Vanja Nikolić - Svemirska uspavanka

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vanja Nikolić - Svemirska uspavanka

Post od branko »

Vanja Nikolić

Svemirska uspavanka


Drama za decu


APOLINA 11 (11)

VOJAŽINA 12 (12)

PIONIRKO 11 (11)

RAZRED LETILICA (12)

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ

DALEKOSVEMIRAC

LIRE

SIRIJUS



Scena I – Škola za svemirske brodove

APOLINA 11:
Nana, nina, nana, nina... Nana... Nina...

Zvuk školskog zvona.
Istovremeno različiti elektronski zvuci.
Izletanje više aviona iz prostorije.

RAZRED LETILICA:
Apolina, Apolina probudi se...

APOLINA 11:
Šta, ovaj, pesma.. Ponovo sam sanjala dedinu pesmu...

RAZRED LETILICA:
Počeo je odmor. Požuri. Idemo da se igramo. To je najvažnije.

PIONIRKO 11:
Najvažnije je da možemo letimo.

APOLINA 11:
Nana, nina.. Kako ide? Ma kakvo mi je to letenje kad je ograničeno?!

RAZRED LETILICA:
Dovoljno za jedno igranje jurke, rđave kobile ili između dva mlaza za vreme odmora.

Preletanje letilica i sletanje.
Graja letilica od brujanja digitalizovanih zvukova.

PIONIRKO 11:
Što ste stali?! Idemo na užinu?! Gladan sam.

APOLINA 11:
Kad bi bilo dovoljno užine da se odleti do svemira letela bih da je pojedem što pre, a ovako...

Sletanje letilica.

PIONIRKO 11:
Ako niko neće, ja ću prvi. Baš sam gladan. Već mi motor krči. Toliko sam gladan da bih čitavu cisternu goriva mogao da pojedem.

RAZRED LETILICA:
Ajde požuri, samo pričaš i zadržavaš...

PIONIRKO 11:
U redu, u redu, da vidimo... 1000 kubika kerozina i, i, i ... I nešto slatko mmm... 1 amonijak goriva... Hvala.

Istakanje goriva u praznu cisternu.
Punjenje cisterne do vrha.
Pijenje tečnosti i glasno podrigivanje.

APOLINA 11:
Prostačina, stalno ždere, pa još i podriguje. Ti tako debeo ne bi stigao ni do Meseca, a možeš da se pozdraviš sa velikim putovanjima na koja su išli tvoji preci.

PIONIRKO 11:
Mene bar nisu svi napustili. Mama i tata su te ovde bacili i ne obilaze te, a deda je od tebe pobegao na kraj svemira...

Zloban smeh.
Istakanje goriva u praznu cisternu ovaj put ponovljen najmanje dvadeset puta.
Mljackanje i štucanje.

APOLINA 11:
Moj deda nije pobegao. On je nestao.

RAZRED LETILICA:
Vredi dosadne časove slušati za užinicu goriva u slast. Sad igra, Apolina, Pinirko idemo!

APOLINA 11:
Nisam raspoložena.

PIONIRKO 11:
Ja mogu da se igram samo neke strateške igre, bez mnogo pomeranja?!

APOLINA 11:
Teško. Težina ti je u drugom delu tela, ne u mozgu koji je potreban za strategiju.

PIONIRKO 11:
Ko mi kaže da nemam mozak! Ti da ga imaš već bi bila u svemiru i jurila svog dedu. Moj mozak naravno zna kako otići tamo. Da me lepo pitaš rekao bih ti.

RAZRED LETILICA:
Vas dvoje ponovo filozofirate. Ajde da se igramo.

PIONIRKO 11:
Haha, Apolina zvezda iz sveta slavnih i poznatih letilica koja svaki dan prekriva naslovne strane magazina ipak nije toliko pametna da se sama doseti i kako da odleteti u svemir.
APOLINA 11:
Misliš da nisam?!

PIONIRKO 11:
Nisi. Glupava si, a i kukavica si.

APOLINA 11:
Videćemo. Letelice jeste li za igru?

RAZRED LETILICA:
Konačno.

APOLINA 11:
Po novim pravilima.

RAZRED LETILICA:
Kakvim god, važno je da se igramo.

APOLINA 11:
Dakle svi smo napunili svoje rezervoare i poenta igre je ne potrošimo ni kap užine.

RAZRED LETILICA:
To znači da se ničega nećemo igrati?!

APOLINA 11:
Igramo se nove igre. Svako zauzme što udobniju poziciju i čeka da ja priđem i počnem da ga golicam sa gumicama za poliranje. Ko najduže izdrži da se ne smeje pobednik je. Ako se svi nasmejete ja sam pobedila i svi ćete mi dati svoje gorivo i TAKO ĆU JA DA ODLETIM U SVEMIR. Možemo da počnemo?

RAZRED LETILICA:
Pa, hajde... Da.

APOLINA 11:
Namestite se. Brojim. 1, 2, 3...8, 9, 10 izašao noćas mesec, pored njega zvezdice, njegove drugarice... Počinjeeem...

Zvuk bušilice i gume koja polira metal.
Smeh jednog glasa.
Preletanje letilice neizmenično sa smehom sve više glasova.

RAZRED LETILICA:
Kako je super! Ajde još!

APOLINA 11:
Svi ste se nasmejali. Pobedila sam.

PIONIRKO 11:
Svi osim mene. Ali ja se nisam ni igrao. Nisam lud da tebi poklanjam svoju zalihe goriva.

Utišavanje smeha.
Preletanje letilice.
Vučenje metala po betonu.
Uzdah iznenađenja.

APOLINA 11:
Veliki rezervoar je spreman. Počnite sa istakanjem.

RAZRED LETILICA:
Zar stvarno treba da ti damo gorivo? Ideš u svemir?

Zvuk školskog zvona.
Elektronska graja letilica.

APOLINA 11:
Ne plašim se. Moj deda je tamo i on će da me štiti, čim ga pronađem. I onda ću putovati sa njim u najdivnije delove svemira i videti čudesne stvari.

Istakanje goriva.
Glasan, zloban Pionirkov smeh.

PIONIRKO 11:
Glupost. Opet si glupava, pa tvoj deda je odavno mrtav.

APOLINA 11:
Nije.

PIONIRKO 11:
Ako je živ onda te mrzi, jer te je napustio kao mama i tata. A lepo ti kažem da nije živ.

Šapatom.

RAZRED LETILICA:
Pionirko...

Paljenje motora.
Odletanje letilice.

APOLINA 11:
Nisi u pravu. Videćeš da nisi u pravu. Idem u svemir i naći ću dedu i, i, ... Idem.

Odletanje letilice.

Scena II – Susret na mesecu

Padanje metala pri eksploziji.
Snažna eksplozija i zvuk mlaznog aviona.

APOLINA 11:
Troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera... I, i, i... Egzosfera... Svemir konačno. Beskonačni prostor, bezgranični prostor, slobodan prostor, bez dosade, bez gužve...

Proletanje nekoliko letelica.

APOLINA 11:
Apolina, uspela si... Bravo! Bravo! Tri puta ura za...

Elektronski zvuk trube.

APOLINA 11:
A sad potraga sa dekom i avanturom.

Elektronski zvuk više truba.

APOLINA 11:
Šta?!...

Još glasniji zvuk truba sa više strana.

APOLINA 11:
Pogrešna traka... Pogrešan smer... Ovde je sve drugačije!

Neprekidni zvuk truba.

APOLINA 11:
Ovuda?! Ili ovuda?! Mislim da sam se izgubila. Gde je deda? Deda će da mi pomogne. Dedaaaa...

Zvuk truba i nagla kočenja.

APOLINA 11:
Sklanjam se, idem, izvinite... Pogrešan smer... Ne znam kuda... Izvinite, a kuda da idem?!

Zvuk truba i kočnica.

APOLINA 11:
Molim vas tražim svog dedu! Samo mi recite kako da izađem iz ove svemirske petlje?!

Nekoliko elektronskih truba istovremeno.
Sudar svemirskih brodova.

APOLINA 11:
Pazi. Neee... Dedaaaa... U pomoć... Vrti mi se... Ne vidim...

Zvuk truba i sirena se utišava.
Uspavanka koju Apolina peva u snu zvuči kao buncanje kroz eho.

APOLINA 11:
Nana, nina, nana, nina... Sve rugobe, senke gadne Planetama biće jadne, gladne... Ružne snove i nedaće... Sjajni mesec, mesec će... Oteraće

VOJAŽINA 12:
Budi se.

Apolina i dalje bunca.

APOLINA 11:
Deda. Tražim dedu. Izvinite. Kojim putem? Nana nina...

VOJAŽINA 12:
Ona se izgleda izgubila. Otvara oči.

Apolina vrisne.
Vojažina se uplaši i vrisne za njom.

APOLINA 11:
Aaa...

VOJAŽINA 12:
Aaa...

APOLINA 11:
U pomoć. U pomoć...

VOJAŽINA 12:
Aaa... U pomoć. Ovo je besan svemiriski brod, možda i lud.

Obe vrište neko vreme pa naglo prekinu.

APOLINA 11:
Gde sam ja? Šta je ovo?



VOJAŽINA 12:
Sunce me zakloni, normalna je. Jesi dobro? Hoćeš vodu? Hoćeš hranu? Hoćeš nove šrafove? Vidi našta ti ovi liče posle sudara. Sigurno ne rade.

Zvuk odvratanja šrafova.

APOLINA 11:
Šta radiš to? Skloni se! Pusti me! Kakvog sudara?

VOJAŽINA 12:
Imala si strašan sudar iznad Zemlje. Izgubila si koordinaciju i počela da propadaš. Srećom si se zakačila za prvi oblak zvezdane prašine. Tamo sam te našla i dovukla ovde.

APOLINA 11:
Gde ovde? Gde sam ja? Ko si ti?

VOJAŽINA 12:
Sad smo na 17 stepenu mesečeve geografske širine i 38 stepenu geografske dužine. U mojoj specijalnoj mesečevoj kući između mora plodnosti i mora nektara... A ja sam Vojažina 12. Znaš moji mama i tata su Vojažer 1 i Vojažer 2 i kad spojiš 1 i 2 dobiješ mene Vojažina 12. Oni putuju svuda po svemiru, a ja...

APOLINA 11:
Mesečeve kuće? Rekla si meseca? Mi smo na mesecu? Gde je moj deka? Trebalo bi ovde da živi. Moram odmah da ga pronađem.

Teško paljenje motora.

VOJAŽINA 12:
Stani. Na mesecu više niko ne živi. On je samo moj.

APOLINA 11:
Niko ne živi? Onda je moj deka... Ipak je pobegao od mene... Zato što sam bila nevaljala i dosadna i lenja i... Da, pobegao je u crnu rupu i sad tamo živi.

VOJAŽINA 12:
Možda je ipak luda. Ko si ti? Šta buncaš? O čemu pričaš?

APOLINA 11:
Ja sam Apolina 11.

VOJAŽINA 12:
Apolina 11! Toliko sam čitala o tebi i tvom dedi čuvenom Apolu 11 koji je prvi sleteo na mesec! Kako divno moja buduća najbolja drugarica je potomak čuvenog Apola 11.


APOLINA 11:
Čula? Od koga? Sigurno od mog dede? Znači da je bio ovde i....

VOJAŽINA 12:
Bio?! Ma ne već mi jedan mali satelit donosi novine sa vestima iz sveta litilica. Ti i tvoji roditelji ste stalno na naslovnim stranama. Ti si poznata. Sigurno je super biti poznat.

APOLINA 11:
Dosadno je. Stalno te slikaju, intervjuišu i... To je to... Moj deda je jedini bio zanimljiv i super i...Izgleda da je stvarno umro.

VOJAŽINA 12:
Umro? Šta je to umro?

APOLINA 11:
Nestao, isčezao...

VOJAŽINA 12:
Aaa... Misliš izgubio se. Ma ima da ga nađemo. Znaš li kuda je putovao?

APOLINA 11:
Da. U Crnu rupu.

VOJAŽINA 12:
Šta? Crnu rupu?! Ne, ne, ne...Tamo je strašno i jezovito. Nedopustivo...

APOLINA 11:
Jezovito i strašno... Znači da je on ipak mrtav. Bio je ispred crne rupe kad se poslednji put javio radio stanicom i posle toga je nestao. Ali... Možda mu je gravitacija crne rupe uništila navigacioni sistem i radio stanice i ne ume da se vrati. Da, tako je! Idem da mu pomognem. Moram da požurim.

Teško paljenje motora.
Prestanak rada motora.

APOLINA 11:
Ali, ja ne znam put. Kako ću da dodjem. Postoje li neke mape?!

VOJAŽINA 12:
Ja nemam mape za to. Znam da je jako opasno. Znaš, čitala sam da su crne rupe u stvari...

APOLINA 11:
Onda ću sama da nađem put. Moram da krenem sad. Hvala ti.

VOJAŽINA 12:
Čekaj. Htela sam da ti kažem da u svim crnim rupama posebno onim...
APOLINA 11:
Opasno je. Znam da je opasno, ali ja svakako idem tamo. Ako možeš da mi pomogneš i kažeš mi kako da stignem super, ako ne možeš onda ništa, idem što pre!

VOJAŽINA 12:
Stani. Ne znam put, ali... Postoji grad ukletih letilica u kome je Dalekosvemirac, on je...

APOLINA 11:
Najbolji prijatelj moga dede! Znaš gde je on?!

VOJAŽINA 12:
Da znam i do tamo umem da te odvedem.

APOLINA 11:
Uradićeš to? Vojažina ti si super.

VOJAŽINA 12:
Da. Idem sa tobom. Prijatelji moraju biti jedni uz druge, a ti si sada moj prijatelj.




























Scena III – Grad ukletih letilica

Smeh koji odzvanja.
Letenje letilica u različitim pravcima.
Iznenadna tišina.

VOJAŽINA 12:
Apolina. Apolina, gde si? Ne vidim te. Apolina... Apolina... javi se.

Preletanje letelica.
Naglo kočenje.

VOJAŽINA 12:
Ovo nije smešno. Gde si? Toliko je mračno da ne vidim šraf pred okom. Apolinaaa...

Mumlanje zapušenim ustima.
Glasan Vojažinin vrisak.
Kidanje instalacija.
Varničenje.
Vitlanje kablova.

APOLINA 11:
Upetljala sam se i...

VOJAŽINA 12:
Kakva strahota? Jesi dobro? Da li te nešto boli? Da izvadim prvu pomoć da te previjem?

APOLINA 11:
Ne, ne, sve je u redu. Ali, šta je ovo? Gde smo?

VOJAŽINA 12:
Stigle smo. Grad ukletih letelica. Sve pokvarene, isključene, prestupne i odbegle letilice, letilice banditi i lopovi, sve dolaze ovde. Dalekosvemirac je ukinut 18. decembra 2001. Svi svemirski putevi za njega su zabranjeni. Ovo mesto...

Duboki, strašni glasovi koji počinju hukanjem.
Smeh koji odzvanja.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Gde ste se uputile?

APOLINA 11:
Ko je to?

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Ha, ha, ha... Ko je to?!
VOJAŽINA 12:
Apo... Apolina ajmo odavde. Sigurno postoji i drugi ulaz.

APOLINA 11:
Ma već smo našli ulaz zašto bi... Ali ko to govori?

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Drugi ulaz? Ha, ha, ha... Duhovito. Znate li gde ste?

APOLINA 11:
Naravno. U gradu prognanih letilica. A vi ste sigurno prognanici i ništa ne valjate.

VOJAŽINA 12:
Apolina, molim te... Idemo sa druge... Idemo odavde.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Ha, ha, ha... Navigacioni palite sve sisteme za hvatanje i obradu.

Mnogo prekidača koji se pale.
Različiti digitalizovani zvukovi paljenja kontrolnih tabli.

VOJAŽINA 12:
Sad je kasno. Opkolili su nas. Lepo sam ti rekla da idemo odavde. Šta ćemo sad?

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Konačno, posle toliko čekanja je stigao mladi, sveži metal za našu popravku.

APOLINA 11:
Kako neko pokvaren može da se popravlja? Glupost.

VOJAŽINA 12:
Mi smo samo u prolazu. Apolina, se malo šali.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Bezobrazluk. Sa nama se tako ne razgovara. Navigacioni sistem za vezivanje i zapušavanje usta.

Lanci koji se obmotavaju i zaključavanje katanca.
Odmotavanje, kidanje i lepljenje.
Mumlanje Apoline i Vojažine.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Bezobraznice spremite se za mašinu za topljenje metala. Navigacioni konačno vam sledi ispravan i slobodan let. Juhuhu...

Ključanje guste tečnosti.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Imate pravo na poslednju želju, a onda ćemo da vas istopimo i rastopimo i pretopimo...

Odlepljivanje trake.
Bolan, glasan uzdah Apoline i Vojažine.

APOLINA 11:
Kako se usuđujete?

VOJAŽINA 12:
Mi nismo mislile ništa loše, molimo vas da nas pustite.

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Bez mnogo priče. Poslednja želja...

Glasan vrisak obe.
Udaranje metala pri pokušaju da se oslobode.
Glasni uzvici.

VOJAŽINA 12:
Moramo da pobegnemo. Plašim se. Istopiće nas. Neću da nas istope.

APOLINA 11:
Kako kad smo vezane? Biće sve u redu, sigurno je i mašina pokvarena kao i oni...

NAVIGACIONI IZGUBILIĆ:
Znači ništa ne želite?! Vreme je za topljenje...

APOLINA 11:
Ovde je suviše vrelo... Pustite nas. Rep mi se topi.

VOJAŽINA 12:
Moji divni šrafovi nestaju.

Ključanje postaje glasnije.
One vrište bez prestanka.
Apolina i Vojažina kašlju.

APOLINA 11:
Ne mogu da dišem.

VOJAŽINA 12:
Ništa ne vidim. Apolina, gde si? Plašim se. Strašno se...

Ključanja se naglo prekida.
Apolina i Vojažina kašlju.
Polivanje vodom.

DALEKOSVEMIRAC:
Šta je ovo? Ko vam je dozvolio da koristite mašinu? Ajde, razlaz dok vas nisam samleo...

NAVIOGACIONI IZGUBILIĆ:
Mi, izvinite šefe, mislimo gospodine Daleki... Nismo mislili ništa loše, samo smo hteli da se popravimo.

APOLINA 11:
Nemojte da nas sameljete, ni istopite, ni... Nemojte nam ništa učiniti. Mi smo dobre i suviše smo mlade da bi umrle. Nemojte nas ubiti. Moramo da pronađemo dedu...

DALEKOSVEMIRAC:
Smirite se. Šta vas dve tražite na ovom mestu?

VOJAŽINA 12:
Izgubile smo se. U stvari, tražimo put. Hajde, reci mu. Pitaj ga. Vidiš kako je mator, sigurno zna.

APOLINA 11:
Dobro, ali nas nemojte ubiti, ni samleti mi tražimo Dalekosvemirca i...

DALEKOSVEMIRAC:
A zašto ga tražite?!

APOLINA 11:
Ja sam... Mi smo... Nemojte da nas ubijete, molim vas, molim vas nemojte.

Vojažina je prekida i izgovara toliko brzo da gubi dah.

VOJAŽINA 12:
Apolina vidiš da te neće ubiti! Ona je unuka Apola 11 želi da nađe svog dedu koji se poslednji put javio iz crne rupe i mi idemo tamo, ali ne znamo kako i gde je, a Dalekosvemirac se družio sa Apolom i, i, i...

DALEKOSVEMIRAC:
Apolina! Unuka mog prijatelja, mog najboljeg prijatelja! Ja sam Dalekosvemirac. Da mi je neko pričao da ću grliti unuku svog prijatelja.

Poljubac, cmakanje i udaranje metala usled zagljaja.

VOJAŽINA 12:
Ne, nisam ja Apolina. Ona je!

DALEKOSVEMIRAC:
Ne vidim dobro, star sam već i iznemogao. Apolina dete, dovde si došla tražeći deku.

Poljubac, cmakanje i udaranje metala usled zagrljaja.
Apolinino stenjanje.

DALEKOSVEMIRAC:
Stari Apolo je toliko pričao o tebi, neprekidno... Bio bi ponosan kad bi te sad video... Njegova mala devojčica je toliko hrabra da je došla do ovako udaljenog dela svemira.

APOLINA 11:
Da i dovoljno hrabra da dođem do crne rupe. Hoćete mi reći gde je ona?

DALEKOSVEMIRAC:
Ah, putovanje na crnu rupu. Kao da je juče bilo... Samo kad se setim. Putovali smo neprestano u potrazi za novim avanturama... Nakon Neptuna i Plutona ...

Apolina i Vojažina šapatom.

VOJAŽINA 12:
Ovo će da potraje.

APOLINA 11:
Hoću sve da čujem o dedi.

DALEKOSVEMIRAC:
...Stari Apolo i ja smo poželeli pustolovinu. U to vreme niko nije znao čak ni šta je crna rupa. Mi smo odlučili da otkrijemo.

APOLINA 11:
I dalje niko ne zna, ali ja ću da otkrijem. Samo kad mi kažete put do nje.

VOJAŽINA 12:
Neki svemirski naučnici i istraživači misle da je crna rupa...

DALEKOSVEMIRAC:
Da, putovali smo tražeći pustolovinu, na crnu rupu. Konačno smo joj ušli u trag ...

APOLINA 11:
A što ste se vi i deda razdvojili? Kad je to bilo? Kako je on nestao? Zar niste bili sa njim?

DALEKOSVEMIRAC:
E da... Posle velike avanture, tako smo zvali pohod na crnu rupu, preselili smo se ovde i zabavljali se. On je hteo još jednom do crne rupe... Mene je pred put strašno zabolelo desno krilo i ...

Dalekosvemirac počinje tiho da plače.

APOLINA 11:
I vi ne znate šta je bilo sa njim?

DALEKOSVEMIRAC:
Nikada to sebi neću oprostiti, nikada. Da sam krenuo sa njim on bi... Tražio sam ga posle, neumorno, išao sam svuda po svemiru... Ali ostario sam i nisam više imao snage. Do crne rupe nikada nisam ponovo stigao.

VOJAŽINA 12:
Ali mi možemo da stignemo?!

DALEKOSVEMIRAC:
Nije teško naći put, iza zbijenog jata, dva pravo, jedno levo, tri desno, opet pravo, malo gore pa levo, desno, levo i tu je...

APOLINA 11 I VOJAŽINA 12:
Kako?

DALEKOSVEMIRAC:
Ah, pustolovina na crnu rupu. Kao da je juče bilo... Samo kad se setim... Išli smo...

VOJAŽINA 12:
On ponavlja ono što je rekao.

APOLINA 11:
Idemo brzo. Moramo naći dedu dok još nije...

Odletanje letilica.
Dalekosvemirac viče za njima ali zvuk mlaznog motora nadjačava njegov glas.

DALEKOSVEMIRAC:
Odoše. Uvek u žurbi da se vidi što više, tako sam i ja Apolom, mojim starim prijateljem... Kad se samo setim... Avantura na Mescu, naša prva avantura. Nisam im ispričao...

Glas Dalekosvemirca se utišava.









Scena IV – Ivica svemira

Sporo letenje sve vreme.

VOJAŽINA 12:
Vauv, kakav sjaj. Sjaj hiljade mojih šrafova i svog nakita koji imam.

APOLINA 11:
Mislim da možeš da ugasiš svoje ogrlice. Predivno. I tako ih je mnogo i pevaju.

VOJAŽINA 12:
Naravno da pevaju. Sve zvezde pevaju.

APOLINA 11:
Ali ne pevaju sve isto. Čula sam da ima različitih.

VOJAŽINA 12:
One koje pevaju romantičnu, sporu muziku o ljubavi su najbolje... Ah... Divno.

APOLINA 11:
Fuj. Bolje je neka brza, energična o životu i putovanjima. Uz to može da se odbacuje o zvezdane oblake i da se super provodi.

Kočenje.

APOLINA 11:
Vidi, odavde idu dva puta. Idemo desno.

VOJAŽINA 12:
Zašto baš desno. Dalekosvemirac je rekao da je crna rupa iza zvezdanih jata, desno je prohodno i čisto, znači nema jata zvezda. Idemo levo.

APOLINA 11:
Ja osećam da treba da idemo desno.

VOJAŽINA 12:
Ti osećaš? Zar ćemo se rukovoditi tvojim osećajima?!

APOLINA 11:
Ne nego ćemo tvojim naučnim pametovanjima.

VOJAŽINA 12:
Nije naučno pametovanje već logičko zaključivanje. Da nije bilo mene ti ne bi ni do meseca stigla.



APOLINA 11:
Zahvalila sam ti se za to. Nemoj molim te da me daviš opet. Mogla bi malo da se opustiš i da ne budeš programirana?

VOJAŽINA 12:
Ja sam uvek opuštena. To što sam i načitana i informisana me samo čini savršenom. A ti si ljubomorna. Mogla si malo da učiš nešto u toj školi.

APOLINA 11:
Ljubomorna. Na koga? Na nakinđurenog svemirskog broda koji juri prijatelje po svemiru. Haha... I koji dosađuje neprekidnim nabrajanjem podataka.

VOJAŽINA 12:
Da si malo pametnija videla bi kako je ovome jatu sjaj na središtu, to znači da mu je jezgro gusto, to znači da je unutra crna rupa. Ali da, tebe to ne zanima, ti si prirodno obdarena i put ti se prosto ukazuje. Zato si me i molila da krenem sa tobom.?!

APOLINA 11:
Ja tebe molila? Sad još i lažeš? Gospođica činjenica naučno i informativno laže? Zato treba da verujem tvojim lažima, pardon činjenicama?

VOJAŽINA 12:
Ne, već zato što su sigurnije, i što ćemo brže, lakše i bezbednije stići.

APOLINA 11:
Sigurno znači dosadno, brzo znači... dosadno, lako je... još jednom dosadno. Dakle definitno treba da idemo desno, sad sam sasvim sigurna. Ideš?

VOJAŽINA 12:
Ne. I zašto sve uvek mora da bude po tvome? Radi kako hoćeš. Nemoj posle da kukaš da ti nisam rekla.

Oštro odletanje letelice.

APOLINA 11:
Konačno malo sama. Ionako će da se vrati za čas. Apolina, crna rupa je pred tobom.

Odleatanje letelice.








Scena V – Zarobljena u zvezdama

Brzo letenje letelice koje se polako usporava.

VOJAŽINA 12:
Sigurna sam da ide za mnom. Samo se duri, stalno misli da je u pravu i tako je uobražena.

Odzvanjanje metala koji pada u akustičnoj prostoriji.

VOJAŽINA 12:
Evo je. Znala sam.

Naglo kočenje i skretanje letelice.
Pesma zvezda postaje sve glasnija.

VOJAŽINA 12:
Sad kao i peva... Moraće ona meni prva da se obrati i izvini. Kako je toplo odjednom.

Lirama se glasovi udvajaju i kasne jedan za drugim.

VOJAŽINA 12:
Tako je sjajno, ništa ne vidim, ne mogu dalje.

LIRE:
Neverovatno i nestvarno, neko je došao da nas poseti, kako je to divno i kako nam je lep gost. Aaa...

Lire vrište.

VOJAŽINA 12.
Ja sam... Nisam došla... Ko ste vi?

LIRE:
Lire, najlepše zvezde od zvih zvezda u svim galaksijama. Zato se ne odvajamo jedna od druge da nas slučajno neko ne bi pokvario i poružnio. Ti si sad deo nas...

VOJAŽINA 12:
Ja, deo... Ali... Šta da radim?

LIRE:
Ništa. Ti nisi zvezda, tako? Sjajni nakit. Kako smo lepe u njemu. Očaravajuće i zanosno.

VOJAŽINA 12:
Ja sam svemirski brod. Sviđa vam se moj nakit?

LIRE:
Hm, nikada nismo ulepšavale svemirski brod. Bićeš najlepši svemirski brod od svih brodova u svim galaksijama...

VOJAŽINA 12:
Da me ulepšate? Biću najlepša?

LIRA I:
Dosta priče, namestite je na specijanu stolicu za uređivanje.

Zvuk pomeranja i nameštanja električne stolice.

LIRA III:
Velika je za ovu stolicu.

VOJAŽINA 12:
Malo me žulja...

LIRA I:
Tišina. Kad se radi ne priča se. Zažmuri i uživaj. Počećemo sa vrhom. Lira II predlozi?

LIRA II:
Njena ravna metalna ivica je dosadne, svetlo plave boje i proizvedi oduševljenje u svemiru. Predlažem stepenasto brušenje ivice i kovrdžanje specijanom tehnikom.

VOJAŽINA 12:
Možete malo da šatirate, ali ivice ne dirajte, molim vas. Prirodne su i iste kao mamine.

LIRA I:
Tišina. Prihvatamo predlog Lire I. Na posao i da budete brze, profesionalne i bez greške.

Čupanje i odskakivanje federa.
Ispravljanje lima udarcima.
Varenje.

VOJAŽINA 12:
Mogu li da vidim?!

LIRA I:
Tišina. Videćeš kad sve bude gotovo. A sad...

LIRA III:
Kompletna promena izgleda. Ovi šrafovi su strašni, potpuno neuklopljeni bez kombinovanja boja i modela.


LIRA II:
Meni se ipak sviđa ovako, jednostavno je i originalno, daje poseban lični stil.

LIRA III:
Mora da bude savršeno.

LIRA III:
Pogledajte sliku. Ukrašenost na najmoderniji način.

VOJAŽINA 12:
O ovakvim šrafovima sam maštala.

LIRE:
Naravno. To su izmaštani šrafovi. A imamo i poseban dragi kamen koji čuvamo u našem središtu. Kamen savršenstva...

VOJAŽINA 12:
U vašem središtu? Zar nije crna rupa u vašem središtu?

Kikotanje i smeh.
Smeh koji prelazi u zacenjivanje od smeha provučeno kroz eho.

LIRE:
To smo izmislile da se niko ne bi usudio da nam priđe i da nas poružni. Ti si prva došla.

VOJAŽINA 12:
Nema crne rupe?! Apolina je bila u pravu. Izvinite, ali moram odmah da idem.

Lire se ponovo smeju.

LIRE:
Da ideš? Ti nikuda ne ideš odavde. Ti si sad naša, živećeš sa nama, mi ćemo te ulepšavati i voleti i davati ti sve što poželiš.

VOJAŽINA 12:
Ali...

LIRA I:
Tišina. Nastavljamo sa ulepšavanjem.

LIRA II:
Prvi niz šrafova...

Odvrtanje šrafova.


Scena VI– Začarana u zvezdama

Sporo letenje letilice.

APOLINA 11:
Putujem milione kilometara. Skretala sam levo i desno, išla gore i dole, propadala i uzletala i nema crne rupe. Ne mogu da je nađem.

Dubok, zabrinut uzdah i izdah.

APOLINA 11:
Moram da pitam nekoga. Ali koga? Ovaj deo svemira je tako pust, kao da su svi pobegli.

Zvuk zvezda.
Papiri koji lete i padaju kroz vazduh.

APOLINA 11:
Šta je ovo? Zvezdana kupovina na zvezdani način. Jedno zrno zvezdane prašine vas vodi u hiljade drugih. Šapnite zvezdama šta želite. Da vidimo. Zvezdice, trebaju mi mape.

Kucanje na tastaturi.
Izlistavanje podataka

APOLINA 11:
Vouv... Koliko mapa i sve lebde u vazduhu, ali... Ni jednu ne mogu da dohvatim.

Sirijus govori kao automamat.
Apolina jako brzo izgovara replike.

SIRIJUS:
To su zvezdane mape. One su u virtuelnom prostoru.

APOLINA 11:
Izvinite... Ne razumem. Virtuelno?

SIRIJUS:
Pritiskom na dugme vam se prikazuju sve ponuđene mape, odaberete, kliknete na korpicu i ona je vaša. Izbor je na vama, a izbor je veliki. Koju želite? Hologramsku ili ekransku.

APOLINA 11:
Sviđaju mi se ove ekranske... A hologramske...

SIRIJUS:
Mala ili velike?!


APOLINA 11:
Male, ne, ne, velike... Ima i raznih boja! Žutu, crvenu, ne, ne, plavu...

SIRIJUS:
Sa ili bez audio mogućnosti?

APOLINA 11:
I sa i bez. Ne, zbunila sam se.

SIRIJUS:
Oblik?! Okrugle, zvezdaste, pravougaone, šestokrake?!...

APOLIAN 11:
Da vidim ove zvezdaste, ali da bude zelena... Ova je gadna. Ova je tako nekako obična. Ipak šestokraka. A možda i šestokraka i zvezdasta. Ili ova pravougaona...

SIRIJUS:
Sa velikim ili malim displejom?!

APOLINA 11:
Velikim, velikim... Mada i jednu sa malim... Za specijalne slučajeve. I ovu, i ovu, i ovu.

Ubrzavanje kao premotavanje trake i naglo usporavanje.

APOLINA 11:
I ovu sa navigaconim sistemom? A mogla bih i sa satom? I ovu. Ne, možda ne tu. Može i ova, i ova, i ova i ova i ova... Uf, koliko ih... Boli me glava od ovoga...

Tišina.

APOLINA 11:
Nana, nina Apolina... U snovima korpice jezde...Nana, nina sjajne svezde... I ovu... Deda... Deda... I ovu... Nana, nina sjajne zvezde... Deda...

SIRIJUS:
Imamo i posebne mape za starije...

APOLINA 11:
Izvinite. Zbunila sam se. Zadržala sam se. Moram da idem. Snaći ću se sama.

Uzletanje letilice.
Letenje letilice.
Zvuk zvezda koji promiče.
Melodija uspavanke.


APOLINA 11:
Nana, nina Apolina. U snovima korpice... Ne, ne nisu korpice, nego... Deda gde si?

Letenje papira kroz vazduh.

APOLINA 11:
Šta? Zvezdoskop. Ubrzane slike svemira. Hiljade različitih sadržaja. Ni trenutak dosade.

SIRIJUS:
Dobro došla u Zvezdoskop. Hiljade programa na jednom mestu. Pritisni željeni broj, udobno se smesti i uživaj u sadržajima.

APOLINA 11:
To ste ponovo vi?! Kakvim sadržajima?

SIRIJUS:
Kake god poželiš. Uživo dešavanje iz porodica zvezda i asteroida, najnoviji muzički pregledi popularnih planeta, putopisi sa udaljenih delova svemira...

APOLINA 11:
Putopisi. To mi treba. Ima li putopis sa pohoda na crnu rupu?

SIRIJUS:
Naravno. Izvolite upravljač. Zvezdoskop je u potpunosti pod vašom kontrolom.

Prebacivanja programa na tv-u sa smenjivanjem emisija različitog sadržaja.

APOLINA 11:
Upravljač?! Znači, ja mogu da upravljam. Suuuperrr. Vidi. Akcija. Dva asteroida u udaljenom delu svemira. Kao ja i Vojažina...

Prebacivanja programa na tv-u sa smenjivanjem emisija različitog sadržaja.

APOLINA 11:
Zvezdani koncert na otvorenom. Kako je samo sjajno... Dobro...

Prebacivanja programa na tv-u sa smenjivanjem emisija različitog sadržaja.

APOLINA 11:
Kviz. Šou svemirskih brodova. Uživo iz porodice planeta. Muzika. Pokretne slike. Muzika. Kviz. Slike. Slike. Šou sa kometama, uživo. Kviz. Kviz...

Prebacivanja programa na tv-u sa menjanjem emisija različitog sadržaja se ubrzava sve više i više.
Apolinin glas preko toga.

APOLINA 11:
Mislim da sam ovo već videla... Šta je ovo? Ne. Ništa. Možda. Ne. Ne. Ne. Dosadno. Ne. Već bilo. Ne. Ne... Boli me malo glava od ovoga. Još samo... Muzika...Nana, nina... Muzika. Sanjaj snove noći ove...Ne, ne... Nana, nina... Deda. Koliko već sedim ovde? Šta mi se desilo? Kao da sam sanjala. Muzika. Kviz. Ne. Ne. Moram da idem. Da žurim.

Brzo odletanje letilice.
Letenje letilice.
Zvuk zvezda koji promiče.
Letenje papira kroz vazduh.

APOLINA 11:
Zvezdana zabava?! Tamo će sigurno biti mnogo sveta i neko će znati da mi kaže put.

Preletanje letilice.
Fon: zvuk žurke, zveckanje čaša, žamor, muzika.
Sve se udvaja, odzvanja i provučeno je kroz eho.

SIRIJUS:
Uletite u svet zvezdane zabave. Zvezdani kokteli, blistava hrana, sjajna muzika.

APOLINA 11:
Ovde je tako svetlo, ne vidim ni sa kim razgovarama. Izvinite?! A, pa to ste ponovo vi.

SIRIJUS:
Da, Sirijus, najsjajnija od svih sjajnih zvezda.

APOLINA 11:
Tražim nekoga na ovoj zabavi ko zna put kroz svemir.

SIRIJUS:
Nekoga?! Koga?! Ovde su svi udaljeni jedni od drugih. Sopstveni sjaj nam je dovoljan. Ovaj deo svemira je lavirint zabave, užitaka, egoizma i samovolje. Šta od toga želite?

APOLINA 11:
Zabavu. Ali možda neko zna...

SIRIJUS:
Verujte mi da vam to sad nije potrebno. Želite da probate naš novi koktel?

APOLINA 11:
Ovaj ne... Možda malo samo.

Sipanje tečnosti.
Ispijanje tečnosti.

SIRIJUS:
Može još jedan?!

APOLINA 11:
Mislila sam samo da pitam nekoga... Znate, žurim... Jako žurim...

SIRIJUS:
Znam, vama treba nešto uzbudljivije. Tako mi izgledate. Jedan dim zvezdaste vatre.

APOLINA 11:
Šta je to? Nisam sigurna. Žurim.

SIRIJUS:
Samo jedan. Možda i put pronađete sa njim.

APOLINA 11:
Stvarno? Da probam onda.

Polagano uvlačenje dima i sve brže i brže dok se naglo ne uspori.

APOLINA 11:
Uuu kako je lepo. Nikada se nisam osećala ovako dobro. Kao da lebdim, kao da sanjam, kao da pevam dok govorim. Mada, mislim da sam negde krenula, jesam li?

SIRIJUS:
A sad malo zvezdane prašine?

APOLINA 11:
Prašine. Kakve prašine? Ja sam krenula negde. Jesam li?

SIRIJUS:
Sa zvezdanom prašinom će sve da bude još lepše. Samo malo probaj.

APOLINA 11:
Prašina. Ne, kao da sam sanjala. Nešto... Negde sam krenula. Ali, gde?!

SIRIJUS:
Zvezdana prašina će da ti pomogne da se setiš. Samo uzmi i uživaj... Apolina.

APOLINA 11:
Nana, nina... Apolina, Apolina... Svemirska zvona, vasiona... Deda. Dedina pesma! Vi ste me... Moram da... Moram da pobegnem što pre odavde...

Odletanje letelice.
Ubzavanje.
Izuzetno brzo letenje letelice.

APOLINA 11:
Ne smem da se okrenem! Ne smem! Ne smem da uzmem ništa što pada! Kako je išla uspavanka? Moram da se setim. Nana, nina, Apolina... Nana, nina Apolina... Sklopi oči... Ove noći... Nana, nina... Snove sanjaj... Nina... Leti. Leti. Brže leti.

Tišina.

APOLINA 11:
Ali ja stojim u mestu, ne mogu da letim a kao da letim.

Zevanje.

APOLINA 11:
Tako mi se spava... Treba da letim. Leti, leti... Ipak stojim u mestu, a možda i letim.

Zevanje.





























Scena VII– Beg od zvezda

Odrvatanje šrafova.
Zvuk bušilice.

LIRA I:
Idemo sad treći red šrafova.

LIRA II:
O zveda mi, ovaj red je totalni kič.

LIRA III:
Ona se opet pomera. Ja ne mogu da radim ako se ona stalno pomera.

LIRA I:
Dobro brodu...

VOJAŽINA 12:
Zovem se Vojažina sto puta sam vam to rekla.

LIRA III:
Kakvo grozno ime. Naježim se svaki put kad ga kaže.

LIRA II:
I njega ćemo da promenimo. Smišljam već neko prikladno, elegantno i ženstveno.

Odzvanjanje šrafa.
Padanje šrafa o metalno podlogu.
Odzvanjanje.

LIRA III:
Opet se pomera. Ispao je najlepši zvezdani šraf. Ne mogu da radim u ovakvim uslovima.

Vojažina govori šapatom za sebe.

VOJAŽINA 12:
Ne mogu više. Dosadne su. Kako da pobegnem? Kako? Šta bi Apolina sad uradila? Ne bi se plašila to sigurno i šta još? Šta još? Znam, prihvatila bi izazov, da...

LIRA III:
Ona nešto sebi mrmlja u bradu.

LIRA II:
O zvezdanog mi jata, znači da ima problem sa razgovetnim govorom.


LIRA I:
I na tome moramo da radimo? Njeno preoblikovanje će da traje najmanje 2 svetlosne godine.

LIRA III:
Možda i tri, toliko se pomera da se kraj i ne nazire. Nikada nećemo završiti.

VOJAŽINA 12:
Dobro. U redu. Pristajem na sve.

LIRA III:
O zvezdice božice hvala vam. Opametila se.

LIRA II:
Konačno možemo lepo da se posvetimo ulepšavanju.

LIRA I:
Prelepe Lire vreme je za dragi kamen iz srca jata. Ona je spremna da bude lepa i nakinđurena kao i mi.

Lire vrište od sreće.
Pevanje Lira.
Zvuk se pojačava i pretapa.

VOJAŽINA 12:
Apolina bi sad ne plašeći se pobegla. Uradiću upravo to najbržom od svih brzina.

Odletanje letilice.

LIRE:
Lirasti, zvezdasti dragi kamen. Ako ga odmah ne stavimo istopiće se... Je l ti se sviđa? Gde je? Nema je? Izgubili smo je.

LIRA III:
Ti si kriva.

LIRA I:
Kako ja mogu da budem kriva kad sam ja savršena.

LIRA II:
Da li je moguće da joj se nije svideo moj izbor šrafova, kombinacije i boje.

LIRE:
Pobegla je... Zašto? Istopio se. Kamen se nepovratno istopio. Ali, zašto je pobegla?...

Lire tiho plaču.
Scena VIII – Crna rupa

Strašno hučanje vetra koje ne prestaje.

VOJAŽINA 12:
Apolinaaa... Apolinaaa gde si? Javi se, molim te.

Vetar je ponese i ona vrišti u tom vrtlogu.

VOJAŽINA 12:
Aaa... Upomoooć...

Vetar se smiruje.

VOJAŽINA 12:
Ovde je strašno. Ona je sigurno... Apolinaaa... Zakasnila sam. Nestala je. Apolinaaa...

Fijuk vetra se ubrzava i postaje glasniji.

VOJAŽINA 12:
Apolinaaa... Crna rupa ju je pojela. Sigurno ju je pojela.

Vojažina počinje da plače.
Vetar i dalje huči, ali tiše.

VOJAŽINA 12:
Za sve sam ja kriva. Ja sam grozna, najgora drugarica. Najgora u vasioni. Treba ceo život da ostanem sama samcijata kad jedinu drugaricu nisam sačuvala... Toliko sam grozna i sebična da treba da se bacim u crnu rupu zbog toga. I hoću. Nestaću kao njen deda.

Preletanje letelice.
Jako hučanje vetra i sve glasniji vrtlozi vazduha.

VOJAŽINA 12:
Još malo. Još bliže. Plašim se. E sad sam još i kukavica. Zaslužila sam da upadnem u crnu rupu. Još malo. Još bliže. Zažmuriću.

APOLINA 11:
Vojažinaaa... Vojažina... To si ti? Tu si, dobro si?

VOJAŽINA 12:
Apolina, draga Apolina! Najdražaja, najbolja, najdivnija drugarice. Izvini, izvini...

Strašno hučanje vetra koje ponese Apolinu i Vojažinu.
Usisavanje vakuma.
Vrtlozi vazduha.

VOJAŽINA 12:
Aaa... Nosi me. Uhvati me.

APOLINA 11:
Pazi.... Daj mi rukuuu... Drži se...

VOJAŽINA 12:
Držiiim se... Još malo. Apolina pazi vrtlog. Levo, Apolina, skreni levo. Drži se.

Huk vetra koji postaje sve snažniji.
Usisavanje vakuma.

APOLINA 11:
Držiiim... Ne mogu...

VOJAŽINA 12:
Drži se čvrsto.

APOLINA 11:
Vuče me vetar, ne mogu...

VOJAŽINA 12:
Samo se drži. Apolina... Neee.... Ne puštaj me. Neeee...

APOLINA 11:
Klizim... Ne mogu. Vojažinaaa...

Apolinin glas nestaje u daljini.
Huk vetra i vrtlog.
Vakum koji uvlači u sebe.
Jak, nepodnošljiv, šiskav zvuk.
Huk vetra koji se stišava.
Povremeno hučanje vetra.
Polagano letenje kroz prostor.

VOJAŽINA 12:
Apolinaaa... Apolinaaa...

Preletanje letilice.
Vojažina govori plačnim glasom.

VOJAŽINA 12:
Apolinaaa... Izgubila sam je. Izgubila. Apolinaaa...

Vojažinin glas se usporava i razvlači i naglo nestaje.
Pauza.
Apolina peva uspavanku.

APOLINA 11:
Nana, nina Apolina; Sklopi oči noći ove; Lepšave sanjaj snove.

VOJAŽINA 12:
Šta? Čujem je. Peva.

APOLINA 11:
Nana, nina Apolina; U snovima kola jezde; Posipaju sjajne zvezde.

VOJAŽINA 12:
Eno je. Apolina, dobro je, dobro si...

APOLINA 11:
Ššš... Nana, nina Apolina; Nek svemirska zvone zvona; Mirno spava vasiona.

VOJAŽINA 12:
Apolina gde smo mi? Apolina vidi, to je...

APOLINA 11:
To je deda. Setila sam se uspavanke. Videla sam ga i setila sam se. Slušaj... Nana, nina Apolina; Sve rugobe, senke gadne; Planetama biće jadne Vidi. Stoji tamo, kao zamrznut i ne pomera se. Čini mi se da se smeje. Pogledaj! Je l se smeje?

VOJAŽINA 12:
Da, smeje se i deluje srećno.

APOLINA 11:
Ali je mrtav. Tako?

VOJAŽINA 12:
Da.

APOLINA 11:
Nana, nina Apolina Ružne snove i nedaće Sjajni mesec oteraće. Kako ga onda vidim?

VOJAŽINA 12:
Čitala sam o tome, ali nisam znala šta je to smrt. Crne rupe nastanu kad zvezde umru i usamljene su i uvlače u sebe sve svemirske brodove. Ali znaju da ti svemirski brodovi nekome nedostaju i ostave ih zaleđene, blizu da najdraži mogu da ih vide kad god požele.

APOLINA 11:
Znači sve one letelice oko njega, one su nečije deke?!

VOJAŽINA 12:
Da. I mogu da se vide iako više ne postoje zahvaljujući efekatu zvanom SEĆANJE. I zato si se setila uspavanke, sećaš se.

APOLINA 11:
Nana, nina Apolina U svitanje novog dana Bićeš suncem obasjana. Zamisli. Setila sam se cele celcate. Znam. Možda ne mogu da vratim dedu, ali ću da vratim uspavanku i svima ću da je pevam i svi će da je nauče i tako će moj deka svaki put da bude samnom. Prvo ću tebe da naučim. Hoćeš?

VOJAŽINA 12:
Jedva čekam.

APOLINA 11 I VOJAŽINA 12:
Nana, nina Apolina
Sklopi oči noći ove
Lepšave sanjaj snove

Nana, nina Apolina
U snovima kola jezde,
Posipaju sjajne zvezde.

Nana, nina Apolina
Nek svemirska zvone zvona
Mirno spava vasiona.

Nana, nina Apolina
Sve rugobe, senke gadne
Planetama biće jadne

Nana, nina Apolina
Ružne snove i nedaće,
Sjajni mesec oteraće.

Nana, nina Apolina
U svitanje novog dana
Bićeš suncem obasjana.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 17 gostiju