!...Te lokne!...I Teodora je imala iste takve lokne...

ŽIVANA: (Naglo prekida Milu tužnim glasom.) Jao, zaplakaćemo svi! Hajde devojke, ne zadržavajte tetu...Izaberite nešto lepo!

TATA: (Živani) Idemo ti i ja da ne smetamo.

Tata i Živana izlaze.

VERKA: (Vadi stvari iz kese) Jao!! Pošto je ovo?

PERKA: Jao! A pošto je ovo?

MILA: Dušo, ta haljina je malo... tesna za tebe...Možda ova?

PERKA: Ne! Hoću baš ovu!

MILA: Pa dobro.

VERKA: Jao! A ove minđuše?

MILA: Kristal Svarovski!

VERKA: Sva...Ko?

MILICA: Svarovski...Kako su lepe.

VERKA: DA! I, MOJE SU! (Otima minđuše)

MILA: (Milici) Za tebe imam jednu prekrasnu ogrlicu od...

PERKA: (Otme ogrlicu) Za mene? Jao! Prekrasna je!

VERKA: Perka vrati mi tu haljinu!

PERKA: To je moja haljina! Uostalom, uzela si već tri!

Otimaju se.

VERKA: Perka debela si i nećeš smršati do sutra!

Perka naglo pušta haljinu tako da Verka padne.

PERKA: Onda je ova moja! (Pogleda u preostalu haljinu) Ili ova? Jao ne znam...Uzeću obe...Ne mogu da se odlučim...

MILICA: A ja?

VERKA: Šta ti?! Pa vidiš da nije ništa ostalo za tebe?!

MILA: Ostalo je!

PERKA I VERKA: Šta?!!

MILA: Ove cipelice od kristala!

PERKA: Od kristala?!

VERKA: Kristal?!

PERKA: Baš su odvratne.

VERKA: Baš su bezveze.

MILICA: Jao...kako su lepe...Za mene su ?

MILA: Za tebe dušo. Probaj.

PERKA: A kako znate da su baš za nju?

MILA: Zato što piše njeno ime na cipelama...Vidite? Presijava se.

MILICA: (Presrećna je.) Stvarno! Piše Milica! I taman su mi.

PERKA I VERKA: (Krivo im je.) Baš su bezveze.

VERKA: I uz šta ćeš da ih obuješ?

PERKA: Znam...Možeš od te iste suknje da napraviš minić...Pepeljugo!

VERKA: Haa-haa!

MILA: Zašto ste toliko zle?!

PERKA: Mi?!

VERKA:Zle?!

PERKA I VERKA: Mamaaaaa! Maaamaaaaa!!!

Živana i Tata utrčavaju.

PERKA: Ova zla žena nam je rekla da smo zle!

VERKA: I da smo ružne!

PERKA: I debele!

PERKA: I da ličimo na tebe!

VERKA: I da si se udala zbog para!

PERKA: I kuće.

VERKA: I titule.

MILICA: To nije istina!

ŽIVANA: (Preneraženo.) Mooolim?!!! (Tati)Sredićeš ovo, nadam se! (Ćerkama) Dođite sirotice moje! Nama ovde nema mesta. (Kreću ka stepenicama. Perka i Verka se vraćaju za trenutak i skupljaju na brzinu sve haljine.Živana sa stola uzima bisernu ogrlicu. Njih tri ljutito odlaze penjući se uz stepenice.)

TATA: (Mili) Izvinite Mila, ove devojke ponekad umeju da preteraju. Odmah se vraćam. (Otrčava za njima.)

MILICA: (Jeca) Ne znam šta sam im uradila da se tako ponašaju prema meni.

MILA: Ne plači dušo. Nema potrebe. Znaš, devojčice ponekad umeju da budu baš surove.

MILICA: Zašto me ne vole?

MILA: Tvoj otac te voli...Tvoja majka te je volela..i još uvek te voli i čuva...A tvoje sestre su malo ljubomorne na tebe..i ne zameri im. Pomozi im da postanu slične tebi. One ne umeju drugačije i ne znaju kako da iskažu ljubav. Malo im smeta što si ti tako lepa i pametna...A možda se nekome i ne bi svideo taj tvoj nosić, ni lokne da iz tebe ne isijava nešto što je jače od fizičke lepote. Niko nije savršen..I možda niko ne bi primetio da je Perka debela kad bi bar jednom rekla nešto pametno, i možda niko ne bi primetio da Verka nema dva zuba kada bi se bar jednom nasmejala iskreno, od srca... Ne budi tužna što nisi ružna...Kada počinje bal?

MILICA: Sutra u devet uveče.

MILA: Odlično! Doneću ti na vreme neku lepu haljinu! Ne brini!

MILICA: Teta Mila, mnogo vam hvala!

TATA: (Silazi niz stepenice.)Jao, jao, meni...sa toliko žena u kući...

MILA: Vi imate u kući jedno veliko blago...Nadam se da ste svesni toga gospodine Pavloviću?

TATA: (Grli Milicu) Kako ne bih bio?

MILA: Vaše pastorke su sve razgrabile i doćiću sutra ponovo da donesem haljinu za Milicu. Doviđenja. (Izlazi)

TATA: Kako si dušo?

MILICA: Tata, ne brini ti zbog mene. Pogledaj! Dobila sam ove prelepe cipelice za bal!

TATA: Ti si prelepa. Znaš, često ne mogu noću da zaspim. Razmišljam o tome da li grešim u nečemu. Da li sam ponekad nepravedan prema tebi?

MILICA: Nisi tatice...

TATA: Znam da jesam...Jesam, ... zato što te mnogo volim. Život nije bajka, dušo. Ostala si bez majke. I ti si veliki teret gubitka osetila veoma rano. Nisi ni svesna za koliko si koraka ispred svojih vršnjaka. Ti si spoznala nešto vrlo, vrlo rano...To je tvoja prednost. Naučila si da podnosiš ogroman i neprolazan bol. Kada se posečeš, zaboli te. Rana zaraste i ti zaboraviš da si se posekla i da je bolelo. Kada udariš glavom o zid, zaboli te, izgubiš svest, pa se probudiš, ili postaneš luda pa nisi ni svesna bola...Ali, kada duša boli, to je zauvek..Ti si rano osetila taj bol i nosićeš ga dugo, dugo do kraja života...Međutim, u svemu tome postoji jedna mnogo dobra stvar. Taj bol, ma koliko jak bio, ojača te. I ja verujem da si ti jaka. I ja te puštam da sama osetiš koliko si jaka. Da li me razumeš?

MILICA: Razumem te tata.

TATA: Hajde, hajde da vidimo sada, koliko su te cipelice dobre za ples?

Song «Mi plešemo», igraju..

Tata: Madam, da li ste za jedan ples?

Milica: O, ako baš mora...Nove su mi cipele...

Tata: Vidim da vam ne smeta
Taj kristal pod prstima,
Očaran sam vašom igrom,
Kao da plešem sa jednom čigrom
Očaran sam vašom igrom

Milica:Molim vas gospodine
Vi mi mnogo laskate,
Igrati sam uvek znala
Meni je talenat majka dala
Igrati sam uvek znala.

Tata: Jedan, dva, tri, četri
Hop, dva, tri četri,
Okret, dva, tri, čertri
Levo, desno, dva, tri
Plešemo mi...

Milica: Jedan, dva, tri, četri,
Skok, dva tri četri,
Opet, dva tri četri
Gore, dole, dva, tri...
Plešemo mi...

Zajedno: Kao da letimo,
kao da lebdimo
Ništa nas ne zaustavlja.
Ni kamen, ni olovo,
Letimo slobodno
Ja i ti, ti i ja!


IV Slika

Milicina kuća. Napolju se čuje grmljavina i fijukanje vetra. Iz devojačke sobe se čuje cika i vriska. Po sceni su razbacane ženske stvari.

VERKA: (Off) Ubiću je, ubiću je! Tri sata je u kupatilu, a nisam se ni našminkala, ni kosu nisam sredila...Užas!

ŽIVANA: (Off) Smiri se Verka dete, dobićeš fras!

Verka strčava sa stepenica u bade-mantilu sa viklerima na glavi.Ide do vrata koja pretstavljaju vrata toaleta.

VERKA: (Lupa na vrata.) Jao!!! Perka izlazi napolje!

PERKA: (off) Šta hoćeš?!!

VERKA: Da te ubijem, prasice jedna?!!

PERKA: (Off) Smiri živce!!

VERKA: Ma sad ću da razvalim vrata!!!

PERKA: (Otključava vrata krajnje smireno.U haljini je a peškir joj je omotan oko glave) Ti si malo..viiju vic?!!

VERKA: Sklanjaj se!!! (Ulazi u kupatilo)

Milica silazi niz stepenice i ide ka kupatilu. Pokuca na vrata.

VERKA: (off) Ostavi me na miru!!!

Milica se trgne.

PERKA: (Oblači haljinu) Hej, Pepeljugo! Dođi i pomozi mi da zakopčam haljinu.

Milica joj prilazi leđima i pokušava da zakopča rajsfešlus na haljini ali joj to nikako ne polazi za rukom.

MILICA: Perka, ne diši!

Perka uzima vazduh, ne diše, ali ni to ne pomaže.

MILICA: Ne diši!

PERKA: (Histerično) Ti ne diši!

VERKA: (Off) Pepeljugo, dođi da me našminkaš!!!

MILICA: Evo! Čekaj malo!

PERKA: Ti si nesposobna! Požuri! Zakopčaj me!

VERKA: (Off) Pepeljugo!!!!

PERKA: Glupačo! Pa kako ne možeš da me zakopčaš? Ne treba ti škola valjda za to?!

MILICA: Trudim se Perka, trudim se! I ne vredi da te zakopčam. Pućiće ti haljina na balu!

PERKA: Beži! (Plače) Glupačo jedna!

VERKA: (Off. Histerično) Pepeljugo!!!!

ŽIVANA: (Silazi niz stepenice. Doterana je kao da i ona ide na bal.) Perkice, što plačeš? (Grli je)

PERKA: Pepeljuga ne ume da mi zakopča haljinu!

ŽIVANA: Ma pusti je, vidiš da je tunjava! Daj, mama će.

Živana, takođe, koristi sve moguće načine da joj zakopča haljinu.

VERKA: (Off) Pepeljugo!!!!

ŽIVANA: (Milici) Pobogu, zar si gluva?! Verka te zove!

Milica kreće ka kupatilu. U tom trenutku Verka besno otvara vrata i izlazi iz kupatila.Ona je našminkana komično.

VERKA: (Samozadovoljno, smireno) Ne trebaš mi! Sama sam se našminkala!

ŽIVANA: Dolazite ovamo da mi pomognete!

VERKA: Nemam vremena, moram da se obučem! (Oblači haljinu)

ŽIVANA: Pepeljugo!

MILICA: Ali, ja moram da se isfeniram.

ŽIVANA: Ja ću da te isfeniram! DOLAZI OVAMO!

Milica pritrčava Perki i zajedno sa Živanom uspeva da zakopča haljinu. Perka polako ustaje. Kreće se kao da je cela u gibsu. Skoro da ne sme da progovori.

ŽIVANA: Tako. A sada...Dođi ti, da te ja isfeniram. (Mameći je) Dođi, dušo...

Milica i Živana ulaze u kupatilo.

Perka bulji u Verkino lice i hoće da pukne od smeha, a ne sme ni glasa da pusti.

VERKA: Šta je?

Perka mumla i odrično klima glavom.

VERKA: I ti bi trebalo da se našminkaš malo, znaš?

Perka je preneražena. Verka joj prilazi i počinje da je šminka. Ona farba njeno lice. Perka je nepomična. Kada Verka završi šminkanje, Perka izgleda kao loše ocrtana lutka od porcelana.

VERKA: Taaako. Baš si lepa! (Mahne jednom veoma brzo ogledalom ispred Perkinog nosa.) Vidiš?

Odjednom se iz off-a začuje Živanin vrisak. Milica istrčava iz kupatila raščerupane, izgorele kose. Iz kupatila izlazi malo dima. Živana istrčava sa njom.

ŽIVANA: Imaš jako nezahvalnu kosu!

Perka i Verka se smeju.

MILICA: Izgoreli ste mi kosu! Kako ću sada ovakva na bal?!

ŽIVANA: Dušo, takva ne možeš ni na pijacu!

MILICA: Ali, staviću neko pakovanje na kosu...

ŽIVANA: Nemamo v r e m e n a!

Milica poraženo seda na pod i gleda u pozivnicu za bal. Živana joj otme pozivnicu.

ŽIVANA: Ovo ti neće trebati! Ne budi tužna, pa nije smak sveta. Ićićeš na bal iduće godine. Taman kad ti se kosa malo oporavi! Hajdemo kćeri! Kasnimo, kasnimo!!!

Perka, Verka i Živana kreću ka izlazu. Živana za trenutak zastane.

ŽIVANA: (Milici) Pospremi malo ovaj nered! Čisto da razbiješ monotoniju! Ćao, ćao!

Izađe.Milica počinje da plače. Skroz je demoralisana, i nema snage ni glasa da pusti. Izgleda kao da se pomirila sa činjenicom da neće prisustvovati balu. Za trenutak nestane svetla. Zvono na vratima. Milica se lenjo diže sa poda, i pokušava da malo upristoji frizuru. Ubrzo odustane. Otvara vrata.

MILA: (Sa kezom od uva do uva) Sprajz, sprajz!!! Izvini, malo kasnim, ali...(prenerazi se.) Pobogu, Milice! Kao da su te jurile furije!

MILICA: Šta su to furije?

MILA: To su boginje iz grčke mitologije koje su...Ma, šta ti se desilo dete?!

MILICA: (Počinje da rida) Namerno mi je zapalila kosu fenom! (Imitira Živanu)«Jao, imaš nezahvalnu kosu», trči tamo, trči 'vamo, (Imitira Perku)»Pomozi mi da se zakopčam...debela sam!», ova viče «našminkaj me...ružna sam!», a ja nisam imala vremena da se spremim!....I kako da idem sa ovakvom kosom?! (Naglo se umiri)...Ma, ionako mi se nije išlo.

MILA: (Vadi iz torbe haljinu) Pogledaj! Vidi kako je lepa!

MILICA: Aha. Uz takvu haljinu ide i kosa, a ja imam slamu.

MILA: ( pretura po torbi.) Čekaj, čekaj...Ima Mila nešto za tebe. (Vadi oz torbe predivan umetak kose sa loknama.) Prava kosa! A? Šta kažeš?

MILICA: (Gleda i ne veruje sebi da bi mogla da stavi sebi to na glavu) Kažem...Ionako mi se ne ide teta Mila. Ma, sve je u redu.

MILA: Nije u redu. Ne smeš u životu tako lako da odustaješ! Ide ti se na bal!

MILICA: Pa, ide mi se.

MILA: Obuci haljinu.

Milica oblači haljinu. Staje pred veliko ogledalo i oduševljeno se posmatra.

MILA: Gde su ti one cipelice?

Milica pokazuje cipelice na nogama.

MILA: Još samo da sredimo frizuru i...

MILICA: Ali ja nemam ni pozivnicu!

MILA: Imaš. (Vadi jednu pozivnicu iz džepa)

MILICA: Odakle vam to?

MILA: Sine, ja radim sa ženama iz ministarstva. Ovo je kompenzacija, ja njima prskalice, one meni pozivnice...Ijuuu, pola jedanaest je! Dobro, još nije kasno, ionako najlepše devojke stižu među poslednjima na žurku!...Samo, moram nešto važno da ti kažem...Ovaj umetak kose može da se ugradi jednim specijalnim lepkom i njegovo dejstvo traje sat vremena...Upamti, samo sat vremena!

MILICA: Zašto samo sat vremena?

MILA: Zato što je iz Kine.

MILICA: A!...Znači, ako stignem tamo u jedanaest sati...kosa će mi otpasti u dvanaest.

MILA: Tačno u ponoć...Ma, dosta ti je i sat vremena na balu.

MILICA: Pa...dosta je...Mogla sam i da ne odem uopšte.

MILA: Hajde, hajde, spremaj se polako...(Vadi mobilni telefon sa cirkončićima.Okreće jedan broj.)Halo, trebaće mi jedno vozilo kroz pola sata...Ma kakvi, meni treba limuzina! Da, u roze boji! A, samo crna i bela?...Onda bela...Jeste. Ulica je Šusterova petnaest...I, nemojte kasniti!

MILICA: Limuzina?!

MILA: Limuzina!

Mrak.

V Slika

Dvor. Scena je okićena ukrasnim lampicama, balonima, božićnom jelkom...Na sredini scene su stepenice koje predstavljaju ulaz u dvor. Na levoj strani je veliki sto prekriven svečarskim stonjakom, i na njemu razne đakonije od hrane. Na desnoj strani je balkon sa velikim prozorom.U pozadini se tiho čuje muzika. Na sceni su zvanice, nekolicina devojaka i momaka, među njima i princ Pavle, Peca i Princeza Majka. Neki gosti pristižu i upoznaju se sa Pavlom, njegovom majkom, neki jedu, neki igraju...Pored Pavla stoji i Peca.

PECA: Da sam ja na tvom mestu...Ja bih se sutra oženio!

PAVLE: Pa, hajde da zamenimo mesta! Kao «Carević i prosjak»!

Peca se umusi.

PAVLE: Šalim se Peco. Pa ti si moj najbolji drug.

PECA: Ti si lud! Pogledaj koliko lepotica ovde ima !

PAVLE: I uvek će ih biti. Svake godine samo pristižu nove, mlađe, lepše. Ja nigde ne žurim.

PECA: Da, ali među njima se krije samo jedna...ona prava.

PAVLE: Od koga se krije?

PECA: Od takvih kao što si ti. Idem da vidim da li se ovde krije neka, za mene.

Šeta, među zvanicama.

PAVLE: Majko, gde je otac? On je insistirao na ovom balu i sada nije tu.

PRINCEZA MAJKA: Mislim da je poker, sine, poker...sada vidiš na koga si.

Na vrhu stepenica pojavljuju se Živana, Perka i Verka. Niko ih ne primeti. One silaze. Perka krene ka stolu sa hranom. Živana je naglo povuče za ruku, i povede ih do Princeze Majke i Pavla. Sve tri im se poklone.

PRINCEZA MAJKA: Dobrodošli, dobrodošli...gospođo...?

ŽIVANA: Živana, ministarka...

Princeza Majka je pogleda u čudu.

ŽIVANA: Za kulturu...

PRINCEZA MAJKA: Mislila sam da je gospodin Pavlović ministar...

ŽIVANA: Ja sam njegova supruga...

PRINCEZA MAJKA: Zar on nije bio oženjen drugom ženom?

ŽIVANA: Jeste, i njegova prva supruga je umrla, nažalost.

PRINCEZA MAJKA: O, zaista tužno...Ah, drago mi je što ste došli...A ovo su vaše kćeri?

ŽIVANA: Da. Ovo je Perka. A ovo je Verka.

PRINCEZA MAJKA: Ovo je naš sin Pavle.

PAVLE: Drago mi je. (Nije mu drago)

PRINCEZA MAJKA: Hajde sine, pozovi devojke na ples.

ŽIVANA: (Gurne na njega Verku koja mu padne u naručje.)Verka je učila moderni ples i valcer!

Verka odvuče Pavla na proscenijum. Igraju. Verka ga pomalo i gazi.U pozadini Perka navaljuje na hranu. Živana je lupa po ruci i ona se snuždi.

VERKA: Gde izlaziš?

PAVLE: Hm, u klub književnika. Ti?

VERKA: U klub filozofa šest.

PAVLE: To je neki klub pri univerzitetu? Spremaš se da upišeš filozofski fakultet?

VERKA: Jao, Bože! To je klub. Znaš šta je klub? Tamo puštaju narodnjake.

PAVLE: A, taj klub...(Pavle prevrće očima)

VERKA: Je l' imaš devojku?

PAVLE: (Kao iz topa) Da.

VERKA: Pa gde ti je?

PAVLE: (Izmišlja) U Americi, na školovanju.

VERKA: Aaa.... Proterali su je odavde?

On je diskretno, plešući, dovodi do Pece. Peca se okreće, i Pavle mu «okači Verku o vrat», ona nastavlja da pleše sa Pecom koji je u čudu.

VERKA: Je l' imaš devojku?

Nastavljaju da plešu. Pavle se okreće i naleće na Perku koju je prethodno Živana gurnula u pravcu njega. Ona ga čvrsto uhvati oko vrata. Plešu. Živana se smeška zadovoljno. Odlazi do stola i uzima piće. Mila se pojavljuje «niodkuda», i diskretno staje pored nje.

MILA: Živeli Živana!

Živana se trgne i prenerazi kad ugleda Milu.

ŽIVANA: Vi?!

MILA: A vi?! Gde vam je suprug?

ŽIVANA: Na partiji pokera....Šta vi tražite ovde?

MILA: Ja sam opremila ovu dvoranu ukrasima...Vidite sve ove lampice, balone...Da li ono vaša kći igra sa mladim princem?

ŽIVANA: (Ponosno) Da. Zar nisu sjajan par?

MILA: Da, za boks meč!

Odlazi da igra među zvanicama.

ŽIVANA: (Razneženo) Da. (Trgne se kad shvati šta je Mila rekla. Vidi da Mile nema. Besno počne da jede čašu od kristala)

Pavle zavrti Perku i njoj se otkači gornji deo haljine na leđima kao da je od kartona. Ona panično dotrčava do Živane. Pavle pokušava da pobegne iz dvorane. Mila ga susreće i zadržava ga igrajući sa njim. Živana namešta haljinu Perki. Za trenutak nestane svetla. Na vrhu stepenica pojavljuje se Milica. Izgleda prelepo. Svi zastanu i pogledaju u nju. Ona stidljivo silazi niz stepenice. Verka dotrčava do Živane i Perke. Milica prilazi Princezi Majci.Pokloni joj se. Pavle brzim hodom dolazi do majke. Staje ispred Milice. Ona se i njemu pokloni. On joj ljubi ruku. Ona se stidljivo odmiče od njega. Peca prilazi Pavlu i smeška mu se. Pavle je postiđen pred drugom i odlazi među zvanice. Svi nastavljaju da plešu, i da rade ono što su radili pre Miličinog ulaska. Živana se došaptava sa ćerkama. Ne prepoznaju Milicu.

PECA: (Milici) Mogu li da te ponudim nekim pićem?

MILICA: O, da. Koka-kolu, molim te.

PECA: Izvoli. Odakle si?

MILICA: Tu, iz centra.

PECA: Kako te ja nisam viđao?

MILICA: Ne izlazim mnogo. Dosta učim.

PECA: Pametno. Hoćeš li da izađemo malo na vazduh?

MILICA: Na balkon?

PECA: Da, da, na balkon.

MILICA: Može...Ne volim baš zatvoren prostor.

Idu ka desnoj strani scene gde se nalazi balkon. Smeju se. Pavle ih posmatra. Mila prilazi Pavlu i nešto mu šapuće.Pavle šapne nešto devojci pored njega. Živana, Perka i Verka se mic, po mic primiču balkonu. Milica i Peca izlaze na balkon.

MILICA: Koliko zvezda...

PECA: Da, baš je romantično...

MILICA: Znaš, ja se ponekad napijem od koka-kole.

PECA: Jao, nisam znao...Da ti donesem još jednu?

MILICA: Taman posla.

Na balkon izlazi Mila.

MILA: Izvini, ti si Peca?

PECA: Da?

MILA: Zove te princ Pavle. Kaže da je hitno!

PECA: (Milici) Izvini, odmah se vraćam.

Izlazi. U pozadini ga zaustavlja devojka kojoj je Pavle predhodno nešto šapnuo. Ona kreće da pleše sa njim. Peca se malo osvrće, i gleda ka balkonu dok ga devojka ne odvuče skroz u dubinu scene.

MILICA: (Gleda za njim)Mnogo je smešan.

MILA: Imaš još pola sata! Da vidim (Proverava joj kosu)Uh, ni minut više. Ajde, vozi! Čekaću te ispred.

Izlazi sa balkona. Milica krene za njom.

MILICA: Ali, Mila...?

Sudari se na ulazu sa Pavlom koji je krenuo na balkon. Živana, Perka i Verka znatiželjno vire kroz prozor koji gleda na balkon. Izgledaju kao tri statuete.

PAVLE: Opa! Izvini. Znači, balkon je zauzet. (Krene nazad u salu)

MILICA: Ne...ne...nije zauzeto... nije ovo toalet...(Nasmeje se)

PAVLE: (Zbunjeno) Da, ovaj...Ništa, samo da uzmem malo vazduha..(Staje pored nje. Uzima vazduh).

U pozadini Živana, Perka i Verka počinju da se prepiru. Prepoznale su Milicu. Živana pridikuje prvo jednoj, pa drugoj ćerki. Zatim počinje da ih gura ka izlazu. Odlaze kući. Perka i Verka su pokunjene.

MILICA: Ti si klaustrofobičan?

PAVLE: Ne, ja sam Pavle...

MILICA: Plašiš se zatvorenog prostora?

PAVLE: Ma, ne...nego...tako se zovem?

Milica je zbunjena.

PAVLE: Nisam klaustrofobičan i ne plašim se zatvorenog prostora...Kako se zoveš?

MILICA: Šta misliš? Kako bi trebalo da se zovem?

PAVLE: Ne znam..Možda Sfinga...Postavljaš pitanja na koja je nemoguće dati odgovor.

MILICA: Ti si princ??

PAVLE: Što? Ne ličim ti na princa?

MILICA: Danas je sve moguće. Pa moguće je da si i ti princ.

PAVLE: A ti si nemoguća.

MILICA: Ja volim malo da se šalim...I?

PAVLE: Šta, i?

MILICA: Tvoji rešili da te ožene?

PAVLE: Odakle tebi ta informacija?

MILICA: Čula sam...Znaš da sve što se izgovori ne može da se sakrije?

PAVLE: Od sada ću voditi malo više računa o tome šta govorim...

MILICA: Trebalo bi.

PAVLE: A ako bih izgovorio da si ti najlepša devojka koju sam ikada video? Da li bi se to onda pročulo?

MILICA: Ne znam. Nisi to izgovorio.

PAVLE: Ti si najlepša devojka koju sam ikada video.

MILICA: Jao, sada će svi znati da sam lepa, hahahaha...

Pavle je zaljubljeno gleda. Njoj je neprijatno. Gleda u nebo.

MILICA: Znaš da ako ugledaš svoju zvezdu na nebu, umireš istog momenta?

Pavle pogleda ka nebu. Istog momenta padne na pod.

MILICA: Ti još uvek veruješ u bajke?

Pavle ustaje.

PAVLE: (Priča u jednom dahu, uzbuđeno) Naravno da verujem! Verujem u bajke! Pa ko ne veruje u bajke? Bajke su najlepša životna radost! Svet ne bi postojao da ljudi ne veruju u bajke. Život bi bio besmislen kada bajke ne bi postojale...Ja verujem da si ti najlepša bajka...I ova noć je najlepša bajka...Da li ti veruješ da mi možemo da imamo našu bajku?

Pavle joj prilazi sasvim blizu. Skoro da joj dodiruje usne svojim usnama.

MILICA: Da, ali...postoje i tužne bajke...i...

PAVLE: Svaka bajka ima srećan kraj...I zato moram da verujem u bajke...Jao..ovo je moja omiljena pesma...Madam, da li ste za ples?

MILICA: (Nasmeje se) Oh, ako baš mora...nove su mi cipele...

Plešu. Muzika staje. I oni staju. Netremice se gledaju. Sat počinje da otkucava. U pozadini zvanice odbrojavaju minute do ponoći-Nove Godine.

ZVANICE: Deset!

Pavle polako grli Milicu.

ZVANICE: Devet!

Milica grli Pavla.

ZVANICE: Osam!

Sasvim su blizu. Ljube se. On joj dira kosu..

ZVANICE: Sedam!

Milica oseća da joj umetak polako spada sa glave. Rukom pridržava punđu.

ZVANICE: Šest!

Milica se istrže iz Pavlovog zagrljaja. I brzo kreće ka izlazu.

ZVANICE: Pet!

PAVLE: Hej! Stani!

ZVANICE: Četri!

Milica odlazi sa balkona.

ZVANICE: Tri!

PAVLE: Kako se zoveš?!

Milica trči uz stepenice. Pada joj pramen. I Peca ga podiže.

PECA: Mala,...!

MILA: (Otima Peci pramen iz ruku i stavlja ga sebi na glavu) Baš ti hvala! (Trči za Milicom)

ZVANICE: Dva!

Pavle kreće za Milicom.

ZVANICE: Jedaaan!!

Pavla susreće nekolicina gostiju. Čestitaju mu N.G. Milici se zaglavljuje štikla između jednog stepenika. Kosa joj je malo rasčupana. Ona izvlači nogu iz cipelice. Mila joj pomaže i zajedno beže.Pavle pokušava da se probije kroz gužvu.

ZVANICE: Srećna Nova Godina! Srećna Nova Godina!

Pavle trči za Milicom koja je već otišla. Na stepenicama nalazi cipelicu. Pale se prskalice i počinje da pada gomila konfeta. Svi su veseli. Pavle tužan stoji na vrhu stepenica sa cipelicom u rukama.

Mrak.



VI Slika.

Milicina kuća. Perka vozi sobni trenažer. Ona je u trenerci i oko vrata ima peškir. Verka čita jedan popularan tabloid i leži na podu. Živana izlazi iz kupatila u kućnoj haljini, sa belom maskom na licu. Perka silazi sa trenažera. +

ŽIVANA: (Perki) Gde si pošla?

Perka se nevoljno vraća na trenažer i nastavlja da vrti pedale.

ŽIVANA: Gde je ta mala, prevejana Pepeljuga?

Milica izlazi iz svoje sobe. Nasmejana je i pevuši. Ide do kupatila.

MILICA: Dobro jutro!

ŽIVANA: Jutro? Podne je! Ceo dan si prespavala...Kao da nisi zaspala rano...Kada si zaspala sinoć?

MILICA: Ne znam...Tra la la la la...(Ulazi u kupatilo)

ŽIVANA: Kako se samo pravi važna...Samo ćuti..podlo...pevuši...

VERKA: Ej! Slušajte ovo! (Čita naglas) «Na jučerašnjem novogodišnjem balu u dvoru prestolonaslednika okupio se veliki broj...»bla, bla, bla...E, evo ga: «Mladi princ Pavle, duboko dirnut posetom misteriozne lepotice, krenuo je u potragu po celom gradu ne bi li našao devojku u koju se toliko zaljubio da će je odmah, na radost svojih roditelja, oženiti. Saznajemo i to da princ kod sebe ima njenu cipelicu, i da će svaka devojka morati prvo da proba tu cipelicu. Princ će se oženiti onom devojkom kojoj cipelica bude odgovarala.»

Milica izlazi iz kupatila.

ŽIVANA: (Posmatra je ispitivački) Šta je bilo? Šta si čula?

MILICA: (Zbunjeno) Ništa. Ništa nisam čula....Tra la la la la la...Šta je trebalo da čujem? Tra la la la..ram pam pam pam...

ŽIVANA: Jao, koliko me boli glava! Uh. (Pada Milici na rame)

MILICA: Šta vam je?

ŽIVANA: Puca mi glava...A nemam nijedan aspirin.

VERKA: Imam ja nešto..

ŽIVANA: (Drekne) Ništa... (Malaksalo) Ništa mi ne pomaže osim aspirina...(Milici, molećivo) Hoćeš li, molim te, da odeš u apoteku?

MILICA: Ali, danas je praznični dan. Ne rade apoteke.

ŽIVANA: Radi jedna dežurna...

MILICA: Znam koja je. Trebaće mi dva sata da odem do nje i dva da se vratim...

ŽIVANA: (Bolno) Jaooo...preživeću valjda do sutra...

MILICA: Dobro...idem, idem odmah.

VERKA: Pepeljugo, Milice, carice!...(nastavlja da čita novine)

PERKA: (Premoreno, jedva dišući) Evo, evo...idem i ja sa tobom...

ŽIVANA: Ti... vraćaj se na bicikl!

Perka seda za trenažer i zaspi na njemu.

ŽIVANA: Hajde Miličice...Hajde. Učini to za mene.

MILICA: Idem odmah.Vraćam se brzo...za dva, tri sata.

ŽIVANA: Odlično! Mislim...nemoj da žuriš!

Milica izlazi.

ŽIVANA: (Brzo skida masku sa lica) Verka, ostavi te novine! Idi očešljaj se, skini pidžamu...PERKAAA!!!

Perka se naglo budi i počinje brzo da vozi bicikl.

ŽIVANA: I ti se presvuci!...Požurite. Princ samo što nije došao!

Perka i Verka se rastrče po sobi. Sudaraju se. Padaju. Perka nema snage ni za šta. Zvono. Njih tri se ukopaju na mestu. Ponovo zvono. Živana odlazi polako do vrata i otvara ih.

ŽIVANA: Vaše veličanstvo! (Nakloni se)

Ulazi Princeza Majka, za njom Princ Pavle a iza njega Peca koji na plišanom jastučetu nosi kristalnu cipelicu.

PRINCEZA MAJKA: Dobar dan! Dobar dan! Gospodin nije kod kuće?

ŽIVANA: Ne.

PRINCEZA MAJKA: A nije ni u ministarstvu?

ŽIVANA: Gospodin je u lovu.

PRINCEZA: Vi imate samo dve devojke u kući?

ŽIVANA: Da. Ovo su te devojke. Bile su sinoć na balu. Sećate se?

PRINCEZA MAJKA: Ne..da...Ah, kako god! Bitno je da su bile na balu i da će svaka probati da obuje cipelicu.

ŽIVANA: Perka, hajde dušo. Izuj se.

Perka seda na hoklicu. Peca klekne pred nju držeći cipelicu. Perka izuje desnu patiku i skine debelu čarapu. Peca pravi grimasu gađenja na neprijatan miris. Diskretno uzima dah kao pred zaranjanje u vodu.Pavle se diskretno moli Bogu da cipelica ne odgovara Perkinoj nozi. Perka na silu obuva cipelicu koja joj je tesna.

ŽIVANA: Pa kako ne možeš da ih obuješ? Sinoć si ih nosila na balu!

VERKA: Nije ona, mama. Ja sam. To je moja cipelica.

Pavle se hvata za glavu. Princeza Majka je zbunjena. Pokazuje Peci očima da prinese cipelicu Verki. Perka ponovo zadrema.

ŽIVANA: (Verki) Pa što ne kažeš, kćeri! Hajde, obuj se!.

Verka pokušava da obuje cipelicu, ali su joj prsti predugački. Živana otrčava po makaze. Verka je prestravljena.

PRINCEZA MAJKA: Ali gospođo! Za ime Boga!

ŽIVANA: To je zbog noktiju. Malo treba da se štrićnu!

VERKA: Ali mama, ja grickam nokte!

PAVLE: I na nogama?!

PRINCEZA MAJKA: Iju, iju, iju...Znači cipelica ne odgovara ni jednoj ni drugoj..

ŽIVANA: Ma ima da odgovara! Uzima Verkinu nogu i nasilno joj obuva cipelicu. Kristalna cipelica puca.

SVI: Aaaaaaa!

Perka «đipi».

PAVLE: Pa šta ste to uradili?!!! Pa kako ću sada naći svoju voljenu?!!

Princeza Majka počinje da plače.

PRINCEZA MAJKA: A taman se nakanio da se oženi....

PERKA: Ko se ženi?!

Pavle prevrće očima. Na scenu uleće Milica zadihana i raščerupana.

MILICA: Zaboravila sam novac za lekove...

Zbunjeno gleda u posetioce. Ugleda Pavla, postidi se i diskretno počinje da namešta kosu.Pokloni se Princezi Majci i Princu Pavlu.

PRINCEZA MAJKA: Mila...Ko si ti?

MILICA: Ja sam...

ŽIVANA: Ona je kći gospodina Pavlovića....

VERKA: I, ona nije bila na balu!

PERKA: Nije bila na balu!

PAVLE: (Ne prepoznaje Milicu, ali deluje mu poznato. Gleda je sa velikim interesovanjem.) Jesi li bila sinoć na balu?

Pauza.

MILICA: (Gledajući u pod. Tužno.) Nisam bila na balu. (Otrči u svoju sobu)

Pavle krene za njom, ali ga majka zaustavi.

PRINCEZA MAJKA: Hajdemo, ovde nećemo naći misterioznu devojku.

Iz off-a se čuje Tatin glas.

TATA: (Off) To je nečuveno!!! Ako je to istina...! Mila, da li govorite istinu?!

MILA: (Off) Ne pomerila se s' mesta...

TATA: (Off) Jao, dobro, dobro..nemojte samo da naričete...

Tata i Mila uleću na scenu.

TATA: Živana! (Ugleda članove kraljevske porodice)O, vaša visosti, naklon (Ljubi ruku Princezi Majci) Oprostite mi na drskosti, ali dozvolite mi da se obratim svojoj supruzi za trenutak u vašem prisustvu. Važno mi je da budete tu.

PRINCEZA MAJKA: O, molim, molim.

TATA: Živana, Mila mi je kazala da si sinoć otišla na bal i pored našeg dogovora...

ŽIVANA: Ali, dragi..

TATA: Dozvoli da završim...I pored našeg dogovora da idu samo devojke budući da sam dobio tri pozivnice?

ŽIVANA: (Gleda u Milu prezrivo, zatim u Princezu Majku, pa u Tatu): Da. Bila sam.

PRINCEZA MAJKA: Lično sam razgovarala sa gospođom sinoć.

TATA: I da li je tačno da si mojoj ćerki, Milici, otela pozivnicu i da je Mila morala da joj ustupi svoju?

MILA: Nije to ništa imala sam dve.

PAVLE: Milica?! Milica?! (Peci)Vidiš da sam bio u pravu! Milica je njeno IME a ne marka cipela!

PECA: A zašto bi nečije ime pisalo na jednoj cipeli?

PRINCEZA MAJKA: Kojoj cipeli?!

Milica izlazi iz sobe noseći svoju drugu kristalnu cipelicu.

MILICA: Ovoj cipeli! (Polako silazi niz stepenice.)

PAVLE: (Krene korak, dva ka njoj. Gleda u nju kao opčinjen.) To si ti?!

PECA: (Pavlu) Čekaj, čekaj...ne zaleći se...(Uzima od Milice cipelicu i pokazuje joj rukom da sedne.Pročita natpis na cipelici) Stvarno, piše «Milica», kao i na onoj koja se razbila.

PERKA: (Ljutito) Nije ona Milica, ona je Pepeljuga!

Živana je lupa po glavi. Pa je poljubi u glavu.

MILICA: (Seda.Peca joj obuva cipelicu). Peco, Peco...sram te bilo, otišao si sinoć sa balkona i nisi se više vratio.

PECA: (Odskoči i pogleda u pavla sa izrazom sreće na licu.) Ona je ta! Samo joj je malo..drugačija frizura.

TATA: Živana je bila frizer..Je li tako Živana?

ŽIVANA: Ona ima tako nezahvalnu kosu...

PRINCEZA MAJKA: (Milici) Mila...Hodi da te poljubim!

Milica joj prilazi i pokloni se ponovo. Princeza joj podiže glavu rukama i poljubi je.

PRINCEZA MAJKA: Pavle, hodi sine.

Pavle prilazi i majka uzima njegovu ruku i stavlja je na Milicnu. Mila zacvili.

PRINCEZA MAJKA: Sine, da li je to devojka sa kojom želiš da budeš do kraja života, u dobru i zlu dok vas smrt ne rastavi?

PAVLE: Da!

PRINCEZA MAJKA: (Milici) Dušo, da li je ovaj mladi čovek taj sa kojim želiš da budeš do kraja života, u dobru i zlu, kao supruga, sestra...a, ponekad i majka?

MILICA: Da!

PRINCEZA MAJKA: (Zuzdržava se od plača) Imate moj blagoslov!

Svi plaču. Živana se najglasnije čuje.

PRINCEZA MAJKA: Kada tata bude čuo...

TATA: Zaista, njegovo veličanstvo nije ovde?

PRINCEZA MAJKA: Ne, ima slabo srce i nije hteo da prisustvuje ovome u slučaju da do toga dođe, kao što je došlo....

MILA: Srce? Imam jedan sjajan italijanski preparat za srčane tegobe...doduše, proizvodi se u Kini, ali je jako efikasan!

PRINCEZA MAJKA: Stvarno? Pokažite mi ga molim vas! Mila joj pokazuje preparat. Odlaze sa scene.

PERKA: (Mili)Imate li neki preparat za mršavljenje?!

MILA: (Off) Naravno! Perka otrčava za njima dvema.

Verka i Peca igraju «Crvene rukavice». Verka ga besomučno bije po rukama. On «pobesni» i počne da je juri. Verka otrči uz stepenice, a on za njom. Izađu sa scene.
Na proscenijumu su Milica i Pavle. I dalje se drže za ruke i gledaju se zaljubljeno. Žele da se poljube, ali im je neprijatno.Tata im prilazi.

TATA: Deco, čestitam!

MILICA: Hvala tata.

PAVLE: Hvala gospodine...tata.

TATA: Živana, šta da radim sa tobom?

ŽIVANA: (Rida) Radi šta god hoćeš, ubij me, izbaci me, zaslužila sam da umrem...

TATA: Živana, pre nego što te ubijem, idi, spremi nešto...ovo treba da se proslavi!

ŽIVANA: Odmah! (Odlazi u kuhinju presrećna )

TATA: Da li da ti pomognem?...Hajde...(Odlazi za njom, sa scene)
Milica i Pavle su sami na sceni.

PAVLE: Dobra ti je frizura.

MILICA: Oporaviće se od...

PAVLE: Poljupca?

Ljube se.


Song «Zajedno»


Pavle: Sada smo tu ti i ja
Na putu do beskraja.

Milica: Zauvek zajedno
Kao svetlost i muzika

Pavle: Obećaj mi sad najdraža
U noći pod zvezdama
Da nikada...

Milica: Nikada

Pavle: Nećeš dozvoliti

Milica: Neću dozvoliti

Pavle: Nikome

Milica: Nikome

Pavle i Milica: Da nas rastavi!


Svi izlaze i pevaju: „Zajedno, zajedno, mi sve možemo kada smo zajedno
Zajedno, zajedno, mi se ne bojimo kada smo zajedno,
Do neba letimo kada se setimo da smo zajedno!“

ZAVESA
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 13 gostiju