Dragan Varagić - Šumski ustav

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Dragan Varagić - Šumski ustav

Post od branko »

Dragan Varagić

Šumski ustav


drama


Njuške: međed, vuk, lisica i ostali
Scena: po izboru

Prvi i jedini čin

međed: Došlo je vrijeme, kucnuo je čas, propast il' spas. Čuće se naš glas, urlik, zavijanje, mumlanje.
kokoška: Kokodakanje.
magarac: Njakanje.
zec: Skakanje.
međed: Skakanje ne može da se čuje, no šta je tu je. Sada se kuje naš ustav. Izabrani smo od sve faune, ko ima šape u šape nek pljune, i da se prione na posao. Otvaram sjednicu ustavnog odbora, u ime svih brloga, rupa, obora.

čuje se glas sa visine: I gnijezda.

međed: I gnijezda. Ako sam šta zaboravio, nema ljutnje. Molim za tišinu, i minut ćutnje. Za sve postradale od ljudske ruke. Za sve strahove, patnje i muke. Pružite ruke, pardon šape, opružite papke... ujedinimo se u ovom trenu, osjetite energiju, ljubav, vezu...
magarac: Meni je veze bilo dosta. Pogledaj šta mi od šije osta.
sova: Da stvora prosta. Misli se na vezu u duhovnom smjeru.
magarac: Reci to keru.
međed: Tišina. Ko je za odbor predložio tebe? Tele? Il' Ždrebe? Molim za malo reda. Biće vremena za polemike i dileme. Sada da se držimo teme. Zaboravio sam i šta je tema. Vrijeme je za pauzu i malo džema. Pardon meda. Ima i supe, kome prija.
roda: Sigurno ju je servirala lija. * Ustajte vi zemaljsko rodlje, vi sužnji koje mori glad....
međed: Ajde, leba ti, za neku bebu trkni, pa tamo neđe od gladi crkni. Ne diži bunu zbog gladi, nego pošteno ručak zaradi.
Sada kad smo se okrijepili, idemo dalje. Pozdrave nam šalje grupa krokodila iz Nila. Živa bila. U pismu piše: Pridružujemo se ciljevima vaše borbe. Gore krokodili, dolje kožne torbe!
sova: Da se pridruže ciljevima? Bolje da se pridruže borbi.
međed: Ti si zaprška svakoj čorbi. Pozdravimo gospodu krokodile burnim aplauzom. Ganuti smo krokodilskom suzom. Ustav treba čim prije da se donese. Neke stvari ćemo rješavati u hodu, neke u trku, nećemo izmišljati toplu vodu. Imamo obavezu prema životinjskom rodu...
sova: Znači, ustav ćemo donositi pješke. Zašto ga ne bismo donosili i u letu...
međed: Dobro. Ustav ćemo pisati na panju. Sova noću, a ostali danju.
kokoška: Ja nemam ništa ni protiv tople vode. Ako za nju već bude zgode.
međed: Htio sam reći, da nećemo izmišljati stvari. Koristićemo iskustva druga. Šta mari. Recimo: Čet’ri noge dobre, dvije noge loše. Tu nema šta da se oduzme i doda.
zmija: Nema, ko na nogama hoda. A da li su onda loše ili dobre, recimo kobre?
međed: Onda nam ti reci kolko brojiš noga, čisto radi sloge. A ne da ih kriješ kao, gore navedena, noge.
zmija: Ja ništa ne krijem, i nastavila bih da puzim i po novom ustavu. Ako smijem.
sova: Dozvolila bih joj da puzi, ali ne po ustavu. Mislim, zbog sluzi.
međed: Čudna mi kupusa.
zec: Gdje je, gdje je kupus?
vuk (ulazi): Ne znam za kupus, in fabula lupus.
međed: Napokon stiže, o veliki vuče.
vuk: Nijesam znao šta da obučem, a i mijenjao sam ćud za večeru.
međed: Misliš vjeru, vuk ne mjenja ćud.
vuk: Znam šta sam rekao, nijesam lud. Nije pasja vjera na cijeni. Samo je ćud preostala meni.
međed: Toliko si vremena proveo u gradu, da smo pomislili da si se pretvorio u kera. Ali si se vratio, alal vera.


(ide Beogradski sindikat:

"kad vidiš me u kraju, odma’ reci – Alal vera.
I kad snimiš me na splavu, bolje reci – Alal vera.
Nemoj pričaš iza leđa, mojNe lerMa da te tera,
Bolje reci kada treba – Alal vera, Alal vera.")


vuk: Nijesam imao kud. Zapao sam u škripac. Nekad sam bio dripac, ali me natjera kockarski dug, da se vratim u lug.
međed: Podigni kredit i vrati dug, otkupi ćud. Nemamo kud, bez tvoje ćudi, sjebaće nas ljudi.
vuk: I da tražiš kredit, s bankama se svađaš, žiranata nema, da ih puškom gađaš...
međed: Život u gradu je ostavio traga, pazi kako pričaš i ne čačkaj mečku. Ne pominji puške, neosoljeni bravu, ne zabadaj trn u šapu zdravu.
vuk: Oprosti medo, griješiti je ljudski, sori engleski, izvinji pa ruski.
međed: Mi nijesmo ljudi, greške su nam strane, ne smijemo spasti sad na ljudske grane. Al’ ću ti pomoći, oko kredita, no budi spreman za malo mita. Ovo sad pričam ispod glasa, jer ću da radim ispod žita.
vuk: Ma samo reci, baš kao preci, kada ja dunem i vatru sunem, zapaliću žito, kao u Salaš u Malo Rito.
međed: U Malom Ritu, ne forsiraj rimu. A sad mi reci jesi li u timu?
vuk: I repom i njuškom. Ako omanem, rokni me puškom.
međed: Kad smo kod roktanja, tu ispod hrasta, žirante hvataj ako te basta.
vuk: Ne shvatam medo, šta hoćeš reći? Dva vepra vidim, ide i treći, možda mi se u glavi manta, ali ne vidim nekog žiranta.
međed: Pa ko je veći žirant od svinje? To je žirant jer jede žir, dinjant jer tamani dinje.
vuk: Ta mani, pobrkao si lončiće medo, nijesu to žiranti tog tipa. A sa svinjama imaju veze jedino kada ispadnu papci. Ali, sve ih je manje i manje, pa to znaju i vrapci na grani. Ali, sad kada viđeh prasiće, mogu da mislim samo o hrani.
međed: Misli, ko ti brani. Ali drži podalje šape, i svinje su dio našega klana. Za sada pasi, malo i brsti, eno ti ona zelena grana.
vuk: Ne prelazi pristojnosti među, ne čini mi uslugu medvjeđu. Fala ti na te priganice, nek tvoja bratija za tobom kaska, meni je draža dobra koska, il' Aska.
međed:Vidi se da ti fali daska, svi znaju šta ti napravi Aska.
vuk: Nije na mjestu tvoja opaska. To je tek skaska. Ja u suštini nijesam grub, al' moram da stavim nešto pod zub.
međed: Povadi zube ako te svrbe, mirnije neke stavi, evo ti adresa moga zubara, vrhunske zube pravi. Ocu tvoga rođaka Vuka drenove zube je skucao, s njima se po šumi smucao. Što se kvaliteta tiče bili su mu sem taki, poslije toliko godina odnio je u grob svaki.*
vuk: Zanimljiva teza, mada me od zubara hvata jeza. Poći ću ipak, dojadila mi je sva vika na vuka, a uz vuka i lisica fuka.
međed: Fuka? Kafu? Ne hvala. Samo kada me boli glava. A evo i drage nam lije, nju sam kod zubara poslao prije. Pa da vidiš iz prve ruke, je li bilo muke. Zdravo, premudra lijo, đe je osmijeh na tvojoj faci, daj da se vide drenovaci.
lisica: Tvoj zubar je pravi at, čekala sam ga čitav sat. Mijenjanje zuba, skupo se plaća, a on se rijetko posla laća...
međed: Pa, konju se rijetko u zube gleda...
lisica: Nikakvog pravila, nikakvog reda. Što je najgore bez keša ne da. Stomatologija je, ako ko pita, prešla u privatna kopita.* Ko pita mene, imam li novca, nijesam ovca, ne dajem ni mlijeko, ni sir, ni vunu. Čime da platim? Jedino da se kurvanja latim, od same pomisli jeza me hvata.
vuk: Ne bi se ovajdila od tog zanata. Traži đe je sigurna plata, i đe bolovanje možeš da vučeš, kao rep. Prevoz i topli obrok u džep. A onda za godinu dana i ključeve od stana...
lisica: Prestani, vuče, glava mi puče. Pa đe ti živiš, da mi je znati, o kakvom to pričaš stanu i plati? Čak i honorar od onih basni, stalno mi kasni.
međed: Aman, eto ste kao ljudi, lijo, trzni se, vuče, probudi. Pravimo ustav, poredak novi, pameti se magarče dozovi.
magarac: Imam zadnju želju. Kada mi godine dođu glave, puštite da lipšem do zelene trave.
međed: Tvoje će gluposti meni doći glave. Član prvi: Može i da se račva, ali je jezik jedan za sve.
vuk: Mora li da ga bude? Dao bih svoj jezik za zube.
međed: Jezik za zube. Član dva: Na nogama su kandže, kopita ili papci. Ne smiju se potkivati žapci.
zmija: Amanzamandman. Ko nema u nogama, ima u glavi.
međed: Kada si tako pametna, aj' ti ustav sroči.

Ja: U tome mi san iskoči. Nije problem scena u šumi, ali ne znam ko da glumi. Magaraca ima dosta, za ostale ko mi osta? Nastavljati nemam rašta, tašta, mašta, prašta, svašta....
Jašta.



Motivi:

* Vuko R., lokalni lik (ne znam ni je li živ) izmislio je lokalno poznatu priču o svom ocu sa drenovim zubima ("Svaki je u grob odnio"), a ovaj rogobatni dio je tu radi strica mi da bi se toga sjetio i nasmijao kada pročita.
* U Crnoj Gori je stomatologija potpuno prešla u privatne ruke.

*LISICA I RODA

Lisica je odlučila da se našali sa svojom prijateljicom rodom. Pozvala ju je na ručak i iznela pred nju neku retku supu u plitkom tanjiru. Takav ručak se mogao samo polizati, a roda nije mogla ni kap da uhvati kljunom. Lisica se pretvarala da joj je jako žao što se rodi nije dopao ručak, pa se gladna vratila kući.

Sledećeg dana lisica je bila rodin gost. Zadovoljna i nestrpljiva požurila je rodinoj kući, jer je bila gladna. Ali je tamo sa užasom primetila da je ručak poslužen u dubokim ćupovima, sa vrlo tesnim grlićem, iz kojih je roda vrlo lako jela. Lisica nije dohvatila ni mrvicu ukusnog jela i otišla je kući gladna.

A onda je rekla sama sebi: "Zapravo nemam pravo da se žalim. Roda mi je samo vratila milo za drago."

(Ezop)



- 16 -



Naslovna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17



Početna • Novi broj • Prikazi • Intervjui • Drame • Mini galerija • Roman u nastavcima
Poezija • Filozofija • Autoportret satiričara • Konkursi • Arhiva • Vaši utisci • Kontakt


© ETNA, Beograd, 2001-2008. Sva prava zadržana



Sigurna muška kuća

nezavršeni kafanski kabare


lica:
VODITELJ RIALITY SHOWA, odnosno OBERKELNER
PRVA EKIPA, odnosno ljubitelji istine i kapljice, prostije alkosi
DRUGA EKIPA, fini svet, dominiraju žene, svet ljubitelja voda-vode i vlasti-vlasti, svet koji kradom pije, koji malo laže, malo krade i malo se ubija, ali tako da to niko ne zna, pa čak ni oni sami.

(To je osnovna karakterna podela, a u suštini svi igraju sve, taksiste, policajce, šta se pojavi, prema potrebi i rediteljskom viđenju.
Scenu može da predstavlja improvizovani ili stvarni šank, oko koga se okupljaju likovi, penju na njega, koriste ga kao govornicu, krevet, klozet... po potrebi teksta.
Moguće je, takođe, da sve likove igraju ženske osobe, karikirajući grubijane, alkose, tobožnje muškarčine, istinoljupce, švalere, šonje...
Muzika za songove i pesme koje se čuju u ovom kafanskom kabareu, takođe je svedena na gitaru, pianino, ili vrlo mali tipično kafanski sastav sa karakterističnim ciguligusanjem.)

OBER: Dragi posetioci, dobro došli u prvi kafanski reality show!
Dobrodošli u sigurnu mušku kuću.
Za razliku od sigurnih ženskih kuća, kafana je jedina sigurna muška kuća.

MUZIKA TUŠ

Od kafane do kafane
dok Srbiji ne osvane.

Od kafane do kafane,
sečem vene, brojim dane.

Nikad sreća da se vrati,
manjak časti, višak vlasti.

Stara ode, nova dođe,
glupost nikad da nas prođe.

I od ove, nove vlasti
očekujem da nas časti

istim pićem, istom hranom,
da nas boli istom ranom...

Od kafane do kafane
kad će najzad da nam svane

Sečem vene, brojim dane,
od kafane do kafane.

OBER (Diže čašu i nazdravlja na različitim jezicim):A votre sante! Ćus! Nazdrovlje! Čin-čin! (svi nazdravljaju) Uz blagoslov međunarodne zajednice, prvi kafanski reality show može da počne. S leve strane su, dakle, ljubitelji kapljice, koji tvrde da piju zato što traže istinu u vinu. Aplauz za istinoljupce!
PRVI ALKOHOLIČAR (Ustaje i viče): Svi rđavi ljudi piju vodu. To je dokazano potopom!
DRUGI ALKOHOLIČAR: Ja pijem zato što hoću da zaboravim zašto sam počeo da pijem!
ANTIALKOSI: Ako se uzima umereno...
ALKOSI: Tako je: ako se uzima umereno, voda nikome ne može da škodi.

MUZIKA

"Vina Milo!" – orilo se,
Dok je Mila ovde bila.
Sad se Mila izgubila:
Tuđe ruke vino nose.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.

OBER: Mislim da je dosta bilo tih pesama iz starih, prevaziđenih vremena. Ovo je novo doba, vreme globalizma. Bila Mila, pa došla Ana, pa šta onda?! To je sada svetski proces. Uostalom, samo neambiciozni ljudi, oni koji nemaju snage i ne veruju u sebe imaju nešto protiv promena. Promene osvežavaju! Čak i brak. Pod uslovom da žena ne sazna. A mi volimo žene. Sve su žene mile, sve su žene dobre i sve su žene... iste! Moj komšija Zvonko Dajč čak tvrdi da su i žene u crnom vrlo, vrlo... vrlo...
ALKOSI: Ako su u crnom donjem vešu!
ANTIALKOSI: Uaaaa!
OBER: Takmičenje još nije ni počelo, a izbijaju prve čarke. Najpre da saopštimo pravila igre.
ALKOS l: Pravila, pravila... da bi me ugnjavila.
ANTIALKOS: Pravila mora da bude! Da bi se znalo ko je ispravan. Ko je s koje strane. Nekad su čak i krojači ljubazno i diskretno pitali gospodu, prilikom uzimanja mere za dubinu šlica na pantalonama, "Izvinite, gospodine, s koje strane ga nosite?"
ALKOS: Danas? Danas ga, gospodine ne nosim uopšte, ni sa jedne strane. Nisam lud da kao Srbin opet zastranim!

MUZIKA

Shvatite ovo kao šalu
čoveka sklonog vinu
Državu ima malu,
ali finu... u materinu!

OBER: Prvi zadatak na kome će ispit polagati naši poštovani ljubitelji kapljice...
ALKOSI (viču): Istine, samo istine!
OBER: Kao i poštovani i poštovane ljubiteljice nealkoholnih pića.
ALKOS 2: Nije Hristos pretvorio vino u vodu, nego vodu u vinu! U tome je caka!
OBER: Prvi zadatak biće, dakle, iskrenost.
SVI: Tu smo.
OBER: Kako živimo!?
SVI: E, jebiga!
OBER: Prva kandidatkinja iz redova trezvenjaka. izvolite:

ANTIALKOHOLIČARKA l: Vremena su teška, ali ja se ne žalim. Oboje puno radimo. Deca dobro uče, ćerka još radi u poslovnoj pratnji. Da je samo vidite kad se našminka, niko joj ne bi dao šesnaest godina. Ista ja. Ovaj me tuko. Dugo nije teo da je prizna za svoju, ali se pomirio. Otkad radi kod ovog Nemca, novog gazde, to je drugi čovek, a nekad je bio gad nad gadovima. Sad od kako je firma privatizovana, nije više glavni mesar, nego radi na pakovanju, što mu je još bolje, samo seče jajca od bikova i pakuje u male konzervice, navodno za Japan. Ovolike! (pokazuje veličine lubenice) Tuče me samo kad je trezan. Znači, retko. Uglavnom, kad je pijan samo se smeje i plače, istovremeno. Mali ide u crkvu. Uhvatili ga da krade pare ispod ikone Bogorodice. Deca ko deca. Nikad dosta para za lepak. Ja još kuvam za onog bogatog bogalja s trećeg sprata, onog udovca. Bolje mi je nego kad sam radila u prosveti. Bar imam svoje dostojanstvo, a što ostane mi pojedemo. Grešila bi dušu da se žalim. Matori kašlje celu noć i pušta propale pesme... ono "Jugoslavijo narod te slavio"... i slično. Kad mu pred spavanje donesem redovni čaj i tablete, hoće da uvati za dupe. Inače, fin čovek, espesovac. Samo neće još dugo, stisak mu je sve slabiji. A onaj moj bi me ubio kad bi znao za to, mada mi ne prilazi kao čovek otkako smo uterani u ovu demokratiju, samo se trza noću kao priklani bik i viče sledeći. Ja sve to moram da trpim zbog dece. Kad me tuče, deca kažu da zovem policiju. Nisam luda. Ima policija važnija posla. Još da mi nađu mišomor u biberu. Ovako, živimo nekako, a kako samo mi znamo i nadamo se da jednog dana mora biti još bolje jer gore ne može, valjda, biti. Hoćete jedan bromazepan?
ALKOS 1: Ne mešam pića!
ANTIALKOHOLIČARKA 1: Meni čini dobro. Nekako mi sve lepše. A što je naš predsednik lep. Lepši je nego Sanader.
ALKOS 2: Voditelj! Šta je ovo? EPP za vladajuće partije! Nemoj da ja ispričam, bre, ko smo mi. Mi smo... mi smo... (pusti vetar) ja se izvinjavam... Mi prvo treba svima da se izvinimo. I za ovo i za ono...
OBER: Da čujemo. Što da ne? Nastup iskrenosti. Priča druga. Gospodine, molim da se predstavite.
ALKOS 2: Ja sam Lizobulj.
SVI SE SMEJU. UZVICI: Znali smo.
ALKOS 2: Zovem se Predrag Lizobulj. Predlagali su mi da promenim ime. Znate kako me svi u društvu zovu? Ne, nije to što vi mislite... Zovu me Peđa. A mene baš vređa kad me neko zove Peđa. Imam ja svoje lepo ime i tradiciju. Mi smo Lizobulji od starina. Ne dozvoljavam da me krsti kad ko i gde stigne. Hteo ja da uđem u vladajuću partiju. Mislim, kad su svi u vladajućoj partiji što ne bi i ja. Ne bi mogo puno da pokvarim!Međutim, oćeš! Tražili da promenim prezime. Imaju principe, kažu. Pošteno. Tu ih ja odbijem. Mada, pravio sam geneološko stablo, odnosno rodoslov porodice Lizobulj. Potičemo iz Francuske, zemlje vina... Posle se rasejali. Ima nas u Srbiji, ihaj. Sve Lizobulj do Lizobulja. A bili smo LISOBUIL. Plemići. A i sad nas je najviše u vladajućim partijama. Samo mi je žao što većina skriva svoje pravo prezime, ja to ne bih nikada. Predlagali su mi da se zovem Marković, Jovanović, Proftić, Tadijić, Kadijić, Živković, Orahović, čak Živkovićan, da izvinite, ali me je bilo sramota, kako da izneverim svoje lepo staro prezime? To smo, braćo, što smo - Lizobulji. I ponosan sam što je to s velikim L a ne sa malim, kao kod ovih ostalih!

MUZIKA

Imena, imena, imena,
sve je to fikcija,
obmana, varka snena...
Kriva mi pogrešna dikcija!

OBER: Molimo takmičarske parove da manje piju. Ovo postaje opasno! Osim toga nije dobro za posao. Zatvoriće nam i ovu poslednju sigurnu kuću.
ALKOS 1: Neće, ovo je demokratija.
ANTIALKOS 1: Toga se i bojimo. Zloupotrebljavate slobodu govora.
ALKOSI: Kako se može zloupotrebiti sloboda u demokratiji?
ANTIALKS 1: Pa lepo, govorite i ono što se ne sme!
OBER: Prelazimo na drugi tematski zadatak. Cilj nam je da ispitamo poslovne sposobnosti ljudi koji piju i onih koji ne piju.
ALKOSI: Ma svi piju u ovoj državi. Zato se i teturamo po ovom grbavom Balkanu, po ovoj guravoj istoriji...
ANTIALKOSI: Zato nam tako i ide.
ANTILKOSI: Kad bi more bilo vino, celi svet bi živeo na moru.
OBER: Tema je biznis. Kandidat broj 1. Sleva.

ALKOS 1: Moja ideja za biznis je da napravim privatno groblje. Prvo privatno groblje u Srbiji. Kupim zemlju i registrujem firmu. Mislio sam, da budem iskren, da za početak kupim pola Vojvodine...
ALKOS 2: Pametna odluka! Vojvodina je mala za državu a velika za ludnicu... Mada sa ludacima se nikad ne zna!
ALKOS 1: Daklem, ovaj biznis je isplativiji od poljoprivrede, ali mislim da bi bolje bilo da kupim celu Srbiju. Mislim, problem ne postoji. Po pozitivnim zakonima i, hvala Bogu i Koštunici, i po svetom Ustavu (triput se prekrsti), zemlja se u Srbiji sad može prodavati u neograničenoj količni. Zato pitam, ako neko zna, neka javi, koliko košta ukupna teritorija Srbije. Za privatno groblje. Taman bi toliko pokrilo potrebe. Groblje bih ogradio, napravio staze i posuo ih belim šljunkom. Stavio krst. U stvari, kad bolje razmislim, što da ne napravim tri-četir privatna groblja. Recimo, pravoslavno, katoličko, muslimansko. Biznis ima tendenciju da se širi. Kupio bih zemlju u Bosni, Hvatskoj, Makedoniji i slilčno... Zatim bi pravio politička groblja. Toliko ima političkih mrtvaca na našoj političkoj sceni a nema ko to da sarani. A ja bi ih sve saranio u Aleji velikana. Ništa pod dudovima, orasima, borovima... U mojim privatnim grobljima ne bi postojale druge parcele nego samo privatne aleje velikana. Dokle će bre država da ima monopol na Aleju velikana. Pa oni, bre, samo po partijskoj liniji sahranjuju! A ja bi napravio groblje za sve političke stranke. Znači groblje za socijaliste, za demokrate, za radikale, za grupe građana... Pa tek groblje za G17 Plus... vrhunski mermer... zlatotisk... I u svima samo aleje velikana. Čekam kredit od MMF-a. I, krećem. Ne mož' da ne uspe. Ovakvu inicijativu, svet ne može da odbije.

MUZIKA

Ljubimo Zapad, volimo WEST,
Nemačku, Ameriku, Englesku...
Svi su oni za nas BEST,
jer držimo glavu u pesku!

OBER: A sad da čujemo drugu stranu, trezvenjake, koliko su oni preduzimljivi. Inače, gledaoci mogu glasati na telefone 92 ili preko najbliže stanice policije u mestu stanovanja.
ALKOSI: Nagradni fond ide za šank!
ANTIALKOSKA 1: Mi smatramo da bi u ovoj zemlji, pre svega, trebalo raditi na poboljšanju uslova života. Na higijeni, pre svega. Pre neki dan se, da izvinite, članica jedne ugledne strane delegacije uuu....
ALKOS 1: Kaži: usrala!
ANTIALKOSKA 1: ....uuuu... unespokojila u skupštinskom hodniku, jer nije imala smelosti da uđe u toalet. Tipičan srpski toalet.
ALKOSI: U našim klozetima se i najhrabriji... uuuuuuu...
OBER: Ćut!
ANTIALKOSKASKA 1: Dakle, kvalitet higijene u našim toaletima usporava ulazak naše zemlje u u razvijene evropske demokratije.
ALKOS 1: Zna se da su kralju Milanu u nekom srbijanskom selu potkresali daske na poljskom klozetu i u poslednji čas ga izvukli... Otad monarhija kod nas nikako da digne glavu iz...
OBER: Pssst!
ANTIALKOSKA 1: Klozeti su nam u užasnom stanju. Za vreme Turaka je bilo nešto bolje. Ali ni to nije bilo dugog veka, samo petsto...
ALKOS 1: Kod njih nije bilo sranja. Odmah na kolac!
ANTIALKOSKA 1: Eksperti u našoj vladi mišljenja su da bi bilo najcelishodnije, dok ne dobijemo zeleno svetlo Evrope, najstrože zabraniti narodu svaku upotrebu klozeta. Nek se malo narod stisne. Do dve hiljade dvadesete, bar! Dok ne uđemo u Evropu, nema... razumete...
ALKOS 2: Samo pišanje.
ALKOS 1: Na kolac!
ANTIALKOSKA 1: Ništa, ni to! Primećeno je da se klozeti i tako prljaju.
ALKOS 1: Pa di ćemo? Nećemo valjda uz vetar? Posle budeš sav mokar! Na kolac!
ANTIALKOSKA 1: Potrebno je zabraniti prostom svetu, koji kalja ugled naše zemlje, svaku upotrebu klozeta do daljnjeg. Engleski klozeti su za Engleze i molim! Poljski za Poljake.
ALKOS 2: Poljakinje su dobre! Imo sam iskustvo s jednom baš u klonji.
ANTIALKOSKA 1: Zabraniti upotrebu čučavaca. Kad se busate da ste narod koji neće da čuči ni u jednoj istorijskoj prilici, sad se stisnite i izdržite, heroji, sokolovi srpski! Takođe, podnećemo inicijativu za zabranu upotrebe klozeta u vozovima. Pruge su nam u očajnom stanju, para za popravku nema i dolazi do iskliznuća vozova iz šina. Sve u svemu, naši eksperti nevladine trezvenjačke organizacije H2O POLITICO smatraju da je neophodno sveobuhvatnom akcijom sprečiti uneređivanje naših javnih i privatnih toaleta, te tako ukloniti bar jednu prepreku na putu ka Evropi.
ALKOSI: Ali, kako ćemo?
ANTIALKOHOLIČARI: Lako. Povećaćemo cene životnih namirnica sto... sto pedeset, ma hiljadu posto i sprečiti svaku diverziju od strane tobože patriotskih i ostalih retrogradnih elemenata.
ALKOSI: Uaaa!

MUZIKA

Vlast našu niko da smeni
ni da hoće ne može.
A da im narod svuče maske
i opozicija je ista ispod kože

OBER: Sledeća igra u SIGURNOJ MUŠKOJ KUĆI sastoji se u tome da publika pogodi ko je u ovoj zemlji patriota a ko izdajnik. To je ključno pitanje u ovoj zemlji, a ne da li ima hleba, posla i nade!
ALKOS 1: Ja ponekad isključim ton na televizoru i posmatram ove naše političare... Jebote, stvarno su za posmatranje! Svi se smeju, nečem se raduju, bogtepita čemu, raspoloženi, svi debeli, svi uredno našminkani... što ih šminkaju pred tv duele – samo dupliraju slojeve, majku im... Uglavnom, ja tu nikako ne mogu da pogodim ko je opozicija a ko pozicija! A svi tobože patriote.

MUZIKA

Svi veseli, svi debeli
samo jedno O ih deli.
Svi prpošni i svi ješni,
svi pobožni i svi grešni
Za Kosovo, za Srbiju,
dnevnicu bi jednu dali.
Tolika im odricanja,
toliki im ideali...
Samo jednim O je višak.
a drugima O-ho-ho fali!

ANTIALKOS 1: Ma vi vidite sve crno!
ALKOS 2: Nije tačno. Koliko puta smo videli bele miševe, kaži mu!
ALKOS 1: I to napuštaju brod.
ALKOS 2: A na brodu znaš čija zastava...
ALKOS 1 (Ponosno): Ruska!
ANTIALKOS 1: Tako je: naša!!!
OBER: Prvo pitanje iz patriotizma glasi: Ako nesposobnog ministra, a takvih hvala Bogu (svi se krste normalno) i Gospodinu Koštunici (svi se krste levom rukom), imamo ihaj, pošaljemo u inostranstvo za konzula, kao što smo to nedavno učinili sa ministrom prosvete u pokrajinskoj vladi... da mu ne spominjemo ime gospodinu Zoltanu Bunjiku... Da li je to dobro za državu ili nije?
ANTIALKOSKA 1: Dobro je.
OBER: Što? Objasnite.
ANTIALKOSKA 1: Zato što je dosta bilo odliva pameti iz ove zemlje!
ALKOSI: Uaaa!
OBER: Nemojte, ima u ovoj zemlji i sposobnih i pametnih ljudi.
ALKOS 2: Dva metra ispod ljubičica...
OBER: Evo ovde imamo takmičara koji drži kafanu i televizijski studio istovremeno, a plus toga je patriota. Rodila ga majka za sve! Je l tako, gazda? Kako sve to postižete?
GAZDA: Ja sam preduzimljiv čoek. Evo, kako ja. Čim neki strani političar, bem ih u usta, izjavi da je Kosovo njiovo, ako ne reaguje država, a ne reaguje – tu me seci (pokazuje na polni organ) mi privatnici, brate, treba da reagujemo. Ja oma odlučno reagujem. Iz istih stopa na svojoj televiziji puštam emisiju sa pesmama i igrama Kosova i Metohije. To narod voli. Pošto je to istoriska tema – sam vodim emisiju. Ne dajem novinarima da upropaste! Slabi su oni za toliki izazov. A ja sam kao gazda televizije i, da kažemo, domaćin emisije. Pošteno. Naredim da uključe sve telefone u studiju, a imam samo jedan na šanku, ali uključite, kažem, sve telefone. Da narod misli da je gužva oko Kosova, da ne može da dobije vezu kad zove, nek se nervira što gubi Kosovo, što mu puca veza... telefonska s Kosovom... Kosovo, bre, košta! Minut sedam banki... Kad se narod javi u emisiju da brani Kosovo da zna da to nije za džabe! Onda dovedem pevaljku i to onu s najvećim prirodnim grudima. Silikonke ne pristaju uz istorijske teme. To je moja uređivačka koncepcija. I pevaljka mora da ima dekolte broj sedam. Zašto? Zato što je tema nesrećna, Kosovo, a sedam je naš srećan broj. Osim toga, lakše je narodu da gleda u pevaljkino poprsje dok gubi komad svoje najbolje zemlje, nego da gleda recimo, predsednika vlade onako namrčenog. Moja emisija traje do duboko u noć. Ionako sutra niko ne radi. Svi ginu za Kosovo. I zato narod hoće malo da dane dušom, da pesmom olakša svoj nacionalni bol, da pesmom pozdravi svoje najmilije koji su možda baš ostali na Kosovu i sad plaču... I da vidite... emisija ide ko bonbona. Em društveno korisna, em donese neku paru. Nije velika, ali kakvo je vreme... ja se ne žalim. Moja emisija pokazuje da Srbi nisu gubitnici. Može i da se dobije, samo ako oćemo!

OBER: Može da se dobije, itekako. Nagrade u ovom našem piramidalnom rialiti šou programu su:
PRVA NAGRADA – Sedam meseci u elitnim apartmanima u Zabeli. Uslovi u našim zatvorima su, hvala međunarodnoj zajednici, sad bolji nego kod kuće. Šta imate kod kuće?
ALKOS 1: Da imam nešto, što bi ja bio ovde!
OBER: Druga nagrada – dobijate kuma u javnom gradskom preduzeću.
SVI VIČU: To treba da bude prva nagrada!
OBER: Treća nagrada je viza za Segedin i Temišvar. Vize za Beograd su tek u razmatranju.
SVI: Uaaaa!

MUZIKA

Sudije sude tako
da se ne žale
ni okrivljeni
ni žrtve.

Sudije sude lako
i presude su im manje žive
a više mrtve.

Sudije sude
po zakonu, časti i poštenju.
Krivcu odmere kaznu
u četiri oka, u poverenju.

Sudije sude
kao da drukčije
ne bi ni moglo.

Da nam ove sudije
na sudnji dan sude
možda bi to
pomoglo!

(Povremeno ili baš sada ulazi taksista – alkos, naravno, sa jakim bosanskim ili crnogorskim akcentom)

ALKOS-TAKSISTA: Ko je vođe nazivo TAKSI VOJVODINA?
SVI UPLAŠENO, NAGLO ZAĆUTE.
ALKOS-TAKSISTA: Pošljednji put pitam ko je vođeka zivljo TAKSI VOJVODINA?
ANTIALKOS 1: Ta di bi mi...
ALKOS: Ja sam svratio samo na jedno kratko piće. Kakva Vojvodina?
ALKOS-TAKSISTA(odlazi): Nemoj poslen da bude pritužbi!
GLASOVI: Šta će biti s nama?
Šta je sledeće na redu?
Kuda ide sve ovo?
Biće izbori.
Fala Bogu i Vojislavu Koštunici da sad imamo Ustav. (na pomen ustava svi ustaju i triput se krste mrmljajući: "Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnog mira....")
GLASOVI: Izbori, izbori, izbori!

ALKOS 2: Ljudi moji, ja ne znam šta se ovo dešava. Ja uvek glasam pravilno!Zaokružavam samo one za koje RTS navija, pošto su oni nepristrasni, ne navijaju mnogo kao ostali, nego tek toliko da njihov kandidat jedva pobedi... eto...
ANTIALKOHOLIČARA (šablonski): Najbolji, najpametniji, najsposobniji...
ALKOS 2: Onaj za koga ja glasam, uvek biva izabran. Ali, oćeš! Neka viša sila, ne znam kako to da nazovem, tad umeša prste i meni se uvek nešto loše desi, meni i mojima. Uvek kad pobede ti najbolji, mi naje... nastradamo.
SVI: Isto i mi.
ALKOS 2: Prvi put. Odma posle demokratskih izbora, razumete me, crkla nam veš mašina. Bila joj tek trideseta godina, "Gorenje"... a, zna se da su Slovenke najbolje oko tridesete... Mogla je, da je Bog poživeo, da pere bar još desetak godinica, pa da menjam bubanj ili programator... Ali, ne... izbori lepo prošli, svi srećni, veseli, svet pozdravlja... a meni riknula veš mašina. Mesec dana u kući nacionalna žalost. Odričemo se svega. Odvajamo od usta i... popravimo veš mašinu sopstvenim sredstvima već posle šest meseci!
SVI: Bravo! Gorenje je gorenje i sl...
ALKOS 2: Al, utom stignu i novi izbori... Takva smo zemlja. Svakih šest meseci propast sveta. Novi izbori!
ALKOS 1: U nedelju?
ALKOS 2: A kad će nego u nedelju!? To je dan kad nije dobro ništa da se radi... pa zgodno za izbore. Ja opet tipujem najboljeg kandidata i najbolju partiju. Ono što RTS nepristrasno, razumete... Oni pobede, naravno. Dođem kući, ne slutim ništa, kad bojler ne radi... visi neka žica... dete umalo struja nije, razumete... kaplje crvena rđa iz štekera... malo počela da curi vruća voda kroz izvod za wc kotlić pa kad povučeš vodu sve te opari... Tad sam već naslućivo da nam dolaze sve bolja i bolja vremena. Srećom, umre mi tetka u Banacko Aranđelovo i od nasledstva: dve lepe kuće, pet jutara zemlje koja nikom ne treba... taman skrpim da popravim bojler... Majstor nije hteo... Kaže već sedamnaesti put mi krpi kazan, red je da kupim nov, ali posle pet-šest čašica dudovače što ostalo od daće, poveže on iz trećeg pokušaja žice i fino... bojler radi ko nov... samo malo... neznatno trese. Onda opet izbori! Normalno, generalka na Zastavi, a tek joj je petsto iljada kilometara, uz vraćanje kilometar sata dvaput u deset-petnest godina... Inače, odličan auto, samo ne ide i malo noga propada kroz patos. Zbog tog malera na sledeće izbore odem peške. Molio sam Boga, gajio lažne nade, nisam čak ni koristio svoje pravo da na RTS-u saznam sve... ali nažalost... opet se to desilo... opet pobedili nabolji, oni koji brinu o mom dostojanstvu, o našem standardu, o našim pravima kao ljudi... I sad, evo me gde sam, ne smem kući. Ko zna šta me tamo čeka. U ovoj zemlji dva dobra, nikad zajedno!

OBER: Nastavljamo gde smo stali.
ALKOS 2: Gde ja stadoh ti produži...
OBER: Dakle, nastavljamo za ovu zemlju suštinski važnu, skoro važnu kao ustav, raspravu o patriotama i izdajnicima. Novosadski književnik Momir Lazić u svom nadahnutom kazivanju na jednoj javnoj tribini ispričao je kako prepoznati Irca izdajicu. To je, rekao je nesrećni Momir, onaj koji šepa na levu nogu. Jer, navodno, Irci izdajnicima pucaju u levu nogu da ih posle svi prepoznaju. Zato irske izdajice šantaju.
ANTIALKOSI: Sramota! Takvo poređenje...
OBER: Digla se silna prašina oko te njegove izjave, ali ništa.
ANTIALKOSKA l: Nema opasnosti?
OBER: Nema. U ovoj našoj lepoj i mirnoj zemljici retko ko šepa.
ANTIALKOSKA 1: Nego?
OBER: Ovde se uglavnom... puzi.

MUZIKA

Korak po korak,
Evropoooo!
Život je gorak
i ja sam propo!
U Irskoj pucaju u nogu
onome ko brata izda
za pare i imetak.
Al kod nas tako ne mogu
kod nas je za glavu – metak,
da žrtva ne šanta na nogu!
Korak po korak,
Evropoooo!
Život je gorak
i ja sam propo.

OBER: Ne znam da li ste i vi primetili da smo mi kao narod skloni preterivanju. Mnogo smo kao važni. Napravili smo kuću nasred druma!
ANTIALKOSKA l: Tačno. Naša zgrada je, recimo, kao i naša država.
ANTIALKOSKA 1: Zato našu zgradu, kao ni našu zemlju, ne zaobilazi nijedna nevolja. Kako se zemlja u tom provodi, vidimo. A šta doživljamo mi koji živimo u takvoj zgradi, ne samo da vidimo, nego i osećamo. Prolaz do naše zgrade je postao zamena za gradski klozet. Nema toga koga put nanese pored naše zgrade a da ne svrati u naš prolaz da se olakša.
ANTIALKOS 1: Ko krene do pošte po paket, ostavi paket nama! Ko žuri na voz, u našem prolazu mu najbrže. Ja mislim da nema studenta koji nije položio nešto, a zna se šta, u našem prolazu.
ANTIALKOSKA 2: U ribarskim čizmama izlazimo iz zgrade!
ANTIALKOS 1: Obraćali se nadležnima. Ništa. Kao zidovima da govorimo. Mada i zidovi ovde imaju uši...
ANTIALKSKA 2: Onda odlučimo da se branimo... nešto slično kao Irci... metak u nogu ili... da izvinite, debelo meso.
ANTIALKOS 1: Prvo veče, posle te istorijske odluke da se branimo svim sredstvima, samo što sam krenuo u obilazak s repetiranim pištoljem a jedan već spušta pantalone i stenjucka.
ALKOS 1: Šta gledaš u mene?
(počinju da igraju zamišljenu scenu)
ANTIALKOS 1: Svinjo!
ALKOS 1: Mama ti štuca!
ANTIALKOS 1: I ja tebi.
ALKOS 1: Sestru ti...
ANTIALKOS: Pucaću, bre!
ALKOS 1 (stenjući): Pucaj!
ANTIALKOS 1 (viče da ga svi čuju): Izgubićeš glavu zbog govneta!
ALKOS 1: Gubili su ljudi i za manje stvari. Takvi smo mi... (smeje se)
ANTIALKOS 1: Ceo soliter gleda iz mraka... Pucaću!
ALKOS 1: Pucaj, šta čekaš?
ANTIALKOS 1 (promuklo): Pucaću... nego šta...
ALKOS 1: Ajde više... ja završavam skoro...
ANTIALKOS 1 (počinje da muca): Pu... pu... pu...
ALKOS 1: Pucaj već jednom, što si ga vadio, ako nećeš pucati...
ANTIALKOS 1: Ljudi... (okreće se, gleda u visine) Ljudi... Biti il' ne biti... Srbin... (čučne i on i otkopčava učkur, uskoro stenju zajedno)
SVI HORSKI ZVIŽDE, RAZOČARANI OPET, ŽELJNI KRVI
ALKOS 1: Nije lako ovde biti Srbin, a?
ANTIALKOS 1: Ma lako je, brate, ovde biti Srbin... (stenje) Teško je biti hrabar i humanista!

MUZIKA

Kad se setim mila dušo
rumenila lica tvoga,
tad ne pijem drugog vina
nego samo crvenoga.

A kada mi na um dođu,
dođu tvoje crne oči,
onda krčmar ništ ne radi
samo crno vino toči...

OBER: Što bi rekli: stalno smo između crvenog i crnog. Niko ništa ne radi, a kafane pune. Nezaposlenost 33 odsto...
ALKOS 2: Pokušavo ja da se zaposlim kao šumar u javnom preduzeću Srbijabukve.
ANTIALKOS 2: I nisu te primili zato što nisi član DS-a?
ALKOS 2: Ma idi... Moj otac Ljuba bio šumar kakvog nema. Deda Sava isto tako. A i volim šumu... Volim da idem prečicom i zimi i leti a šume šume... Ne bojim se... Ima me... Čuvo bi i sačuvo... I prijavim se, ali padnem na testu. Ne znam engleski. Ja tvrdoglav na deda Savu. Naučim nešto engleskog pa opet na konkurs. I opet, bup!Nisam obučen za rad na kompjuteru. Primili neku, nije se nikad udavala, ne razlikuje bukvu od one stvari, ali nema veze... Odlučim da sve savladam. Odem i treći put. Gleda me neki preko naočara... Predesednik Prijemne komisije... I šta mislite na čemu sam pao? Nisam znao da tačno odgovorim na pitanje gde su Radovan Karadžić i Ratko Mladić! Ma nisam ja za šumara!

MUZIKA

(prepev novokomponovane narodne)
Da l se krije u mantiji,
da l se skriva u bratiji,
da l se druži s orlovima,
u legendi da l ga ima?

Uhvatiše na planini,
na planini pored Rajca,
Karadžića il Mladića,
malo više iznad Jajca.

OBER: Ne može... ne može... ova pesma ne može... Nije ovo toliko sigurna kuća... (plava rotaciona svetla, policijske sirene) U redu... Naravno... Samo vi radite svoj posao... Razume se... oprostite...

(ZATAMNJENJE)
SVI IZLAZE UNATRAŠKE, SA PREKRŠTENIM RUKAMA
Ko poslednji izađe iz ove... ove balkanske krčme... molim vas... neka ugasi svetlo...
(pucanj, lom stakla, mrak)
Izvinite, mislili smo da je ovo sigirna muška kuća... ali...
GLAS IZ MRAKA: Aj dont nou... Sori... No problem...

KRAJ KOGA NEMA
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju