Lela Stojanović - Konstantin

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Lela Stojanović - Konstantin

Post od Upravnik »

Lela Stojanović
KONSTANTIN

Zaštićeno autorsko pravo
E-mail: meseclela@gmail.com

Lica:

Konstantin – dečak 10 god.
Konstantin 1 – mladić preko 30 god
Carica Jelena – Konstantinova majka oko 30 godina
Carica Jelena 1 – oko 50 godina
Konstancije Hlor – Konstantinov otac preko 30 godina
Učitelj mačevanja - Handrijan oko 40 godina
Koski – mačor carice Jelene
Lav 1 – lav
Lav 2 – lav
Gardista 1– muškarac oko 50 godina
Gardista 2 – muškarac oko 40 gdina
Rob – muškarac oko 40 goodina
Robinja – devojka oko 25 godina
Sluga – oko 40 godina
Gardiste 3, 4, 5 – po izboru
Ambijent, radnja se događa na Medijani,glavna soba, Konstantinova radna soba, prostor sa kavezima lavova, dvorište Medijane itd.
Odtamnjenje. Vidimo glavnu zgradu na Medijani koja je i sada tamo. Na sceni se pojavljuje učitelj mačevanja Handrijan i dečak Konstantin, mačuju se. Učitelj ide natraške a Konstantin napada. Čuju se udarci mača i njihovi uzdasi, kod jednog udarca učitelj kaže:
Učitelj – Stanite, stanite vaše visočanstvo!
Konstantin – Zašto?!( napada)
Učitelj – Ali stanite!
Konstantin – Ha, ha, ho.( i dalje napada)
Učitelj – Mladiću,visočanstvo, molio bih vas da stanete sa napadom!
Konstantin – Ali zašto?!( učitelj prestane da se brani, Konstantin se zaustavlja držeći mač na vratu učitelja)
Učitelj – Vaše visočanstvo, morao sam da prekinem čas jer su vaši pokreti pogrešni.
Konstantin – Kako to?!
Učitelj – Tako, ne držite mač dobro. Previše stežete i to se oseća u vašim udarcima, a i sami znate da to može biti veoma opasno.
Konstantin – Pa to ste mi i juče i pre nekoliko dana rekli! Vežbao sam danima, zar nije bilo tako?!
Učitelj – Jeste, bilo je tako ali moram da primetim da nema nekog velikog pomaka u vašem mačevanju visočanstvo, mada...
Konstantin – Šta mada?! Šta hoćete reći?
Učitelj – Mada....Moram priznati da ste borbu krenuli odlično, osećala se lakoća kojom mačujete ali kako se borba zahuktava, vaše držanje mača postaje kruto i udarci su vam sve lošiji a i sami znate da to može biti kobno po vas. Mislim da razumete o čemu govorim?
Konstantin – Da, da razumem i priznajem da me ponese žar borbe, jer tako je divno napadati i pobeđivati!
Učitelj – Da, divno je pobeđivati ali zato morate odlično mačevati i ne samo odlično, to mora biti perfektno do savršenstva.
Konstantin – Naravno! ( pokazuje kako mačuje sve to učitelj gleda sa strane onda priđe, hvata ga za ruku i pokazuje mu kako da drži mač, namešta mu ruku on gleda, pamti i učitelj uzima svoj mač i obojica staju u stav za početak borbe i tada na scenu ušeta mačor i počne da se mota oko njihovih nogu)
Konstantin – Hej Koski, piiiist! Skloni se!
Koski – Mijaooooo!( umiljato oko njihovih nogu)
Učitelj – Da li ima ko da skloni ovu mačku, mi ovde vežbamo? Ja držim čas!
Konstantin – To nije mačka.
Učitelj – Oprostite visočanstvo ali kako nije mačka, lepo se vidi da je jedna umiljata mačka.( mačor se i dalje mota oko njih i mjauče)
Koski – Mijaoooo, mijaooooo.
Konstantin – To je Koski, mačor.
Učitelj – A to, razumem. ..... Ali ima li koga da skloni ovog....Kako se zove?
Konstantin – Koski.
Učitelj – Da li ima koga da skloni ovog mačora Kosku?! ( pogledom traži sluge i dodaje) Ja držim čas! Nemam vremena za bacanje.
Konstantin – Nije Koska već Koski.
Učitelj – Da, da razumem da, Koska. Da, tako je i hajde maco skloni se, imamo čas. Znaš mačevanje, vidiš ovo je mač.
Koski – Mijaoooo.( umiljato oko učitelja)
Konstantin – Hajde Koski briši, vežbam mačevanje i odseći ću ti rep ukoliko ne odeš odmah.Razumeš!
Koski – Mijaoooo.( umiljato oko Konstantina)
Konstantin – Koski, beži!!!! Imam časssssss!.... Ma ti nemaš pojma šta je čas.
Učitelj – Da, da tako je vaše visočanstvo ovaj mačor nema pojma šta je čas, a po najmanje šta je čas mačevanja! On nema pojma da je to jedna plemenita uzvišena borilačka veština.Hajde maco, pist. ( tiho i nežno)
Konstantin – Koski odlazi, stvarno ću ti odseći rep! I baš me briga što će mama da se ljuti.
Učitelj – Ko će da se ljuti?
Konstantin – Moja mama, carica Jelena, to je njen mačor.
Učitelj – Auuuu, ovaj divni mačor je mačor carice Jelene?
Konstantin – Da, on je mačor moje mama Jelene i baš ume da bude dosadan, jer mnogo voli da se mazi, da prede i da jede.
Učitelj – E pa onda ne bi smo smeli da ga povredimo, jer će se carica Jelena sigurno ljutiti a biće i tužna jer ovaj mačor je tako divan.... šic!
Konstantin – Koski, briši!( ulazi carica Jelena)
Jelena – Sine Konstantine kakva je to galama i vika? Zar ti nemaš čaš mačevanja?
Konstantin – Imam mama ali kako kada je Koski navalio na nas da se mazi i od njega ne možemo da vežbamo.
Učitelj – Dobar dan carice Jelena. ( klanja se)
Jelena – Dobar dan. ( klima glavom u znak pozdrava. Koski dolazi do nje i mazi se oko njenih nogu)
Koski - Mijaoooo.
Konstantin – Mama molim te skloni Koskija, moram da vežbam. Imam malih problema u držanju mača.
Učitelj -. Da, da ima veoma malih problemčića sa držanjem mača, ništa ozbiljno, znate sve je u zglobu.... I on će to lako da nauči, on je bistar dečak. On će to lako da shvati, prihvati i uvežba...... Verujte to neće biti problem samo da možemo da vežbamo. ( priča brzo i ponizno)
Jelena – Naravno, naravno, samo vežba.
Koski – Mijaoooooo!( mota se oko nogu carice Jelene)
Konstantin – Ali, mama uzmi tog mačora da nam ne smeta.
Jelena – Hoću sine, samo ti vežbaj da se otac ponosi tobom.
Konstantin – A ti mama?
Jelena – Šta ja sine?
Konstantin – Zar ti nećeš da se ponosiš svojim Konstantinom?
Jelena – Sine Konstantine, pa ja se već ponosim tobom.Ti si moj divni sin, moje milo jedino čedo. Znaj da se tvoja majka uvek ponosi tobom i da te volim najviše na svetu.
Konstantin – Hvala draga majko, i ja tebe volim najviše na svetu. Tebe i oca Konstancija.
Jelena – Dragi moj sine.( prilazi i zagrli ga) Moj jedini sine.
Konstantin – I zato moja draga mama Jelena tvoj sin Konstantin sada mora da vežba mačevanje da bude ponos svojih roditelja i da sa ponosom nosi njihovo ime, uzdignute glave.( staje u stav za mačevanje a Jelena uzima mačora)
Jelena – Tako je Konstantine, ponosno nosi svoje ime.
Konstantin – Uvek ću ponosno nositi svoje ime i ići kroz život uzdignute glave i čistog obraza jer ja sam Flavije Valerije Aurelije Konstantin!Sin Augusta Konstancija Hlora i Augustine Jelene. ( kreće muzika i kreću da se mačuju, carica Jelena stoji sa strane i posmatra. Konstantin peva i mačuju se u tom ritmu)

Konstantin pesma – FLAVIJE VALERIJE AURELIJE KONSTANTIN
FLAVIJE VALERIJE AURELIJE KONSTANTIN
FLAVIJE VALERIJE AURELIJE KONSTANTIN
FLAVIJE VALERIJE AURELIJE KONSTANTIN.

( završe pesmu i na scenu zamišljeno ulazi Konstancije Hlor dođe do njih i malo trgne, iznenadi se)
Učitelj – Moćni Auguste,vama na usluzi.( klanja se)
Konstancije – Ha, molim?
Učitelj – Vama na usluzi.
Jelena – Dragi, šta je sa tobom?
Konstancije – Mila moja Jelena, kako to misliš?
Jelena – Zamišljen si, kao da te neke brige more.
Konstancije – Ah, mila moja još pitaš. Pitaš kao da ne znaš kakva me borba očekuje narednih dana. Pitaš kao da ne znaš da vojsku spremam za bitku.
Jelena – Znam, dragi i ni malo me ne vesele dani koji nam dolaze. Razmem tvoju zabrinutost.
Konstantin – Oče, ne brini, pobedićete.
Konstancije – Konstantine sine, misliš da će tako biti?
Konstantin – Naravno oče, pobedićeš jer si hrabar i neustrašiv a i tvoj cilj borbe je pravedan a hrabre i pravedne prati sreća.
Konstantin – Čuješ li ti ovo,draga Jelena ovo naše dete pametno zbori i velike reči sriče?
Jelena – Kako da ne čujem, slušam ga i ponosim se njime.
Konstancije – Sačekaj da odraste pa se onda ponosi.
Konstantin – Ali oče, ja sam već veliki i majka se sa valjanim razlogom ponosi svojim sinom. Zar se ti ne ponosiš?
Konstancije – Dragi moj Konstntine još uvek ne.
Konstantin – Ali zašto oče?!
Konstancije - Konstantine odrasti, dokaži se, pa onda traži da se ponosim tobom.
Konstantin – Ali ja ne tražim oče, to će doći samo a i već sam veliki.
Konstancije – Nisi sine veliki i još mnogo toga treba da naučiš i da odrasteš.
Jelena – Tako je sine, poslušaj oca.
Konstantin – Ali oče, majko... Već sam dovoljno veliki za mnoge stvari, čak i za borbu.( ubacuje se učitelj mačevanja Handrijan blagim glasom)
Učitelj – Oh, milostivi Auguste oprostite mi uz svo dužno poštovanje i vaše odobrenje moram reći da za borbu još nije spreman, znate....
Konstantin – Šta nisam?! Spreman sam!( naglo i odlučno)
Učitelj – Vidite silni Auguste, Konstantin još nije.... .
Konstantin – Oče, proveri me da li sam spreman za borbu ili ne.
Učitelj – Veliki Auguste znate on još nije, znate...
Konstanicije – Dobro je dobro Handrijan. Hajde Konstantine da vidimo šta znaš?( staje u stav za mačevanje staje i Konstantin a Jelena i učitelj pomeraju se sa strane, kreće muzika i krenu da se mačuju.To traje kratko i vrlo brzo Konstancije izbija mač Konstantinu iz ruku i kaže)
Konstancije – Sine moj, ne postaje se tako lako veliki i priznat do toga se dolazi stepenik po stepenik uz mnogo rada, truda i dela. A za borbu je potrebno veliko znanje i umeće da bi ti glava ostala na ramenima. I da znaš sine, ako jednog dana postaneš vladar kao ja sada neće ti trebati samo veština mačevanja i umeće u borbi.
Konstantin – Kako to oče? Šta će mi još trebati?
Konstancije – Trebaće ti znanje iz knjiga i saveti mudrih učenih ljudi. I zato Konstantine uči,čitaj, pamti i slušaj što učeni ljudi govore.
Konstantin – Hoću oče, učiću.
Konstancije - Ja sada idem, imam mnogo državnih obaveza a ti nastavi sa vežbom i uči sine, uči. I upamti znanje je moć a ne samo snaga i veština. (okreće se Jeleni ) Idemo Jelena, neka Konstantin na miru vežba.
Jelena – Idemo.
Konstantin – Ali oče ja sam...
Konstancije – Vežba sine, rad i znanje i doći ćeš do cilja.
Jelena – Sine poslušaj oca, bez ali.
Konstantin – Dobro mama.( oni odlaze i Konstantin staje u stav za mačevanje) Hajde, krenimo. Ne zvao se ja Flavije Valerije Aurelije Konstantin ako ne postanem ponos i dika svojih roditelja.( počnu mačevanje i zatamnjenje)

(Odtamnjenje.Vidimo kavez i u njemu dva lava jedan spava a drugi šeta.Ulazi rob koji nosi meso za lavove, ubacuje u kavez )
Rob – Evo vam hrana zli stvorovi, jedite. ( lavovi kada ga vide dođu do ograde i zariču, on beži unazad ali kako im nije stavio svu hranu on opet prilazi i oprezno ubacuje ostatak hrane, oni počnu da jedu) Hajde jedite a ne samo da napadate jadne ljude u Koloseumu. ( lavovi zariču) Znam da me razumete. ( zariču još jače i rob pobegne, lavovi ostanu da jedu ali ubrzo legnu i tada dolazi mačor Koski na scenu, zagleda u kavez, ugleda meso i pokušava da ga dohvati šapom kroz rešetke i dok pokušava lavovi ga ugledaju, dođu do njega i jedan lav ga uhvati šapom za šapu. Lavovi riču a mačor mjauče, tada ne scenu utrči Konstantin koji kada ugleda šta se dešava potegne mač)
Konstantin – Koski, šta se događa?!
Koski – Mjaooooo!( lavovi riču)
Konstantin – Ne brini Koski, ja sam tu. Bežite zli stvorovi! Pustite Koskija! ( udara mačem u rešetke i kroz rešetke u lavove, ubode lava koji pusti mačora, Koski beži od kaveza a lav jako zariče i tada oba lava dolaze do Konstantina pokušavajući da ga dohvate kroz kavez. Konstantin se udaljava od njih, dolazi do mačora, zagleda da li je dobro)
Konstantin – Koski, kako si? Šta si tražio ovde? Znaš da su ovo loši i opasni lavovi i zašto diraš njihovu hranu kada imaš svoju?! Lepo te čuvaju na dvoru.... Slušaj me Koski, nemoj da dolaziš kod ovih zlih lavova oni su zli i opasni, oni u Koloseumu napadaju ljude gladijatore dok se publika zabavlja..... Sa njima se ljudi bore na život i smrt a to je tako okrutno i grozno.... ( pogleda lavove i kaže im) Treba da vas je sramota. I da znate, jednog dana kada ja postanem vladar, tih borbi u Koloseumima neće biti... Da li vam je to jasno? ( lavovi zariču na ove njegove reči i tada utrče gardista, za njima rob i carica Jelena)
Gardista – Šta se događa vaše visočanstvo?! Kakva je to rika?! ( mač speman za napad)
Konstantin – Ništa, sve je u redu.
Gardista – Sigurno, ali čula se rika lavova. Da li su lavovi unutra, da vas nisu povredili?
Jelena – Konstantine sine,šta se događa?!
Rob – Vaše visočanstvo šta se dogodilo?! ( klanja se malo) Ja sam ih samo nahranio i otišao i ubrzo sam začuo riku lavova.
Konstantin – Sve je u redu. Lavovi su u kavezu, ne brinite. (gardista i rob pregledaju da li su lavovi u kavezu i da li je sve u redu dok oni nervozno šetaju)
Jelena – Konstantine, sine da li si dobro?
Konstantin – Mama sve je u redu, Koski je napravio malu zbrku.
Jelena – Kakvu zbrku?
Konstantin –Hteo je da uzme hranu lavovima.
Jelena – Oh Koski, zašto to radiš kada imaš dovoljno hrane. Zašto izazivaš lavove?( uzima mačora, mazi ga)
Gardista – Milostiva carice, primećujem da je sve u redu i da su lavovi u kavezu.
Rob – I ja mogu reći da su lavovi u kavezu i da smo svi sigurni.( pokloni se)
Jelena – Drago mi je to čuti i nadam se da su i lavovi dobro jer sutra imaju borbu u Koloseumu. Proverite da li su lavovi dobro.( gardista i rob, zagledaju lavove i pipkaju ih štapom, na šta lavovi riču )
Konstantin – Ali mama, te borbe su grozne i nehumane!
Jelena – Znam sine, ali nije u našoj moći da to menjamo. Tvoj otac i ostali vladari Augusti žele takav vid zabave. Pored svih onih divnih muzičko -umetničkih zabava u amfiteatru oni želi i ove nasilne borbe životinje i čoveka u Koloseumu.
Konstantin – Ali mama, te borbe treba zabraniti.Da li ti možeš ubediti oca ih zabrani?
Jelena – Ne vredi sine, govorila sam mu, ali ni on ni ostali Augusti me ne čuju ili ne žele da čuju.
Konstantin – Ali to je tako nehumano i strašno!
Jelena – Znam sine i ja ne volim te borbe.
Konstantin – Mama, moram ti nešto obećati.( odlučno)
Jelena – Šta sine moj?
Konstantin – Ako ja jednog dana postanem vladar, zabraniću borbe u koloseumima.
Jelena – Oh, sine moj to bi bilo jako lepo i veoma humano i prema ljudima i prema životinjama.
Konstantin – Obećavam, ako postanem vladar zabraniću borbe u Koloseumu! ( tada svi kažu jeeeeee, lavovi zariču, Konstantin ponosno stane i zatamnjenje)

(Odtamnjenje, carica Jelena kleči i nečujno se moli ispred oltara za molitvu. Naglo ulazi Konstantin, ne vidi Jelenu,traži je i kaže)
Konstantin – Majko, da li si tu?!( ona se i dalje moli, on dolazi blizu nje i tada je ugleda) Oprosti mila majko što te prekidam u molitvi bogovima. ( ona završi molitvu, ustaje, okreće se njemu i kaže )
Jelena – Dobro mi došao Konstantine, molim se bogovima da pomognu tvom ocu Konstanciju, njegovim legijama u borbi. A nama da pomognu da očuvamo mir u srcima i zdravlje u telu i duhu.
Konstantin – Tako je majko, neka bogovi daju snagu i hrabrost ocu i neka ga čuvaju. Neka čuvaju njegove legije i neka ga vode do pobede uz što manje ljudskih žrtava.
Jelena – Tako je Konstantine. Daće bogovi, uslišiće naše molitve jer su molitve iskrene iz srca.....( uzdahne duboko i zamišljeno kaže) Molim se sine bogovima a u srcu osećam jednog Boga.
Konstantin – Kako to majko?
Jelena – Osećam sine dok se molim da se treba moliti jednom svevišnjem Bogu i Isusu Hristu, sinu njegovome.
Konstantin – Da li ti majko to sada govoriš o progonjenim Hrišćanima i njihovoj jednobožačkoj veri? O Hrišćanima koje progone, spaljuju na lomači i muče ih po tamnicama? Da li majko govoriš o toj veri i tim vernicima?
Jelena – Da sine govorim o njima, o Hrišćanima i njihovom Bogu a ne o Paganima i njihovim bogovima. Govorim o jednom Bogu i njegovom sinu Isusu Hristu jer tako oseća moje srce i nešto, meni nepoznato mi govori da je Bog jedan i da je jedan Isus Hrist koji je na Golgoti umro za sve nas i okajao sve naše grehe. Osećam da je Božja ljubav prema nama ogromna i milosrdna.
Konstantin – Ali majko, mi se sada molimo našim Paganskim Bogovima a to je nešto drugo,ta hrišćanska vera je nama nešto nepoznato i nepriznato. Da li bi se Otac se sa time složio?
Jelena – Ne znam sine da li bi se složio ali ja govorim ono što govori moje srce kada se molim.
Konstantin – Majko, ja ne znam da li postoje Bogovi ili Bog, ali verujem da svako treba sam po svom srcu da odabere kome će se moliti i u šta verovati.
Jelena – Jeste sine , Hrišćane ne priznaju za veru i progone ih, ali ako je vera iskrena i prava ona će naći način i put da dođe do svih nas. Bog je iznad nas i on sve vidi i sve nas vodi svojm bezgraničnom ljubavlju.
Konstantin – Majko, Bog ili Bogovi?
Jelena – Još uvek ne znam sine, i ja sam malo zbunjena, jer razum mi govori jedno a srce drugo ali vreme će nam reći istinu kome da se molimo, Bogu ili Bogovima. A sada hajde, pomolimo se za spas našeg Augusta Konstancija i za spas njegovih legija. ( oboje kleknu, počnu da se mole i zatamnjenje)

( Odtamnjenje. Soba carice Jelene, carica Jelena je starija brižno šeta po sceni i priča sama sa sobom, šeta, zastane i nastavi da priča )
Jelena 1 – Nikakvih vesti već danima.....Nikakvih vesti a osećam da neće izaći na dobro. Velika je čast ali i velika briga biti žena vladara i majka..... Ne valja kada idu u borbu zajedno otac i sin. Nikakvih vesti, nešto kriju od mene...... Znam da Konstancije nije dobro, dočula sam nešto, znam da je njegovo zdravlje jako loše..... Zato je u borbu poveo i Konstantina jer i on sam oseća i zna da je loše..... ( stane naglo i kaže) Ne, ne može biti da mu se bliži kraj. Još je u punoj snazi, jak je, vitalan, on je....Mada ko zna....( krene ) Bogovi... Bog, da Bog zna da li mu dolazi kraj....Ali već danima nikakvih vesti o njegovom zdravlju..... Ovo čekanje, ova neizvesnost ubija... ( uđe njena robinja)
Robinja – Milostiva, brinete zbog nečega?
Jelena 1 – Da, brinem.Brinem za Konstancija i Konstantina, žena sam i majka a već danima nikavih vesti.
Robinja – Ne brinute, sve će biti u redu.Tolike su borbe vodili i vraćali se živi i zdravi. Ne brinite.
Jelena 1 – Jesu, vodili su mnoge borbe i mnogo puta pobeđivali ali sada me obuzima neki nemir. Osećam da sada neće biti kao pre, osećam nešto, svuda, svuda u meni je neki nemir.
Robinja – Vi to osećate jer ste žena i majka. Svaka majka i žena brine, ali biće sve u redu.
Jelena 1 – Ne! Neće biti, osećam nešto mi govori. Kada se molim Bogu i Bogovima nešto mi govori da će se nešto desiti.
Robinja – Šta to milostiva, recite?
Jelena1 – Ne znam, ali neki nemir u grudima od juče mi neda mira. Nisam oka sklopila.( nervozno šeta, robinja je gleda i tada uđe gardista 2, malo je pocepan i umoran, a sa njim i gardista 1 koji služi na dvoru)
Gardoista 2 – Moj duboki naklon carice.( klanjaju se obojica)
Jelena 1 – Dobro mi došao, kakve mi vesti donosiš?
Gardista 2 – Velike vesti ali.....
Jelena 1 – Govori!
Gardista 2 – Milostiva carice August Konstancije...( Jelena ga prekida pitanjem)
Jelena 1– Kako je on, šta se događa?
Gardista 2 – Milostiva carice Jelena, nažalost August Konstancije nije više sa nama. Nije više na ovom svetu.(Jelena naglo počne da šeta )
Jelena 1 – Znala sam, osećala sam....Kada se to desilo?
Gardista 2 – Juče, požurio sam da vesti što pre donesem.
Jelena 1 – Neka mu je pokoj duši, a kako je moj sin Konstantin? Kako je on? Šta se sa njim dešava?
Gardista 2 – On je dobro.
Jelena 1 – Reci mi istinu, samo mi istinu govori. Kako je moj sin Konstantin da li je on živ?
Gardista 2 – Da, vaša milosti Konstantin je živ, a novost je...( ona ga opet prekine)
Jelena 1 – Kakva novost, zar smrt moga muža Augusta Konstancija Hlora nije dovoljna novost za sve nas?! Šta još ima, govori, ali samo istinu mi govori.I reci mi kako je August Konstancije stradao,čija ga je ruka posekla?! Govori!
Gardista 2 – Carice Jelena, August Konstancije nije stradao od mača, on se danima borio sa bolešću i nije uspeo da joj se odupre, da je pobedi. Bolest ga je odvela sa ovog sveta a on nije hteo da napusti borbenu liniju do poslednjeg momenta. Takvog heroja je jedino bolest uspela da savlada.
Jelena 1 – Da, razumem. Svako ima svoj kraj i sudbinu, od toga se ne može pobeći bio on rob ili vladar......( tužno govori a onda pribranije i radoznalo pita) Ali rekao si da ima još neka novost, šta je to, o čemu se radi, govori!
Gardista – Nakon smrti Augusta Konstancija,veoma brzo jer nam je trebao vođa, legije su složno i jednoglasno poglasile Konstantina za svog vođu, za cezara.
Jelena 1 – Molim?!
Robinja – Šta si rekao?
Gardista 2 – Konstantin je postao Cezar, legije su ga odabrale i proglasile za Cezara jer se dokazao kao veliki vojskovođa i veliki čovek koji može sve nas da predvodi.
Jelena 1 – Moj sin Konstantin postao je Cezar?
Gardista 1 – Da, sada je Cezar a samo je pitanje dana kada će i on postati August.
Jelena 1 – Osećala sam da se nešto događa, osećala sam....
Gardista 2 – Očekujemo njihov dolazak sutra. Cezar Konstantin Vam poručuje da sve bude spremo za njihov doček, kako dolikuje jednom Augustu i jednom Cezaru.
Jelena 1 – Naravno, naravno. Mog Augusta nema više,nema moga Konstancija.( tužna i zamišljena) Ali tu je moj Konstantin, hajde da ih dočekamo kako su i zaslužili.Svakoga prema svojim počastima i zaslugama, hajde.
Gardista 2 –Naravno, zaslužili su.
Gardista 1 – Zaslužili su.( ona krene, svi krenu za njom sa scene i zatamnjenje)

( Odtamnjenje, vidimo odraslog Konstantina kako zabrinuto šeta u svojoj radnoj sobi na dvoru, ne vidi majka Jelenu koja ulazi i dalje šeta, ona staje, gleda ga i pita)
Jelena 1 – Sine Konstantine, da li te neki problemi muče?
Konstantin 1 – O, to si ti majko?!( prilazi i ljubi joj ruku, ona je istrže i kaže)
Jelena 1 – Konstantine sine, ne ljubi mi ruku već govori svojoj majci kakvi te to jadi more.
Konstantin 1- Ah majko ne pitaj.
Jelena 1 – Zašto da ne pitam, majka sam ti. Najbliža po svemu, ispod srca sam te nosila i još uvek mi živiš u srcu, moje si jedino čedo.
Konstantin 1 – Znam majko, ali pusti, reci mi kako si ti?
Jelena 1 – Dobro sam sine ali hajde pričaj svojoj majci kakve te brige more. Kakvi te to jadi izjedaju? Ako su ljubavni jadi, to moraš junački podneti i sam rešiti. Jer dve žene koje te vole a žive u blizini, nije mala stvar ali zbog one divne dece koju su ti izrodile zbog toga prečuj ženske hirove i prohteve. Ugodi im ali ne ulazi u velike priče sa njima.Žene su to i to zaljubljene žene, čudno je ponašanje i želje zaljubljenih, to moraš sam rešiti.
Konstantin 1 – Oh draga majko, i Minerva moja prva žena i Fausta moja sadašnja žena su dobro. Naravno postoje, male spletke i čarke među njima a i meni prebace ponekad ali majko znam da tako mora biti. Ne dam da nijedno moje dete raste daleko od mene. Svi su oni meni podjednko dragi kao ja što bejah svom ocu Konstanciju podjednako drag sa svojom polubraćom i polusestrom.
Jelena 1 – Tako je Konstantine, ne daj da ništa tvoju ljubav umanji. Svu svoju decu voli,uči i poštuj podjednako.
Konstantin 1 – Volim ih majko, sve podjednako ali oni su najmanja briga, jer deca me vole a i ja njih ali mene drugi problemi muče.
Jelena 1 – Koji sine, reci majci. Kad se problem kaže on se umanji.
Konstantin1 – Nemoj majko da i ti brineš.
Jelena 1 – Zar sam jednom brinula, zar brigama ima kraja dok je života, govori.
Konstantin 1 – Znaš majko da se spremam za veliku bitku.
Jelena 1 – Znam sine, svi znamo.
Konstantin 1 - Očekuje nas velika bitka u blizini Rima kod Milvijskog mosta. Znam da će nas tamo čekati velika vojska, a ta bitka je jedna od najvažnijh koja nas očekuje.Od nje mnogo zavisi, mnoge sudbine, mnogi životi. Tom bitkom pišemo granice naše dražave, našeg carstva, pišemo istoriju a ne bih voleo da je ta istorija za nas i naše carstvo sramna.
Jelena 1 – Znam sine, sve znam.
Konstantin 1 – Zato brinem majko, vodim ljude u borbu a znam da je neprijatelj brojniji,jak i moćan. Radi se o ljudskim životima, o deci koja će ostati iza mojih legionara. Sad znam kako je bilo mom ocu, kako je vladati. Nimalo nije lako, veliki je to teret koji čovek mora da nosi ali mora i da zna da ga nosi inače....
Jelena 1 – Tako je Konstantine, zato te je i otac Konstancije terao da učiš ne samo mačevanje već i znanje i mudrost zapisanu u knjigama, da slušaš učene ljude. Vidiš, dođe vreme kada je sve to potrebno.
Konstantin 1 – Tako je majko, ali nekada ni svo znanje ni sve veštine ne mogu pomoći. Ponekad se osećam tako bezpomoćno, izgubljeno kao malo dete.
Jelena 1 – Tada se sine okreni molitvi Bogu. Jer kada nam srce nije sigurno kuda i kako, tada je najbolje pustiti da nas Božja ruka vodi. Moli se sine.
Konstantin 1 – Hoću, moliću se mada nisam siguran da li Bogu ili Bogovima. Ali moliću se i jednom Bogu i Bogovima, jer mi je svaka pomoć sada itekako potrebna.
Jelena 1 – Sine moj Konstantine, poslušaj svoju majku i moli se Bogu, jednom Bogu. Moli se i Bog će ti pokazati pravi put jer njegova ljubav je neizmerna, bezgranična a njegova ruka vodilja je pravedna.
Konstantin 1 – Hoću, moliću se majko, jer teret koji sada nosim je preveliki i potrebna mi je svaka pomoć. Moliću se jednom Bogu, Bogu Hišćana.
Jelena 1 – Tako je Konstantine,moli se. ( ulazi gardista i pozove Konstantina)
Gardist – Veliki Auguste, gardisti očekuju da ih primite.
Konstantin 1 – Neka uđu.( okreće se Jeleni ) Majko oprosti, gardisti dolaze.
Jelena 1 – Svakako sine,odlazim i da znaš da se majka moli za tebe a moli se i ti. Moli se sine Bogu, jednome Bogu.
Konstantin 1 – Hoću majko, hoću.( tada Jelena odlazi na jednu stranu gardisti ulaze sa druge strane scene njih 5 gardista i svi zajedno sa Konstantinom ostaju na sceni gde razgovaraju. Konstantin na stolu otvara mape, gledaju ih, razgovaraju, šetaju po sceni zabrinuti a onda Konstantin klekne na pod i počne da se moli Bogu, oni ga pogledaju i onda i oni kleknu i svi se mole. Muzika za molitvu i tada se ukaže Hristov monogram i čuje se POD OVIM ĆEŠ ZNAKOM POBEDITI! Svi kleče i začuđeno gledaju šta se događa onda sve nestane, muzika stane, Konstantin ustaje za njim ustaju i ostali)
Gardista 3 – Šta ovo bi Auguste?
Gardista 1 – Šta ovo videsmo?
Gardista 2 – Ko ovo progovori?
Konstantin 1 – Ne znam, ali i ja sam čuo i video.
Gardisti – I ja, i ja veliki Auguste.
Gardista 3 - Ali, šta smo to čuli i videli?
Gardista 2 – Da, šta smo čuli i videli?
Konstantin 1 – Videli smo krst.... i čuli smo, POD OVIM ĆEŠ ZNAKOM POBEDITI.
Gardista 3 – Da, ali šta je to?
Konstantin 1 – Ne znam ni ja sam, ali sam siguran da to ima veze sa našom molitvom Bogu.
Gardista 1 – Verujete da sve ovo ima veze sa molitvom Bogu? Da su ovo reči Boga?
Konstantin 1 – Ne znam, nisam siguran ali nečega ima. Nastavimo sa molitvama i siguran sam da će nam biti rečeno.
Gardisti 1– Hoćemo, hoćemo Auguste molićemo se. Molićemo se dan i noć, jer nam je i pomoć bogova potrebna.
Konstantin 1 – Pomoć Boga! ( gardista ga gleda zbunjeno pa kaže)
Gardist 3 – Da, Boga. Bogu se molimo.
Konstantin 1– Tako je, molite se Bogu a sada me ostavite, Hajde idite, organizuje legije, vojsku, vežbajte, ulijte im snagu, veru i nadu u pobedu i molite se.
Gardisti – Hoćemo, hoćemo veliki Auguste , molićemo se. ( odlaze, Konstantin ostaje sam, počne da se moli i zatamnjenje)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Lela Stojanović - Konstantin

Post od Upravnik »

( Odtamnjenje, dvorište Medijane ima nekoliko gardista koji šetaju, pričaju međusobom i tada ulazi Konstantin 1 pozdrave ga a on kaže)
Konstantin 1- Sutra je pred nama veliki i težak dan.
Gardista 1 - Znamo Auguste.
Konstantin 1 – Da li su legije spremne?
Gardista 2 – Jesu moćni Auguste ali....( Konstantin ga prekida)
Konstantin 1 –Šta ali?O Čemu se radi?!
Gardista 2 – Moćni Auguste malobrojni smo, neprijatelj je mnogobrojniji, bojim se da....
Konstantin 1 – Znam, sve znam ali Bog je sa nama, on će nam pomoći jer je naša borba pravedna.
Gardista 3 – Kako to moćni Auguste?
Konstantin 1 – Da, pravo pitanje, kako? Juče smo svi videli čudo posle naše molitve, i videli i čuli.( gardiste klimaju glavama u znak da, Konstantin nastavlja) Noćas sam usnio čudan san u kome mi je sve rečeno i to što je meni u snu rečeno ja sada prenosim vama i tražim od vas.
Gardista 3 – Šta, moćni Auguste?
Konstantin 1- Nađite najbolje, najspretnije i najbrže kovače u carstu i okolini da na sve štitove naše vojske iskuju ovaj znak.( vadi papir na kome je nacrtan Hristov monogram i pokazuje gardistima oni zagledaju a potom i publici)
Gardista 1 – Kakav je to znak silni Auguste?
Konstantin 1 – To je znak koji nam se ukazao na nebu nakon naših molitvi. To je znak koji će nas voditi, koji će nam pomoći da pobedimo. To je Božji znak, sam Bog nam ga je pokazao i namenio kao podršku i pomoć našoj pravednoj borbi.On će nam pomoći i zato zovite kovače da na sve štitove iskuju ovaj znak.
Gardiste – Hoćemo moćni Konstantine, hoćemo!
Konstantin 1 – Hajde požurite, nema vremena čekanju i neću ni jednog legionara bez ovog znaka sutra na bojnom polju. Da li je jasno?!
Gardiste svi – Jeste!
Konstantin 1 – Hajde onda, požurite! ( gardisti otrče i tada vidimo scenu kako kovač kuje znak na štitove, scena senki i vidimo kako Konstantin nervozno šeta u svojoj radnoj sobi, dok kovač iza kuje znak i onda do Konstantina dolazi gardista koji donosi štit sa znakom pokazuje Konstantinu on zagleda, slaže se da je dobro.Opet kovač kuje, sviće novi dan, kovač nestaje a na sceni ostaje samo Konstantin, dolaze gardisti njih 5 i svi nose štitove sa znakom, staju tako da i publika vidi štitove Konstantin zagleda i kaže)
Konstantin 1 – Gardisti moji,dobro je. Veliki posao je urađen a sada je sve na nama i u Božjim rukama, krećemo u važnu bitku. Povedimo naše vojnike, naše legije hrabra srca, sa molitvom Bogu na usnama sa mačem i štitom u rukama koji nam ojača Bog i vera u njega i pobeda će biti naša.
Gardiste – Tako je Auguste Konstantine! Pobeda će biti naša!
Konstantin 1 – Da li svi vojnici imaju štit sa znakom Božijim? Sa znakom Hristovog Monograma?
Gardista 1 – Moćni Auguste svi vojnici imaju štit sa Hristovim Monogramom !
Konstantin 1 – Ako je tako, krenimo, povedimo legije u bitku, Bog je sa nama. ( kreću, Konstantin prvi oni za njim, borba se prikazuje kao slika senki uz zvuke borbe pri kraju borbe na scenu dolazi Konstantin sa dvojicom gardista)
Gardista 1 – Moćni Auguste njihova vojska je i dalje u begu,ostalo ih je jako malo. Da li da krenemo za njima?
Konstantin1 – Ne, neka ih. Kakvo je ostalo stanje?
Gardista 2 – Silni Auguste, nadjačali smo ih lako jer su srušili glavni drveni most a pontonski most napravljen od čamaca nije izdržao njihov beg prilikom našeg napada. Mnogo njihovih vojnika se utopilo i tako stradalo.
Gardista 1 – Moćni Auguste Konstantine, ova borba kod Milvijskog mosta bila je laka za nas. Brzo i lako smo razbili i savladali moćnijeg neprijatelja.
Konstantin 1 – Da, može se tako reći. ( tada utrči gardista 3)
Gardista 3 – Moćni Auguste Konstantine, vođa našeg neprijatelja August Maksencije stradao je u borbu, javljaju nam da je time naša pobeda potvrđena i da naše legije pobedonosno i ponosno ulaze u Rim. ( svi podviknu jeeee)
Konstantin 1 – Pobeda je naša, August Maksencije je poražem i njegove legije,pobedili smo ali priznajem da nam je pomogla Božja ruka i sam gospod Bog koji nas je vodio.
Gardiste svi – Tako je, tako je!
Konstantin 1 – Hvala nebesima, našoj hrabrosti i ovom znaku.( Konstantin pokazuje znak publici i onda svi gardisti pokazuju svoje štitove publici) Krenimo u Rim, očekuje nas! (kreću sa scene i zatamnjenje)

(Odtamnjenje. Konstantin sedi u radnoj sobi za stolom, piše nešto ulazi carica Jelena 1 i kaže)
Jelena 1 – Dobro došao svojoj kući sine Konstantine.Dođe sine svojoj kući ali ne dolaziš da vidiš svoju majku i evo majka došla tebi.( ustaje i ljubi joj ruku)
Konstantin 1 – Dobro mi došla majko i ne zameri, toliko državnih obaveza je na meni, ne stižem oprosti.
Jelena 1 – Sine moj, Konstntine Veliki. Ponosu svoje majke sve ti je oprošteno, lako je meni dođi do tebe. Ja nemam toliko obaveza a ti si sine ipak veliki vladar i vojskovođa, nadaleko čuven.
Konstantin1 – Hajde majko ne preteruj, ja sam ipak samo tvoj sin.
Jelena 1 – Nemoj biti tako skroman jer tvoja dela ti daju veličinu.Čujem da si u Milanu sazvao sabor i doneo Milanski Edikt kojim priznaješ Hrišćantvo za veru i time se prestaje sa progonom Hrišćana.
Konstantin 1 –Tako je majko.
Jelena 1 – Je li ko bio protiv tog Edikta. Je li se ko bunio sine?
Konstantin 1- Bilo je sitnih negodovanja ali mogu reći da je sve teklo bez problema. Vidiš majko kada sam naložio da na štitove stave Hristov monogram i pobedio u bici kod Milvijskog mosta, posle toga nije bilo problema da se na saboru u Milanu jednoglasno prihvati Hrišćanstvo kao vera i da se tim priznavanjem Hrišćana prekine sa njihovim progonom.
Jelena 1 – To je jedno od tvojih najvećih dela sine.
Konstantin 1– Ali majko to nije moje veliko delo,to je Božje delo. Sam Bog mi je ukazao na to. Ja sam samo sledio ono što mi Bog govori i išao gde me njegova pravedna i milosrdna ruka vodi.
Jelena 1 – Tako je, tako je sine Božja ruka te je vodila ali ti si sine ovim Ediktom učinio veliko delo za sve Hrišćane i za ceo svet.
Konstantin 1 –Znam, ali ja sam to morao da uradim, tako mi je nalagalo srce.
Jelena 1 – Da je sada sa nama tvoj otac Konstancije, da te samo vidi, kako bi se ponosio tobom. Da samo vidi kako te svi Hrišćani veličaju i uzdižu u nebeske visine. Da čuje kako tvoje ime svi izgovaraju sa poštovanjem i veličanjem, da čuje kada kažu Konstantin Veliki. Da, sine moj, da sada tvoj otac može da čuje kada kažu Konstantin Veliki. Da vidi svog malog Konstantina rođenog u gradu Naisusu koji je bežao i bez naše dozvole se kupao u reci Naisi. Eh, da može sada da te vidi tvoj otac Konstancije. ( nostalgično)
Konstantin 1 – Vidi on majko, vidi sve.
Jelena 1 – Ma da samo može da čuje kako te svi zovu Konstantin Veliki.
Konstantin 1 – Hajde majko ne preteruj, nisam baš toliko veliki.
Jelena 1 – Kako nisi, osvojio si večni grad Rim, Milanskim Ediktom priznao Hrišćanstvo za veru, zabranio borbe u koloseumima..... A sećaš li se kada si kraj kaveza lavova obećao kako ćeš ako postaneš vladar zabrantiti borbe u koloseumima, sećaš li se sine?
Konstantin 1 – Sećam se majko...... Sećam se svega kao da je juče bilo.
Jelena 1 – Eto i to si sine sproveo u delo i time učinio čovečanstvo humanijim. A počeo si i gradnju novog grada Konstantinopolja..... Zar je sine to malo, sva ta velika dela koja menjaju ne samo našu istoriju već i istoriju sveta?
Konstantin 1- Nije malo majko, ali od jednog vladara se i očekuju velika dela a još bolje ako su ta dela, dobra dela.
Jelena 1 – Tako je sine, tako je. Živ ti meni bio i još velikih dela stvarao, divan grad izgradio i još mnogo toga dobrog činio.
Konstantin 1– Hoću majko, sve dok je Bog uz mene i dok me Božja ruka vodi.
Jelena 1 – Veruj sine moj i Bog će biti sa tobom...... Nego sine , imam jednu molbu za tebe.
Konstantin 1 – Reci majko al traži, zapovedaj, ne moli.
Jelena 1 – Sine moj, ja bih otišla na hodoćašće u Jerusalim, da obiđem Isusov grob ako dozvoljavaš.Osećam da trebam ići a trebaće mi i nešto novaca.
Konstantin 1 – Idi majko, uzmi novaca koliko ti treba i idi.
Jelena 1 – Ja bih sine i crkve gradila, duša mi tako ište.
Konstantin1 – Ako majko, putuj gde ti duša želi, gradi i širi veru. Neka narod ima gde da se bogu pomoli, neka se vera širi a sa njom i dobra ljudska dela.Uzmi majko i putuj, ja i onako imam velike državne i vojne poslove a i porodične. Moram čuvati svoju porodicu,to moje neprocenivo blago.
Jelena 1 – Čuvaj sine svoje potomke, čuvaj svoju radost i gledaj da se ne ogrešiš o njih a i ako se ogrešiš pokaj se. Ljudi smo, grešni smo ali moli se Bogu kada zgrešiš da ti oprosti grehe a Bog je veliki i milostiv, oprostiće.
Konstantin 1 – Hoću majko, ne brini i putuj uz Božju pomoć.
Jelena 1 – Hvala sine, ostaj mi dobro. Neka te čuva Bog.( zagrli ga i odlazi sa scene. Konstantin seda za sto, zagleda se u daljinu i zatamnjenje)

(Odtamnjenje.Konstantin šeta ispred dvora,uživa, dolazi sluga i obraća mu se uz klanjanje)
Sluga – Moćni Auguste Konstantine, treba li vam šta?Učinilo mi se da ste zvali.
Konstantin 1 – Ne, ne treba ništa.Uživam u miru i tišni. Kako je divno kada je mir, tišina. Nema borbi,nema obaveza, samo crvkut ptica. Tako ih dugo nisam čuo a kao dete sam ih se naslušao kraj reke Naise u mom rodnom Naisusu. Samo kad se setim.( uživa sećajući se)
Sluga – Da, poj ptica je divan.
Konstantin 1 – Tako je..... Možeš sada ići, idi i ti uživaj na svoj način.
Sluga – Hvala Veliki Auguste,neka vam Bog podari divan dan. Pozovite ako Vam šta zatreba.
Konstantin 1 – Hoću, ne brini a sada idi i odmaraj u ovom divnom danu.
Sluga – Hvala vam Veliki Auguste.( klanja se i odlazi tada ulazi gardista, klanja se i kaže)
Gardista – Moćni Auguste Konstantine donosim Vam lepe vesti.
Konstantin 1 – U lepom danu i lepe vesti, hajde govori.Od koga mi vesti stižu?
Gardista – Od Vaše majke, carice Jelene iz Jerusalima.
Konstantin 1 - Ah moja velika majka. Govori kako je ona?
Gardista – Carica Jelena je dobro, šalje Vam pozdrave, da ne brinete.
Konstantin 1 – Da ne brinem? Brinem, kako da ne brinem majka je stara. Brinem kao što je ona nekada brinula za nas, za mene i oca. Ali govori je li mi što poručila, zatražila?
Gardist – Divne vesti Vam samo donosim, Vaša majka, carica Jelena pronašla je časni krst na kome je razapet Isus Hrist.
Konstantin 1 – Kažeš da je moja majka carica Jelena pronašla krst Hristovog raspeća?
Gardista – Da, Vaša majka a naša carica Jelena pronašla je krst na kome je raspet Isus Hrist.
Konstantin 1 – To je veličanstveno, svetica, svetica je ona nije majka već svetica.
Gardista – I stigle su nam vesti da je carica Jelena u Jerusalimu podigla crkvu Vaznesenja Gospodnjeg. A da je u Vitlajemu počela gradnju crkve Hristovog rođenja.
Konstantin 1– O majko, majko tvoja su dela tako velika. Zato je ona meni tražila novce. Ako je i neka je, neka gradi, neka narod ima gde Bogu da se moli. Nije ona majka, ona je svetica, nije ona obična žena, ne.
Gardista – Tako je, njena dela su Božja dela, dela jedne svetice.
Konstantin 1 – Da, to je ona svetica. Nju treba veličati i poštovati. Pronaći časni krst to može samo svetica.
Gardisita – I kažu da se carica Jelena krstila, da je primila hrišćansku veru.
Konstantin 1– Divna, divna moja majka Jelena, naša svetica. Nju će narod vekovima slaviti kao sveticu, nije ona obična žena već Bogom dana. (tada ulazi gardista 2 i kaže)
Gardista 2 – Moćni Auguste traže vas crkvena lica i ljudi iz naroda i mole da ih primite.
Konstantin 1 – Zašto, o čemu se radi?
Gardista 2 – Žele da Vam se zahvale za mnoga Vaša dobra dela i dobra dela Vaše majke, pročulo se. Mole da ih primite.
Konstantin 1 – Da nije to neka šala naših velikana vladara?
Gardsita 2 – Ne, nije moćni Konstantine. Evo ih pred kapijom, došli su sa darovima u ime zahvalnosti za Vaša dobra dela i dobra dela Vaše majke.
Konstantin 1 – Dobra dela moje majke daleko nadamašuju moja, ona je odavno prestala biti moja majka i žena mog oca Augusta Konstancija i postala svetica svih nas.
Gardista 2 – Da to i oni kažu i mole da ih primite.
Kinstantin 1 – A kažeš da dolaze i crkveni vladari?
Gardista 2 – Da,crkveni vladari su sa njima, došli su da Vam se poklone.
Konstantin 1 – Meni da se oni poklone, ne ja treba njima da se klanjam oni su Božji ljudi.....Ja njima treba da se klanjam i treba da ih zamolim i dogovorim moje krštenje jer čovek se krsti kada spozna Boga u sebi a ja osećam i verujem da je došlo vreme da se i ja krstim.
Gardista 2 – Govorite Auguste Konstantine Veliki, šta da činim.Hoćete li ih primiti?
Konstantin 1 – Reci im da dolazim, neka uđu.( Gardisite odlaze sa scene Konstantin ostaje sam ) Sva velika dobra dela, ma ko ih uradio ipak su samo Božja dela. Ne naša, već Božja dela a Bog je jedan, veliki i pravedan.

Zatamnjenje

KRAJ
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju