Tode Nikoletić - Prva žurka

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Tode Nikoletić - Prva žurka

Post od branko »

Tode Nikoletić

Prva žurka


Igraju, plešu i pevaju:
Amor
Valentino
Valentina
Kole živac
Zorica Bubalo
Vilotije Faca
Vera Venera
Ćiro Kameni
Ana Banana
Spasoje Nota
Olja Frcokla
Ranjo Žutać
Kata Žljivić

Radnja se događa u dve dimenzije:
Prva: Realizam. (Park, dve klupe, drvo sa nekoliko jabuka. )
Druga: Irealizam. ( U pozadini scene postavljeni su barokni stubovi obrasli puzavicom, između stubova praktikabl i ćupovi.)
Garderoba:
u prvom dela predstave svakidašnja; duksevi, bokserice, farmerke, suknje. U drugom delu predstave: odela , mašne, mini suknje... Valentino i Valentina su sve vreme odeveni u toge narandžaste boje.
Amor dominira u belom kostimu sa lovorovim vencem oko glave.
Muzika u uvodnom delu etno ( Ameno «Ira». ) a na kraju, dens u više varijacija.
Za sam kraj predstave koristiti song «Žurka-žurka» grupe «Dobar loš zao».

Scena zamračena. Nakon pominutne uvodne muzičke sekvence,
Na scenu se ,iz pozadine pojavljije ,Amor.
AMOR: U početku beše tama! Neka bude svetlost! Reče Gospod, i bi svetlost. Neka bude čovek ! Reče Gospod, i bi čovek. (Pojavljuje se Valentino iza stuba.) Neka bude žena! Reče Gospod, i bi žena.(Pojavljuje se Valentina iza drugog stuba.) Neka bude carstvo zemaljsko i neka bude ljubav, reče Gospod. I bi carstvo zemaljsko i bi dan sedmi. I bi ljubav.(Amor nestaje.)

VALENTINO: (Obilazi,Valentinu, i znatiželjno je posmatra.)
Ooooo,ljubo moja! (Pada na kolena.) Jesi li se to za mene spremila? Reci! Šta si se ko kip udrvenila? O ooo, lepa muzo iz drevne Tebe, ja bih te uzo i metno pod ćebe. A u poverenju, ispod bih stavio i sebe! Ćutiš!? Zar nema reči kojima te mogu probuditi iz sna? Ooooo! Neka sam proklet ja! Ooo! Neka sam proklet ja! A da nisu magične reči: srdašce,otvori se? Ili su čarobne reči: u cvet pretvori se! (Razočarano.) Nisu. Sigurno su onda: otvori okice,čarobna lepotice!!! Izgleda da nisu. Ni prst nije pomerila. Kao da je zabetonirana. I kao da je progutala metlu. Moram pokušati nešto nežnije, direktnije, nešto što će je uzbuditi, razbiti oklop ravnodušnosti... Volim te! Volim! Volim!

VALENTINA: (Naglo se trgne.) Oh, da li sam to čula magične reči koje su me probudile iz hiljadugodišnjeg sna?

VALENTINO: ( Za sebe.) Al sam je uzdrmao! Trese se ko zrela trešnja. (Kašlje.) Gde sam ono stao? Ah! Da.volim te! Volim, volim!

VALENTINA: Kad pre? Pa mi se još nismo ni upoznali.

VALENTINO: To je ljubav na prvi pogled. Dozvolite mi da se predstavim. Ja sam ,Valentino! Vesnik ljubavi. (Klanja se.)

VALENTINA: Balentino! Baš fino! A,ja sam,Valentina.

VALENTINO: Jao! Ona je Valentina!!! Valentino i Valentina! Odlična kombinacija za našeg budućeg sina. Jao, Vaco,što si lepa! Usne su ti kao šumske jagode. Oči kao planinski izvori, kosa kao šum breza na vetru. Dozvoli da ti poklonim ovaj cvetak što mi ga dao tetak! (Uzima cvet i stavlja joj u kosu.)

VALENTINA: Aaaa... Ne ide to tako! Zar misliš da ćeš me osvojiti sa jednim cvetićem?

VALENTINO: Hoćeš li buket? Ili celu Holandiju da ti donesem?

VALENTINA: (Za sebe.) Mali se popalio. Ne dolazi u obzir! Ništa nema bez udvaranja.

VALENTINO: Što si takva? Daj jedan cmok!

VALENTINA: Jok!

VALENTINO: Baš si škrtica? Pa kakva si ti to boginja kad odbijaš ljubav ovako lepog,stasitog,učtivog,plemenitog i neodoljivog muškarca? (Šepuri se.)

VALENTINA: Pametna. Ne nasedam ja tek tako na kojekakve cvetiće. šta ti misliš. Da sam ja pala sa kruške. Da se tek tako palim na: Volim te! Volim te! Ma, idi molim te!...

VALENTINO: Pa, reci onda šta da radim?

VALENTINA: Udvaraj se.

Valentino: U redu...(Pravi nežne grimase.)

Valentina: Šta se bečiš?

Valentino: Paaa... Udvaram ti se.

Valentina: Al ti je udvaranjeee! Kriviš se tu kao da ti je glista ušla u gaće. Neznalico!

Valentino: Ne ide mi baš najbolje!!! Ali, naučiću.

Valentina: Gde?

Valentino: Ovde u parku. To je najidealnije mesto za zaljubljivanje.

Valentina: E, pa, daso, kad naučiš pozovi me. A do tada vežbaj, udvaraj se klupi.ili drvetu... Zbogom.(Smeje se.)

Valentino: Samo se ti smej. Pašćeš ti ko klada ,kad tad. A-ha! Evo prvih zaljubljenika.vreme je da naučim kako se udvara... (sakriva se iza stuba)



Na scenu se pojavljuju, Kole i Ranjo, u šorcevima i dresovima.
Ranjo nosi fudbal, dok mu Kole prepričava utakmicu.

Kole: Da.da.ostalo je svega dva minuta do kraja.rezultat je bio nerešen. Juventus je napadao!

Ranjo: Ma šta kažeš!? I? I? Šta je dalje bilo???

Kole. Tada na scenu stupa mihajlović! Oduzima loptu protivničkom igraču. Ševa jednog,zatim drugog. trećeg,petog igrača. Ševa sudiju. Publiku. Udara loptu.iiiiiii!...

Ranjo: Gooolll!!!

Kole: Odvezuje mu se pertla i spada mu kopčka sa noge.

Ranjo: Ihhhhh ...

Kole: Ali, Miha ,se ne predaje. Baca i drugu kopačku i trči bos prema golu.skida dres! Skida šorc!!!

Ranjo: Auuuu...

Kole: Protivnički igrači ga gaze. Publika vrišti. Krv šiklja na sve strane. Bakice padaju u nesvest.

Ranjo: Uaa! Siledžije! Ua! Grubijani!!!

Kole: Ali, on trči i dalje. Ševa, levog beka,desnog,korner zastavicu. Ševa golmana ...i onda, kao iz topa!

Ranjo: (Klekne na kolena.) Gooooooool!
Kole: Čekaj , bre, Ranjo! Šta si navro na taj gol? Onda pritrčava sudija i prekida utakmicu.

Ranjo: Kako prekida!? Ne može da prekine!

Kole: Može, može. Kod njih sve može. Imaš lovu, imaš sve. Nego...gde li su nam drugari?

Ranjo: Evo ih! (Dolaze Vilotije i Ćiro.)

Vilotije: Ljudi, jeste li gledali utakmicu?

Kole: Baš pričamo o tom.

Ranjo: Bruka!

Vilotije: Da sam ja neki faktor. Svi bi oni meni u apsanu.Šta oni misle? Da mogu sve kupiti?

Ćiro: Tako ti je to danas, moj Vilotije. Para buši gde burgija neće. Imaš mani, imaš sve. Kuće, kola, prijatelje.privilegije, ljubav...

Ranjo: LJubav! E, ljubav se ne može kupiti. Ako te neko,brate, voli. Onda te voli i bez para.

Kole: Ko puža golaća. Ne blesavi,žutać. Niko te neće danas bez para.a naročito ženske. Evo! Reci nam, imaš li ti devojku?


Ranjo: (Potišteno.) Nemam.

Kole: A, zašto? Zato što nemaš ni prebijenog krajcera.

Ranjo: (Prevrće džepove.) Evo, imam dinar!

Ćiro: Dinar! Mora da si opljačkao banku. Pogledaj se,bre, Žutać. Izgledaš kao da si pobegao iz crtanog filma. Go si ko puž golać. Šta ti možeš dati devojci? Šta!?

Ranjo: Mogu sve. LJubav. Pažnju. Nežnost, zvezde...

Vilotije: Zzvezde. Nisam znao da si kosmonaut. Šta lupaš, glupoje. Kako ćeš joj dati zvezde?

Ranjo: Srcem.

Kole: Zzagolicajte me da se nasmejem. Ha.ha.ha! Nisam znao da imamo Romea u društvu.

Vilotije: Još samo da mu nađemo juliju, pa romansa može početi.

Ranjo: Bolje da počnemo utakmicu. Zato smo ovde, je li?

Ćiro: A, gde li je Spasoje?

Kole: Gde će biti. Vežba klavir. Ne zovu njega džabe,Spasoje nota.

Vilotije: Mma ko ga šiša. Ko je došao ,došao je. Hajde da se podelimo i počnemo.Ćiro, namesti goliće.(Ćiro namešta klupe.)

Kole: Ko će s kim?

Ranjo: Evo ja biram, Vilotija! A ti uzmi, Ćiru.

Kole: Može. Razbucaćemo vas ko burek! Mi krećemo.

Ćiro: ( Počinju igru.) Dodaj , Kole! Dodaj!

Ranjo: Na njega, Vilotije! Drži ga Vilotije! Pokri ga Vilotije!...

Vilotije: Čime?

Ranjo: Ćebetom! Ama, pazi ga! Zvizni ga! Počisti!

Vilotije: (Faulira ga.)

Kole: Jao! Jao! Faul! Jao!

Ranjo: To faul? Nije te ni dotakao! Foliraš...

Ćiro: Faul ko grčka. Vidi kako mu se crvene čarape! Mogao mu je slomiti nogu.

Vilotije: Neću tako da se igram . Nisam ga ni dotakao a on se prenemaže ko krava kad se teli: muu,pa, muu!

Kole: Ko je krava!? Kome ti muu???

Ćiro: Dobro, kravo,ovaj Kole. Nećemo se svađati, pusti ga...

Ranjo: Jel' tako?! E, pa.. Dobro. Nastavljamo.drži ga, Vilotije! Opkoli ga!

Kole: Nedaj se Ćiro! Krljaj! Šišaaj!...

Ranjo: (Pada,iako ga niko nije ni takao.) Ajj! Aaajjj! Faul!

Ćiro: Šta je ovom,gušteru? Pa nisam mu još ni prišao!

Ranjo: Postojala je namera! Faul ko kuća!

Kole: Ćiro, drži me da ga ne zviznem!

Ranjo: Vilotije, brani me!

Vilotije. Odbi, ragbisto!! (Gužvaju se.)

Spasoje: (Utrčava sav zadihan, razdvaja ih.) LJudi! LJudi ! Da znate koga sam malo pre sreo! Jao! (seda na klupu.) Još mi se noge tresu. Pogledajte. Srce lupa. Pipni , Vilotije....

Vilotije: Auuuu!... Dange , dange...

Ćiro: Govori, ko je?

Kole: Ko je?!

Spasoje: Vera, venera!

Ranjo: Vera! Kakva je?

Spasoje: (U zanosu.) Lepaaaa... lepa da ti pamet stane. Zgodna ko košuta. Noge do pupka. Vrat ko u žirafe...Kosa ko zalazak sunca, a, usne...usne crvene ko višnje...

Kole: Pa ne zovu nju džabe , Vera Venera. Mada se meni više sviđa ,Zorica Bubalo. Ona ima tako lepe okice, da kad te pogleda prosto onemoćaš. Nešto te štrecne oko srca , pa hodaš kao zombi.(Hoda zaneseno.)

Vilotije: Istina. Zorica ima lepe oči,ali je,brate, ravna ko daska. Prava mačka mora izgledati kao, Olja Frcokla.Jeste li videli kako iz nje izvire život.vesela, živahna, vrckava.prosto da ti se uvuče u dušu.

Ćira: Slažem se. Prava loptica skočica. Hoda kao da je trese struja. Ja mislim da je idealna devojčica, Ana. Prvo: pametna. Drugo: šarmantna. Treće:otmena. Četvrto: pažljiva. I peto...

Ranjo: Proždrljiva! Ej, bre, Kameni, pored nje ćeš bankrotirati. Čuo sam da je jednom pojela dva kilograma banana. I to sa korom.

Ćiro: Čuo sam i ja zašto tebe zovu Žutać, pa šta!

Spasoje: Reci, Kameni! Baš me zanima?

Ćiro: Paaa...jednom je za uskrs smazao dvadesetipet jaja, i to samo žumanjke.

Svi: Auuuuu!

Ćiro: Posle mu je pozlilo pa su ga vodili u bolnicu na ispiranje,ali, kao što vidite,nisu uspeli, pa nam je ostao ovako žut, ko limun.

Ranjo: Bolje da sam žut nego zacopan u banana grls.

Ćiro: Ne foliraj se. I mi znamo da je tvoja simpatija, Kata Šljivić. A samo njeno prezime nam govori da su joj opsesija šljive. Jede ih, brale, sa košticama, pa ako je oženiš, blago nama, zvaće vas ,gospodin i gospođa pekmezović!

Ranjo: A, ti i madam , Ana bananas, usvojite majmunče pa odselite u Afriku i uživajte u bananama.

Spasoje: LJudi. Ne vredi se prepirati. Evo predlažem da orga nizujemo takmičenje za izbor mis devojčice.tako ćemo i tu dilemu rešiti. Jel' važi?!

Svi: Važi!!! (Svi odlaze.)

Amor: Baš su trapavi ovi dečaci. Do petnaeste godine jure loptu a od petnaeste hvataju zjala.krevelje se, izmotavaju, mangupišu... Evo jednog originalnog predstavnika muškog pola!

Valentino: Gol! Gol! Gol! Aleja, leja, le! Gol! Gol! Gol! Dobićemo sve!

Valentina; Oooo! Zar to nije Valentino?!

Valentino: Don digi digi don! Fudbol! Dondigidigidon,fud-
bol!!! (Igra.)

Valentina: Pa, macane. Jesi li nešto naučio od dečaka?

Valentino: Ite kako! Da nije pala kiša, Mihajlović bi zatresao mrežu.

Valentina: Kakvu mrežu? Šta bulazniš? Pitam te jesi li naučio nešto o udvaranju?

Valetino: Aaaa. To! Pa, Kata voli šljive, Ana banane,a ,ja sam tebi doneo jabuku! Izvoli!

Valentina: Dobro nisi doneo lubenicu.

Valentino: Doneću ja i lubenicu. Ili, dinju, ako voliš. Samo reci.

Valentina: Ne vredi. Imaš osećaje kao šmirgla. Bolje će biti da naučiš nešto o udvaranju od devojčica.hajdemo... (Sakrivaju se iza stubova.)

Olja: Kažem ti, Zorice, Zdravko Čolić je pravi tip. Lep, zgodan.dobro peva...

Zorica: A šta fali Bajagi?

Olja: Ne fali ništa. Ali, peva nekako kao iz bunara; (Peva.) «Mrak se spustio u kap rano ispod sna silazi u sobu» ...

Zorica: Meni je važnije kad neko ima dobro srce i dušu. Lepota sama po sebi nije presudna.evo! Na primer, moj tata je lep,zgodan, ima dobar posao, ali ,ipak se razveo od mame.

Olja: Onda ću se ja udati za nekog akrepa, ali pod uslovom da je dobričina i emotivac kao Vilotije, faca ko kaca.


Zorica: Nije valjda da ti se ,Vilotije ,sviđa?!

Olja; I te kako. Ali,molim te, nemoj nikom reći.

Zorica: Idi,molim te, zar ti ja ličim na radio milevu?

Ana: Zdravo društvo! Hoćemo li lastike?

Olja: Ja ne mogu.nisam raspoložena...

Ana: Nešto nije u redu? Da nisi bolesna?(Pipa joj čelo.)

Zorica: Nije.

Kata: Popustila je u školi?

Zorica: Nije ni to...

Ana: Pa,šta je ako nije tajna?

Zorica: Nećemo da vam kažemo, jer smo se dogovorile da nikom ne kažemo da se zaljubila.

Ana: Opaaa! A , ko je srećnik?

Zorica: Zdravko Čolić!

Ana: Zdravko???Auuuuu! Gadno. Pa šta ćeš sada crna ,Oljice?

Zorica: Ššta će? Patiti! Šta bi drugo?

Kata: Ne valja. I moj tata se zaljubio u Šeron Ston. Kad god je vidi toliko se uzbudi da mu prskače srce. I meni se dopada, Sergej Trifunović, ali sam svesna da je on za mene daleko kao Jupiter. zato mi je draži , Ranjo Žutać!

Zorica: Ranjo Žutać!?

Kata: On je tako osećajan, pažljiv, darežljiv... Jednom mi je kupio kilogram suvih šljiva.

Vera: (Zadihana.) Hej,narode! Jeste li čule novost???

Olja: Ne ! A, šta se dogodilo?

Vera: Eros Ramazoti se oženio!

Svi: (Uzdah.)

Olja: Eto ! Sve što vredi ili je zauzeto ili predaleko.

Vera: Ma, šta ima veze. Nisu loši ni naši dečaci. Evo, kad ja porastem, garant ću se udati za Ćiru.

Zorica: Ćiru??? Pa taj je glup ko točak. Taj nije ni bukvar pročitao.

Vera: Baš me briga. NJegov tata je vrlo bogat i bavi se biznisom. Moći ćemo da putujemo po svetu. Da se moderno oblačimo. Vozimo skupa kola, jedemo dobro...

Ana: Nije mi jasno, Verice, za koga se ti udaješ? Za Ćiru ili za njegovog tatu i pare? Tamo gde nema istinske ljubavi, kule se brzo ruše .Je li tako, Kato?

Kata: Pa..ne znam baš. Opasno se prepustiti i srcu. Ništa ne može da te zavede kao srce.a u moje srce se već odavno uselio, Ranjo.eto, sinoć sam ga sanjala!

Olja; Jaoo! Pričaj nam. (Sedaju oko nje.)

Kata: (Izmišlja.) Slušajte pažljivo. Sanjam , kao ono ja princeza u nekoj mračnoj šumi.mrak ko testo. ništa se pod milim bogom ne vidi, samo neke oči sijaju.

Svi: Oči?!

Kata: Odjednom iz onog mraka skoči aždaja, i urliknu! Buhu-haahaaa! I onda izbaci vatrenu kuglu, tik do mojih nogu...

Svi: Auuuuu!

Kata: I taman zinu da me proždere svojim oštrim ustima ,kad se začu nečiji glas: Ostavi princezu ,alo, budalo!

Svi: Ko je? Ko je?

Kata: Princ , Ranjo!

Svi: Eeeeeeeeee!

Kata: Ne verujete? Mame mi. Stigao je u poslednji čas.

Ana: Dobro. I šta bi? Nastavi...

Kata: Aždaja se naglo trže i izbaci još jednu vatrenu loptu ,zamahnu krilom i sruši pola šume. Princ Ranjo skoči. Izvadi mač i probode aždaji srce. Iz srca izlete divlji vepar. Iz vepra krvoločni vuk. Iz vuka plašljivi zec, iz zeca golub, iz goluba vrabac a iz vrapca ja.

Olja. Kako ti, kad si ti to sve gledala?

Vera: Otkud ti?

Kata: Bila sam zarobljena u aždajinom srcu.tako da me spasila, Ranjina hrabrost i lepota.

Zorica: Ajoj. Kako izmišlja. Ranjo lep???

Olja: Spasoje nota je lepši.

Vera: Malo sutra. Ćiro kameni je najlepši!

Ana: Slažem se , ali posle, Koleta!

Zorica: Čekajte! Sinula mi je strašna ideja. A zašto ne bi napravili žurku i na žurci izbrali najlepšeg dečaka?

Kata: Nije loša ideja. Taman da ščepam, Ranju.

Vera: A, ko će napraviti plakat i pozivnice?

Olja: Evo, ja ću.

Zorica: Onda trkom na pripreme. (Odlaze svi.)

Valentina: Nadam se da si sada nešto naučio od devojčica!

Valentino: Naravno. Jadan, Ranjo. Jadan ,Zdravko Čolić..

Valentina: Šta možeš kad smo lepše. I kada imamo više ukusa od vas.

Valentino: Ukusa! To se vidi po vašem izgledu. Trapave ,debele...proždrljive...

Valentina: Al' ipak ne možete nam odoleti.

Valentino: To priznajem.al' sve zbog toga što smo šarmantni. Privlačni. Obrazovani, jaki, neodoljivi...!

Valentina: Ju! Neodoljivi?! Viii?!

Valentino: Mi, dabome!

Valentina: Dodaj još epiteta. Nezgrapni, neuredni,nestašni, tvrdoglavi, trapavi,tupavi... Mi smo neodoljive. priroda je na našoj strani,dragi moj.

Valentino: Da. Ali zato što koristite ne dozvoljena sredstva; pudere, dezodoranse, kreme, šminku...a, mii! Mi ne koristimo ništa. Mi smo prirodni.

Valentina: Vidi se. Kao da ste sada izašli iz pećine.

Valentino: Oho-hooooo! Počeli smo da se vređamo. Ako baš hoćeš da znaš i vi izgledate kao da su vas crta-li loši crtači. Ne! Izgledate kao da su vas krečili.

Valentina: Nemoj da te ja okrečim po tom dugačkom nosu!

Valentino: Zašto se ljutiš? Prva si počela.

Valentina: Šta mogu kad ne umete da se udvarate.

Valentino: Moliiim!? Mi ne umemo da se udvaramo! Mi ne umemo da se udvaramo?

Valentina: Vi!

Valentino: Eee, sada ćemo vam pokazati. ( Pucketa sa prstima i tada se pojavljuje Ranjo.) Hajdemo...

Ranjo: ( Penje se na malu stolicu. Meri visinu.silazi, uzima veću, penje se. Opet meri visinu. Odustaje. Uzima najveću i penje se.)

Kole. (Ulazi. Gleda ga. Čudi se) Ćao , Ranjo, druže moj!

Ranjo: Zbogom!

Kole: Šta radiš na toj visini orle ,ljuti planinski?

Ranjo: Pomozi mi, ako si drug.

Kole: Hoćeš da siđeš? Hajde!

Ranjo: Ne. Hoću da se ubijem.

Kole: Da se! Štaaa?!

Ranjo: Da se koknem zbog, Kate. Ne voli me više!

Kole: Nemoj, Ranjo, brate moj! (Kleči pred njim.) Nemoj Ranjo, druže moj. Biće sve u redu. Videćeš. Zavoleće te ona. I mene je tako ostavila , pa posle zavolela. I ,Spaleta, i ,Vilotija. I....

Ranjo: Sigurno joj se ne sviđam zato što sam žut. Sva deca su, smeđa, crna, bela...A ja! Ja sam žut ko limun. Žut ko žutica...

Kole: Pa šta fali što si žut. Ima to i svoje predno- sti. Zamisli kad uđeš u zrelu pšenicu niko ne može da te nađe. Ili kad uđeš u suncokret,pa se utopiš u tom pejzažu. Divota.Evo, i kinezi su žuti i fali li im šta?
Ranjo: Briga me za Kineze, Japance i ostale suncokrete mene od danas više nema. Mene niko ne volii.

Kole: Ne bulazni, ludice. Kata te voli.

Ranjo: Ne voliiii. (Plače.) više voli mačku od mene.

Kole: Čekaj! A koje je boje njena mačka?

Ranjo: Žuteeee!

Kole: A, pas?

Ranjo: Žuteeee!

Kole: A kako je ime psu?

Ranjo: Žućkooo!

Kole: Pa, zar ti to ne govori nešto?

Ranjo; govori. Više voli kera od meneeee! Zato mi jedi no preostaje da skočim odavde i da okončam grdne muke.

Kole: Nemoj, Ranjo, molim te. Visoko je. Možeš slomiti ruku ili nogu.a onda ti ne gine gips.
Ranjo: To i hoću.pa nek , Kata posle crkne od tuge.

Kole: Nemoj Ranjo, možeš poginuti. A posle će te ćalac prebiti.

Ranjo: Dobro. Neću. (Silazi.) Ali zato ću leći ovde i pretaću da dišem i kvrc! Ugušiti se u teški mukama.

Kole: Pa zar je dotle došlo?

Ranjo: Do grla. Hajde da se sada lepo pozdravimo.(Grle se.) Pozdravi mi mamu, seku, tetka stanu i mog papagaja. Ććaleta nemoj, jer mi nije juče dao za sladoled. Pa, zbogom, Kole, brašo moj!
Kole: Zbogom. I javi se ponekad.

Ranjo: (Leže na zemlju.) Hoću. Zbogom. (Ranjo leži ukočen. A nad njim nepomično stoji Kole. Nailazi , Spasoje Nota)

Spasoje: (Najpre ih gleda, obilazi. Čudi se) Šta je bilo, Ranji? Šta se opružio ko zgažena glista?

Kole: Ne pitaj, Spale. Umro je jadnik.

Spasoje: umro???! (Kleknu.) jao mene kuku leleeee!crni ranjo šta te snađeeee! Zašto si se ukrutiooo! što si tako požutioooo! I u parku rastegaooo! svoje papke otegaooo!

Ranjo: (Iznerviran.) dosta ,tikvane,tikvasti! Šta se dereš koda ti gule kožu!!!?

Spasoje: Živ je! LJudi! On je živ! Kaži nešto! Uštini me!

Ranjo: Ovaj je skroz prolupao. More, ako te ja opaučim videćeš onda koliko sam živ! Konju jedan! hajdemo ,Kole, vidiš da mi ne daju na miru da umrem!

Vera: Šta je bilo? Ko se to tako dere?

Ranjo: Tebi da kažem, pa da cela škola sazna! Hajdemo Kole, umreću na drugom mestu.

Vera: Auuuuu! Al smo digli nos!

Spasoje: Ma. Pusti ih. Bolje je što smo sami.

Vera: I , Spale. Zašto si me pozvao u park?

Spasoje: Znaš, Verice, dugo sam se pripremao za ovaj trenutak. Već poodavno u meni treperi tvoj lik, ne izlaziš mi ove šašave glave. Vidim te na svakom koraku, u svakom predmetu,u knjigama. U sveskama. na ormaru. U saksiji punoj cveća. U tanjiru supe...

Vera: Ju ! U tanjiru supe!?

Spasoje: Zbog tebe, Verice, ne spavam, ne jedem., ne učim. Zbog tebe sam počeo da se brijem. Zbog tebe pišem pesme. Evo, (Vadi pesmu.) Hoćeš li da čuješ jednu?

Vera: Hajde. Nadam se da u toj pesmi nisam u nekom paprikašu!

Spasoje: Ne brini. Nego, najpre moramo dočarati renesansnu idilu.

Vera: Molim???

Spasoje: Kažem, moramo napraviti malo dramatizacije.

Vera: Kako?

Spasoje: Ovako, dušo, najpre se popni se na ovu klupu .

Vera: (Penje se.)

Spasoje: E, sada uzmi ovaj cvet,zažmuri i zamisli da si na nekom balkonu u Firenci.

Vera: Misliš, kao ona Đulijeta?

Spasoje: Da. A sada me lepo zamoli!
Vera: Šta da te zamolim, Rromeo moj?
Spasoje: Zamoli me prelepa , Đulijeto, da ti otpevam nešto uzbudljivo i nežno.

Vera: Ooooo, plemeniti prinče, otpevaj ovoj usamljenoj princezi na drvenom balkonu jednu novokomponovanu pesmu od Mileta Kitića!

Spasoje: Ma, kakav te Mile Kitić snašao?! Kakva novokomponovana boranija. Ja pevam! Ja! Spasoje nota!

Vera: Pa, počni već jednom. Skočanjiću se ovde na ovoj drvenoj skalameriji!

Spasoje: Jednom u sred noći ,kada zaspu zveri,
ja ću krišom poći pod prozore Veri.
doneću joj jogurt i burek sa sirom
dok joj pevam pesmu da ih jede s mirom.


ref: Ooo, Vera! Ooo! Vera! Režim poput kera.
Ooo, Vera ! Ooo! Vera! Ispod solitera!


Ako baciš parče sa balkona luče,
ja ću uvek biti tvoje verno kuče.
Naša ljubav biće odana i strasna
Ooo, kako si lepa i ko burek masna.

ref: Ooo, Vera! Ooo, Vera! Režim poput kera.
Ooo, Vera !Ooo, Vera! Ispod solitera.

iiiii... Šta kažeš ,luče?

Vera: (LJuta,gađa ga sa cvetom.) Ne volim burek ni jogurt! I, evo ti tvoj uveli cvet!

Spasoje: Ali, Veki???

Vera: Briši, imitacijo od Romea!

Spasoje: Izvini nisam znao da ne voliš burek.(Odlazi.)

Vera: Baš su smotani ovi dečaci, ništa ne znaju o ljubavi. Izmotavaju se,krevelje, prave razne vratolomije i izmišljaju kojekakve koještarije samo da nam se dodvore...
Olja: Sa kim to pričaš crna, Verice?

Kata: Da te nije ko naljutio?

Vera: Nije. Učim jednu pesmicu pa se preslišavam.nego, jeste li napravile plakat i napisale pozivnice?

Kata: Naravno. Evo, pa podeli svim dečacima, a Olja i ja ćemo zalepiti plakate, biće to najbolja žurka.

Vera: I, mislite da će oni balavanderi doći?
Olja: I te kako. Ne mogu oni nama odoleti.priroda je na našoj strani, ima da zagrizu Evinu jabuku. Zato moramo požuriti dok je gvožđe vruće. Kato, srce,pomozi mi da okačim plakat.
Kata: Čekaj, da vidimo da li smo sve napisale. Dakle: obaveštavamo sve mlade da će se sutra u parku zaljubljenih održati žurka sa početkom u 18 časova umesto ulaznice molimo da ponesete srce.

Olja: Odlično, sve je tu. A sada da ga prikačimo.

Vilotije: Šta je to?

Kata: Klopka za glupane! Čitaj, valjda si pismen?

Vilotije: (Čita.) Žurka! Kakva žurka?!

Olja: Naša žurka!

Vilotije: Ne dolazi u obzir.

Kata: Ma nemoj! Ko si ti da odlučuješ o nečijoj žurci?

Vilotije: Ne dolazi u obzir. Pravite žurku u isto vreme i na isto mesto kada i mi . (Pokazuje zgužvan plakat. ) Prema tome, cepajte taj papir.


Kata: (Čita.) Pazi stvarno. U isto vreme i na isto mesto, ali to sada nije važno. Mi smo se dosetile prve, prema tome žurka je naša! Osim toga, pogledajte šta je plakat, a ne taj bućkuriš. (Cepa njihov plakat.)

Vilotije: Jao! Šta si uradila od mog remek dela?!

Spasoje: U čemu je problem, gospodo?

Vilotije: Oooo! Spale. Baš dobro što si naišao, objasni ovim guskama o našoj žurci.

Spasoje: Čast nam je pozvati vas na prvu žurku sutra u 18 časova u glavnoj ulozi samnom.

Vilotije: A sada, budi tako dobar pa pročitaj ove njihove škrabotine!

Spasoje: (Čita.) Too! To ne dolazi u obzir! Mi smo se prvi dosetili! Jel tako, Vićo?

Olja: Ne izvrćite! Mi smo prve,i hoćemo samo red.

Vera: Šta se ovde događa, kad toliko galamite?

Kata: Zamisli, Verice, ovi ovde hoće da nam otmu žurku!

Vilotije: Ništa mi nećemo da otmemo, samo hoćemo da se zna ko kosi a ko vodu nosi!

Vera: Kosite vi gde hoćete, ali žurku nam ne dirajte. Prema tome, napišite na vaš plakat da se žurka otkazuje i tačka!

Spasoje: Nemojte da vas izbacimo na silu. Žurka je naša!

Olja: Malo sutra. Ako hoćete da dođete, dođite, ako nećete, ima i lepših i zgodnijih frajera od vas!

Vilotije: Gubite se odavde , dok nisam upotrebio aikido!

Zorica: Heeeej! Kakva je to gužva?
Vera: Objava rata Zorice. Muškarci nam objavljuju rat zbog žurke. Tvrde da je žurka njihova.
Zorica: Neka bude, ali prekosutra. A sutra, zna se, žurka je naša!

Vilotije: E,pa, naša je!

Zorica: Priđi samo pa ću ti pokazati kako uvo zuji.

Spasoje: Haiiii! Ika! (Zauzima karate pozu. Počinje gužva.)

Kole: Stoj! Na šta ovo liči?! Ako ste u parku niste u džungli. Sram vas bilo. Spale ,objasni mi u čemu je problem?

Kata: Evo, ja ću ti objasniti. Naime, radi se o tome da smo htele sutradan organizovati tulum.međutim ne dozvoljavaju nam ovi primitivci.

Spasoje: Ajooooooj , kako petlja. Sve same laži! Mi smo ti koji su zakazali žurku, a dotične su se ubacile, onako divlje, ko slepi putnici na brodu.

Vera: Daću ti ja slepog putnika, blebetalo! (Gura ga.)

Vilotije: Ne diraj ga, skočice loptice!

Zorica: Kome ti to, barabo jedna! (Nastaje gužva.)

Kole: Miiiiir! Alo, kukuriku! Pa šta je vama gospodo!? Ima li ovde bar neko razuman. Dajte da se dogovorimo ko ljudi čija je žurka.

Dečaci: Naša!

Cure: E , naša!

Kole: Baš se lepo dogovarate, a rešenje je prosto i glasi zajednička žurka! Šta kažete? Vićo¬ ? Kato?

Kata: Nije loša ideja.

Vilotije: Hm... Zašto ne! Slažemo se.

Olja: I...moglo je proći bez uvreda i grubost..Hajdemo devojke.

Vilotije: Ko nam kaže!? Ni vi niste ni malo nežne! Idemo momci.

(Svi odlaze. Na sceni ostaje Kole)

Kole: Baš se lepo slažu, ko rogovi u vreći. Ali, na kraju će biti po onoj narodnoj «ko se svađa, taj se voli».

Ćiro: Zdravo ,Kole, druže moj. Baš tebe tražim.
Kole: Zdravo, Ćiro, šta te to toliko muči.?
Ćiro: Je li istina da pravimo zajedničku žurku sa mačkama?

Kole: Sa mačkama ne. Ali sa devojkama da!
Ćiro: (Češe se.) Uh. To je jedinstvena prilika da izjavim ljubav ,Ani. Ali , malo sam trapav. znaš , ono kod udvaranja. Ne ide mi nikako.

Kole: Ne brini se ,Ćirence. Tu je, Kole, majstor za udvaranje. Ekspert za ljubav!

Ćiro: Joooj, majstore, blago tebi. Nego...hoćeš li mi malo dati instrukcija.mislim...saveta?

Kole: Čuš! Nego šta! Pa, drug si mi.

Ćiro: Pričaj majstore, pretvorio sam se u uvo.

Kole: Dakle. Prvo što je najvažnije kod udvaranja je da ne smeš biti nagao,surov i sirov. Drugo;posebno obrati pažnju na izgled, stajling.. I treće: moraš pripremiti plan invazije, kao kad osvajaš neku zemlju.

Ćiro: Bog te, al ti sve znaš. Pričaj. Pričaj...

Kole: Znači, kad namamiš žrtvu, mislim ribu u park, zauzmite zgodnu klupu, zatim se malo privuci, uhvati je za ruku, pokaži joj zvezde, mala i velika kola,mlečni put. Zatim je ogrni je svojom košuljom.

Ćiro: Košuljom. Dobro.

Kole: Onda, izrecituj neku srceparajuću ljubavnu pesmu.

Ćiro: (Recituje.) I ovaj kamen zemlje Srbije, što preteć suncu dere kroz oblak! Sumornog čela mračnim borama.

Kole: (Grabi ga i spusta na klupu.) Ama! Jesi li ti lud!? Kakav kamen?! I kakve bore?! Rekao sam ljubavnu!

Ćiro: Pa to je ljubavna. Mislim, ljubav prema otadžbini...
Kole: Znaš šta, biće bolje da joj nešto nežno otpevaš. To, pretpostavljam , znaš?

Ćiro: Ihhhh! Pevam ko slavuj. (Peva.) Hej mala malena., srce si mi zanela. Hej mala malena, srce si mi zanela. Daj mi mala da te ljubim osećanja da probudim, kupiću ti nanule...

Kole: Staaani! Doostaaa! Dosta! Smiri se!

Ćiro: Je li dobro?
Kole: Ništa ne valja. Od toga bi pobegla u šumu. Moraš biti suptilniji,nežniji, ovako;
«Oči tvoje boje nade, zaspati mi ne daju. Kao komad od papira, ko suza na jastuku...Iima nešto od srca do srca, neka tanka nit. Koja čini naše snove, al neda se dirati.

Ćiro: To je lako. (Peva u turbo fazonu.) Ima nešto od srca do srca. Dange dange...

Kole: (Hvata ga i stavlja mu ruku na usta.) Ćutii!!! Umukni!!! Auuu, pevanje ti je boli glava. Ipak će biti najbolje da joj ispričaš nešto duhovito, zatim je zagrliš i odmah staviš usta na usta., mislim, poljubiš je.

Ćiro: Da joj stavim usta na usta? Joj, Kole, što sam ja glup za to. Evo,! Već se sav tresem od pomisli na to.

Kole: Polako, polako. Ne paniči. Pokazaću ti. Gledaj! Prvo je uhvatiš ovako. (Hvata ga za glavu.) Onda je privučeš sebi, i..... ( Kobajagi ga ljubi.)

Ćiro: (Briše se.) Ne mogu, bre, Kole! Sramota me.

Kole: Dobro, probaćemo nešto drugo. (Gleda.) A-ha! Probaćemo sa drvetom. Dođi ovamo. Zagrli ovo drvo.

Kole: (Hvata drvo kao da drži kokošku za vrat.) Ovako?

Kole: Ne tako. Zamisli da ti je u naručju najlepša devojka na svetu.Nežno,nežno,još nežnije...
Ćiro: (Miluje drvo.)

Kole: A, sada kaži, volim te.

Ćiro: Volim te drvo!

Kole: Ama, čoveče! Zamisli da je drvo Ana

Ćiro: Zamislio sam. Volim te oooo , drvena Ana!

Kole: A sada je poljubi.

Ćiro: Jel' usta na usta?

Kole: Ne, nego, usta na drvo!

Ćiro: Mmmmmmm... Al žulja, bog te mazo!

Kole: Ćuti i ljubi!

Ana: Šta to radiš crni, Ćirice?

Ćiro: Ttresem kruške. (Drma stablo.)

Ana: Treseš kruške sa jabuke! Svašta!?

Kole: E, pa , Ćiro. Ajd, pa zdravo! I ne zaboravi instrukcije. Drvo na drvo.

Ana: O kakvim drvima je reč?

Ćiro: Aaa, to! Ništa. Cepamo drva za zimu.

Ana: (Seda na klupu.) Priđi ovamo, Ćirice, šta si se udrvenio? Vi muškarci ste pravi mekušci. Dođi. Ne boj se, neću te pojesti...Hajde, kaži nešto. Nije ti maca pojela jezik.

Ćiro: (Seda.) Pogledaj mala, velika kola! Mlečni put...

Ana: Gde? Ja ne vidim ama baš ništa!

Ćiro: Gore, vidiš, auspuh, točkove, blatobrane,kišobrane...(Skida košulju i otkopčava pantalone.)

Ana: Kakve kišobrane?! Šta radiš to, Ćiro!? Zašto se skidaš?

Ćiro: Da te ogrnem. Kao u filmu.
Ana: Da me ogrneš s pantalonama? Ne dolazi u obizir!

Ćiro: Drugi put ću poneti jorgan.

Ana: Pusti sada jorgan. Nego, odrcituj mi nešto.

Ćiro: Hoću, bananice moja. «I ovaj kamen zemlje Srbije, što preteć suncu dere kroz oblak. Hej mala malena usta su ti vatrena. Ima neštooo od srcaa do srcaa a sada poljubac, usta na usta! (Privlači je.)

Ana: Usta? Ćiro! Životinjo jedna! Da me nisi pipnuo! (Odlazi ljuta.)

Ćiro: Ode, a nisam je poljubio. Baš šteta . Ali tu je drvo za vežbu. (Grli drvo.)

Ranjo: Šta to radiš, Ćiro drvosečo?

Ćiro: Ništa, pokušavam da ga isčupam! Ooo! Ooo!

Spasoje: Da ti ne fali koja daska u glavi?

Ćiro: A, da tebi ne fali koja letva po dupetu?

Kole: Nego, ljudi, idemo li na žurku?

Ranjo: Mene su ćalci pustili, pod uslovom da se ne oženim
.
Kole: Ja ću da nabacim odelo i kravatu.

Ćiro: Ih. A ja ću da se namirišem akselom. na njega ribe padaju ko pokošene.

Ranjo: E... A ja sam na poklon iz Italije , dobio žutu košulju. Piše na njoj « La Costa».
Vilotije: Brale, kad ja okačim zlatnu kajlu, ima da se sve mačke ošamute. Tako sam jednom na letovanju zbario jednu ribu.

Ćiro: Jel, oradu?

Vilotije: Nije nego , Margaretu.

Ćiro: Za tu vrstu još nisam čuo. A na koji mamac se lovi?

Vilotije: Na lovu, sine. Na lovu.

Spasoje: Nego, ljudi, zar to nije prava prilika da pokažemo curama šta su pravi muškarci. Priroda je na našoj strani.

Svi: Jeste.

Vilotije: Jeste li gledali onu seriju «Survival» , kao to čine lavovi? Divota. Oni lenčare u ladovini a lavice love hranu i brinu o lavićima. To je život.

Ranjo: Meni se dopadaju gliste. Leže a idu.

Kole: Pusti gliste, petlovi su, braćo, majstori za ljubav. Jjeste li videli, pun kokošinjac koka a jedan pevac. Aajoj, da sam pevac!

Ćiro: Ahaa, pa na kraju uvek završi u supi.

Spasoje: Tiše! Evo ih cure.

Kole: Pssst, pravite se kao da ih ne vidite. ( Zvižduću. Leže na klupama. Gledaju okolo.)
Vera: Oooo! Zar to nisu naši prinčevi? Iii...društvo, hoćemo li na žurku?

Ranjo: Ne pada nam na pamet. Imamo mi pametnija posla.

Ćiro: Ja sutra idem na pecanje.

Spasoje: A ja imam časove klavira.

Olja: Šta sam vam rekla. Balavci su to, mamine bebe.

Vilotije: Ako smi balavci, vi ste šmrkavice!

Zorica: Možda smo mi šmrkavice, ali je očigledno da ste vi kukavice.

Kata: Ma, pusti ih. Ima boljih frajera u osmom!

Olja: Sto posto ne umeju da igraju, pa cvikaju!

Ranjo: Ko ne ume da igra, alapačo! Znaš li ti da mene u školi zovu, Travolta?

Olja: A, ja mislila kravolta!

Kole: Znate šta! Imam sjajan predlog, hajde da vidimo ko bolje igra. Mi ili vi. Neka svako izabere protvnika sa kojim će igrati , pa kom obojci kom opanci!

Zorica: A šta dobija pobednik?

Kole: Bira svoju simpatiju! Logično! Ako se slažete?

Cure: Slažemo se.

Momci: Slažemo se.

Kole: Onda , idemo na pripreme. A vi se pripremite za poraz!

Zorica: Uh, al ste nas ustrašili. Videćemo ko će izgubiti.

Kata: Ne mogu da verujem, ovaj put mi Ranjo neće pobeći.

Vera: Jao, Vilotije, ima da te umesim ko pitu gužvaru!

Ana: Zamislite šta čeka Koleta. Ima da se ne izvlači iz sudopere.

Olja: A da to nije malo pregrubo?

Ana: Nije. Zašto sve mi moramo da radimo? Zato mu ne gine da pere, čisti,pegla...

Zorica: Ne zanosite se devojke. Prvo ih moramo pobediti u igri.

Kata: Koga? One šeprtlje? Pogledajte ovu piruetu?

Olja: A, šta kažete za ovaj okret?

Veraa: Heej! A šta ćemo za di džeja?

Ana: Pazi stvarno! Nemamo dis džokeja.

Valentino: Izvinjavam se ako ometam! Rekoste li da tražite di-džeja?

Zorica: Da. A vi ste?

Valentino: Dozvolite. (Klanja se.) Ekspert muzike, profesor, Enco Morikone. I rado bih vam pomogao.

Vera: A, ko ste vi, madam?

Valentina: Supruga profesora, Enca.

Vera: A, kako da vam se odužimo?

Valentina: Tako što ćete pobediti muškarce.

Valentino: To ćemo tek da vidimo. Mislim da je muška ekipa jača.

Valentina: Trala-lala! Trala-lala! Ko o čemu vi o snazi. Devojke su bolje!

Valentino: Devojke su žgolje!

Valentina: Vređaš pomorandžo! Dečaci su šonje!

Valentino: Povuci reč !

Valentina: Nikad!

Kata: Najbolje će biti da se mi povučemo dok se oni dogovore o pobedniku. Hajdemo!

Valentina: Znači nećeš?!

Valentina: Nikad!

Valentino: A, otkada si ti meni supruga, breskvice?

Valentina: A, otkad si ti ekspert muzike, profesore?

Valentino: Od danas. Kad vas pobedimo. (Stavlja slušalice.)

Valentina: Misliš? Hajde prvo da postavimo muziku, pa da vidimo na kraju ko će pobediti.

Valentino: Jedva čekam.. (Postavljaju sto sa muzičkom linijom.)

(Ulaze momci.)

Vilotije: (U tatinom odelu.) Dobro veče. Izvinjavam se, da li će se ovde održati žurka?

Valentino: Da , mladiću. Izvoli, dobrodošao!

Valentina: A, je li to tatino odelo?

Vilotije: Ne, nego dedino! A šta fali mome odelu???

Valentina: Ništa. Odlično je za zimu.

Vilotije: I vi u tom kostimu izgledate kao da su vas ubrali sa kajsije!

Ranjo: (Sav u žutom) Oooooo! Vilotije, druže! Kako ti dobro leži odelo! Šta kažeš, Kole?
Kole: A, da nije malo preveliko?

Ranjo: A, da tebi nisu malo prevelike uši?

Valentina: Izvinjavam se. Koju mast koristite za kosu? Da nije svinjska?

Kole: Nije nego tovatna!

Valentina: Vidi se. Mogli bi vam jaja pržiti na glavi! A, vi ste mladiću sigurno bolesni?

Ranjo: Ko! Jel ja?

Valentina: Sigurno imate žuticu?

Ranjo: Nije. To mi je od košulje.

Spasoje: (Ko mornar.) Zdravo društvo. Ooo, Kole, kakva frizura!?

Valentina: Iz filma, »Krik dva»! A , vi ste sigurno mornar?

Spasoje: Ne. Ja sam Popaj! Svašta?

Ćiro: Evo i kralja rok end rola! Žuraja može da počne! Gde su ribe? (Rukuje se.)

Valentina: Sa tom demode kravatom nećeš upecati ni sardinu!

Valentino: A, kako bi bilo, da se ti malo smiriš?!

Kole: Evo ih! Auuuuuuu! Pogledajte Veru!

Spasoje: Bog te zvizno al se namazala! Kao da ima četiri oka i dvoje usta!

Ranjo: Pogledajte trepavice! Ko četke za cipele!

Ćiro: Gledaju nas. Mašite!

Svi: (Mašu.)

Ana: Gledajte cure! Mašu nam.

Kata: Kao da moluju sobu!

Zorica: Gledajte Vilotija. Samo mu glava viri iz odela!

Olja: Eee, a Spasoje kao da je pošao na pecanje!

Vera: aVidite, Kole kao da ima klizalicu na glavi!

Kole: LJudi! Hoćemo li u napad???
Ćiro: Stani! Pusti njih prve da napadnu.

Zorica: I, lepotani. Evo nas. Jeste li spremni za igru?

Ćiro: Za to smo tu. Napokon je vreme da rasčistimo ko je bolji.

Ana: Kakva su pravila?

Kata: To će nam objasniti, profesor ,Valentino!

Valentino: Jednostavna. Takmičite se u paru. Pobednik dobija pravo da bira simpatiju koju mu se sviđa. Ali, sve su prilike da su momci bolji. Jel tako?!

Momci: Tako je!

Valentina: Pre će biti da su cure bolje. Jel tako?!

Cure: Tako je!

Valentino: Odbi, gusko, brbljiva! Mi smo bolji!

Valentina: Jeste ali u kokodakanju!

Cure: Tako jeee!

Valentino: A, vi ste bolje u brbljanju!(Nastaje sukob.)

Amor: Dosta! (Zamrzava scenu pucketanjem ruke.) Ja sam taj koji će presuditi ko je bolji i ko će pobediti. Prema tome, neka takmičenje počne!(Oživljava scenu.)

Valentino: Ko ste vi?

Amor: Amor. Anđeo ljubavi. Ustvari žiri.

Valentina: Odlično. To znači da možemo početi.

Amor: Neka žurka počne!

Valentino: Onda, molim takmičare da izaberu svog suparnika!

Ranjo: Evo, ja biram , Katu!

Ćiro: Ja bih , Anu, ako se slaže?

Ana: Joj! Ćirice, moj...
Spasoje: Tako mi pesničkog pera, neka to bude, Vera!

Vilotije: Ako odlučuje moja volja, onda neka to bude, Olja!

Kole: Meni ostaje jagoda na šlagu. To jest, Zorica!

Amor: Muzika! Tuuuušš!

Valentino: Dame i gospodo! Čast da otvore prvu žurku pripada Ranji i Kati! Molim jedan apluz!
(Igraju rok end rol.)

Amor: S obzirom da je, Kata, pokazala više virtualnosti i energičnosti. U ovoj igri je ona pobedila.

Dečaci: Uaaaaa! Uaaaaa! Namešteno! Uaaa!

Valentina: Dosta! Sledeći nastupaju, Ćiro kameni i lepa, prelepa, najlepša, Anaaa! (Igraju sambu.)

Amor: Ovaj par je mnogo bolje odigrao. Ćiro je pokazao majstorstvo i gracioznost u igri, ali je Ana bila bolja za nijansu. Što znači da su devojke povele sa dva prema nula!

Devojke: (Navijaju.) Ana! Ana! Ana!

Dečaci: Uaaa! Protestvujemo! Uaa! Sudija!

Valentina: Samo se vi kreveljite. Dva nula je za nas!

Valentino: Pa šta!? Zato će sada smanjiti rezulatat , Spasoje. Zvani notaaa! (Dečaci navijaju.)

Spasoje: (Uzima Veru za ruku i igraju, tango.)

Amor: Bez obzira na Verinu lepotu. I lepo držanje. Spasoje je bolji tek tek za nijansu.

Dečaci: Spale! Spale!

Cure: Uaaaaa! Uaaaaa!

Valentina: Ovo je bilo više nego pristrasno. Ali, zato će sada naša, Olja, ispraviti nepravdu i pobediće smotan og, Vilotija.-

Vilotije: (Počinje da pleše.)

Valentino: Šta radiš to, Vilotije?

Valentina: Pa, ovi se grle!

Ranjo: To majstore! Stisni jee!

Valentino: (Zaustavlja muziku.) Alo! Spasoje! Rekli smo dens a ne ples! (Počinje dens muzika.)

Kole: Mrdni tim dupetom, mamlaze! Hoćeš da izgubimo?
Vilotije: (Počinje da šizi.)

Dečaci: To! To , care!

Olja: (U jednom trenutku, Olja pada.)

Amor: U ovoj igri je mnogo bolja bila Olja. Ali, pošto se okliznula i pala , oduzima joj se poen i dodeljuje se , Vilotiju. A to znači da je rezultat dva prema dva!

Valentina: Ovo je otimačina! Klasična prevara! Uaaa!

Valentino: Šta se gicaš? Gurnula ga je. Lepo se videlo!

Amor: Tišina!
Valentina: Tako znači. Dobro! E, pa, i mi ćemo se gurati. A sada nastupaju Zorica i Kole! Pokaži mu ,zorice!

Devojke: (Navijaju.)


(Kole i Zorica igraju folk. Kole u jednom trenutku kleči .Zorica ga odguruje i?...)

Amor: Ovo je očito kršenje propisa. Prema tome ova igra se poništava.

Valentino: Nije u redu! Bili smo bolji!

Valentina: Čekajte! Pa ko je onda pobedio?

Amor: Ko je pobedio? Ko je pobedio? (Misli se.) Niko! Pa zar u svemu mora biti pobednik i poraženi ? Ovaj put je pobedila ljubav, ovaj put pobedila je vaša mladost. Zato neka počne igra, i neka ljubav traje!

(Završni song: «Žurka-Žurka» «Dobar loš zao»)

z a v e s a
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju