Lela Stojanović - Gde je Deda Mraz

Odgovori
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Lela Stojanović - Gde je Deda Mraz

Post od Upravnik »

Lela Stojanović
GDE JE DEDA MRAZ

Email autora: meseclela@gmail.com

LICA:
Dečak - Luka
Devojčica – Anđela
Patuljak 1 – Kića
Patuljak 2 – Tića
Patuljak 3 – Mića
Deda Mraz – Deda Mraz

(Scena je ista tokom cele predstave, to je dečja soba sa jednim krevetom, stočić, ormarić i druge dečje stvari. Krevet mora biti podignut da ispod njih može da se zavuče patuljak- glumac. Deca su obučena kao deca s tim što je Luka prvo bio u pidžami a kasnije pantalone i duks, Anđela suknja i bluza, a patuljci kako hoćete, mogu u šareno, jednobojno ali na glavama obavezno kape i to žuta, crvena i zelena.)

Odtamnjenje.
U krevetu spava Luka, prevrće se po krevetu ali i dalje spava. Kad ispod kreveta izlazi jedan patuljak, za njim drugi i treći. Luka i dalje spava. Oni staju na sred sobe, gledaju u publiku, okreću se, čude se gde su, ne vide ni krevet ni Luku u njemu kako spava. Čude se, šetaju i Tića kaže)
TIĆA – Meni ovo ne liči na severni pol? ( vrti glavu u znak ne)
KIĆA – Pa možda smo na severnom polu, samo u nekoj sobi.
MIĆA – A možda i nismo na severnom polu.( vadi mapu iz džepa i gleda u mapu dok priča)
TIĆA – Pa gde smo, na južnom ?! ( ljutito)
KIĆA – Pa izgleda da nismo ni na južnom polu.
TIĆA – Daj mi mapu! ( uzima mapu od Miće i zagleda u mapu. Za to vreme Mića dolazi do kreveta, zagleda se u krevet to jest u Luku i kaže)
MIĆA – Vidi!? Ovde ima nekoga!
TIĆA – Koga? ( i dalje gledajući u mapu)
MIĆA – Mislim da je neki dečak. ( Kića mu prilazi i gleda u Luku koji spava)
TIĆA – Kakav dečak?! ( gleda mapu)
MIĆA – Mali, ali ne baš mali.
TIĆA – Šta radi? ( gleda mapu)
KIĆA – Spava.
TIĆA – Kako to spava?
KIĆA – Pa lepo, legao, pokrio se i spava.
TIĆA – Čekaj da vidim. ( sklapa mapu, prilazi i vrisne od iznenađenja)
Aaaaaaaa! Stvarno dečak.
KIĆA – Ne deri se! Probudićeš ga.
MIĆA – Već se probudio.
( Luka se budi, podigne se, pogleda ih i vrisne)
LUKA – Aaaaaaaaaaa! Sanjam. ( zažmuri)
TIĆA – Ne sanjaš, otvori oči.
LUKA – ( otvara oči) Dobro, sanjam otvorenih očiju.
TIĆA – Ma nemoj, kao da to može.
LUKA – Ako ne sanjam, a u stvari sanjam, ko ste vi?
SVI- Mi smo patuljci! ( glasno sva trojica u glas)
LUKA – Ha, ipak sanjam.
TIĆA – Opet on.
MIĆA – Šta opet on?
TIĆA – Pa misli da sanja.
MIĆA – A to! E mali, ne sanjaš.
LUKA – Nije moguće. Uštini me hajde.
TIĆA – Ko da te uštine?
LUKA – Bilo ko?
MIĆA – Evo ja ću. ( uštine ga za obraz, Luka vrisne)
LUKA – Aaaaaa! Ala dobro sanjam, kao da je stvarno.
TIĆA – Ne vredi, on je beznadežan slučaj. ( ljutito) Slušaj ti mali, naređujem ti da poveruješ da ne sanjaš. Jer imamo mnogo važnijeg posla od ubeđivanja sa tobom da li sanjaš ili ne sanjaš.
MIĆA – Hej, hej! Nemoj da si grub. On je dete.
TIĆA – Pa kad je dete šta se pravi, ko da prvi put vidi patuljke!
LUKA – Vi ste patuljci?! ( iznenađen)
MIĆA – Hajde da se upoznamo. Ja sam Mića a ovo su Tića i Kića. ( pokazuje na njih a oni klimaju glavama u znak pozdrava) A ti si?
LUKA – Ja sam Luka.
KIĆA – Luka? Praziluka, crni luka, beli luka, koji luka?
LUKA – Samo Luka.
TIĆA – Ne igraj se sa detetom. Nego slušaj mali, da li je ovo severni pol?
LUKA – Nije.( vrti glavom odrično)
TIĆA – A da li je ovo juzni pol?
LUKA – Nije.
TIĆA – To znači da smo negde na sredini planete.
LUKA – Tako nekako.
KIĆA – Strašno!
TIĆA – Da, da, strašno, ali čijom krivicom, čijom?
MIĆA – Šta čijom krivicom, kada i sam znaš da nam je veštica Zorinda dala mapu.
TIĆA – Da, da. Sad mi je jasno, mapa je bila začarana i evo gde smo, ( vrti se u krug) u dečjoj sobi. I šta sada i gde sada?!
KIĆA I MIĆA – Ne znam, hajdemo kući! ( zajedno)
TIĆA – Kući, nikako. Svi bi nam se smejali.
LUKA – A gde vam je kuća? Odakle dolazite?
TIĆA – Dolazimo iz Bajkovije. To u stvari i nije tako daleko, nekoliko noći i malo dobrog sna nam treba do nje. Ali ne dolazi u obzir da se vraćamo neobavljenog posla.
LUKA – A koji je to posao?
TIĆA – Krenuli smo na severni pol po Deda Mraza, jer zbog tri zle veštice on već 15godina ne dolazi u Bajkoviju, ne može da nađe put.
LUKA – A kod nas dolazi svake godine.
MIĆA – Ovde Deda Mraz dolazi svake godine?
LUKA – Da. Do sada je uvek dolazio.
MIĆA – Ovde u ovoj sobi?
( Luka ustaje iz kreveta i pokazuje)
LUKA – Da ovde u ovoj sobi i donese nam polone.
KIĆA – Super!
MIĆA – Šta super?!
KIĆA – Pa to!
MIĆA – Šta to?
KIĆA – Pa to, ne mrdamo odavde. Ovde će doći Deda Mraz i onda ćemo ga odvesti u Bajkoviju.
TIĆA – A šta ako moramo da ga čekamo mnogo dugo da dođe?
LUKA – A ne! Ne morate. Zima je već odavno došla i Deda Mraz bi već trebao da stigne, možda još danas.
KIĆA – Juhuuuuuu! Fantastično!

Kića peva:
NEKA ZVONE ZVONČIĆI, NEK’ SE PESMA ORI,
NEKA SVAKA REČ KO REKA ZAŽUBORI,
DEDA MRAZ NAM DOLAZI POSLE MNOGO LETA,
POSLE MNOGO ZIMA, NIŠTA MU NE SMETA.

POSLUŠAJTE DECO SVA IZ CELOG SVETA,
ETO DEDA MRAZA STIŽE KO KOMETA,
SAONICE JURE, PRŠTI BELA STAZA,
DONOSI NAM POKLONI, ETO DEDA MRAZA.

(Mića i Tića se pridružuju pesmi i sva tri patuljka igraju i pevaju, a Luka stoji po strani u pidžami i pocupkuje. Kad oni završe sa pesmom i igrom čujemo glas devojčice Anđele ali je ne vidimo, ona je van scene)
ANĐELA- Luka, da li si ustao?!
LUKA – Nisam, sačekaj! Hajde svi nazad u san, budimo se! ( uznemireno)
TIĆA – Šta ti je mali? Već smo ti rekli da si budan?
LUKA – Pa šta sad da radim? ( trlja oči, da bi se probudio i trči levo desno)
TIĆA – Ništa, a ko te to zove?
LUKA – Sestra. Moja sestra Anđela.
TIĆA – Pa super, neka dođe, volimo mi decu.
LUKA – A ako se uplaši?
KIĆA – A zašto bi se uplašila, mi smo samo patuljci, dobri patuljci.
ANĐELA-( samo glas) LUKA DOLAZI!
LUKA – Evo me idem! ( viče a onda tiho patuljcima kaže) Slušajte, ja sada idem, kad se vratim vas nema, jel’ tako?
MIĆA – Nije tako. Mi ovde čekamo Deda Mraza, ti si rekao da će doći!
LUKA – Jeste, ja sam rekao da će doći ali sad se san završava i kad se ja budem vratio sa Anđelom vas nema. Da li je tako?
TIĆA – Ala je uporan ovaj mali. Izvini mali ali nije tako. (patuljci sedaju na Lukin krevet a Tića nastavlja) Mi ostajemo ovde dok ne dođe Deda Mraz. (i sva trojica prekrste ruke)
ANĐELA – LUKA, HAJDE DOLAZI! ŠTA RADIŠ VIŠE!? (Luka u panici trči levo-desno)
LUKA – Dobro, videćemo kad se vratim. ( Luka istrči sa scene)
TIĆA – Čudan neki mali. Dete a ne veruje da smo stvarni. Veruje u Deda Mraza, a ne veruje u patuljke. Cccccccc sve je to od televizije. (Mića ustaje i razgleda po sobi i kaže)
MIĆA – Ovde fali jedna jelka da se nakiti, da se malo ulepša soba, da izgleda veselije i novogodišnje.
KIĆA – Ha, vidi njega. On se već odomaćio, kiti jelku. A gde ti je jelka?
MIĆA – Pa deca je sto posto imaju, tražićemo od njih.
( Tića za to vreme prilazi do prozora, koji je sa strane scene i ne vidi se ili je nacrtan i vidi se na sceni. Gleda kroz prozor i kaže)
TIĆA – Vidi, pada sneg!
MIĆA – A koje je boje?
TIĆA – Čini mi se da je beo.
MIĆA – Sneg je beo! Moram da vidim!
KIĆA – I ja! ( iznenađeni, dolaze do njega da vide i sva trojica gledaju kroz prozor i pričaju)
KIĆA – Jao super, beo sneg. Neverovatno!
TIĆA – A kod nas je bio roze prošle godine.
MIĆA – Da, da a pretprošle je bio žut.
KIĆA – Da, a beo sneg pada jednom u sto godina. A najlepši je beo sneg.
KIĆA – Blago deci, kod njih je ovde svake godine sneg beo.
MIĆA – Kako je to lepo. Svake godine beo sneg i svake godine dolazi Deda Mraz.
( čuju se glasovi, dolaze Anđela i Luka. Luka se obukao. Patuljci se brzo vraćaju na krevet i sedaju jedan pored drugog. Dok ulaze na scenu Luka priča)
LUKA – I ne znam Anđela da li sam sanjao ili je bilo stvarno. (vide patuljke kako sede na krevet i naglo staju)
LUKA – Još uvek sanjam.
ANĐELA – A kako to da i ja sanjam?
PATULJCI u glas- Dobar dan! Mi smo patuljci iz Bajkovije! (a onda se predstavljaju jedan za drugim) Mića, Kića i Tića. I mi ovde čekamo Deda Mraza!
TIĆA – Ti mora da si Anđela?Baš lepa devojčica. ( ustaje i zagleda je)
ANĐELA – Da, ja sam Anđela. Da li je ovo san?( zbunjeno)
TIĆA – Anđela, ovo nije san. Hajde, reci ti meni, da li postoji Deda Mraz?
ANĐELA – Postoji, svake godine dođe i donese nam poklone.
TIĆA – Eto vidiš, kad postiji Deda Mraz znači postoje i patuljci, to jest mi. (pokazuje na njih) Ali da skratimo priču, sada kada smo se upoznali, gde vam je jelka i ukrasi da je malo nakitimo i ulepšamo sobu?
LUKA – Tu je, tu je evo odmah je donosim! (odlazi sa scene po jelku a Anđela i dalje stoji začuđena)
MIĆA – Ti mala kao da se nešto čudiš?
ANĐELA- Pa ne znam, još nikada nisam srela patuljke. ( začuđena)
KIĆA – Eto sada jesi. (ulazi Luka sa jelkom i ukrasima)
TIĆA – A evo nama jelke i ukrasa. Hajde krenimo na posao! (patuljci i Luka počinju da kite jelku, Anđela gleda u njih onda u publiku, sleže ramenima i kaže)
ANĐELA- Ako ne možeš da ih pobediš to jest da se probudiš, ti im se pridruži. ( Anđela im prilazi i ona sa njima kiti jelku a Kića počinje pesmu koju pevaju kasnije svi, ali po redu)

KIĆA PEVA:
JA SAM KIĆA A ON TIĆA,
TU JE S’ NAMA ČAK I MIĆA,
TRI PATULJKA TO SMO MI,
DEDA MRAZE GDE SI TI?

TIĆA PEVA:
PITAMO SE PO STO PUTA,
GDE LI DEDA MRAZ TO LUTA,
DA LI POKLONE ON DELI,
DAL’ SE S’ DECOM ON VESELI?

MIĆA PEVA:
PREKO BRDA I PLANINA
PREKO REKA I DOLINA,
SADA NAŠE NOGE GAZE
TRAŽIMO TE DEDA MRAZE.

SVI ZAJEDNO I DECA:
GDE SI, GDE SI DEDA MRAZE,
SVA TE DECA VOLE, PAZE,
TO SU TVOJE MALE MAZE,
HAJDE DOĐI DEDA MRAZE.

( pevaju dok kite jelku i malo igraju, kad završe staju pored jelke gledaju je i kažu)
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Korisnikov avatar
Upravnik
SiteAdmin
Postovi: 2370
Pridružio se: 07 Dec 2010, 23:54
Kontakt:

Re: Lela Stojanović - Gde je Deda Mraz

Post od Upravnik »

TIĆA – Odlično! Fantastično! Super, lepše nego u Bajkoviji!
KIĆA – Prelepo!
MIĆA – A vaša jelka ne menja boju? (upita decu)
LUKA – Ne, ona je uvek zelena.
ANĐELA – Pa najlepša je zelena jelka.
MIĆA – A kod nas u Bajkoviji jelke su nekada bele, nekada žute, nekada crvene, zavisi od toga koje boje sneg pada te godine.
ANĐELA – Super! Kako je to lepo! Svake godine druge boje sneg i druge boje jelke.
LUKA – Fantastično! Hajde povedite i nas malo u Bajkoviju!
TIĆA – Ne, ne i ne! ( oštro) Ne može, ne smemo da dovodimo decu jer bi se sve poremetilo.Vi možete da dođete prerušeni, da mi to ne znamo ali ovako ne. To je nemoguće!
ANĐELA – Ali kako, kad ja ne znam put do Bajkovije?
TIĆA – Znaš mala, znaš. Do Bajkovije je najlakše doći, samo legneš da spavaš, uspavaš se i eto te, na krilima snova pravo u Bajkoviju.
ANĐELA – A otkud vi kod nas?
TIĆA – Zato što nam je veštica Zorinda dala začaranu mapu i mi smo zalutali i evo nas kod vas!
LUKA – To što je uradila veštica Zorinda je super, baš vam je lepo pomogla, ali društvo mi neće verovati da su tri patuljka i to iz Bajkovije čekala Deda mraza u mojoj sobi.
MIĆA – Eeeeee, tu ti ne možemo pomoći. Ne smemo da ostavljamo nikakav trag da smo bili ovde, takva su pravila Bajkovije.
KIĆA – Pa kad će doći taj Deda Mraz? (nestrpljivo)
LUKA – Samo što nije. Ja i Anđela smo bili dobri, jako dobri i poslušni ove godine i on će sigurno doći.
ANĐELA – Može svakog trenutka da naiđe, budite malo tiši. (Kića nešto vadi iz džepa i drži ga u ruci, Luka ga gleda i pita)
LUKA –A kakav ti je to ukras?
KIĆA – To nije ukras, to je čarobno ogledalo.
ANĐELA – Čarobno ogledalo!? Mogu li da pogledam? Da li je to ogledalo kao u Snežani i sedam patuljaka pa da pitam ko je najlepši na svetu?
KIĆA – Nije takvo, kroz ovo ogledalo mogu da vidim svoju kuću i svoje prijatelje i sve u Bajkoviji.
MIĆA – Jao bebica poneo i ogledalo! ( podrugljivo)
KIĆA – Pa šta ako sam poneo!
MIĆA – Ništa bebice, deco to ogledalo dobijamo kada smo bebe.
KIĆA – Pa šta!
ANĐELA – Pusti ga neka priča, ti nam pokaži kako radi.
LUKA – Hajde, hajde da vidimo. (svo troje se skupljaju oko ogledala i gledaju u njega da vidi i publika)
KIĆA – Evo ovako, okreneš tri puta na levu stranu a onda dva puta na desnu i evo moga doma. Evo je moja kućica!
ANĐELA – Kako je slatka, kao puslica.
KIĆA – Evo vam gledajte. ( daje im ogledalo i odlazi od njih kod patuljaka, koji su tu negde na sceni šetaju a Anđela i Luka gledaju u ogledalo)
LUKA – Vidi, vidi, Snežana i sedam patuljaka.
ANĐELA- Aha, a evo je i Pepeljuga, vidi ide na bal!
LUKA – Pogledaj, evo ga mačak u čizmama.
ANĐELA – A evo i princeze na zrnu graška.
LUKA – Vidi je kako spava.
ANĐELA – Evo ga i čarobnjak iz Oza.
LUKA – Vidim ga, vidim a evo je i veštica.
ANĐELA – Jao vidi stvarno, prava pravcata veštica. (Kića kad to čuje za vešticu, skoči i pritrči im i upita)
KIĆA – Kakva veštica?!
LUKA – Meni se čini da je prava.
KIĆA – Isključuj ogledalo brzo! Daj mi to ogledalo! ( uzima ogledalo) Brzo, dva puta desno i tri puta levo. ( vrti ogledalo deca zbunjena i uplašena) Tako, uh super nije nas videla.
TIĆA – Tako je to kad daješ deci da se igraju važnim stvarima.
KIĆA – Ma nije nas videla, ne brinite. Ako je videla njih ( pokazuje na decu) to nije strašno. Misliće da je videla Ivicu i Maricu. ( zagleda decu) Baš i ličite na Ivicu i Maricu.
ANĐELA – Hej! Nemoj tako da se šališ. Šta hoćeš da kažeš? Ako nas je videla to jest ako je videla vas, mogla bi da dođe?
MIĆA –Tako je. Zamislite ovde sada doleti veštica, prava pravcata, jašući na metli! (pokazuje kako veštica leti i smeje se kao ona)
ANĐELA – Nemoj da me plašiš.
TIĆA – Ne plašite decu! ( naređuje)
MIĆA- Ja ih ne plašim, samo kažem šta bi moglo da se desi.
TIĆA – Ali to se neće desiti.
KIĆA – Neće, neće, deco ne brinite, ogledalo je na vreme isključeno.
LUKA – Nadam se da je tako, jer ne bih voleo da umesto princa postanem žaba.
ANĐELA – A ja da postanem njena kuvarica i čistačica, taman posla! Uh, sva sam se naježila! (Anđela se protrese )
LUKA – Grozno.
ANĐELA – Mnogo, mnogo grozno i strašno.
TIĆA – Bez brige, bez panike sve je pod kontrolom. Jesi li stavio ogledalo u džep?(gledajući u Kiću upita ga)
KIĆA – Jesam. Ogledalo je sada u velikom džepnom mraku gde se ništa ne vidi. (udara rukom o džep u tom momentu mama zove decu, čujemo samo glas ona ne izlazi na scenu i to lice može da odglumi deda mraz)
MAMA(glas) – DECOOOOO! Da li ste u sobi?! (odjednom se svi rastrče po sobi levo-desno, tamo-amo ne zna se ko gde)
LUKA – Jesmoooooooo!
MAMA- Šta radite?!
ANĐELA- Sređujemo sobu!
LUKA – Da, da sređujemo sobu i kitimo jelku!
MAMA – Mogu li da vidim?! (u sobi se svi još više rastrče, patuljci se guraju ispod kreveta ali nikako da uđu, opšta zbrka i haos)
ANĐELA – Mama nemoj da ulaziš, želimo da prvo vidi Deda Mraz!
LUKA – Da, da mi to sređujemo zbog njega!
MAMA glas –Dobro, vaša je želja za mene zapovest! (odjednom svi odahnu i sedaju ko gde)
ANĐELA – Za dlaku.
LUKA – Umalo da vas vidi, pala bi u nesvest. ( priča patuljcima)
ANĐELA – I onda bi se sve iskomlikovalo i ko zna da li bi došao Deda Mraz?
TIĆA – Pa da, neke meme nemaju maštu, za njih je crno-crno, a belo-belo.
LUKA – Jel’ ti to za našu mamu kažeš da nema maštu? Slušaj ti patuljak. (oštro i ljutito)
TIĆA – Pa ne, nije da sam rekao ali jeste tako.
LUKA – Šta jeste tako?! Ko nema maštu, moja mama?!
ANĐELA – Hej, hej smirite se, neće doći Deda Mraz ukoliko čuje svađu.
MIĆA – Anđela je u pravu, ne smemo da se svađamo.
KIĆA – Možemo samo da igramo, pevamo i da se smejemo, a to je kažu i zdravo za decu, za odrasele i za patuljke. ( poigravajući priča)
ANĐELA – Tako je Kićo. Vidite kako je Kića pametan.
MIĆA – Kića najviše voli igru i pesmu. ( tada zazvone zvončići)
TIĆA – Kićo, da li ti to zvoniš?
KIĆA – Šta?! ( i dalje se vrti levo-desno, pleše i ne čuje zvončiće)
TIĆA – Da li ti to zvoniš za pesmu i igru?
KIĆA – Ne, baš ništa ne radim , malo plešem ali ne zvonim.
TIĆA – Čujete da nešto zvoni. (svi osluškuju i zvončići se čuju)
MIĆA – Stvarno nešto zvoni, baš mi je poznato. (zvoni i dalje)
LUKA – I meni je zvonjava poznata.(zvoni i dalje)
ANĐELA – Tupani, to je sto posto Deda mraz!
PATULJCI- DEDA MRAZ! ( rastrče se po sceni od uzbuđenja)
ANĐELA – Stanite, stanite , šta vam je? (smiruje ih)
TIĆA – Šta nam je? Petnaest godina nismo videli Deda Mraza i ja sam presrećan!
MIĆA – I ja!
KIĆA – Pući ću od sreće! (sada zvonce zvoni još jače i ulazi Deda Mraz)
DEDA MRAZ- Zdravo dečice! ( a onda ugleda patuljke i kaže) Oho, ho, ho, vidi, vidi koga tu imamo?! Patuljci, Kića, Mića i Tića,iz Bajkovije je li tako?!
PATULJCI – JESTE! ( u jedan glas)
DEDA MRAZ – A ja godinama ne mogu da dođem u Bajkoviju, one zle veštice me uvek ometu i ja ne mogu da nađem put do vaše zemlje.
TIĆA – Znamo mi to, ali u Bajkoviji te svi željno očekuju i mi smo krenuli da te nađemo i odvedemo.
DEDA MRAZ – A kako ste znali da ću doći ovde?
MIĆA – Nismo znali nego je veštica Zorinda htela da nam podvali začaranom mapom i odvede nas na pogrešan put a u stvari nam je pomogla i evo nas na pravom mestu u pravo vreme. (zadovoljno)
DEDA MRAZ – E, baš lepo od nje.
KIĆA – Zorinda je ovog puta vila a ne veštica, ala će biti besna kad sazna, ha ,ha,ha,ha. (smeje se)
DEDA MRAZ – A gde su moja dobra dečica?( traši ih i kad ih ugleda kaže) Čuo sam da ste ove godine bili jako dobri i poslušni.
ANĐELA- Jesmo, jesmo.
LUKA – I bićemo dobri i sledeće godine i uvek.
ANĐELA – Da, da uvek ćemo biti dobri, ne valja biti loš i zao.
DEDA MRAZ – To volim da čujem, ja sam vam doneo poklone, baš po vašoj želji. Evo izvoli Anđela. ( daje Anđeli, ona se zahvaljuje) Evo izvoli Luka. ( daje Luki i on se zahvaljuje)
DEDA MRAZ – A evo i za vas patuljci.(daje patuljcima jednom po jednom i oni se zahvaljuju a onda kad uzmu poklone Kića kaže)
KIĆA – Hajde da sada nešto otpevamo Deda Mrazu.
MIĆA – I da odigramo.
TIĆA – A onda idemo u Bajkoviju.
ANĐELA – Prvo pesma i igra za Deda Mraza i sve nas! (svi pevaju i igraju a Deda Mraz gleda i pocupkuje)

PESMA:
NEKA ZVONE ZVONČIĆI, NEK’ SE PESMA ORI,
NEKA LEPA REČ KO REKA ZAŽUBORI,
DEDA MRAZ NAM DOLAZI POSLE MNOGO LETA,
POSLE MNOGO ZIMA, NIŠTA MU NE SMETA.

POSLUŠAJTE DECO SAD IZ CELOG SVETA,
ETO DEDA MRAZA, STIŽE KO KOMETA,
SAONICE JURE, PRŠTI BELA STAZA,
DONOSI NAM POKLONE, ETO DEDA MRAZA.

( kad završe sa pesmom i igrom Kića pita)
KIĆA – Hajde Deda Mraze, možemo li da krenemo za Bajkoviju?
DEDA MRAZ – Samo trenutak, mislim da vidim ovde još puno dece kojoj moram da podelim poklone. ( zagleda u decu) Da, da ima još puno dobre i poslušne dece kojoj moram da podelim poklone a onda idem sa vama u Bajkoviju. Deco, da li ste tu?! Da li ste bili dobri ove godine?! Kako, kako?! Aaaaaaaaa,bili ste dobri e pa onda evo poklona i za vas. (i onda deci deli poklone i kreće muzika dok im deli poklone)

KRAJ
Не бојим се од вражјега кота,
нека га је ка на гори листа,
но се бојим од зла домаћега".
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 18 gostiju