Dušan Radović - Bio jednom jedan lav

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Dušan Radović - Bio jednom jedan lav

Post od branko »

DUŠAN RADOVIĆ

BIO JEDNOM JEDAN LAV


Autor predstave: Tatjana Stanković

ULOGE:

• Dušan Radović
• Dečak
• Prvi papir
• Drugi papir
• Treći papir
• Četvrti papir
• Peti papir
• Šesti papir
• Lutak
• Mačak
• Miš
• Lovac
• Krokodil
• Lav
• Olovka sa gumicom
• Mama krokodil
• Tata krokodil
• Linije

Prva scena:


Mrak.

(polako ulazi muzika)



Glas:

Bio jednom jedan . . . .


(Čuje se zvuk pisaće mašine. Polako se osvetljava polovina pozornice. Piščeva soba. Veliki prozor na sredini pozornice. Za pisaćim stolom pisac kuca na mašini, čiviluk pored njega. Za trenutak prestaje sa kucanjem, čita šta je napisao, vadi papir iz mašine, čita i baca. Odlazi do prozora, pali cigaretu, gleda kroz prozor. Ponovo seda za sto, stavlja novi papir i kuca. Opet zastaje, čita i iznervirano baca papir. Šeta po sobi i počinje nešto da traži po fiokama pisaćeg stola. U poslednjoj fioci pronalazi olovku sa gumicom na vrhu. Polako uzima olovku, gleda u nju, seda za sto, uzima novi papir i samo što prisloni olovku na papir, dune vetar i svi papiri sa stola polete po sobi. Ostavlja olovku na sto pokušavajući da uhvati papire i ubrzo odustaje. Papiri proleću kroz prozor, a zatim i olovka. Olovka pada na drugu polovinu pozornice koja se osvetljava. Dečak ulazi i pokušava da uhvati papire. Igra dečaka i papira. Pisac stoji na prozoru i gleda. Šest papira odlete sa pozornice, a ostaje jedan koji se igra sa dečakom. On pokušava da ga uhvati, ali ne uspeva. Ugleda olovku na podu, polako je podigne, zatim uhvati papir i sedne. Prisloni olovku na papir, papir se uplaši i pobegne. Sa olovkom u ruci, dečak pojuri za papirom i odlazi sa scene. Mrak. )





Druga scena:

(igra slobodnog papira)


(Onaj isti papir, ali sada veliki, srećno i slobodno igra po čitavoj sceni. NJegovu veselu igru prekida ona ista, ali sada velika olovka sa gumicom. Papir od straha dobija noge i beži po pozornici. Olovka ga juri. Papiru u pomoć dolaze ostali papiri, ali olovka ih otera. Olovka savlada veliki papir na sredini scene, on pada i olovka počinje da ga iscrtava. Olovka ga golica i papir počinje da se smeje. Ostali papiri proviruju i znatiželjno dolaze da vide zašto se to veliki papir smeje. Prihvataju igru i jedan po jedan se postavljaju da i oni budu iscrtani. Olovka počinje da ih iscrtava sve brže i brže, oni se smeju, a olovka se polako smanjuje. Kada postane sasvim mala, prestaje sa crtanjem. Šest papira okrenuti le|ima, podižu se istovremeno, okreću jedan po jedan i pokazuju dečije crteže. Dobijaju ruke i glavice kao produžetke dečijih crteža. Zadovoljni i ponosni pokazuju se jedni drugima, a malu olovku sa gumicom oteraju sa scene. )




Treća scena:

(linije)


(Papiri se zadovoljno vraćaju i ugledaju veliki papir koji još uvek leži. Pokušavaju da ga podignu ali bezuspešno. Igraju oko njega ali on se ne pomera. Najednom iz papira se izdiže jedna linija. Linija se izdiže i počinje svoju igru po čitavoj sceni. Izlazi i druga linija,za njom i treća i četvrta i peta linija. Papiri se uplaše i pobegnu. Igra pet linija po sceni. Papiri proviruju i polako prihvataju igru linija)






Papiri:


Letite, letite!
To je tako otmeno i lepo,
danas toliko retko i neobično.
Letite,
prosto poletite,
kao što se letelo nekad,
pre nego što smo se uplašili.

( Tri linije se polako vraćaju u papir a dve linije ostaju i zaljubljeno igrju. Nežno se dodinu,jedna se izgubi a druga se savije i napravi čvor na sredini. )


Papiri (viknu):

Pupak, važan dokaz!
Pupak je kao pečat,
potvrda da nas je rodila majka.
Ko nema takav pečat,
imaće neprilike
da dokaže
kako je došao na svet.
Pupak je kao pečat,
potvrda da nas je rodila Majka, Majka

(Papiri pevaju pesmu o majci iza njih puno očiju,ušiju i rukica)


Papiri:

Odakle nam oči, oči?
Rodila ih majka!
Odakle nam uši, uši?
Rodila ih majka!
Odakle nam ruke, ruke?
Rodila ih majka!
Sve na svetu rodila je majka!
A Tata?
Tata?
TATA
TATIN TATA
TATINOG TATE TATA
TATINOG TATE TATIN TATA
TATINOG TATE TATINOG TATE TATA
Sto komata TATA
dok se rodi jedan TATA-MATA



(Dok je pesma trajala pored one jedne linije sa čvorom na sredini kada su se izgubile okice,uši i rukice na pesmu o tati pojavila se druga linija koja se šepurila izigravajući tatu. Po završetku pesme obe linije se izgube i pojavi se lutka dečaka koja šeta po sceni. Papiri se iznenade i oduševljeno idu za njim. Dečak govori pesmu ali ne zna da izgovori slovo R)


Dečak:


Dok neko pije
- ja PIJUCKAM.

Dok neko grize
- ja GRICKAM.

Dok neko gloće
- ja GLOCKAM.

Dok neko bode
- ja samo BOCKAM.

Dok neko peva
- ja PEVUCKAM.

Dok neko drema
- ja DREMUCKAM.

Dok neko radi
- ja RADUCKAM. . .

I tako malo, sitno živuckam.


(Papiri zgranuti time što on nezna da izgovori slovo r pevaju pesmu o slovu R)


Papiri:


R R R R R
kad se nešto o nešto trlja,
R R R R R
kad se nešto nečim drlja,
R R R R R
kad nešto kroz nešto srlja,
R R R R R
kad se nešto niz nešto kotrlja. . . .
Oblak o oblak
pa grrrrrmi
i celo nebo
u srebrnoj srrrrrmi

(Dečak pokušava da izgovori slovo R ali mu ne uspeva. Iznervira se i vikne)

Dečak:

Ne mogu, ne mogu !
Dosadno mi je!
Dosadno!

Papiri:

Dosadno mu je?
Dosadno!
Maloj deci je dosadno.
Protiv dečije dosade izmišljene su igračke.
Jedna igračka su makaze. (pojavljuju se velike makaze)
Makazama se mogu seći: knjige,haljine i prsti. (čuje se jedno jao)
Druga igračka je čekić. (pojavljuje se čekić)
čekićem se mogu kucati: ekseri,zidovi i tako|e prsti. (čuje se jedno jao)
Treća igračka su šibice. (pojavljuju se šibice)
Šibicama se mogu izgoreti: haljine, prostirke i opet prsti. (ponovo se čuje još jedno jao)
Deca su mala, a prsti su najmanji.
Bio je tako jednom jedan prst i zvao se \ura. Imao je mnogo braće.
Jednom su braća povela \uru u fioku. \ura je išao poslednji i prikleštio je nokat.
Drugi put su ga vodiliu rernu. Da vide da li je vruće. I \ura se ispekao.
Treći put igrali su se iglom. Svi su se izmakli, a \ura se izbo.
\uro, \uro, nisi ti valjda najgori prst?!
Jeste!
Kad treba da se čačka nos - hajde ti \uro.
Kad treba u hladnu vodu - guraj \uru.
A kad treba zamočiti dva prsta u pekmez, onda su to neki drugi prsti a ne \ura.
Tog \uru imaju sva deca. To je onaj peti, najmanji.


(Dečak pogleda u svoj mali prst i igra se sa njim. Počne da čačka nos. Papiri zgranuti. Dečak zevne i legne ali sve vreme i dalje čačka nos)



Papiri:

(tiho)

Deca, izvinite, čačkaju nos kao da u tom malom nosu postoji neka važna stvar.
Kao da im je neko, čim su se rodili, šapnuo na uvo:
- Obratite pažnju na svoj nos, poklonite pažnju svom malom nosu! Trebaće vam nos!
Jednom je jedan mali dečak iz daleke zemlje Ilindije izvukao iz svog nosa kamilu. (iza papira prolazi jedna kamila)
To je tačno.
Bilo mu je dosadno kao i svoj maloj deci i obratio se svom nosu. I nos se sažalio na malog dečaka i poklonio mu je kamilu.
Dečak se igrao sa kamilom dva dana, a onda je tu svoju neobičnu igračku strpao pod krevet. I ponovo mu je bilo dosadno. Obratio se ponovo svom malom nosu. Molio je novi poklon.
Čarobni nos još jednom se sažalio na dečaka i poklonio mu jednu veliku gazelu. (protrčava gazela)
Gazele su lepe i mile životinje i sa njima se baš lepo može igrati.
A ovaj dečak nije umeo da se igra sa gazelom više od dva dana, pa je i nju strpao pod krevet. I još jednom mu je bilo dosadno.
Imao je čarobni nos i njemu je bilo lako.
Ali nos je nos, pa makar bio i čarobni. Svaki nos, pa i čarobni, može da se pokvari. A kad se pokvari, onda više nema čarolija.
I ovaj nos se pokvario. I više nije bio čaroban. I više nije mogao svom dečaku da poklanja igračke.
Eto tako je bilo ono što mi znamo.
Taj dečak je to sve sigurno ispročao ostaloj deci. I onda se to sigurno pročulo po celom svetu. I zbog toga sva deca, čim se rode i čim im je dosadno, čačkaju svoje male noseve.
Mi ne znamo da li će još koji nos postati čaroban.
Ali ko bude strpljiv može se nadati uspehu.
Kamilu verovatno neće izvući iz nosa, jer su kamile danas retke. Istrebljene su nemilosrdno.
Ali danas ima drugih zanimljivih stvari: klackalica, traktora, telefona, čekića i klešta, bicikla i trotineta. (sve te stvari lete po sceni)
Samo, dobro je uvek staviti maramicu na nos, da neka od tih stvari ne padne na zemlju i da se ne pokvari.

(Papiri počinju da kijaju, ali jedan od papira vidi da je dečak zaspao, opomene ih. Oni se zgledaju , pokriju ga, ugase svetlo. Završava se priča prve linije)



Četvrta scena

(priča druge linije)



Papiri:
(tiho)


U mraku progovore grane,
i ožive senke,
i pantalone uzjašu stolice,
i penju se na police
i prave terevenke.

Sve se umiri, i sve se utiša
- sem miša, (protrči miš, zastane i kapljica kiše padne na njega. On se protrese i nastavi dalje. Ponovo zastane i druga kap padne na njega. On se ponovo protrese, a linija se uzdigne i savije. Miš gleda gde da se sakrije. Ponovo padne kap na njega i on se sakrije ispod linije)
- i sem kad pada kiša.



(Mala pauza i odjednom začuje se snažan mnjauk. Ona savijena linija je u stvari rep velikog mačora koji se pojavljuje i počinje da juri miša po sceni . Papiri pevaju )



Papiri:


Kad je bio mrak,
kad je bio mrak,
pojurila mačka miša
čak, čak,čak.

Pojurila mačka miša
čak, čak, čak,
- a da l ga je progutala,
il ga nije progutala,
to ni ona nije znala
- jer je bio mrak. . . .


(Miš nestane, a mačor se oblizuje i namešta da spava. Ponovo pogleda okolo i zaspi. Miš protrči i nestane. Papiri se smeju)

Peta scena

(priča treće linije)


(Čuje se pucanj. Mačor se uplaši i pobegne . Sve linije se uznemire i uplašeno drhte. Treća linija se naglo zategne ostale linije se izgube na drugi pucanj. Čuje se treći pucanj. Iz zategnute linije izlazi lovac. Uplašeni papiri mu polako prilaze. Lovac u ruci nema ništa, a u pozadini, ruka drži plavog zeca)



Lovac:


Tri sam zemlje prelazio,
i tri gore pregazio,
i tri mora preplovio
dok ga nisam ulovio.
Plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu!


Papiri (pevaju):


Plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu!


Lovac:


Ovaj zec
zna da svira,
ovaj zec
zna da plete,
ovaj zec
ručak kuva,
ovaj zec
kuću mete.
Ovaj zec
plesti ume,
ovaj zec
žeti ume,
ovaj zec
šiti, piti
i francuski govoriti
- sve razume!
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!



Papiri:


Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!



Lovac:


Ja ga htedoh vama dati
da vas mije,
da vam šije
da vam kroji,
da vam broji,
da vam plete,
da vam mete,
da vam kuva,
da vas čuva,
da vam peva,
slike šara
i francuski razgovara.
Plavi zec,
čudni zec
jedini na svetu!


Stavih zeca u torbak,
pa požurim svojoj kući.
Al kad bismo ispred kuće,
stade zečić da šapuće






Zec:


Pusti me, lovče,
hrabri lovče,
da očešljam kosu,
da umijem lice,
da isečem nokte,
da ispravim stas,
da udesim glas.
Nek vide deca
plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu!


Papiri(molećivo idu ka lovcu):


Nek vide deca
plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu!


Lovac:


Pustih zeca iz torbaka
al se zec ne očešlja,
al se zec ne umi,
nit iseče nokte,
nit ispravi stas,
nit dotera glas.
Već pobeže, oj nesrećo,
na kraj sveta,oj nevoljo!
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!


Papiri(teše lovca, on plače, zec je pobegao):

Plavi zec ,
čudni zec,
jedini na svetu!

Šesta scena

(priča četvrte linije)



(Dok papiri teše lovca, na drugoj strani se jedna linija polako izdiže, zatim se umotava u krug, spušta, naglo se odbije, izgubi i iza|e jaje. Počinje da se igra po sceni, dolazi do papira i lovca i počinje da skače po njima. Lovac zbunjen uperi pušku u njega. Ne zna šta da radi jer nikada nije pucao u jaje. Jaje skoči na pušku, skače po njoj , zatim na lovca, pa na papire. Otkotrlja se na drugu stranu pozornice, oni svi za njim. Uzdiže se, oni ga pogledom prate, naglo pada na zemlju, slomi se i iz jajeta iza|e prvo glava krokodila, a zatim i rep. Lovac se uplaši pobegne u svoju liniju, a krokodil nastavi da se igra sa papirima. Gricka ih, nervira a papiri počinju priču)



Papiri:


Bili su, deco, jednom jedan muž Krokodil i njegova žena Krokodilka.
(pojavlju se na sceni. Mali krokodil sve vreme gricka papire)
I oni su imali jednog sina Krokodokodila.
I taj Krokodokodil ništa nije hteo da sluša i bio je vrlo nevaljao.
I njegov otac Krokodil naljuti se jadnog dana na Krokodokodila i odvede ga u šumu (pravi se od linija drvo) da ga pojedu neke druge životinje.
I on ga je tako vezao za jedno drvo(linija oko njega) i ostavio da ga pojedu.
I tako, je jednog dana, mali Krokodokodil ostao sam u šumi kod tog jednog drveta. I čekao je da ga neko pojede, Zato što nije bio dobar.
I, jednoga dana, do|e kod tog drveta jedan miš(pojavi se miš) i Krokodokodil kaže tom mišu:



Krokodokodil:

Pojedi me, pojedi me! Ja nisam bio dobar!




Papiri:


A miš se uplaši tog krokodokodilskog glasa i pobegne pod jedan list.
A Krokodokodil mu ponovo reče:


Krokodokodil:

Pojedi me, pojedi me!



Papiri:


A miš kaže ispod onog lista:



Miš:


Ne mogu da te pojedem.


Krokodokodil:


A zašto ne možeš da me pojedeš?


Miš:


Zato što ne mogu. . . . . Jedanput sam u jednoj šupi jeo jednig krokodila, ali to nije bio pravi krokodil, pa sam se ubo na jednu žicu.


Papiri:


I miš ode.
A onda, drugoga dana, do|e u tu šumu jedna zmija. (pojavi se zmija)
A mali Krokodokodil kaže zmiji:



Krokodokodil:


Pojedi me! Nisam bio dobar i sad me pojedi!


Papiri:


A zmija se uplaši tog krokodilskog glasa i pobegne čak na drvo.
A Krokodokodil joj ponovo kaže:


Krokodokodil:


Zmijo, pojedi me!


Papiri:


A zmija kaže sa grane:


Zmija:


Neću da te pojedem!


Krokodokodil:


A zašto nećeš da me pojedeš?


Zmija:


Zato što nisi bio dobar!


Papiri:


I zmija ode.
I onda, trećega dana, do|e kod tog drveta jedan mrav. (pojavi se mrav)
I popne se Krokodokodilu na jednu nogu. Jer je mislio da je to zemlja.
A Krokodokodil kaže:


Krokodokodil:


Mrave, pojedi me! Nisam bio dobar i sada neko treba da me pojede!


Papiri:


A mrav kaže:


Mrav:


Gladan sam i hoću da te pojedem, samo mi kaži , gde si?


Papiri:


A Krokodil kaže:


Krokodokodil:


Tu sam, ispod tebe. Ti stojiš na mojoj nozi.


Papiri:


A mrav kaže:


Mrav:


Dobro, onda ću te pojesti od noge.




Papiri:


A Krokodokodil kaže:


Krokodokodil:


Hvala ti, i pojedi me celog. Kad nisam bio dobar. . . . .



Papiri:


I tako je mrav jeo Krokodokodila ceo dan, a kada je bilo veče Krokodokodil pita mrava:


Krokodokodil:

Mrave, jesi li me pojeo?


Papiri:


A mrav kaže:


Mrav:


Nisam, sad ću.


Papiri:


A kad je prošla noć i još jedan dan, Krokodokodil pita mrava:


Krokodokodil:


Mrave, jesi li me pojeo?

Papiri:

A mravu dosadno da jede tolikog Krokodokodila pa kaže


Mrav:


Jesam , pojeo sam te, sada možeš da ideš kući!


Papiri:


I Krokodokodil onda ode svojoj kući. I kaže da ga je mrav pojeo i da će sada stalno biti dobar.
I bio je dobar i više ga niko nije pojeo.




Sedma scena

(priča pete linije)


(Papiri odvežu Krokodokodila, linije nestanu, vraćaju ga roditeljima i svi srećni se ljube i grle najednom čuje se muzika bubnjeva. Oni se zgledaju. Jedna linija sa grivom na vrhu se izdiže i moćno igra po sceni.
Mama i tata krokodil i papiri se uplaše i pobegnu sa scene. Krokodokodil ostane sam. Pojuri do linije )


Krokodokodil:


Biću dobar, verujte mi!
Samo me nemojte pojesti!


(On pokušava da se popne uz liniju. Pada. Linija ga malo udari po glavi i on pobegne. Čuje se pucanj. Sve linije se podignu i drhte. Iz jedne izlazi lovac i nekoliko puta puca. Linija sa grivom i dalje igra po sceni. Lovac pobegne. Iz druge linije izlazi mačor . Umiljava se. Pokušava da se i on popne uz liniju, ali ga griva udari po glavi i on pobegne u svoju liniju. Opet se čuje pucanj. Lovac ponovo istrči , puca i pobegne. Izlazi dečak koji je naučio slovo R)


Dečak (peva):

RRRRRRRR
kad se nešto o nešto trlja,
RRRRRRRR
kad se nešto nečim drlja,
RRRRRRRR
kad nešto kroz nešto srlja,
RRRRRRRR
kad se nešto niz nešto kotrlja. . . .
Oblak o oblak
pa grrrrrmi
i celo nebo u srebrnoj srrrrrrmi.


(dok dečak peva pesmu , linija se savije, dečak sedne na grivu i preko čitave pozornice iscrtava lava. Papiri zaprepašćeno ulaze. Griva spusti dečaka on ponosno u|e u svoju liniju, a griva se namesti na glavu lava. Crtež je gotov. )


Papiri(uplašeno pevaju):


Bio jednom jedan lav. . .
Kakav lav?
Strašan lav,
narogušen i ljut sav!

Strašno, strašno!

Ne pitajte šta je jeo.
Taj je jeo šta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo!

Strašno, strašno!

Išao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slušao je na tri uva.

Strašno, strašno!

Zubi oštri, pogled zao,
on za milost nije znao!

Strašno, strašno!


(Uplašeni papiri pesmu prekidaju u trnutku kada se na vrhu lava pojavi ona mala olovka sa gumicom, koju su oterali, i počne da se kotrlja niz njegova le|a. Olovka se ispravi okrene gumicu i počne da briše lava. Papiri u čudu. Olovka obriše lava, vrati se me|u papire ponosno i pobedonosno. )


Papiri:

Dok ga Brana,
jednog dana,
nije gumom izbrisao.

(Olovka sa gumicom na vrhu pokazuje mišiće, papiri pogledaju, uplaše se)

Strašno, strašno!

( MRAK)


Osma scena:


(Polako se osvetljava dečak sa početka koji u ruci drži malu olovku sa gumicom i gleda u nju. Oko njega rasuti papiri. Osvetljen je i pisac koji stoji na prozoru i gleda u dečaka. Dečak pogleda u njega, skuplja papire, dolazi do prozora i daje piscu papire. Pisac izlazi iz svoje sobe. Dolazi do dečaka, gledaju se. Pisac pomazi dečaka po glavi, a izme|u njih padne jedan suvi list sa grane. )


Dečak:

Šta bi listu,
zašto li je pao?

Pisac:

Možda nije znao
da je postojao.

(Pisac uzima od dečaka papire, ponovo ga pomazi po glavi, polako se gasi svetlo,a ostaje samo zvuk pisaće mašine , koja se sve vreme čuje dok se spušta zavesa)

KRAJ
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 20 gostiju