Jasmina Stanković Amadei - Bajka o bajkama

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Jasmina Stanković Amadei - Bajka o bajkama

Post od branko »

Jasmina Stanković Amadei

Bajka o bajkama


Lica:
Miki Maus
Mini – Mikijeva drugarica i večita verenica
Ružica - iz bajke „Uspavana lepotica“
Snežana - iz bajke „Snežana i sedam patuljaka“
Pepeljuga - iz bajke „Pepeljuga“
Nera - zla veštica
Vuk - iz „Crvenkape“

Prvi čin

Prvi slika

Prva slika:

(Klupa u parku, iza nje živica, lep dan, čuje se cvrkut ptica, daleki žamor dece koja se igraju. Na klupi sede Miki i Mini. On, uprtog pogleda u daljinu, čini se ljut, a ona njemu okrenuta, razrogačenih očiju pokušava ostati pribrana)

Mini: Miki, to nikako nije dobra odluka.

Miki: Zašto ne bi bila?

Mini: Zato što je Nera veštica, a ne dobra vila!... Ona nikome ne želi dobro. Ona je zlaaaa, Mikiiiii!...

Miki: Znam, znam... Ali Nera je obećala da će biti dobra i da će mi pomoći da opet budem najpopuarniji na svetu. Zar nisi primetila da nas deca sve manje gledaju i vole?!...

Mini: To nije tačno... Deca nas još vole...

Miki: Ne, ne... počeli su nas zaboravljati.

Mini: Ne, nisu, Miki. Deca nas voleeeee!...

Miki: Ti mora da si slepa.

Mini: Nisam slepa, Miki. Evo, pitaj decu... Deco, da li nas još uvijek volite?!...

DECA: Daaaaaaaaa!...

Miki: Da, da... Ali, sve manje učestvujemo u dečijim programima. Svi nas zaboravljaju i ja sam zbog toga tužan. Hoću da budem u dečijim srcima. Kao preee...

Mini: Miki, nemoj se upuštati u igre s Nerom. Ona je zla,i uvek nešto traži zauzvrat. Šta je tražila od tebe?

Miki: Ništa...posebno. Želi da budem njen pratilac.

Mini: Štaaaa...?!

Miki: Da je pratim na njenim putovanjima... Dosta joj je, kaže, samoće, želi da je pratim!...

Mini: Jesi li pristao?

Miki: Jesam. Zašto ne bih?... Obećala je da više neće biti zla.

Mini: Je l' da?

Miki: Niko nije uvek zao, pa nije ni Nera. Mora imati bar malo i dobrog u sebi.

Mini: Ej, osvesti se!... Ona je zla veštica!... Ona je uvek sprema neko zlo... U svim bajkama je takva!... Poješće te za doručak!

Miki: Ona ne jede...

Mini: Da, da...ali i ne spava, samo smišlja zle planove.

Miki: Obećala je da ću ponovo biti najpopularniji dečiji junak na celome svetu. Ponovo ću zabavljati decu na televiziji i postati zvezda na internetu...

Mini: Nera sve laže... Želi da te se dočepa...

Miki: Ne laže, ne laže... I neću više da ti se pravdam. Ići ću i gotovo!

Mini: Mislila sam da smo najbolji prijatelji? A pravom se drugu ne pravdaš, već mu se poveravaš.

Miki: Da, tako je, ali...

Mini: Izgleda da si sa Nerom postao veći prijatelj nego sa mnom.

Miki: Nisam, ali Nera će mi pomoći...

Mini: Kako možeš mene upeređivati sa njom?

Miki:
Nemoj me više propitivati. To počinje da mi smeta.

Mini:
Ja te propitujem? Ja?!... Sam si mi počeo pričati o Neri, kao da ne znaš da je Nera zla veštica. Videćeš, samo će te iskoristiti...

Miki: Zar ti misliš da sam ja glup?

Mini: Ne, ali si dobar, i tako nikada nećeš sagledati njene zle planove.

Miki: Misliš da sam ja toliko naivan.

Mini: Ne...

Miki: Misliš, misliš, čim sumnjaš u mene.

Mini: Ja ne sumnjam u tebe, nego u nju i njene zle namere.

Miki: Uostalom, nisam ti ništa trebao pričati...

Mini: Nisi, ali...

Miki: Sada mi je žao, da znaš...

Mini: Nisam mislila ništa loše. Samo se brinem za tebe.

Miki: Da, onda se nastavi da brineš. Baš me briga!...

(Ustaje i demonstrativno odlazi, ona ostaje potpuno zbunjena na klupi)

Mini: OOOOhhhhhh! Kako se samo, Miki naljutio?... Da li će se vratiti?... Jesam li ja pogrešila?... Možda je on ipak u pravu. Ali on je moj drug, ne može tek tako otići i ostaviti me bez reči. Ja moram brinuti o svom drugu! Kakva bih ja bila drugarica ako ne bi brinula o mom Mikiju? Kuda li je otišao?!... Nije valjda otišao zločestoj Neri? Ne, ne, ne!!!!!

(prilazi bliže deci)

Deco, šta vi mislite, da li sam ja u pravu što se brinem za svog prijatelja?

Deca: ...DA!!!!...

Mini: Da, da, Nera je jako zla i plašim se za Mikija. Je l' vi znate koliko su veštice zle? Da?

Deca: ...Jako!!!!...

Mini: Veštice su nevaljale i jako zle, a Miki to ne shvata? Šta da radim?... Kako da ga spasim?!... Možda je najbolje da ga potražim pre nego ga Nera začara i učini mu neko zlo? Šta viii... mislite? Da li da krenem za njim ili da ga dozovem?!... Hoćete li mi i vi pomoći? MIKI!!!!!!!!!!!!!! MIKI!!!!!!!!!!!!! Nema ga. Moramo ga spasiti. Ali kuda da krenem? Na koju stranu? Možda tamo?!... (pokazuje deci na jednu stranu pozornice) Ili tamo? (krece na drugu stranu, stane, razmišlja, sluša dečicu i njihove savete i onda kreće na jednu od strana. Mrak. Ona dolazi na pozornicu iz mraka. Na pozornici osvetljena Ružica kako spava pored vretena.. Malo se snebiva, kada vidi uspavanu devojku.) Dobar dan!... Izvinite!... Ne želim da vas budim... (kako ova ne reaguje, ona joj priđe sa strane i malo je dodirne po ramenu. Lepotica se uspravlja i budi) Aloooo, izvinite... Možete li mi pomoći?!...

Ružica: Mmmmmm..., ko ste vi!... (probuđena, sanjiva) A gde je moj princ?!...

Mini: Koji princ?!...

Ružica: Princ iz moje bajke... Mene treba da probudi princ iz bajke, a ne ti!...

Mini: Izvinite... Ja...ovaj..(ne zna šta bi) tražim mog druga Mikija. Da nije možda prošao ovuda?
(Mini još nije zavrsila rečenicu, a Ružici pada glava, opet spava. Mini je ponovo dotakne. Ova ponovo podiže glavu i jedva da shvata koga opet ima pred sobom)

Ružica: Prinče...Oh!!! Opet ti? Šta sada hoćeš?

Mini: Pitala sam za mog druga Mikija. Je l prošao ovuda?

Ružica: Misliš li na onog malenog... Ima velike crne uši... kao i ti. Žute cipelice, i ovooooooooooliki repić? Baš kao i ti?

Mini: Da, da...to je Miki!

Ružica: Ne, nikoga nisam videla... I zašto ga tražiš u mojoj bajci, on je još uvek tamo...kod ...

Mini: U... tvojoj bajci?

Ruzica: Ovo je bajka, o“ Uspavanoj Lepotici“. Ti si malena zalutala u moju bajku.

Mini: Nisam zalutala. Tražim svog prijatelja Mikija. Otišao je zloj veštici Neri.

Ruzica: Neeeeee!!!! Kod veštice? Ona je kriva za sve!!! Ja...

(i ponovo joj padne glava, spava. Mini se vrpolji. Ne zna da li da je budi ili ne. Ipak, još jednom joj dotakne rame)

Mini: Izvinite, moram spasiti Mikija...

Ružica: A ja hoću svoga princa... Još ga nema... Umori me ovo spavanje. (proteže se i ustaje) Hajde lepo mi reci, šta ti ustvari hoćeš?

Mini: Ja... malo sam se zavadila s Mikijem... mojim drugom, znaš onim... (pokazuje na rep)

Ružica: Znam, znam, onim s dugim repom kao što je i tvoj. Šta se desilo?

Mini: Otišao je zloj veštici Neri.

Ružica: Tu priču kao da sam negde već čula.

Mini: Pre par minuta sam ti ja to rekla.

Ružica: Da, ah taj moj princ...nikako da dođe i potpuno me probudi.

Mini: On će pre ili kasnije doći, ali šta da ja uradim, Nera će sigurno začarati mog Mikija...

Ružica: Ne znam. Nisam toliko pametna, ja samo čekam...

Mini: Znam, čekaš princa da te probudi.

Ružica: Da me poljubi i probudi. Ovako, ne mogu da mislim - niti spavam, niti sam budna.

Mini: Ti malo spavaš, malo si budna. A, zla Nera će začarati mog Mikija... Možda će ga pretvoriti u žabu ili vuka ili slijepog miša... Bože kako Mikiju da pomognem?!...

Ružica: Najbolje je da ga pesmom dozoveš?

Mini: Kako?

Ružica: Ovako.

Peva: „Plavi princ moj prekrasan je,
Kakav glas, oh i kakav stas!

Mini: (pridružuje joj se u pesmi) Budi strpljiva i on će doći!

Ružica: On je nadmudrio sve zlikovce,
Premostio reke, ukrotio vetrove,
Ali nikako da stigne do mene i probudi me!

Mini: Strpljiva budi i on će doći,
Iz daljine u tvoj san ući,
I zauvek te probuditi!

Zajedno: I srećni živećemo mi!

(Mini i Ružica izlaze sa jedne strane scene i vraćaju se sa druge. U međuvremenu se menja sve na sceni.)

Druga slika

(Na sceni je Snežana ispred kuće patuljaka, tu je i klupica, a ona po ogromnoj korpi od pruća traži nešto među jabukama koje su sve žute. Povijena i zadubljena u odabir. Zagleđuje svaku, kao da na njoj traži trag nečega, kada ne nađe ništa, baca jabuke naokolo. Jedna se dokotrljaja do Mini i Ružice. Uzima je Mini, i odlazi do nje, dok se Ružica, oduševljena što vidi klupicu odmah spusta na nju i opet zaspi.)

Mini: Zdravo! (Snežana apsolutno ne obraća pažnju na nju, zadubljena u prebiranje jabuka u korpi) Zdravo! Izvini!...ispala ti je jabuka... (Snežana podiže glavu prema njoj)

Snežana: Zdravo!...(pogleda je, uze jabuku iz njene ruke zagleda je i bacivši je sebi preko ramena, nastavlja među jabukama u korpi nesto tražiti, uzima jednu u ruku, zagleda je) ...opet sva žuta. (Baca i nju, ali daleko od svih njih)

Mini: Izvini, molim te...

Snežana: Šta?

Mini: Izvini, ali zašto bacaš jabuke?

Snežana: Zašto?! Kako - zašto? (napokon se uspravlja potpuno i zagleda u Mini, kao da je tek sada stvarno primećuje)

Mini: Zašto odbacuješ te tako lepe jabuke?

Snežana: Zato što nisu dobre. Nisu!!! (i ponovo odbaci još jednu)

Mini: Nisam...

Snežana: Nisu dobre, žute su! Ona prokleta veštica je izgleda donela samo žute jabuke. I zašto me ometaš u poslu i postavljaš mi pitanja?

Mini: Izvini, molim te...

Snežana: Šta je sada?

Mini: Mislim...

Snezana: Šta misliš? Nema šta da misliš.

Mini: Izvini, ja...

Snežana: Ah! Dosta! Samo se izvinjavaš, i ometaš me. Gubim vreme na tebe. Vidiš da tražim moju crvenu jabuku.

Mini: Nemoj se na mene ljutiti. Šta će ti crvena jabuka, kada ju je veštica začarala, otrovala i ako je samo malo gricneš, umrećeš.

Snežana: Zar ti misliš da sam ja glupa?

Mini: Ne, ali...

Snežana: Naravno da nisam glupa. I odlično znam kakva je crvena jabuka, ali ako je ne zagrizem, neću pasti u dubok san iz kog će me poljubcem probuditi moj lepi princ.

Ružica: (na pomen reci „princ“ skoči s klupe, probuđena) Princ! Gde je princ? Gde je moj princ, da me poljubi i probudi?

Snežana: Aaaaaaaa, ne, ne , ne...mene treba da poljubi i probudi.

Ružica: Ne tebe, mene. Mene mora da poljubi.

Snežana: Ko si ti da određuješ koga ce princ ljubiti. Mene mora poljubiti.

Ružica: Ne, nego mene...

Snežana: Mene...

Ružica: Ti ... (kreću jedna prema drugoj, ne bi li se počupale, Mini u poslednjem trenutku staje između njih)

Mini: NE!!!!! Devojke!!!! Svakoj od vas pripada po jedan princ. Saberite se! Vas dve nista iz iste bajke. Čekajte! Stanite! MIR!!!!!!!!

Ružica: (malo je s čuđenjem pogleda, i ponovo se spusti na klupu i zaspi. Snežana se trgnu)

Snežana: Ju!!!! Šta joj bi? Nisam je ni dotakla!!!

Mini: Ona je Ružica iz „Uspavane lepotice“, i kako joj princa nema, ona tako, malo, malo pa zaspi.

Snežana: Aaaaaaa, sada mi je jasno, ne može se potpuno probuditi bez njega... Aaaahhhaaa!

Mini: Da!

Snežana: I šta ti u stvari tražiš?

Mini: (uzdiše) Mikija, mog druga.

Snežana: Onog malog, ušatog, sa ovvoolikim... (Mini pokazuje na svoj rep) ...da, repom.

Mini: Da, da...Da ga nisi možda videla?

Snežana: Nisam ga videla. (vraća se svom poslu)

Mini: (zbunjeno je gleda, ne zna sada šta bi) Snežana, ali zašto i dalje tražiš, crvenu jabuku?... Pa, vidiš da su sve žute.

Snežana: Šmrc...Jadna ja...Šta ću sada? Kako će princ doći, ako ne zagrizem crvenu jabuku? Joj!!!! Ako ne zaspim on nikada neće doći, jadna ja. Aaaaaa, buuuuuuu! (počinje sve više da pače)

Mini: Smiri se, dobra moja Snežana. Nemoj da plačeš... Naći ćemo već neko rešenje. Uvek se može naći neko pametno rešenje...

Snežana: Kakvo rešenje? Jadna...ja...buuuu... Kako ću bez crvene jabuke?!... Šta da radim?!...

Mini: Prestani plakati, pa ćemo nešto smisliti... Eto, kako bi bila da ti potražiš princa, umesto što plačeš i čekaš da on nađe tebe.

Snežana: (prestaje da plače) Mmmm... ali to ne piše u mojoj bajci. Ne mogu ja da menjam bajku.

Mini: Znam, znam... Ali, vidiš da je neko sve bajke pobrkao i mi moramo da se snalazimo i da se ponovo vratimo u svoje bajke. Možda je za sve kriva ona zla veštica Nera!?...

Snežana: Mmmm, vidi, ti nje, kako je samo pametna. Možda si u pravu... Dobro, dobro, idemo... Čekaj, čekaj.. a šta će biti sa mojim patuljcima?

Mini: Patuljci?... Da, da, patuljci. Gde li su nam oni sada...? Morali bi biti negde ovde!...

Snežana: Koliko li je sati?!... (gleda na sat) Juuu, pa oni kasne...

Mini: Ne kasne. (za sebe) I oni su zavedeni... Možda su s Mikijem otišli kod Nere... Nera će ih sve začarati, ako im ne pomognemo...

Snežana: C,c,c, ti muškarci, muškarci!!!!

Mini: Ideš li s nama?... Moramo ih spasiti...

Snežana: Da, ali ova lepotica, ponovo je zaspala. Kako će moje probuditi?

Mini: Ovako. PRINC!!!!!!!!

Ružica: Princ!?... Gde je?... Kuda je otišao? Ja...ja...kuda sada da idem?

Mini: Smiri se Ružice, već smo na putu. Samo polako. Idemo naći tvoga princa.

Snezana: Devojke, a da pesmom dozovemo pričeve i patuljke?

Mini: Možemo... Mada ja znam gde ćemo ih naći.

Snežana: Kako znaš? Otkud znaš?... Opet mi se praviš pametna.

Mini: Ma neeeee... Zla Nera sprema veliki televizijski šou s junacima iz bajki. I sigurna sam da su svi tamo...

Ružica: Zašto bi oni bili kod Neri? Svi znamo da je ona veštica.

Mini: Miki je umislio da su naše bajke ostarele, i da nisu deci više zanimljive... Da ih deca ne vole kao nekada.

Snežana: Gluposti, nas deca još uvek vole. Je l da, dečice da vi nas uvek najviše volite?

Deca: (Uključivanje dece) Da!!!!!

(pesma)
Bajke su naši sni,
Zato čuvaj ih ti,
Sve vile i vilenjaci,
Princeze i patuljci,
Šareni oblaci i šume strašne,
Zvezdana prašina i noći sjajne,
Sačuvajmo mi.

Bajke vole svi,
I mali i veliki,
Ozbiljni i nasmejani,
Svima su blago i dukat sjajni.
Zato bajke čuvajmo mi!

(Završavajući pesmu izlaze na jednu stranu, menja se enterijer. Ulaze na drugu i nailaze na Pepeljugu. Pepeljuga sedi na klupi u večernjoj haljini, sa štapićem dobre vile u ruci i plače.)

Mini: Pepeljugo! (ona još jače rida) Pepeljugo! (pošto ona ne reaguje, Mini je zgrabi za ramena i prodrma)
Pepeljugo! Nemoj biti tužna! Nemoj da plačeš!...

Pepeljuga: Mini! Mini, mila moja, otkud ti?... (zagrli je, silno, ova se jedva istrgne od nje)

Mini: Tražim Mikija.

Pepeljuga: A gde ti je Miki?... Pa zar vas dvoje niste uvek zajedno?!...

Mini: Mislim da je Mikija ugrabira ona zla veštica Nera. I ja ga tražim... Moram ga naći prije nego ga Nera začara...

Pepeljuga: To je strašno... A otkud Snežana i Ružica s tobom? (zatim se okreće prema Snežani i Ružici) Zašto vas dve niste u vašim bajkama?

Snežana: (pridržavajući Ružicu koja svaki čas može da zaspi). Duga je to i tužna priča... A što ti radaš ovde i što već nisi na putu za dvor? (Ne može da se izbori s Ružicom, spusti je na klupu i ova nastavlja da spava)

Pepeljuga: Prvo, one moje dve zle sestre i maćeha su mi potpuno uništile balsku haljinu i otišle.

Snežana: To znamo.

Pepeljuga: Ali onda je došla Dobra vila...

Ružica: (na tren se budi) Stara priča, i to znamo.

Mini: Dobro, vas dve, pustite je neka ispriča.

Pepeljuga: Onda je ona mene obukala i taman kada je htela da od bundeve napravi prelepu kočiju, dotrčao je sluga iz dvora, zgrabio Dobru vilu i nestao s njom. Ostavio mi je samo ovaj štapić...

Snežana: To je možda čarobni štapić?

Pepeljuga: Ne znam... Pojima nemam... Isprobala sam ga, ali ja ne znam s njim kao Dobra vila... Bundeva mi se pretvori u krastavac, a miševi u žabe... Bože, šta da radim?

Snežana: Zar je to bitno, kada princa nema, ne treba ti ni kočija.

Mini: Jedino...

Pepljuga: Jedino da i ja krenem s vama.

Snežana: I pazi kako mašeš tim štapićem. Još ćeš me pretvoriti u zlu vešticu.

Pepljuga: Dobro, dobro...paziću.

(Kreću, sve zajedno, dok Snežana i Pepeljuga vode Ružicu, a Mini ide za njima. Izlaze sa scene)

Drugi čin

Prva slika

Nerin dvorac. (Tamna prostorija, vide se zidovi od kamena, jedno ogromno ogledalo, jedan stolica, i rešetke od neke prostorije u dubini, jako slaba svetlost)

Nera: (šeta, tamo i ovamo, nervozna, besna, umišljena, a pred njom stoji skrušeni Miki) Šta si ti mislio, crve mali? Da se slava stiče preko noći. Jedom ti se posrećilo, pa misliš opet ćeš, da mahneš repom i da celi svet poludi za tobom. Nema više Volta Diznija da od tebe pravi dečijeg junaka... Deca te već zaboravljaju... Nikad te više neće voleti kao nekada! Pružila sam ti priliku. Zašto nisi uništio prinčeve iz bajki kada sam ti dala takvu moć?!... Da si ih sve pobio, ponovo bi bio slavan, najslavniji na svetu celom!...

Miki: Ne, nisam mogao... ja nisam zao. Ja sam mali. Ja sam bezopasan, ja decu činim srećnom i radosnom. Ne mogu da uništavam bajke i ubijam prinčeve!... Šta bi deca bez bajki...

Nera: Dosta, bedniče! Neću da te čujem. Prvo si mi dao reč da ćeš uraditi sve što zahtevam, a onda si me izigrao...

Miki: Ali... Nisam znao da ćeš od mene tražiti da pobijem sve prinčeve i zauvek uništim dečije bajke...

Nera: Uništiću sve bajke - s tobom ili bez tebe. Iseckaću ih na komadiće. Ništa od njih neće ostati...

Miki: Ali zašto, ...zašto? Šta su ti krivi prinčevi i princeze, zaljubljeni kraljevići i dobri patuljci?... I oni vole da žive!

Nera: Rekoh li ti da ćutiš. Sve ću premestiti, preusmeriti i svi će samo lutati i patiti. Dosta je s bajkama u kojima sam uvek ja za sve kriva. Uvek Nera loša, Nera ne valja, Nera zla... Dosta, sada je stvarno dosta... Zato ću ja sada gospodariti bajkama, i svi će se ponašati po mojim željama.

Miki: Ali!...To nije pošteno!... Ne mogu deca ostati bez bajki!

Nera: Da si odmah ućutao!... Još imaš hrabrosti da se sa mnom prepireš?!... Da znaš i tebe ću izbaciti iz crtanih filmova!... A prinčevi nikad više neće živjeti u bajkama. Sve ću ih uništiti!... (njoj iza leđa, tamo gde su rešetke, čuju se glasovi podrške Mikiju)

Prinčevi: (čuju se samo glasovi, ne vide se) Ne daj nas Miki. Ne daj veštici da uništi dečje bajke. Miki, ne daj nas!...

Nera: Dosta, ili ću vas sve pretvoriti u žabe i miševe. (galama prestaje) Baš su dosadni ovi prinčevi. Kako neko može da ih vole... Samo cmizdre ''Ne daj nas, Miki! Ne daj nas, Miki!...'' (zatim se okreće prema Mikiju) Nego ti, mali, umesto što braniš bajke i prinčeve idi i dovedi i princeze, pa da završim i s njima jednom za sva vremena.

Miki: Šta su ti sada princeze krive?

Nera: Dosta! U mačku ću te pretvoriti samo ako nastaviš da mi se protiviš. Ili, još bolje, pozvaću Silvestera pa ćeš viđeti šta će ti on tek uraditi!?

Miki: Ne, Nera, molim te... Nemoj zvati Silvestera...

Nera: Odlazi!... Sada ću ja pisati novu bajku, moju bajku, a ha, ha , ha... (zlurado se smeje, Miki odlazi, menja se scena, on je na putiću, sam)

Miki: Kako sam samo ispao glup. Šou je propao jer vešticu Neru svi mrze, a ja sam bio slep kod ovolikih očiju. Prinčeve sam doveo u nepriliku, i patuljke, i Crvenkapicu. Bar da njoj nisam obećao ništa... Šta ću sada, ja ovako mali i potpuno sam?... Mini! Da! Mini je pametnica! Ona bi znala šta sada treba da učinim!... Ali, gde je sada moja Mini?!... Gde da je nađem? Sigurno je ljuta i ...neće me ni pogledati...kakva sam ja budala... (Potpuno slomljen, seda ispod drveta, i spuštene glave, ostaje da razmišlja)

Druga slika

(Mini i princeze ulaze u crnu, gustu šumu. Putić je uzak. Idu oprezno. Mini se trese repić, plaši se, ali napreduje kao predvodnik)

Snežana: Mini, ovde je tako mračno i jezivo. Ja...

Mini: I ja se plašim, ali zajedno smo, uspećemo! (Pepeljuga i Snežana vuku Ružicu koja još uvek spava. Na tren podigne glavu, pogleda ih razrogačeno,pa spusti glavu.)

Pepeljuga: Ja se ne plašim mraka, ni ove guste šume. Sve sam strahove doživela od maćehe i njenih zlih kćeri!... Samo idite za mnom i ne brinite se. (U trenutku se čuja zavijanje vuka. One stanu, zbiju se jedna uz drugu, držeći Ružicu između sebe.Iza drveta iskrsnu vuk. Ide oko njih i zagleđuje ih. Ružica se probudi, ciknu kada vide vuka i ponovo joj padne glava.)

Vuk: Kuda ste , vi, krenule? (samo sebi) Kakav zalogajčić!... Mmmmm... Ala ću se osladiti...

Mini: Krenule smo u šetnju, ali smo zalutale, dobri vuče!... Hoćeš li nam pomoći da izađemo iz ove šume?.

Vuk: Ovo je začarana šuma i svi beže od nje, a vi se šetate njome, kakva drskost!...

Snežana: Izvinite dobri Vuče, mislim...

Vuk: Nemoj ti meni ''Izvinite dobri Vuče'', nisam ti ja nikakav Dobri Vuk. Ja sam strašni vuk, gospodar ove mračne začarene šume. I imam da vas sve smažem za večeru!

Snežana: Nemojte, dobri Vuče... Nemojte, molimo vas...Pomozite nam da izađemo iz ove šume. Mi nismo iz vaše bajke!...

Vuk: Grrrr... nemojte vi meni pričati priče... Ja sam strašni vuk i ja ću vas sada sve pojesti... Grrr... Jer kada ja dunem i vatru sunem, spržiću vas sve, roštiljaću vas za večeru...

Mini: Nemojte!!!! Molim vas!... Mi samo trebamo proći kroz ovu šumu...

Vuk: Mljac... mljac... Koju li ću od vas prvu smazati?!... Sve ste lepe, zalogajčići moji slatki!...

Pepeljuga: Nemojte nas smazati, Strašni vuče. To ne piše u vašoj bajci... Vi čekate Crvenkapicu... Bolje da nam kažete gde vam je Crvenkapica?

Vuk: Hmmm, hmmm, vidi ti nje kako je samo pametna!... (malo se zamisli) Hmmm, hmmm... Možda si u pravu... Ja ovde čekam Crvenkapicu a ne vas... Gde je moja Crvenkapica?... Ja sam gladaaannn...

Pepeljuga: Eto, rekoh vam ja... Vi čekate Crvenkapicu a ne nas!...

Vuk: A gde je moja slatka Crvenkapica da je odmah smažem!?... Jako sam gladan.

Mini: Možda je i ona kod zle Nere.

Vuk: Kod veštice?!... Ne mogu da verujem. Moja Crvenkapica nikada ne bi sama otišla kod zle Nere... Ona je krenula svojoj baki i ja ću da je smažem...

Mini: Možda ju je Nera sačekala pred bakinom kućicom i odvela sa sobom?!...

Vuk: Crvenkapica to nikad ne bi učinila. Ona obožava moje velike uši, moje oštre zube... Hmmm... Ne, ne... Crvenkapica nikad ne bi otišla sa vešticom Nerom!...

Snežana: A šta ako ju je Nera začarala?!... Nera je veštica i može svakoga začarati!...

Vuk: Hmmm, hmmmm...Kad bolje razmislim, sve je moguće... Možda ste u pravu... (kao za sebe kaže) Možda više i ne živimo u svojim bajkama...

Mini: Nera je zla veštica. I smišlja samo neke pakosti i neke zloće...Mora da je i Crvenkapici nešto obećala...

Vik: Šta li je opet smislila ta veštica? Želi da pokvari moju lepu bajku... Želi da ostanem uvek u ovoj mračnoj šumi i da uvek budem gladan... A možda je smislila da upropasti sve bajke!

Mini: Sve je zla Nera zamutila. Na prevaru je okupila sve junake iz bajki i sada deca ne mogu gledati najlepše bajke na svetu, pa umesto njih igraju igrice na internetu i na mobilnima...

Vuk: Eeeeee, neće moći, ja ću sada lepo krenuti s vama i Neru ću smazati u jedno zalogajčiću!...

Snežana: Ne preteruj, strašni vuče! Nera je zla i opasna. A i tri puta je već od tebe. Ne možeš je progutati... Nego, da li još uvek možeš da „duneš i vatru suneš“ kao u bajci?

Vuk: Kakvo glupo pitanje, naravno da mogu, hoćeš da vidiš..

Pepeljuga: Ne, ne sada, Nera će primetiti dim, i onda smo gotovi. Moramo naći pravi trenutak, a moramo naći i put do Nerinog dvorca.

Vuk: Ja znam sve prečice u ovoj šumi. Ja ću vas voditi. Hajdemo, i dajete da ja vodim Ružicu, sigurno vam je teška. (on obujmi Ružicu, ona se probudi i kada ga vide blizu sebe, vrisne)

Ružica: Vuk, upomoć, Vuk.. upo... (i opet zaspi. On se malo trže, ali kada joj klonu glava on nastavi da korača i ona sa njim.)

Vuk: Tiho! Ne plaši se!... Ja sam sada dobri vuk!...

Mini: (obraća se vuku tiho) Ne brini, dobri vuče, ona ne zna šta govori. Ona je uspavana i samo se ponekad probudi...

Treci čin

Prva slika

(Oni se svi zajedno probijaju kroz šumu i mrak. Počinje da im se nad glavama vije Nerina vrana. Oni se spuštaju, saginju se, ali ođednom se sve osvetli pred njima i u krugu svetlosti se pojavi Nera)

Nera: Vidi, vidi, divnog li skupa! Ko se to meni prošetao i u moju šumu naišao? Čak se i najmanji usuđuju da se po mojoj šumi šunjaju. Šta ćete vi jadnici ovde? (Svi se ispravljaju, a Vuk lagano reži i pokazuje zube.) Vuče, nemoj se žestiti. Bolje bi ti bilo da ostaneš miran. A u ostalom, šta ćeš ti sa princezama?... Tebi nije tu mesto!

Vuk: Tražimo tebe. Šta si to naumila zla veštice?

Mini: Gde je moj Miki?!... Hoću svoga Mikija!

Snežana: Gde su naši prinčevi?... Hoćemo prinčeve!

Nera: Šta ste svi graknuli u jedan glas?!... Polako... Smirite se! Prinčevi su u mom dvorcu, zabavljaju se i uživaju... Ne treba im više niko od vas. Oni vole samo Neru... A sada ćete i vi biti moji gosti... Sve ću Vas smjestiti u kaveze... i napokon ću uništiti sve dečije bajke!...

Vuk: E neće moći.

(Ružica se na trenutak budi)

Ružica: Ti! Veštice prokleta, samo da te se ja dokopam, videćeš ti...

Nera: Tišina! (podigne ruku, dodirne Ružicu i ona se samo spusti i ponovo zaspi) Aha, ha, ha, meni si našla da pretiš, pospani cvete. Nema ti princa i neće ga biti, da te poljubcem probudi! A ti malena mišice, šta ti hoćeš?

Mini: (Trese joj se repić, ali stoji uspravno pred Nerom.) Pitala sam gde je moj Miki. Hoću svog Mikija! Šta ste mu učinili?

Nera: Onaj mali, ušati sa ovolikimmmmm..

Svi u glas: Repom!

Mini: Da, taj.

Nera: Njega kod mene nema. Otišao je da traži tebe. A, hah, ha, ali izgleda da se i on izgubio u začaranoj šumi.

Mini: Šta si mu uradila, zla veštice? Hoću da mi odmah kažeš gde je moj Miki?

Nera: Baš si mi ti neka sila!... Usuđuješ se da od mene nešto zahtevaš?... Vidi kako si malena i nikakva, ako prstima pucnem u trenu ćeš nestati i nikad se više nećes pojaviti ni u jednoj bajci sveta.

Vuk: Nemoj da pretiš mojim prijateljima, zla veštice, jer ako ja dunem i vatru sunem, o tebe će ostati samo pepeo!...

Nera: Vuče, mili, ma vidi kako si se ti ohrabrio? Koju ćeš ti vatru stvoriti, ovu? (poteže rukom i pravi ogroman plamen oko vuka. Svi ustuknu, ali to traje samo tren i vuk čvrsto stoji na svom mestu)

Vuk: Nisam ti ja ni jedan od prinčeva da se brinem za svoju lepotu. Mene tvojim malim požarima nećeš uplašiti. Ja sam STRAŠNI VUK!...

Nera: Dobro, dobro, Strašni vuče!... Ne pokušavam, ali nemoj me izazivati, jer ćeš zažaliti!... Ja nemam ništa protiv tebe!...

Vuk: A gde je moja Crvenkapica?!

Nera: Svi ćete doći na red, ne brinite... Sve dečije bajke će nestati. I deca će Vas sve zaboraviti!... (Nera se okreće prema deci) Je l' da deco? Hoćete li zaboraviti sve bajke?!...

Deca: (Iz publike deca u jedan glas) NEEEEEE...

Snežana: Nera, Vidiš da dece vole bajke i nemoj nam pretiti. Nemoj biti najgora veštica na svetu celom!... Reci nam gde su naši prinčevi!...

Nera: Neću vam to nikada reći... Sami ih nađite, pošto ste svi tako dobri i pametni!... A ha, ha ha...
(i nestade ponovo u mraku)

Druga slika

Mini: Ona ih sigurno drži u svom strašnom dvorcu... Bože, kako ćemo ih naći?... Sigurno veštica Nera prati svaki naš korak. (u tom trenutku s duge strane dolazi Miki)

Miki: Mini!!!!... Oh, moja draga Mini!!!... (on krene prema njoj pa zastane, sve dok se ona ne nasmeši i krenu jedan drugom u zagrlja)

Mini: Gde si bio, prijatelju moj?... Sve vreme te tražim... Mislila sam da te više nikada neću viđeti!

Miki: Oprosti Mini, jako sam pogrešio. Nera nas je sve prevarila. I drži sve prinčeve iz dečijih bajki, i našu malu Crvenakapicu i patuljke... Sve ih je zarobila...

Vuk: Mi smo došli da vas sve oslobodimo, ali nas je veštica Nera presrela... Sigurno nas još uvek ona njena crna ptičurina prati i pokušava nas navesti na krivi trag.

Miki: Baš mi je žao... Za sve sam ja kriv.

Vuk: Nikakve koristi od tvog pokajanja nemamo. Moramo spasiti ostale.

Miki: Ja ću vas provesti do dvorca. Prečicom, kroz korov, trnje i grmlje...

Mini: Ali, kako ćemo se s Ružicom?... Ona je još uspavana...

Miki: Vuče, spusti je na gustu travu. Pokrićemo je i neka spava dok joj mi ne dovedemo njenog princa iz bajke. (Snežana skida plašt, pokriva Ružicu)

Miki: Nera ih drži sve zajedno u zaključanim gvozdenim kavezima, a veštica uvijek nosi sa sobom ključ... Kako ćemo ih otvoriti?

Vuk: Za to se ne brini, jer moja vatra topi i najjače gvožđe.

Miki: Onda, krenite za mnom!

(izlaze svi)

Treća slika

(Nerin dvorac, i prostorija sa njenom stolicom i ogledalom, u pozadini prostorija sa rešetkama gde su prinčevi. Oni svi polako ulaze, drže se zida, predvodi ih Miki. U trenutku prolete Nerina ptica. Oni se svi sabiše još više uza zid. Čuje se njeno graktanje, i ubrzo dok oni napreduju prema gvozdenim vratima sa prinčevima,osvetli se sve i stvori se Nera.)

Nera: Šta vi radite ovde? Ko vam je dozvolio da uđete?

Vuk: Došli smo i zahtevamo da pustiš sve junake iz dečijih bajki!... Deca to žele!!!...

Nera: Ohohooo!!!! Vidi, vidi kako se ti praviš hrabar... (podiže ruku i u dimu od vuka nastade jagnje, koje svi gledaj u čudu, a Nera počinje da se smeje)

Snežana: (tiho da Nera ne čuje) Pepeljugo, gde ti je onaj vilin štapić?!... (Pepeljuga vadi i dodaje štapić Snežani, koja krišom dodirne jagnje, podigne se dim, i eto opet Vuka)

Vuk: Opet sam tu!...

Nera: Kako je ovo moguće? Ko je to uradio? A ti mala zloćo. Ipak sam ti trebala dati crvenu jabuku da se otruješ, pa da te princ nikada ne poljubi.

Snežana: Ne diraj nikoga. Mene najviše mrziš jer sam lepša od tebe. Ubij mene, a njih pusti.

Pepeljuga: Ne, ja ću se žrtvovati. Ionako me niko ne voli...

Nera: Jadnice, a gde vam je ona pospana, možda bi vam ona mogla pomoći? Dovedite nju...

(U tom ulazi polupospana Ružica.)

Ružica: Evo mene, sama sam došla... Šta želiš od mene?

Nera: (podiže ruku) Zbog tebe imam najviše problema. Probudi se!

Ružica se ispravi, protrese i stade.

Ružica: Ooooo! Hvala Nera. A gde je moj princ?

Nera: Sve sam ih zatvorila i sve ću ih pretvoriti u žabe.

Ružica: Ne, ne... Nero, ovo nije bajka i ti ne moraš biti zla veštica. Možes biti dobra Nera i vratiti deci najljepše bajke sveta!

Nera: Svi se samo brinu za bajke. Niko ne pita kako je meni?!

Vuk: Hm. I kako je tebi?

Nera: Užasno. Umorna sam.

Mini: Od čega?

Nera: Pa od zla. Stalno u bajkama činim zlo...

Mini: Od zla?

Nera: Dosta mi je svega. Neću više da budem zla veštica. Hoću da se i ja deci dopandam. Hoću da me vole.

Miki: Hmmm... Da bi te deca volela, moraš biti dobra i voleti decu.

Pepeljuga: Moraš biti pažljivija prema deci.

Snežana: Moraš ih voleti kao što ih mi volimo.

Vuk: Pogledaj kako smo mi dobri prema deci.

Mini: I ne moraš biti zla... i pakosna!

Nera: Ali, ako ja nisam zla, bajke se neće pričati, a ja sam tako umorna...i ne umem voleti, a tako bih želela...

Pepeljuga: Mi ćemo ti pomoći.

Nera: Kako?

Snežana: Igraćemo se kao u bajkam, a kada se bajka zvrši, svi možemo zajedno pevati, igrati, veseliti se.

Nera: I sve onda bude kobajagi, i deca nam više neće verovati.

Miki: Dečica uvek znaju da su bajke, samo bajke, zato ih i vole. Mogu sanjati, maštati, pričati naše dogodovštine.

Vuk: Zato smo mi važni, ali to ne znači da se trebamo međusobno mrzeti.

Pepeljuga: Evo, Nero, ja tebe više ne mrzim. Samo nam vrati naše prinčeve, svi ćemo ti oprositi.

(Čuje se vrana koja doleće.)

Snežana: Šta sada ova tvoja ptica hoće?

Nera: Da vidimo. (Ptica joj sleti na rame, ona sluša šta joj kaže) Oslobodio je prinčeve i patuljke i Crvenkapu.

Miki: Bravo!!!!

Nera: Ja sam mu naredila da to uradi. Nisam više mogla gledati kako pate. Eno prinčeva na livadi, idite devojke.

(Svi se okreću od nje i kreću. Mini se vraća)

Mini: Nera, a šta ćeš ti sada raditi?

Nera: Idem u svoju pećinu...šta bih...

Mini: A, bi li s nama na livadu?

Nera: Ali?...

Mini: Drugari, nećemo valjda sada Neru ostaviti samu?

(svi zastaju, zagledaju se, vraćaju do nje, okruže je, onda se okrenu prema deci i pevaju)

pesma:

Zagrlimo se svi,
I nek moć srca našiha,
Ljubav svetom širi,
Dođi i ti!

Ljubavi ulazi svuda,
I svima se da,
Samo ruke raširi,
Loše misli potopi,
Srce otvori,
I ljubav će te ispuniti,
U svet sreće poneti,
Zagrlimo se svi!

Kraj
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 9 gostiju