Maja Pelević - Čudne ljubavi

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Maja Pelević - Čudne ljubavi

Post od branko »

Maja Pelević

Čudne ljubavi


po motivima Ezopovih basni

LIKOVI:
CVRČAK
LISICA
KORNJAČA
ZEC
VUK
MIŠ
LAV
PAS
RODA
GAVRAN
MRAV

CVRČAK:
Verovao je u svoju brzinu.
Brzina mu je bila sve.
Sve je radio brzo
da mu slučajno nešto ne promakne.
Stalno je trčao
a vreme je promicalo
tako velikom brzinom…
ZEC:
Neviđeno sam brz.
Brzina je bitna.
Brzina je najbitnija.
Kad si dovoljno brz možeš da savladaš sve prepreke ogromnom brzinom.
I onda imaš vremena za druge stvari.
A vreme je neviđeno bitno.
Ako nemaš brzinu ode vreme.
A kad prođe vreme ništa ti drugo ne preostaje.
Ako si brz onda brzo obavljaš stvari.
Ništa ti od ne vredi ako nisi brz.
A ja sam neviđeno brz.
KORNJAČA:
Šta će ti tolika brzina?
ZEC:
Kako šta će mi?
KORNJAČA:
Šta ako se zapališ?
ZEC:
Kako to misliš?
KORNJAČA:
Od preterane brzine.
ZEC:
To je nemoguće.
KORNJAČA:
I onda izgoriš.
ZEC:
Ja ne mogu da izgorim.
Brzo prolazim kroz grad.
Brzo prolazim kroz masu.
Brzo obavljam sve poslove i brzo prelazim na druge.
Brzo mislim.
Brzo pričam.
Brzo sanjam.
Moji snovi su brzi.
Brzo spavam.
Brzo jedem.
Brzo brzo brzo brzo!
KORNJAČA:
Gde si krenuo?
ZEC:
Da stignem sve da uradim.
KORNJAČA:
Šta?
ZEC:
Da jedem, spavam, mislim, radim,sanjam. Sve!
KORNJAČA:
Ja jesam spora, al nekad sam brža.
ZEC:
Nema šanse
ti si sporija od puža
ja sam brži
ja sam najbrži
KORNJAČA
Kad ti tako kažeš. Ja ću da probam.
ZEC:
Šta?
KORNJAČA: Da budem brža.
ZEC:
Smešna si.
Možemo da se trkamo.
Pripremi se, pozor, sad!
CVRČAK:
I zec je trčao najbrže što je mogao.
Uši su mu se klatile od brzine.
Nikoga nije primećivao a od silne brzine uskoro ga niko nije ni video.
Kornjača je lagano prolazila kroz grad
sasvim lagano
uživala je u lepom vremenu
ZEC:
Koliko sam samo brz! Prebrz sam! Brži od svih! Najbrži! Neviđeno brz! Brzina je bitna! Brzina je najbitnija! Gde si? Gde su svi?
CVRČAK:
Zec se osvrnuo oko sebe.
ZEC:
Znao sam! Mnogo sam brži! Brži sam od svih! Brži od svih najbrži…
CVRČAK:
Al vremeno mu je postalo dosadno…
ZEC:
Brz sam
Gde je ova spora kornjača
Koliko sam brz
Sad ću morati čekam. ..
Brzo ću da čekam.
Evo brzo čekam.
Najbrže čekam.
Čekam…
Gde si? Gde su svi?
Brz…
Brzina je…
CVRČAK:
Tako se zecu umorio jezik
i odlučio je malo da odrema
ionako je bio mnogo brži od svih
ZEC:
Brzo…
brzo spavam…
malo ću brzo da spavam
CVRČAK:
Za to vreme je kornjača
polako išla kroz grad
KORNJAČA: Što je lep dan za šetnju Eno ga i cilj… Polako…
CVRČAK: ali sigurno…
KORNJAČA: Sigurno polako.
CVRČAK i KORNJAČA: Polako ali sigurno sigurno polako izlazi sad sunce delimično, tako da ga vidiš
al ne vidiš
kako para nebo
da ga vidiš
al ne vidiš
kako se tad stvara
ZEC:
Gde su svi?
CVRČAK: polako ali sigurno već je pao mrak niko nije video kako se to zbilo niko nije video šta je stvarno bilo…
ZEC:
Najbrži sam. Najbrži. Mnogo sam brz mnogo sam brz… Otkud vi ovde?
CVRČAK:
Mi smo gledali zalazak
tebe nije bilo…
ZEC
Šta se desilo?
KORNJAČA:
Stigla sam pre tebe.
ZEC:
Nemoguće.
CVRČAK:
Sve je moguće.
ZEC:
Nemoguće ja sam brži
KORNJAČA:
Ti jesi brži
al ponekad si sporiji.
ZEC:
Nisam!
KORNJAČA:
Pa jesi…
ZEC:
Nemoguće!
KORNJAČA:
Moguće!
CVRČAK:
I dok se kornjača i zec raspravljali o brzini
neki su stigli iz šume
posle burne noći…
VUK:
Bila je naporna noć.
KORNJAČA:
Opet si skitao.
VUK:
Jesam, šta ću.
KORNJAČA:
Umoran?
VUK:
Gladan i žedan.
KORNJAČA:
Opet ovaj lopov od psa!
LISICA:
Ej, vrati tu kost!
PAS:
Nećeš me stići! Niko me neće stići!
CVRČAK:
Gde juriš toliko?
PAS:
Moram na sigurno.
CVRČAK:
Gde je to?
PAS:
Na sigurnom.
CVRČAK:
I tako je sigurno stigao do mosta…
PAS:
Veća kost od moje!
CVRČAK:
Polako…
PAS:
Daj mi tu kost!
CVRČAK:
Pogledaj malo bolje…
PAS:
Daj mi to, prokletniče!
CVRČAK:
I pljus.
PAS:
Neeee!
CVRČAK:
To je odraz.
PAS:
Moj?
CVRČAK:
Kako da ti kažem, da.
CVRČAK:
To je odraz
samo odraz malo
veći malo bolji
Kad se smiri bistra voda
Nema ničeg osim tebe
nema ničeg osim tebe
PAS:
To sam samo ja?
CVRČAK:
Samo ti.
PAS:
Niko drugi?
CVRČAK:
Niko.
PAS:
Nema koske?
CVRČAK:
Nema.
PAS:
Ni moje?
CVRČAK:
Ni tvoje.
PAS:
Šta ću sad?
CVRČAK:
Ideš dalje.
PAS:
I?
CVRČAK:
I budi zadovoljan onim što imaš.
PAS:
Al bila je ogromna!
CVRČAK:
Ogromna zabluda, dragi moj…
VUK:
Ja umirem od gladi.
PAS:
Meni je upala kašika u med
ustvari koska u vodu.
VUK:
Blago tebi.
Ja baš umirem od gladi.
PAS:
Meni je baš upala koska u vodu.
VUK:
Celu noć sam lovio ništa nisam ulovio.
PAS:
Pa kad skitaš.
VUK:
Skitam, šta ću.
PAS:
Nema ništa od skitnje.
VUK: Uzbudljivo je.
PAS:
Ja sam zato uvek sit.
VUK:
Blago tebi.
PAS:
Nećeš daleko dogurati s takvim životom.
VUK:
Znam. Nema mi druge.
PAS:
Možeš da radiš ovde
i da uvek dobijaš hranu.
VUK:
Ne bih imao ništa protiv.
PAS:
Onda smo rešili problem.
VUK:
Misliš da bi me pustili?
PAS:
Naravno!
CVRČAK i HOR:
Pas je vuka odveo u grad da mu pokaže gde je tamo rad vuk je video šta treba da radi ako hoće da ne umre od gladi al psu je video ranu oko vrata pitao se da l‘ je to od rata pas je odmah počeo da reži to je ogrlice da ne može da beži da ne može da beži da ne može da beži
PAS:
Počinješ sutra!
VUK:
Neka hvala.
PAS:
Platu dobijaš odmah.
VUK:
Preskočiću.
PAS:
Stani, gde ćeš?
VUK:
Vidimo se!
PAS:
Umrećeš od gladi!
CVRČAK i VUK:
Bolje na slobodi glad
Nego debeli rob i rad
Bolje na slobodi glad
nego debeli rob i rad
PAS:
Nemate pojma.
VUK
Ti ne znaš šta je glad
ja ne znam šta je rad
i tako će i ostati
CVRČAK
Onda je istrčala iz šume
razularena Lisica
LISICA:
Nestao mi je rep!
PAS:
Kako je mogao da nestane?
LISICA:
Nema ga!
CVRČAK I VUK:
Ova lija nema rep
nisi slep nisam slep
KORNJAČA:
A je l‘ znaš gde je?
LISICA
Pa da znam ne bih urlala!
VUK:
Ako ga nađem poješću ga.
Mnogo sam gladan.
LISICA:
Ti si kriv za sve!
VUK:
Što ja?
LISICA:
Poslao si me u šumu.
VUK:
Htela si u provod.
LISICA:
I vidiš kako sam se provela!
KORNJAČA:
Malo si smešna. Tako bezrepa.
ZEC:
Gde ste svi vi do sad?
CVRČAK:
Gde si ti?
ZEC:
Čekao sam vas sto godina.
LISICA:
Ja nemam rep.
ZEC:
Vidim.
Gde si ga ostavila?
LISICA:
U prokletoj šumi.
VUK:
Nisam ja kriv!
LISICA:
Jesi!
Ti si za sve kriv!
VUK
Pa da uvek za sve kriv.
KORNJAČA:
Šta ćeš sad?
LISICA:
Da se ubijem.
CVRČAK:
Zbog jednog repa?
LISICA: Ustvari…
KORNJAČA:
Šta?
LISICA:
Kad malo bolje razmislim
Nije tako loše biti bez repa
ZEC:
Nije tako strašno.
KORNJAČA:
Ja volim svoj rep.
VUK:
Rep nije loš.
CVRČAK:
Šta je na meni rep?
LISICA:
Kad bi svi što imaju rep
ipak hteli da nemaju rep
rep se prlja
rep se suši
rep se kači
rep te guši
rep je čupav
rep je dlakav
dosadan je
ružan, kljakav
rep je ružan
nije lep
otkinite svi sad rep!
CVRČAK:
Pitam se ja samo Lijo,
da l‘ bi nas toliko ubeđivala u to
da sama nisi ostala bez repa?
LISICA:
Bih!
KORNJAČA:
Lažeš lijo.
ZEC:
Podlo lažeš.
PAS:
Ja znam gde ti je rep.
LISICA:
Gde je?
Gde mi je rep!?
PAS:
Na sigurnom!
LISICA:
Gde?
PAS:
Kod gavrana.
LISICA:
Gavrane, vraćaj rep!
KORNJAČA:
Nije ni on naivan.
LISICA:
Dragi gavrane što si lep
vrati rep vrati rep
GAVRAN:
mmmmmmm…
LISICA:
Nikad nisam videla lepšu pticu.
GAVRAN:
mmmmmmm…
LISICA:
Imaš tako lepo perje…
VUK:
Jao prestani…
LISICA:
Crno, glatko, kao somot
VUK:
Povratiću.
LISICA:
Sijaš se na suncu.
GAVRAN:
mmmmmm…
LISICA:
Kao zvezda noću!
GAVRAN:
mmmmmm…
LISICA:
Takva sjajna ptica, kakav li glas ima?
GAVRAN:
Hm…
LISICA:
Kao slavuj… violina!
Cvrčak krene da svira.
LISICA:
Jedan sopran uz violinu…
GAVRAN:
Laaaaaaaaaaaaaa!
LISICA:
Hvala na repu! Jezivo pevaš!
CVRČAK:
Ne daj da te laskanja
ne daj da te prevari
laskanje te podiže
laskanje ti ne vidiš
i dok letiš padaš
i dok letiš padaš…
LISICA:
Sad kad sam povratila rep
mogla bih nešto i da skuvam.
VUK:
Zoveš na večeru?
LISICA:
Tebe ne.
VUK:
Što?
LISICA:
Zato što si to što jesi
VUK:
Voleo bih da probam tvoju kuhinju
LISICA:
Imaš šumu pa se igraj.
ZEC:
Ko će da se trka?
CVRČAK:
Dokle više?
ZEC:
Malo mi je dosadno.
KORNJAČA:
A da se trkaš sam sa sobom?
ZEC:
Bio bih brži od sebe!
LISICA:
Na večeru zovem eci peci pec
Rodu!
RODA:
Mene?
LISICA:
Da!
RODA:
Što mene?
VUK:
Mogu ja?
LISICA:
Mrš u šumu!
RODA:
Šta si kuvala?
LISICA:
Čorbicu od zelja.
RODA:
Ne volim zelje.
VUKA:
Ja volim!
LISICA:
Beži avetinjo! Onda od brokolija.
RODA:
Brokoli…e da je od asparagusa.
LISICA:
Upravo je od brokolija i asparagusa.
VUK:
Ti ni ne znaš šta je aspagarus!
LISICA:
Znam, to je ono ćoškasto voće.
RODA:
Kad bi bila samo od asparagusa.
LISICA:
Upravo je samo od asparagusa.
RODA:
Asparagusa?
LISICA:
Tako je!
RODA:
Izvrsno!
LISICA:
Izvoli Rodo.
RODA:
Hvala na tanjiru.
LISICA:
Nema na čemu.
RODA:
Malo je plitak?
LISICA: Jeste malo.
RODA:
A moj kljun dugačak.
LISICA:
Tako je.
RODA:
Hvala na večeri.
LISICA:
Daj meni ako nećeš.
VUK:
Evo ja ću!
LISICA:
Ne može!
CVRČAK:
Dokle više Lijo?
LISICA:
Šta?
CVRČAK:
Kad će ti dosaditi podlost kao takva?
LISICA:
Nikad!
ZEC:
Hajde da se trkamo!
LISICA:
Ne mogu, umorila sam se.
KORNJAČA:
Od podvala.
LISICA:
Ostavite me na miru.
ZEC:
Najbrži sam.
KORNJAČA:
Zato mnogo toga ne vidiš.
ZEC:
Vidim! Sve vidim brže od tebe!
KORNJAČA:
Al ja vidim bolje.
ZEC:
Ja vidim brže!
VUK:
Odoh u šumu.
KORNJAČA:
I ja.
ZEC:
Hajde da se trkamo do šume!
CVRČAK:
I tako je Lija ostala sama.
LIJA:
Šta da radim? Šta da radim? Malo sam žedna malo sam gladna
HOR:
Malo je gladna
LIJA:
Sama sam sada
HOR:
Sama je sada
LIJA:
Žedna i gladna.
HOR:
Žedna i gladna
LIJA:
Nikoga nema
HOR:
Nekoga nema
LIJA:
Da mi se smeje
HOR:
Da joj se smeje
LIJA:
I da me greje
HOR:
I da je greje
LIJA:
Nikoga nema…
HOR:
Nikoga nema…
CVRČAK:
Lija je tako ogladnela od dosade
Ožednela od usamljenosti
skinula je sopstveni rep
i krenula da maše njim
LIJA:
Da mi je da dohvatim grožđe
HOR:
Sočno, slatko grožđe
LIJA:
Da mi se niz bradu sliva
HOR:
Niz bradu da se sliva
CVRČAK:
Mahala je repom
LIJA:
Mahala sam repom
CVRČAK:
Grožđe neda plod
HOR:
Neda, neda plod
CVRČAK:
Lija maše repom
HOR:
Maše, maše repom
CVRČAK:
Penje se na prste
HOR:
Penje se na prste
CVRČAK:
Skače iz sve snage
HOR:
Iz sve snage skače
CVRČAK:
Sve jače i jače
HOR:
Sve jače i jače
CVRČAK:
Grožđe se sad klati.
HOR:
Klati, klati, klati
CVRČAK:
Al neće da padne
HOR:
Al neće da padne
LIJA:
Ni ne mora
da padne
Šta će mi
Glupo grožđe
Ništa mi ne treba
Imam ja pametnija posla
nego da jedem grožđe
HOR:
Sočno, slatko grožđe
LIJA:
Sigurno je kiselo
HOR:
Kiselo je kiselo
LIJA:
Ko kiselo mleko ko kiseli kupus ko kiseli krastavac
CVRČAK:
Lako je mrzeti
što ne možeš da imaš
Najlakše je mrzeti šta zapravo
nemaš grožđe je visoko
pomiri se sa tim visoko
iznad tebe nije lako s njim
LIJA:
Pih.
RODA:
Šta bi, Lijo?
LIJA:
Gladna sam i žedna.
RODA:
U pravom trenutku. Spremila sam večeru.
LIJA:
Stvarno?
RODA:
Sir i…
LIJA:
Kad bi bilo grožđe!
RODA:
Upravo grožđe. Upravo sam ga nabrala.
LIJA:
Daj!
RODA:
Izvoli.
LIJA:
Hvala na tanjiru.
RODA:
Nema na čemu.
LIJA:
Malo je dubok.
RODA:
Jeste malo.
LIJA:
A moja njuška je kratka.
RODA:
Tako je.
LIJA:
Ne mogu da dohvatim.
RODA:
Daj meni ako nećeš.
LIJA:
Ajde, zapevajte!
Veselite se na mojoj muci.
CVRČAK:
Ko drugome jamu kopa!
LIJA:
Sam u nju upada.
HOR:
Sam u nju upada.
CVRČAK:
I kad kopaš
kopaš snažno
pokreće te
strašna sila
podlost jeste
uvek bila
uzbudljiva
uzbudljiva
al ta rupa
rupa tamna
uvek samo tebe čeka
onog što je iskopao
samo njega
njega čeka
VUK:
Gde si pošla, Lijo?
LISICA:
U šumu. Nema mi druge.
ZEC:
Je l neko oseća… ljubičice?
CVRČAK:
To je od Lisice.
LISICA:
To sam ja.
ZEC:
Kako?
CVRČAK:
Kad se Lija uznemiri
ona ispušta miris ljubičice
iz šapa
VUK:
Ja volim ljubičice.
LISICA:
Skloni se.
VUK:
Idem s tobom.
LISICA:
Ne moraš da me sažaljevaš.
VUK:
Prijatelji se poznaju
u nevolji
LISICA:
Nemoj da me pratiš.
VUK:
Samo ću da ti čuvam leđa i rep.
Nećeš me ni primetiti.
LISICA:
Dobro.
VUK:
Mnogo lepo mirišeš.
LISICA:
Hvala.
CVRČAK:
I tako je Vuk pratio
trag ljubičice
i čuvao Liji rep
u dubokoj šumi
a u svom mračnom kutku
spavao je lav
on je uglavnom spavao
a kad je bio budan
lovio je
neumorno
Miš je bio od onih
koje su drugi retko viđali
MIŠ:
Kukuruz za večeru
nabrao sam večeru
LAV:
Kakvi su to zvuci?
mrzim da me budi zvuk
mrzim zvuke
sve zvuke
MIŠ:
Al je meka ova trava.
LAV:
Miš za večeru!
Što da ne!
MIŠ:
Ti nisi meka trava.
LAV:
Kakva uvreda
sad te neću samo pojesti
nego ću te i mučiti
MIŠ:
Nemoj.
LAV:
Tako ravnodušno?
Ne plašiš se?
MIŠ:
Nema svrhe.
U kriznoj situaciji
treba biti miran
LAV:
Vidi koliki sam!
MIŠ:
Ogroman si.
LAV:
I strašan.
MIŠ:
Da, primećujem.
LAV:
Što nisi umrla od straha?
MIŠ:
To bi bilo glupo.
LAV:
Kako to misliš?
MIŠ:
Pa zamisli da se posle priča
umrla od straha
smejali bi mi se
bolje ovako
LAV:
Dobro.
Onda ću te pojesti.
U jednom zalogaju.
MIŠ:
Dobro.
LAV:
Nećeš da me sprečiš?
MIŠ:
Kako?
LAV:
Otkud znam. Smisli nešto.
MIŠ:
Mnogo sam radila danas
ne radi mi mozak
Al ako me pustiš
jednog dana ću ti pomoći
LAV:
Ti meni!
Ovolikom!
MIŠ:
Pa probaću. Možda mi ne uspe al ću probati
LAV:
Hajde idi.
Dok se ne predomislim.
MIŠ:
Hvala ti…
LAV:
Beži…
MIŠ:
Veliki snažni Lave…
LAV:
Beži kad ti kažem…
MIŠ:
Veliki, snažan a ipak tako mek
LAV:
Beći, mišu
poješću te dok si rekao keks
MIŠ:
Keks
LAV:
Sad ćeš da vidiš!
MIŠ:
Mogu malo da se odmorim na tvom toplom krznu?
LAV:
Naravno da ne!
MIŠ:
Što?
LAV:
Zato što sam lav!
MIŠ:
Znam.
LAV:
Pa beži onda.
MIŠ:
Neću ja ne bežim od jačih
ja uživam u njima hoću da uživam u tebi.
LAV:
Ne plašiš me se?
MIŠ:
Ustvari, ne.
LAV:
Kako to?
MIŠ:
Pa lepo
imam i ja svoje kvalitete
LAV:
Šta ti ustvari hoćeš od mene?
MIŠ:
Samo da se malo odmorim na tvom krznu
LAV:
Dobro ajde…
MIŠ:
Mogu?
LAV:
Al nemoj nikom da kažeš.
MIŠ:
Neću.
LAV:
I budi tiha.
MIŠ:
Najtiša.
LAV:
I imaj u vidu
da ću te možda pojesti
MIŠ:
U redu.
LAV:
To je rizik
koji moraš da prihvatiš
CVRČAK:
I dok su se miš i lav odmarali…
LAV:
Uhvaćen sam u mrežu! Prokletstvo!
MIŠ:
Uhvaćeni smo zajedno.
LAV:
Šta ćemo sad.
MIŠ:
Ja ću nas izbaviti.
LAV:
Ti? Takva?
MIŠ:
Ne veruješ?
CVRČAK:
I mrav je lagano progrizao mrežu
i oslobodio ih
LAV:
Nisi ni ti tako loša.
MIŠ:
Znam.
LAV:
Umorila si se. Odmori…
MIŠ:
Kod tebe?
LAV:
Pa ako baš moraš…
CVRČAK:
I tako su miš i lav bili par pravi par toplo krzno muka teška to što miš sad lava češka a to njemu mnogo prija nervira ga što mu prija
ZEC:
Brži sam od tebe.
KORNJAČA:
Dobro jesi.
ZEC:
Priznaj!
KORNJAČA:
Priznajem.
ZEC:
Koliko sam brži?
KORNJAČA:
Mnogo brži.
ZEC:
Najbrži?
KORNJAČA:
Najbrži.
ZEC:
Hajde da se trkamo!
KORNJAČA:
Što da se trkamo kad si ti najbrži?
ZEC:
Pa zabave radi.
KORNJAČA:
Meni to nije zabavno.
ZEC:
Pustiću te da pobediš.
KORNJAČA:
Imam ideju.
ZEC:
Imam i ja!
Brže sam je smislio.
KORNJAČA:
Hajde da se prošetamo.
ZEC:
Kako to misliš.
KORNJAČA:
Lepo, polako.
ZEC:
Ne mogu polako.
Ja sam brz.
KORNJAČA:
Moraš da probaš.
ZEC:
Kako, kad sam brz?
KORNJAČA:
Pokazaću ti.
ZEC:
Ti, tako spora!
KORNJAČA:
Probaj… korak po korak
ZEC:
Ovo je dosadno.
KORNJAČA:
Vidi zalazak sunca
ZEC:
Vidi stvarno.
Nikad nisam video zalazak sunca.
KORNJAČA:
A vidi onaj oblak.
ZEC:
Ima oblik mene!
KORNJAČA:
Vidiš…
ZEC:
Vidim…
Priznajem lepo je.
KORNJAČA:
I ja priznajem
da si ti brži.
al to sad nema veze
idemo zajedno…
ZEC:
Idem samo pola koraka
ispred tebe…
CVRČAK Čudne su to ljubavi ljubavi su čudne čudne čudne ljubavi učiš kad ih imaš sanjaš ih kad nemaš trčiš kad se plašiš pomalo se boje svi se malo boje plaše se i drugih plaše se i sebe Čudne, čudne ljubavi ljubavi su čudne
CVRČAK:
Gavran je jednog jutra
sreo ucveljenog psa
GAVRAN Šta ti je?
PAS:
Sve mi je.
Ja sam gladni rob
bez koske i budućnosti
GAVRAN:
Možda sam ružna
i ne znam da pevam
al mogu da ti pomognem
PAS:
Kako ćeš ti da mi pomogneš?
GAVRAN:
Za početak
evo ti koska
izvadila sam je iz reke
PAS:
Hvala ti.
GAVRAN:
Nema na čemu.
PAS:
I dalje sam rob.
GAVRAN:
Hoćeš da te popnem na drvo?
Odatle je svet mnogo slobodniji.
PAS:
Kako?
CVRČAK:
I tako je Gavran
popeo Psa na drvo
odakle su posmatrali zalazak sunca
VUK:
Povratiću.
LISICA:
Ko je tebe šta pitao.
CVRČAK:
Vuk se zaljubio u miris ljubičice.
VUK:
Mogu da hodam pored tebe?
A ne iza tebe ko senka?
LISICA:
Dobro hajde
al posmatraću te
VUK:
Dobro…
LISICA:
I dalje ti ne verujem ništa
VUK:
Lepo mirišeš…
MRAV:
I dalje sviraš.
CVRČAK:
Pa da.
MRAV:
Mogla bi nešto i da radiš.
CVRČAK:
Pa radim
sviram
i pričam priče
MRAV:
Nije ti to neki posao. Lako ti je sad al doćiće zima.
CVRČAK:
Znam.
MRAV:
Šta ćeš onda?
CVRČAK:
Smisliću tad.
MRAV:
Dobro.
Ja idem da radim.
CVRČAK:
Ostani malo
mogu nešto da ti odsviram
MRAV:
Nemam vremena Moram na posao Idem
CVRČAK:
Jedino sam ja
ja koja sam sve ovo videla
ostala sama…
sa svojom violinom
dok sneg pada
ja sam sama…
sama u sred grada
dok beli sneg pada
Cvrčak stavlja šešir na zemlju i počinje da svira violinu.
MRAV:
Dobro veče.
CVRČAK:
Zdravo mrave.
MRAV:
Šta radiš?
CVRČAK:
Evo sviram.
MRAV:
Zaradiš nešto od tog sviranja?
CVRČAK:
Trudim se.
MRAV:
Kad bi radila preko godine
a ne pevala i svirala
CVRČAK:
Sad bih imala šta da jedem
sve znam
Ko radi, ne boji se gladi…
MRAV:
Tako je…
Ja sa posla…
Bio je naporan dan.
CVRČAK:
Sad ćeš u toplu kuću
pretpostavljam
MRAV:
Da,
Mada mi se ne ide…
CVRČAK:
Sigurno te čeka večera
MRAV:
Ne volim sam da večeram
CVRČAK:
Da.
To je bezveze, priznajem.
MRAV:
Sad kad imam vremena
ne znam šta ću s njim
CVRČAK:
Polako…
Odmori…
MRAV:
A da ne bi možda…
CVRČAK:
Šta?
MRAV:
Šta misliš o tome da…?
CVRČAK:
Šta?
MRAV:
Da mi nešto odsviraš…
CVRČAK:
Vrlo rado.
MRAV:
Pa posle ako hoćeš…
CVRČAK:
Da…
MRAV:
Da možda večeramo zajedno…
CVRČAK:
Može…
MRAV:
Al to ništa ne znači!
CVRČAK:
Naravno da ne znači…
MRAV:
Baš čudno…
CVRČAK:
Da, čudno…
I tako je cvrčak svirao mravu
ostali su se polako skupljali da čuju
dugo nije tako divno svirao
a sneg je padao
kao da se ništa ne dešava
kao da se ne dešava…
čudno…

KRAJ.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 5 gostiju