Branko Ćopić - Ježeva kućica

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Branko Ćopić - Ježeva kućica

Post od Upravnik »

Branko Ćopić
JEŽEVA KUĆICA
Dramatizacija: Predrag Bjelošević

Namijenjeno najmlađoj publici u dječijim teatrima i za različite pristupe scenske izvedbe. Najbolja je kombinacija žive scene, maski I lutaka, a može biti i bilo koji od navedenih teatarskih vidova.

Likovi:
JEŽURKO
POŠTAR ZEC
LISICA
VUK
MEDVJED
SVINJA

Glumci – svi igraju svoje likove uživo i pod maskom

Prva slika
GLUMAC
Po šumi, širom, bez staze, puta, Ježurka ježić povazdan luta.
GLUMICA
Lovom se bavi, često ga vide, s trista kopalja na juriš ide.
GLUMAC
I vuk i medo, pa čak i – ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca.
GLUMICA
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja, zmija ga šarka po svu noć sanja.
GLUMAC
Pred njim dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava.
SVI
Jednoga dana, vidjeli nismo, ježić je kažu, dobio pismo. Medeno pismo,
pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova ko jaja: «Za druga ježa na kraju gaja».

Druga slika
Pojavljuje se na «šumskom» biciklu Poštar Zec vozeći između stabala zvižduka i gricka mrkvu. Na glavi ima poštansku kapu, a na ramenu torbu. Prilazeći Ježurkovoj kući zapjeva.
POŠTAR ZEC
... Ako si i na kraju šume
nisi na kraju svijeta
čelične su kume gume
u mog ševroleta...
(Gricne mrkvu, pa nastavi)
... Ako si i na kraju šume
nisi na kraju svijeta
čelične su kume gume
u mog ševroleta...
Oooo! Stani mališa, stigli smo... Još samo da pronađem pismo... Aha, evo ga.
(Prilazi i kuca na šuplje drvo – velika klada.)
Izgleda da nije kod kuće, ali ako ga zovnem, čuće... Oooo! Ježurko ježe...
O ježurko!
(Tišina. Ježurko se vidi kako kroz otvor sa vrha bukove klade.)
Ako nisi kod kuće nemoj mi se javljati, bijelog pisma neću ti više
dostavljati. Ajd' zdravo! Doš'o sam, vidio, poljubio vrata...
JEŽURKO
Pismo kažeš? Bijelo? Čekaj! Ne idi! Stižem!
POŠTAR ZEC
Dobro, dobro, ne galami. Ja nemam bodlje u ušima.
JEŽURKO
Izvini prijatelju, nisam te odmah prepoznao. Rijetko navraćaš kod mene.
A i kad dođeš, ne sjediš, nego odmah pođeš.
POŠTAR ZEC
Posao mi je takav. Ako ne žurim, kasnim, a ako kasnim, onda ne žurim.
JEŽURKO
Shvatam, shvatam. Ti stalno žuriš da ne kasniš, a kasniš zato što žuriš.
POŠTAR ZEC
Da i nemam vremena za gubljenje, nervira me u prazno trubljenje.
JEŽURKO
Ni ja ti nisam za dangubljenje. Dajde mi to bijelo pismo, pa da se na miru
rastanemo.
POŠTAR ZEC
U tom pismu piše da...
JEŽURKO
Šta! Da-da, da ga nisi slučajno otvarao?
POŠTAR ZEC
Neeee! Neeee! Otvorilo se samo... Zapeo sam za šljivovu granu. Drvo se
odjednom pod točkovima stvorilo.
JEŽURKO
I tašna padne na zemlju i sva se pisma otvore i ti nemaš kud nego zalegneš da čitaš?!
POŠTAR ZEC
Baš tako, otkud znaš?
JEŽURKO
A sve u strahu da se riječi ne izgube u šumi, pa ih za svaki slučaj pročitaš kako bi mi mogao prepričati pismo od riječi do riječi.
POŠTAR ZEC
Tako je?! Jel vidiš da sam morao jer nije bilo drugog izbora?
JEŽURKO
Nije bilo drugog izbora?! E, da znaš da si me strašno razočarao.
POŠTAR ZEC
Ali vjeruj mi da nisam imao namjeru, tako se desilo.
JEŽURKO
Desilo. Samo od sebe. Otvaraš tuđa pisma, sram te bilo.
POŠTAR ZEC
Ma, čuj ti, bodljikavi. Ja imam ovlaštenje od nadležnih u šumi da u slučaju opasnosti mogu tuđa pisma da pročitam ukoliko je njihov sadržaj na bilo koji način ugrožen. Izvoli, čitaj.
JEŽURKO
Hvala. Čuo sam za tu zavjeru. U potpisu su sve sami šumski asovi:
Medvjed, Vuk, Lija i neki divlji prasovi.
POŠTAR ZEC
Lija, Lija nije... Na žalost sve su lije pismene i uskratile su mi to pravno zadovonjstvo. Čitaju same.
JEŽURKO
Ali mene nikad nisi pitao za dozvolu. Možda bih ti je i sam dao, a ovako, treba da se stidiš svoga ponašanja.
POŠTAR ZEC
Stidim i ne stidim. Jer ja što vidim, ne vidim, razumiješ! Tako je bilo. Priznajem. Pola mi se oprašta. Pola baciš u vodu i ja ti kažem jednu lijepu vijest.
JEŽURKO
Naravno, jer ti čitaš samo pisma sa lijepim sadržajem.
POŠTAR ZEC
Baš tako...
JEŽURKO
Ti si stvarno nepopravljiv. Daj mi pismo.
POŠTAR ZEC
Izvolite, gospodine Jeeežeee! Sve je na svome mjestu. Lijepo pismo. Lijepa pozivnica.
JEŽURKO
Prestani da melješ k'o prazan mlin. Da vidim od koga je.
POŠTAR ZEC
Od Kume Lije.
JEŽURKO
Stvarno, od Kuma Lije?! K'o bi se tome nadao. A šta hoće? Mora da je nešto smislila.
POŠTAR ZEC
Ručak, mili. Ručak, milo moje. (Aludira na Lijin govor)
JEŽURKO
Ručak?! Kakav ručak?
POŠTAR ZEC
I to ručak za dvoje.
JEŽURKO
Samo, gdje to piše?! De, pomozi mi malo. Slabo ti se ja razumijem u lisičije krivulje.
POŠTAR ZEC
Eee, sad ti je potreban poštar kad ne znaš da čitaš lisičije krivulje, je li?!
JEŽURKO
Ma, nisam najsigurniji.
POŠTAR ZEC
A, znaš da prigovaraš?! Šta da sam ti donio pismo bez riječi ili, ili, pismo bez pisma?!
JEŽURKO
Dobro, nemoj da se ljutiš. Neću ti više prigovarati, ali mi nemoj sadržaj prepričavati već ga lijepo pročitaj, riječ po riječ.
POŠTAR ZEC
Sad tako, a maloprije...
JEŽURKO
Ne krivim te. Šta kaže Lisica?
POŠTAR ZEC
Evo šta kaže: Jeeežuuurka brate... (Počinje da čita Lijino pismo)
JEŽURKO
Čuj brate?!
POŠTAR ZEC
(Čita dalje) Sanjam te često i mislim na te.
JEŽURKO
Ona mene sanja?! I misli na mene?!
POŠTAR ZEC
Čekaj, ne upadaj mi u riječ!
JEŽURKO
Neću.
POŠTAR ZEC
Onda prekini da razmišljaš na glas i slušaj dalje.
JEŽURKO
Dobro, dobro.
POŠTAR ZEC
(Nastavlja da čita Lijino pismo) Evo ti pišem iz kamenjara, guskinim perom, divni li šara!
JEŽURKO
Zato joj i jeste ovo pismo k'o da ga je guska pisala.
POŠTAR ZEC
Pa dobro, šta smo se mi dogovorili?
JEŽURKO
U redu, u redu, neću više ni riječi.
POŠTAR ZEC
(Čita dalje, ali pjevajući) Dođi na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom čekaću na te, požuri trkom. Nježno te grli, medena lica, i pozdrav šalje Lisica.
JEŽURKO
Na gozbu, veli?!
POŠTAR ZEC
Baš tako.
JEŽURKO
To me veseli. Mada bi posumnjo svaki stvor Lija da postane dobrotvor?!
POŠTAR ZEC
Tako treba misliti. Mogla bi te slistiti.
JEŽURKO
Al' poziv je poziv. Nije šteta, mada sam možda nečija meta. On me raduje, neću da krijem. Prošetao bih, idem do Lije.
POŠTAR ZEC
Tebi se šeta?! A šta ako pismo vara? Razmisli, poslušaj starog poštara. Prijatelji smo, skupe su greške. Do Lije se ide dugo pješke.
JEŽURKO
Znam da si vidio svakakvog svijeta. Znam da je Lisica žuta i podla. Hvala za brigu i riječi sjete. Imam bodlje, nisam dijete.
POŠTAR ZEC
Svi smo mi djeca svoga oca, al'često nam se koža suši na vrhu koca. Odlazim, idem, maglu hvatam. Ševrolet čeka već pola sata.
JEŽURKO
Hvala ti na pomoći i navrati ponekad.
POŠTAR
Pomogao sam ti da dođeš u opasnost, a sad jurim do bijele špilje, čeka me svinja.
JEŽURKO
Zar i Svinji pišu?
POŠTAR ZEC
Pišu, nego šta.
JEŽURKO
E neka sam i ovo čuo? Pripazi da se ponovo ne sapleteš o kakvu slamčicu.
POŠTAR ZEC
Ma ne brini, dešavalo se to i boljim poštarima.
JEŽURKO
Nema boljeg. Samo polako prijatelju. I čuvaj da ne probušiš gume.
(Poštar Zec odlazi pjevajući) Čelične su kume gume u mog ševroleta.

Treća slika
(Scenografija se okrene i ukaže se log Lisice. Lisica nervozno dotjeruje obrve, maže lice i njušku. Odjednom zapjeva.)
LISICA
Sreća je lijepa
Samo dok se čeka
Samo dok od sebe
Nagovještaj da.
Otkud su mi se utuvili u glavu ovi stihovi? Cijeli dan ih pjevam a ne mislim tako. Sreća je lijepa kad onaj koga čekaš sav srećan padne u tvoje šake! Tako je, tako je! Tako ja mislim o ljubavi. Ljubav je najljepša kad se pojede, a tek kad se pojede nešto što se rijetko jede! Ah! Njam, njam!
Ježiću dušo
Ježiću brate
Dolazi smjesta
Mislim samo na te
Ah, kako volim
Pohovane bodlje
Ah, kako volim
Pohovane bodlje.
(Najednom skoči i pogleda kroz prozor da je ko ne sluša, a potom nastavlja.)
Ježiću dušo
Dolazi smjesta
Da kolač probaš
Od moga tijesta
Heee, heee, haaa – Auuuuuuu!
Ali njega nema, pa ga nema. Kao da zna šta sam mu spremila. Samo da gutljaj proba ruma upamtiće on ko je Lija, kuuuma.
(Ježurko stoji pred vratima, sluša Liju kako pjeva, a potom se nakašlje)
JEŽURKO
Kh, Khhh!
LISICA
Ooo, moj najdraži komšija!
JEŽURKO
Dobro veče, vaša lisičija preuzvišenosti.
LISICA
Dobro veče, Ježurko. Ja već pomislila da ti onaj ludi Poštar Zec nije pismo ni donio. Il' kasniš, što si slušao moje pjevanje? A?!
JEŽURKO
Kakvo pjevanje?! Obožavam pjevanje. Ko pjeva zlo ne misli.
LISICA
Ja obožavam da pjevam i to najviše pred ručak. Kao da nešto provali iz mene. Samo najljepše pjesme. Evo, evo čuj!
Kad te vidim na poljani cvjetnoj
Šareni pjetliću oooj
Ja odmah znam da si moj,
Samo moj, samo moj.
JEŽURKO
O, znam ja kad je to. Kad pola sela plače.
LISICA
Da, da.
JEŽURKO
Od kuku lele sve bodlje mi se naježe.
LISICA
(Za sebe) Znači nije čuo ono što nije smio čuti. (Prema Ježurku) Al' mene pjesma motiviše i veže. Kao ljubav me drma i steže. (Pjeva)
Volim te zato što zbijaš šale
narav mi tvoja sasavim prija
Ti si mi najdraži gost, o, komšija!
Uđi u kuću, probaj čorbu vruću.
JEŽURKO
Hoću, hoću... Divna ti je kuća, a ti si kumo Lijo prepuna pjevačkog nadahnuća.
LISICA
Ma nemoj sa mnom da zbijaš šale.
JEŽURKO
Ja! Ni govora!
LISICA
Ako je tako da popijemo po čašu crnog vina. Crnjeg od života. Ubi me kume ova dobrota. Živio!
JEŽURKO
Živjela!
Klanjam se tebi sa bodlja trista
Nek perje pjetla krasi tvoj dom
Kokoš nek sjedi u loncu tvom.
Guskino krilo lepeza tvoja
LISICA
Živio!
JEŽURKO
Živjela!
A jastuk meki patkica koja
Živjela vječno u miru, sreći
Nikada lavež ne čula pseći
LISICA
Laskavče jedan.
Plačem od sreće.
Još ne upoznah
pjesnika većeg.
JEŽURKO
I još ti ovo na kraju velim: Ja sam za ručak trbuhom cijelim!
LISICA
Tako sam srećna.
Tako sam uzbuđena.
Posluži se
Sva sam sluđena.
(Za sebe) Posebno ono tijesto.
JEŽURKO
Sve jedem i sve mi prija. Al' tijesto? Tijesto mrzim, kumo Lijo!
LISICA
Mrziš tijesto. Ovakvog nikad nisi probao.
Ježurko
Od tijesta se odmah naježim kao da od stotinu goniča bježim.
LISICA
Ako je tako, ne zamjeram. I ja kad lovce spazim u utrobi mi se kokoš okrene, a tek kad iz sela džukele razne svoj bijes na meni počnu da prazne.
JEŽURKO
Nećemo večeras na ružne teme.
Podižem čašu u tvoje zdravlje
I dug vijek ove kuće
A i za pogibiju lovčevog žuće.
LISICA
Ta riječ je prava i na mjestu kume
Uvijek se možeš uzdati u me
Sada će tebi donijeti kuma
Onog prastarog rumenog ruma.
(Lisica za sebe) - Samo za kuma.
JEŽURKO
Vino mi crno sasvim prija
Od ruma mi muka kao od zmija
LISICA
Ne piješ ruma?! Vidi ti njega, Ježurka kuma!
JEŽURKO
Podižem čašu u ime svega
Osjećam i vino mi jezik veže
Kad se podignem malo mi se gega
A noć crna kao da šumu steže.
(Lisica za sebe) - Njemu se već i od vina gega.
LISICA
Ostani kume. Mrak je. Opasnosti vrebaju razne.
JEŽURKO
Mrak mi ne smeta. Neće na bodlje.
LISICA
Ali i bodljama se sada spava.
JEŽURKO
Bodlje nikada ne spavaju. O jedva čekam da dođem do svog skromnog doma! Aaa, tako mi se spava. Laku noć!
LISICA
(Ljutito) Laku noć!
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Branko Ćopić - Ježeva kućica

Post od Upravnik »

***
GLUMICA
Šušteći šumom jež mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu žut. Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju.
JEŽURKO
Kućice moja, najljepši raju!
GLUMAC
Ostade Lija da na glas misli.
LISICA
Kako da shvatim bodljikavog vraga
Zašto mu je kuća toliko draga?
Dok tako ponosno žudi za njom
Biće da bogat je njegov dom
Možda mu je od perja pod, pečene ševe,
Krase mu svod. Ta kuća vjerujem obiljem sja.
Za njim ću krenuti da vidim ja.

Četvrta slika
Potjera
GLUMAC
Požuri Lija, nečujna sjena, paperje meko, noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom na stazi, stvori se Vuk.
VUK
(Iskoči i pjeva)
Vuk, vuk, gladan i bez pare,
ručao bih ovcu ili možda jare.
A ako me uhvati jela dert,
Ježa,Ješka,smazaću za dezert. UA, UA, HA, HAUU...
(Začuje liju koja pjeva. Sakrije se)
LIJA
(Približava se)
(Pjeva)
Možda mu je od perja pod, pečene ševe krase mu svod...
VUK
(Iskoči pred nju)
Grrr...
(Smije se. Lija se uplašila)
Kud žuriš, kažider lovcu, možda si negdje pronašla ovcu?
LISICA
(Dolazi sebi)
Izvini, Vujo, nisam znala, nikad na put ne bih ti stala. Pošla sam...tu...blizu, idem...u blizini ima...
VUK
Šta znala, stala, pošla, došla, ima, nema...
LISICA
Idem da doznam ... Pa sam krenula...
VUK
Govori, kud si krenula? Skroz si glavicom šenula.
LISICA
(Mazi se i pjeva)
Mili rođače, predivni soju,
ne grdi toliko lisicu svoju.
Vjeruj u moju riječ svaku,
slažem li te,ubij ko svraku.
VUK
(Bijesan)
S tom pjevanijom umukni.
Hajde, reci mi, kaži, gukni.
Kud tvoja prevejanost žuri,
u oči me gledaj, ne žmuri!
LISICA
(Predaje se)
Idem da doznam, tako mi uva, zašto jež kuću toliko čuva.
VUK
Eh, kuća, trice! Možda sam zao, al' ja bih svoju za jagnje dao!
LISICA
I ja bih svoju za kokoš žujku.
VUK
Uskačeš u riječ, vidi ti lujku.
LISICA
Htjela sam reći, pođimo tragom, za onim čudnim bodljivim vragom.
VUK
Poći ću s tobom, jer volim šalu. Hoću da vidim ježa – budalu!
LIJA I VUK
(Zajedno pjevaju)
Pođimo zajedno, jer volimo šalu
da pronađemo ježa - budalu
Pođimo zajedno jer volimo šalu,
da pronađemo ježa – budalu...

***
GLUMCI
Jurnuše dalje brzo ko' strijela, srete ih Medo, prijatelj pčela.
MEDVJED
(Pojavi se i stade ispred Vuka i Lisice)
Velika žurba. Trka bez reda, da niste pronašli jezero meda?!
LISICA
Ne, nego maštu golica moju zašto jež voli kućicu svoju.
MEDVJED
Kućica, glupost! Moje mi njuške, svoju bih dao za gnjile kruške. Za saće meda daću je svakom. Možda nije lijepo, al' na med sam lakom.
VUK
I ja to kažem naivku svakom. Nisam proždrljiv, ali sam lakom.
MEDVJED
Ti da znaš šta znači lakom?! Mog'o bih da te pomazim šakom.
VUK
Znao sam stvarno, al' zaboravih, to slovo pčelinje kvarno.
LISICA
Ja se u tu riječ ne razumijem, al' ono što umijem umijem. Kume Medo, ja mislim ovako: Ne zna svako da bude lakom.
MEDVJED
Tako je Lijo, imaš pravo. Svaka ti je riječ na mjestu i za bravo.
LISICA
A što se Ježurka onog tiče, o kući njegovoj kruže priče.
VUK
Ako, ako, ja uvijek kažem medvjedu svakom Vuk sam i ne bježim od pčela, do danas me nije ni jedna ujela!
MEDVJED
Onaj k'o ždere sve redom glatko, ne zna šta je delikates - šta je to slatko. Nerviraš me, mnogo urlaš, brujiš, frfljaš. Znaš!
LISICA
Medo! Na tvojoj strani svako je pravo. To može da potvrdi i sam đavo... Ja
se u tu riječ ne razumijem, al' ono što umijem to umijem.
MEDVJED
Šta ti umiješ?! Šta ti razumiješ?
LISICA
Kume Medo, ja mislim ovako, ne zna svako da bude lakom.
MEDVJED
Tako je Lijo, imaš pravo, riječi su ti na mjestu i za bravo
LISICA
I ako bih smjela, još nešto bih reći htjela.
MEDVJED
Kaži, kaži, al' svaku riječ dobro izvaži.
VUK
Ona stalno govori, a i mene jedna misao mori.
LISICA
Znam tu misao, ali za nju nas treba troje.
VUK
Ne znaš.
LISICA
Znam.
VUK
Ne znaš.
LISICA
Zašto Jež ne da kućice svoje?!
VUK
Znaš. (Razočarano)
LISICA
A što se Ježurka onog tiče. O njemu kruže razne priče.
VUK
Možda on od nas nešto krije. Po zakonu šumskom to se ne smije.
LISICA
On zakon ne poštuje.
MEDVJED
Ne poštuje zakon?!
LISICA
Zatvori s eu kuću, pa hrče kao top.
VUK
Hrče i bunca u snu. Slušao sam ga jednom i to usred bijela dana.
MEDVJED
On hrče usred bijela dana? Ko je on da hrče usred bijela dana? Samo medvjedi smiju da hrču usred bijela dana. Pokazaću ja njemu. Zakon je zakon i ima da se provodi.
LISICA
Tako je Medo. Zato smo Vuk i ja i pošli.
VUK
Samo da provjerimo šta od nas krije. Ko po danu spava u brk nam se smije.
MEDVJED
Poći ću s vama, jer volim šalu hoću da vidim ježa – budalu!
(Polaze pjevajući)(Prethodna melodija)

Peta slika
***
GLUMCI
(Pjevaju)
Sve troje jure ko divlja rijeka,
odjednom, evo, kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i jelo sanja.
(Začuje se truba - ulazi Poštar Zec na biciklu. Na sceni Svinja)
SVINJA
O, kakvo iznenađenje!
POŠTAR ZEC
Došao sam da ti predam pismo iz sela. Piše ti lovačka družina cijela, pod naslovom: „Poslednje upozorenje“: Prvo: Ne ruj oko kuća i ne jedi korjenje. Drugo: Sakrij tu njušku u šumu crnu. Treće: Meta ćeš biti olovnom zrnu.
SVINJA
(Uzme papir od zeca i cijepa)
E, da znaš, baš mi se fućka Svinja što voli to i ručka!
POŠTAR ZEC
Ja sam svoju dužnost obavio. Na vrijeme sam ti upozorenje javio!
SVINJA
Odlazi zečiću, već ti je vrijeme, briga me za tvoje upozorenje.
(Čuje se pjevanje Lisice, Vuka i Medvjeda)
POŠTAR ZEC
(Osluškuje pjevanje)
Društvo ti ide,bolje da me ovdje ne vide. (Odlazi)
SVINJA
Idi ako tako misliš bolje da bježiš nego da cmizdriš.
(Dolaze Lisica, Vuk i Medvjed. Poštar Zec se sakrio i sluša šta oni pričaju)
Hrnji...Junaci! Kakva je to po šumi trka? Sigurno se negdje bogovski
krka?!
VUK
Tražimo razlog blatnjava zvijezdo, zašto jež voli rođeno gnijezdo?
SVINJA
Rođeno gnijezdo?! Tako mi sala,za pola ručka ja bih ga dala.
LISICA
Svi smo mi isto tako rekli, za put su ti se uslovi stekli.
SVINJA
Poći ću s vama, jer volim šalu hoću da vidim ježa - budalu!
SVI
(Pjevaju)
Hajdemo skupa, jer volimo šalu, da vidimo tog ježa budalu!
POŠTAR ZEC
Ovo mi na dobro ne miriše
brzo moram Ježurku,
nek nekud zbriše.
GLUMCI
(Pjevaju)
Od gaja do gaja, od šume do šume
juri Poštar zeko,škripe gume.
Ko munja leti,vremena nema,
da javi Ježurku šta mu se sprema.
(Okreću ježevu kućicu)

ŠESTA SLIKA
(Poštar Zec stigne do Ježurka i saopštava mu da su mu zvijeri na tragu)
POŠTAR ZEC
O, dobro je da sam stigao prvi.
(Trubi u trubu)
JEŽURKO
(Na prozoru)
Opet ti?!Još si na radnom zadatku?
POŠTAR ZEC
Nije vrijeme za šalu. Na tragu su ti Lija, Vuk, Medvjed i Svinja. Kažu – idu da vide Ježa – budalu?!
JEŽURKO
Ježa budalu?
POŠTAR ZEC
Da. I kažu da nešto u kući kriješ, a da po zakonima šumskim ne smiješ.
JEŽURKO
Ja nešto krijem? Ha, ha, ha! Oni se plaše moje kućice. Nikad u nju ući neće, pa nek im vilice puknu od bijesa.
POŠTAR ZEC
Ne znam šta je razlog pravi, ali kuma Lija ih ovamo vodi.
(Čuje se pjesma ono četvoro)
JEŽURKO
Hvala ti prijatelju. Dalje mogu sam. Vidjeće oni kako ću kuću da im dam!
POŠTAR ZEC
Ne znam ništa. Nisam te vidio da sam te vidio. Niti sam rekao to što sam rekao. Čujem kako granje već ciči.
(Odjuri)
GLUMCI
Zvjeri složno jure ka cilju svom, kuda god prođu prasak i lom. Pristigli ježa, kad li on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluva, prostirka u njoj od lišća suva. Tu ježić uđe, pliva u sreći, šušti i pipa gdje li će leći. namjesti krevet od pedlja duži, zijevnu, pa leže i noge pruži. Sav blažen, srećan, niže bez broja.
JEŽURKO
(Pjeva)
Kućice draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda.
Kolijevko meka, lisnatog poda.
Uvijek ću vijeran ostati tebi,
nizašta ja te mijenjao ne bi!
U tebi živim bez brige, straha,
i braniću te do zadnjeg daha!
(Dolaze)
GLUMAC I GLUMICA
Medvjed i Svinja i s njima Vuja grmnuše gromko, prava oluja.
MEDVJED
Budalo, Ježu, bodljikavi soju, zar tako cijeniš straćaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba.
VUK
Krov ti je truo,prostirka slaba, štenara to je, tijesna i gluva. Sigurno u njoj imaš i buva.
(Svi se zasmiju)
LISICA
Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!
SVINJA
Hrnji, hrnji, hrnji! Bićeš ti jež od maka manji.
JEŽURKO
(Pjeva)
Ma kakav bio moj kućni prag,
On mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
(Pjevajući trese nešto što ove dole uguši od prašine.)
SVINJA
Ti, gazda svoj?!
MEDVJED
Jak si gazda, nema šta.
VUK
On je slobodan gazda kad se dobro zatvori.
LISICA
Ajde, pokaži se, otvori! (Udaraju u vrata)
JEŽURKO
(Pjeva)
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom,
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag.
SVI
Jel' ti to nama?! Jel' on to nama?!
JEŽURKO
(Govori)
Zbog toga samo, lude, vas troje,
čestite kuće nemate svoje. Živite, čujem,
od skitnje, pljačke i svršićete naopačke!
VUK
Sad ćeš vidjeti ko živi naopačke kad te zgrabimo za noge pa izbacimo naglavačke. Dođite prijatelji, da zaigramo naš smrtni ples.
SVINJA
Od njegovih riječi, hvata me bijes.
MEDVJED
Prisješće mu šepurenje kad čuje naš mrtvački ples.
LISICA
On mene da vrijeđa i prijeti. Ja sam gospođa u ovoj šumi, to zna i svraka I miš i mrav i glista svaka!
SVI
(Igraju, smrtni ples i pjevaju. Ples liči na crnačku igru oko kazana)
Krv, krv, krv
Mora pasti krv
Jež, jež, jež,
Krv, krv, krv
Mora pasti krv
Mali je k'o crv.
Nema mjesta crvima,
u bukovim drvima.
Jež, jež, jež,
mali je k'o crv.
VUK
(Jurne na zatvorena vrata.Odbije se od njih bolno.)
Kaži nešto Lijo, lukava glavo.
LISICA
Sad vidim i ja, jež ima pravo.
Ajd zdravo! (Odlazi)
SVINJA
I, ti Lijo, baš si budala. (Potrči za njom pa se vrati) Vidjećeš, Ježiću na mojoj kljovi, kako se viori tvoj krov novi.
JEŽURKO
(Sa prozora - odozgo)
Dobićeš gospo, od crnog blata, bodljikavi vijenac oko vrata.
SVINJA
(Jurne na vrata, ali naleti na ježeve bodlje) On ništa ne shvata. Evo ti, evo, od crnog zlata jaaooo, jooooj...(Odjuri skičeći)
VUK
Najbolje da ga zgrabim za njušku.
(Jurne na vrata,međutim Jež se opet pojavi sa isukanim bodljama
i vuk se nabode na njih) Jaoooj, aaajooooj! (Pobjegne)
MEDVJED
Moram da pazim, samo nogom da ga nagazim. (I on prođe kao i ostali) Aauu, aau, uuuuuu, al' boli, auh!
(Pobjegne)
JEŽURKO
(Metlom čisti ispred kuće i pjeva)
Kućice draga, slobodo moja,
palato divna, drvenog svoda.
Kolijevko meka, lisnatog poda.
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašta ja te mijenjao nebi!
(Ulazi u kuću i nastavlja pjesmu)
U tebi živim bez brihe, straha,
i braniću te do zadnjeg daha!

***
GLUMAC
Šta dalje bijaše? Kakav je kraj?
GLUMAC - VUK
(Izlazi i nosi masku)
Krvnika vuka, jadna mu majka, umlati ubrzo seljačka hajka.
GLUMAC - MEDVJED
(Izlazi i nosi masku)
Trapavog medu, ah, kuku, lele, do same smrti izbole pčele.
GLUMAC - SVINJA
(Nosi masku u ruci)
A divlja svinja, pade ko kruška, smače je zimus lovačka puška.
GLUMAC - LISICA
Lija lukava, žući lovčevom kroz zube prođe.
GLUMAC – POŠTAR ZEC
(Dođe na biciklu, ne skida masku)
Jedino ja i dalje poštarsku torbu nosim i miroljubivim životinjama u šumi bijela pisma donosim. (Odveze se na biciklu)
SVI GLUMCI
A Ježurko?
JEŽURKO
(Pojavi se na prozoru dok glumci pjevaju. Zalijeva saksiju sa cvijećem.)
SVI
Po šumi i danas, bez staze, puta,
Ježurko ježić, lovi i luta.
Majstor je pravi u poslu svom,
gradi i čuva rođeni dom.
Majstor je pravi u poslu svom,
gradi i čuva rođeni dom.
Zavjesa
Kada se zavjesa ponovo otvori na sceni su i Glumac-Poštar zec i Ježurko drže maske u rukama. Svi pjevaju uvodnu pjesmu. Zavjesa se ponovo spušta.

K r a j
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 21 gost