Vladimir Đorđević - Put do čarolije

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Vladimir Đorđević - Put do čarolije

Post od branko »

Vladimir Đorđević

Put do čarolije


Lica:

Grigorije – dečak
Baba Radojka
Veverica – glas iz off-a
Glas iz šume – glas iz off-a

Grigorije:
Jao drugari pa vi ste tu, dobro je da sam vas sreo, baš sam se uplašio, mislio sam da sam se izgubio. Sada znam vi ćete mi pokazati put. Vi znate put, je li tako?
A znate li uopšte gde sam ja krenuo, ne znate. Jao, pa evo slušajte.
Krenuo sam u Začaranu šumu, tamo se u dvorcu čuvenog vilenjaka održava kongres čarobnjaka, vilenjaka, vila, zmajeva, krokodila... A u ne, ne, ne krokodila. I danas se dele čarolije. Ako ne stignem ostaću bez čarolija za ovu godinu a to znači da neću ništa lepo i čudno moći da pravim svojim drugarima u našoj šumi.
Neću moći više da im pravim igračke kakve nikada niste videli, da ih vozim na oblacima, da ih vodim u podzeni svet žaba, da im ptavim brda od sladoleda. Moram da stignem na tu dodelu čarolija, naravno mislim da više niko tamo nije krenuo iz ovog pravca jer za ovaj pravac iz koga ja stižem, pravac severo južno zapadni, deli se samop jedan komplet čarolija. Ali moram da požurim dug je a i težak put. Kako sada beše, levo ili desno ili levodesno ili pravolevo, a da dobro tamo ka razdraganoj bari...
I ako slučeno još neko pita za put do zamka vi ga pošaljite na pogrešnu stranu, pošaljite ga tamo preko močvare neka ga pojedu krokodili i karakondžule, je l važi? Idem, pa kada dobijem čatroliju doći ću da vam nešto lepo napravim, naprimer kuću od čokolade ili brdo igračaka ili smislite vi šta god hoćete.
Grigorije Izlazi.

Baba Radojka:
Jao drugari, dobro da ste tu (ona gleda u mapu) molim te pročitaj mi ovo ovde šta piše je l sam na dobrom putu, ja tražim zamak čarobnjaka Draguitina. Kažu da on deli neke čarolije pa da odem i ja da uzmem koju ali onu opasnu, na primer onu da decu stavim u čaroban kavez kada nisu dobra i tu da im ne dam ni da jedu ni da piju, ili onu da decu pretvaram u kornjače ili u prasiće, a je l dobra ta. Hoćete da mi kažete pravi put do dvorca, kako sada levo lili desno. Kažu da je ostalo još malo čarolija pa da požurim da stignem. Kuda sada, a tamo....

Grigorije:
E drugari nikako da pređem reku, moramo da napravimo neki most. Ko od vas zna da pravi mostove? Na kraju pozvaću mog druga dabra da on napravi branu preko koje ću da pređem. Mislim da neću zakasniti, naravno ako požurim, a da bi požurio moram da znam put, da tako je put, gde je pravi put? Je l niko više nije prolazio ovuda i raspitivao se za put do zamka?
Ko, jao pa to je baba Radojka ona je zla veštica, ma još je i gora. Ona muči decu nesmemo joj dozvoliti da stigne pre mene, moram da je sprečim hajde da je nađemo.
Ona izlazi iza njega, pokazje deci da ćute.

Grigorije:
Aaaaaaaaaaaaa, ko si ti?
Ona skida maramu. Pokazje deci da ćute da jenj ne odaju.


Baba:
Ja sam mala devojčica koja se izgubila u šumi pa mi treba pravi put?
Grigorije:
A otkuda ti tako mala ovde?

Baba:
Pa ispala sam iz rodinog kljuna.

Grigorije:
Iz rodinog kljuna, pa gde te je ponela roda?

Baba:
Pa ponela me iz porodilišta mami i tati, kao što je svu decu donela roditeljima. Evo i naše drugare je donela roda.

Grigorije:
To mi je sumljivo, da nisi ti malo velika za rodin kljun?

Baba:
Ma pusti to moram da je nađem, znam gde mogu da je nađem, ona pravi pauzu u svom letu u dvorcu vilenjaka Dragutina i ja tamo treba da stignem nju da bi me ona odvela odnosno odnela tačnije odkrilila kući.

Grigorije:
Ma tu nešto nije kako treba. Je l ideš ti u školu?

Baba:
Idem, idem u, u... u obdanište.

Grigorije:
A u koje molim te?

Baba:
U... ovo, kako se beše zove... (kaže ime obdaništa u koje idu deca iz publike)

Grigorije:
A u pa ti još i lažeš, to je obdanište u koje idu naši drugari, je l ide drugari kod vas u obdanište?

Baba:
Idem ja sam kod vaspitačice... (kaže ime njihove vaspitačice)

Grigorije:
Ma evo su oni ovde koji su kod te vaspitačice tebe nema na spisku.
Tako mala, a, lažeš... Crven ti je nos.

Baba:
Pa ja moram da nađem rodu.
Grigorije:
Polako da mi vidimo šta ti to kriješ, hoćeš do vilenjakovog dvorca i baš tu te čeka roda čudo te ne sačeka na drugom nekom mestu na primer u nekoj diskoteci.

Baba:
Pa ja sam mala za diskoteke...

Grigorije:
A sada si mala...

Baba:
Tu kod vilenjaka ima pauzu u letu i tu joj vilenjak spremi po neku žabu na žaru.

Grigorije:
Odakle vilenjaku roštilj?

Baba:
Pa ima magiju... ovaj... ne, nema roštilj.

Grigorije:
Jesam li ja to dobro čuo magiju? Jedete magične žabe aaaaaaaaaa?
Je li da ne treba tebi u stvari vilenjak? I šta ti je to u ruci?
Otimaju se oko mape.

Baba:
Ma pusti to, to mi treba za obdanište, rekla je vaspitačica da nacrtamo nešto.

Grigorije:
A pa sada ćemo da proverimo, da vidimo ko beše kod vaspitačice... (ime)

Grigorije:
Je l rekla drugari... nije... jao opet lažeš vidim ja da tebi nešto crveni nos sve više.

Baba:
Jao pa to je mapa na kojoj se vidi put do zamka.

Grigorije:
Ne to mi je dala roda da mogu da je nađem ako joj slučajno ispadnem iz kljuna.

Grigorije:
I baš si sada slučajno ispala.



Baba:
Baš sad.

Grigorije:
Ja odlazim.
Nemam kada da pričam sa lažovima a i čekaju me na fudbalu.

Baba:
I ja idem da stignem rodu.

Grigorije:
Ja ću tamo.

Baba:
I ja ću tamo.

Grigorije:
Ne, ne, ja ću tamo.

Baba:
A da i ja ću tamo.

Grigorije:
A da ja ću tamo treba da uzmen trenerku od Puža.

Baba:
Jao i ja ću tamo da svratim do mede da ponesem neke kruške.

Grigorije:
E ja neću da idem nigde, još malo ću da čekam izgleda da će kiša pa dok prođe.

Baba:
E da ni ja nemam kišobran.

Grigorije:
Čekaj da vidim u rancu negde je tu bio, da nije ispao tamo kod onog žbuna...
Odlazi i traži kišobran...







Baba:
Jao sada kada dođe baciću čaroliju na njega, da vidim šta mi je od čarolija ostalo... a ha evo imam čaroliju da ga pretvorim u konja. Jao samo malo imam, ne vredi ova količina bi ga pretvorila samo u ždrebe. Evo je čarolija da ga pretvotrim u kokošku, ne malo je ima, samo za pile. Možda je dobro da ga pretvorim u pile pa neka ga uhvati neki orao a?
Ne, da ga pretvorim u čokoladu pa ga vi onda pojedite aaaaaaaaa?
Ne nemam ni te čarolije dovoljno, eto sve su se ispraznile ako ne stignem na vreme kod vilenjaka ostaću potpunop bez čarolija i šta ću onda ja kuku meni...
Ona plače, kuka
A evo imam ovo da zaspi, pa može neka spava a ja odoh pre njega da stignem.
Grigorije se vraća sa kišobranom.

Grigorije:
Evo ga kišobran.
Ona baca prah na njega.

Grigorije:
Jao što mi se spava...spava...spava.

Baba:
Au čekajte, ja njega uspava a on mi ne reče put, kuda ću sada je l zate vi gde da idem levo desno gore dole, možda negde između?
Čekajte da pozovem kancelariju Začarane šume koja će mi poslati mejlom pravu adresu.
Ali nemam mobilni, ni vi, a ovde nema dometa, jao jadna ja šta ću i kako ću moraću sama da tražim put a on kada se probudi vi nemojte da mu kažete kuda sam otišla.

Grigorije:
Jao ala sam spavao ala me boli glava čekajte još samo malo vremena ima a još nisam na pravom putu, jao sada se sećam pa ona je otišla a kuda? Moramo sada da je sprečimo inače nećemo moći od njenih ružnih magija nikoga da izlečimo.
Imam ja specijalan šumski telefon da javim veverici da kada bude pored njene kuće prolazila da joj kaže pogrešan put kako bi opet došla ovde.
Grigorije priča preko telefona.
Veverice sada će da dođe jedna mlada devojčica joj jojo jedna strar baba veštica ružna, (pokazuje kako izgleda), pokaži joj prečicu kojom će kao put da skrati a opet će ovde da se vrati. Jao nečujem ništa šušti mnogo.
Ne vredi moram da otrčim do veverice.
On odlazi ona dolazi.




Baba:
A, kako sam ga sredila, sigurno još spava i ko zna kada će da se probudi. Dobro je evo već sam stigla do veveričine kuće ona je poznati stručnjak za šumske puteve, moram da je pitam kako najbrže do zamka.
Ona izlazi on ulazi.

Grigorije:
E, dobro je, evo na onoj bukvi živi veverica, rekao sam joj da joj da pogrešan putokaz. Ima da je navede na ono polje puno komaraca i buva pa kada je izujedaju neće moći da se pomeri a kamoli pre mene da stigne do čarobnjaka.
Ona ulazi.
Jao veverice veverice kaži mi put pravi molim te.


Veverica:
A zbog čega ideš tamo?

Baba:
Pa da dobijem čarolije da mogu od njih da pravim čokolade i slatkiše za decu.

Veverica:
Da li je to istina ili me lažeš?

Baba:
Ne ja nikada ne lažem. Je l tako deco?

Veverica:
Ali deca kažu drugačije.

Baba:
Ma pusti decu oni su još mali.
Jel tako da ste mali?

Veverica:
Nisu oni mali to su moji drugari kojima ću ja od čarolija da napravim brdo čokolade je l tako drugari?
A tebi pošto si dosadna evo putokaza, piši.

Baba:
Jao gde da pišem, neznam baš sva slova, je l zna neko od vas da piše.. a u kako ćemo, evo pamtim, pričaj, pričaj.
Pamtite i vi pa ćete mi posle reći.

Veverica:
Ideš do kućice mrkog medveda, pa onda levo, pa pravo do žbuna u kome žive pačići okreneš se dva puta oko žbuna pa ideš do reke. Moraš da znaš odgovore na neka pitanja koja će ti postaviti divlji konj koga ćeš tu sresti... onda
Medi da daš med, onda da staneš u red da sačekaš čamac na obali...
Pređeš reku i uđeš u prvu diskoteku tu ostaneš da odslušaš dve pesme odnosno naručiš muzici dve pesme i platiš pa onda ideš do kućice gde živi trinaesto prase izbrojiš mu šare na leđima i koliko ima šara još toliko kilometara ideš i stići ćeš do jednog kokošinjca tu nađeš petla ali traži šarenog nikako belog i on će da ti odkukuriče lozinku koju moraš da znaš da bi ti se otvorila vrata zamka, od kokošoinjca ideš samo levo i videćeš zamak.

Baba:
Jao zamak, to mi treba, odoh što pre.
Baba izlazi.


Veverica:
A sve sam joj rekla naopako zalutaće sigurno a i ako stigne, ništa ne može da uradi, poslala sam je kod mutavog petla koji ne zna da kukuriče.
Ulazi Grigorije, zanjim Baba, lutaju po sceni ali ne vide jedno drugo.

Grigorije:
Jao moram da požurim meni je veverica dala pravu mapu puta, čekaj sada bi trebalo da odem do žbuna, dva puta se okrenem oko njega, ali gde je on sada, jao neko ide bolje da se sakrijem.

Baba:
Nema te kućice nigde... čekaj da vidim...
Oni se udare leđima.

Oboje:
AAAaaaaaaaaaa.

Baba:
Je li ti, šta ćeš ovde, (za sebe) morada je doza bila mala pa se probudio.

Grigorije:
Ništa, malo šetam.

Baba:
Po ovoj pustinji.
(gleda na sat)
jao prolazi vreme, neću stići čekaj, možda on zna sve te odgovore, ne moram da pitam životinje.
Je li dečko da te pitam je l znaš ti koliko dana u godini pada kiša a koliko je sunčanih dana.

Grigorije:
Znam što pitaš?

Baba:
Onako da vidim da li da nosim kišobran.

Grigorije:
143 dana pada kiša.

Baba:
Znači neće danas.

Grigorije:
Pa znaš valjda da račumaš? Neće.

Baba:
Je li a da nemaš možda kod sebe malo meda?

Grigorije:
Imam evo ali mi treba. Vadi teglu.

Baba:
A da mi prodaš, evo daću ti za tu teglu tri mrava.

Grigorije:
Šta će mi mravi?

Baba:
U oni su odlični kada te nešto svrbi a ti ne možeš da se počešeš ti samo pustiš njih, hoćeš da probaš? Ona pokušava da mu sipa mrave.

Grigorije:
A ne ne. Mene nikada ništa ne svrbi.

Baba:
Evo daću ti dve gliste.


Grigorije:
Šta će mi gliste?

Baba:
Pa možeš da praviš supu, evo i drugari jedu supu sa glistama.

Grigorije:
A, ne, ne...

Baba:
Evo znama šta ti treba, imam čarobno seme bundeve, jedna bundeva naraste trista kilograma.

Grigorije:
Pa šta će mi to?

Baba:
Pa da hraniš prasiće.

Grigorije:
Ja nemam prasiće.

Baba:
A imaš one prasiće drugare.
Grigorije:
Imam.

Baba:
E pa je l znaš koliko šara imaju na leđima?

Grigorije:
Znam a što pitaš, kakve veze imaju šare sa bundevama?

Baba:
Pa onako da vidim koje im seme odgovara?

Grigorije:
Ma ne jedu oni bundeve to su prasići sa 82 šare što znači da jedu samo marmeladu.

Baba:
Ja prvi put čujem da prasići jedu marmeladu.

Grigorije:
Pa ti kao da nisi išla u školu ništa ne znaš.


Baba:
Pa nisam ni išla.

Grigorije:
Pa moraš da znaš da ako ne ideš u školu nećeš u životu ništa znati i svi će govoriti da si glupa.

Baba:
I još nešto mi reci, koje se sada pesme slušaju po diskotekama?
Mom malom sestriću je rođendan pa treba da mu naručim neku pesmu na šumskom radiju.

Grigorije:
Evo to naši drugari znaju.

Grigorije:
Ona mi je sumljiva, što li me sve ovo pita?

Baba:
A da još ono oko petla ili ti pevca?
Je li ti mali hajde reci kakom kukuriče petao?

Grigorije:
Pa ima raznih kukurikanja.


Baba:
Kako to?

Grigorije:
Pa nije isto kada kukuriče beli ili kada kukuriče šareni petao.

Baba:
Čekaj koji meni treba beli, žuti, roze, koji beše, jaoj...
Jao sve mi se pomešalo Uuuuuuuuuu
Kako beše: kuuriku, kuku riki, kuku riko...

Grigorije:
Ti kukuriči a ja odoh.

Baba:
Pa čekaj gde ćeš da ostaviš jadnu baku u šumi da naiđe vuk ili neka aždaja ili neka karakondžula i gotovo.

Grigorije:
Nema ovde vukova ima samo aždaja.

Baba:
Jaoooooooooooooooooooooooo
Aždajeeeeee.

Grigorije:
Ja idem.

Baba:
Jao sve sam pomešala i šare prasića i med i kukuriku i kišne dane, ništa ne znam, ostaću bez čarolijeeeeeeeeeeeee.

Glas iz šume:
Bako bako zašto plačeš da te nije neko lupio tiganjem po glavi?

Baba:
Nije, nije ali ovo je gore od toga.

Glas iz šume:
Šta da nisi ispala kroz prozor i pala na ulicu pa te zgazio šleper?

Baba:
Ma ne, ne druga je moja muka.



Glas iz šume:
Pa šta je onda bilo, danas svi treba da budu srećni još koji minut i završava se dodela čarolija za ovu godinu, a dele se lepe čarolije u kojima će stabnovnici šuma uživati, pa i ti treba da uživaš.

Baba:
Pa zato i plačem.

Glas iz šume:
Pa zato treba da se raduješ.

Baba:
Ali ja neću dobiti čaroliju.

Glas iz šume:
Pai ne treba.
Ona plače.
Jer si radila ružne stvari drugima sa tvojim čarolijama a sada dobijaju oni koji drugima žele da im se nešto lepo desi, samo oni kojim drugima žele dobro dospeće do čarolija.

Baba:
Jao jadna ja kuda ću sada.
Ona odlazi u kraj scene.
Grigorije:
Jao stigao sam u pooslednjem trenutku i dobio čaroliju znao sam odgovore na pitanja a i tamo me je čekao petao da mi odkukuriče lozinku.
Sad mi je jasnio zašto me je ona baba sve ono pitala gde li je, (nalazi je u kraju scene) aaaaa tu si?

Baba:
Pa čula sam da si stigao na vreme, a ja...

Grigorije:
Moraš d shvatiš da drugima moraš da želiš dobro a ne loše.
Zato nisi uspela.
Samo oni koji drugima pomažu koji druge vole uspeće u sve mu što požele.

Baba:
Pa dobro evo i ja ću da se promenim, evo hoćete da me primite u društvo, evo za početak pričaću bajke i priče drugarima čitavu noć.

Grigorije:
Mislim da će moći, da vidim šta kažu drugari?

KRAJ
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju