Commedia dell'arte

Odgovori
Korisnikov avatar
branko
Globalni moderator
Postovi: 11417
Pridružio se: 08 Dec 2010, 16:14

Commedia dell'arte

Post od branko »

Commedia dell'arte

Davorin Dinić


Veruje se da je Komedija del Arte (komedija umetnosti) nastala u Italiji mada su pojedinačne trupe izvođača igrale po celoj Evropi tako da je teško precizirati tačno poreklo. Međutim, u zakonima koji su pravljeni protiv njih uglavnom se spominju kao Italijani.Druga imena za ovu vrstu pozorišta bila su: Bufoneska,Istrionika ili Improvizo.

Izvođači su uglavnom bili grupa različitih ljudi koji su, osim što su bili glumci, bili i akrobate, žongleri, prostitutke, žigola, lopovi i ostali. Osnovna karakteristika njihovih predstava pored scenskog izvođenja bile su i ostale neuvežbane tačke. Živeli su izvan zakona i bili su žrtve mnogih proklamacija i zabrana. Uprkos ovim zabranama oni su se ipak vremenom razvijali. Izvođači su se rugali establišmentu, političkim i religioznim ličnostima i regionalnim stereotipima.



Predstave

Predstave su same po sebi bile bazirane na onom što bi danas zvali improvizacija. Nije bilo scenarija tako da je svaka predstava bila unikatna. Okviri su bili pozajmljivani iz klasičnih izvora kao i iz popularnih folk priča. Postojao je konačan broj improvizovanih scena i situacija koje su bivale povezivane da bi se na kraju dobila koherentna priča.

Svaki izvođač je koristio kratke improvizovane komične gegove koji su se zvali laci (Lazzi) gde su ubacivali svoje lične tehnike, ponašanje i talente.

Vrste Lacija:

• Akrobatski Laci

• komično nasilje i sadističko ponašanje

• Laci sa hranom

• Laci nelogičnosti

• Seksualni Laci

• Laci socijalne pobune

• Laci transformacije

Vremenom se utvrdila stabilna podela likova koji su bili široko poznati i prepoznatljivi. Likovi su bili toliko poznati da su često i sami bili važniji od priča. Kako je bilo mnogo izvođačkih trupa dešavalo se da glavni likovi iz jedne butu manje bitni u drugoj trupi.



Priče

Priče su bile veoma tečne što je teško opisati, ali ako bismo zamislili tipični scenario on bi verovatno ličio na igranje Romea i Julije zarad smeha publike.

Likovi su bili podeljeni u tri glavne grupe: Veki, Inamorata i Zani (Vecchi, Inamorata, Zanni). Bilo je takođe i drugih manje bitnih likova koji bi skretali pažnju publike dok se na sceni dešavaju promene kostima i scenografije. Pripadnici ove tri grupe ne mogu se tačno definisati jer je njihova podela uglavnom zavisila od trupe koja izvodi predstavu. Bilo je međutim par likova koji su se održali manje više u svim verzijama.

Uglavnom su postojale dve suprotne porodice vođene od strane svojih "poštovanih" očeva. Oni su se zvali Veki. Osnova suprotnosti između ovih porodica je bazirana ili na rivalstvu kao u Romeu i Juliji ili na klasnim razlikama gde jedna porodica uvek ima neznatno niži status od ove druge. Svaka porodica je imala najmanje po jedno dete čija je sudbina bila da se zaljubi u jedno od dece suparničke porodice. Ovi ljubavnici se nazivaju Inamorate.

Likovi koji su podržavali ove dve grupe su se zvali Zani ili sluge.



Veki

Poglavari svakog domaćinstva uopšteno govoreći su bili sledeći likovi:

Pantalone

Bogati trgovac, pohlepna i bedna figura. On je udovac koji ima ćerku za udaju. Često je prikazivan kao nadmen, arogantan i ležeran tip i za to vreme vrlo pomodan što je uglavnom bilo prikazivano na smešan i preuveličan način – ogromne pantalone, papuče, prevelika kragna itd. Takođe je veliki hipohondar. Sve što on opisuje je mnogo veće i mnogo bolje od bilo kog drugog. Njegova karakterna osobina su pokušaji da nametne svoj autoritet drugim likovima u Komediji što mu uglavnom ne polazi za rukom. Kada čuje loše vesti padne na zemlju i koprca se kao kornjača ili neka buba i ne može da ustane dok mu neko ne pomogne.

Alternativa za ovaj lik je opis siromašnog aristokrate koji pokušava da uda svoju naslednicu za bogatog supruga.

Najbolji predstavnik Pantaloneovog lika u današnje vreme bio bi mister Berns iz Simpsonovih.



Izabela (Isabella – Pantaleoneova ćerka)

varijacije: Lucinda, Cornelia, Silvia, Rosaura...

Ona je vrlo odlučna , koketna, senzualna i rečita. Muškarci se konstantno, beznadežno zaljubljuju u nju. Ona voli da zadirkuje i iskušava muškarce. Njen otac uvek pokušava da joj kontroliše život uređujući sastanke i dogovore sa neprikladnim, prestarim, bogatim muškarcima.


Doktor (Il Dottore )

Doktor se često prikazuje kao doktor ali može biti i advokat, činovnik, političar... On je siromašniji od Pantalonea vođen svojom naklonošću prema bogatašima. Njegove druge karakterne crte su proračunatost i lukavstvo. Njegovo glavno oruđe za ostvarivanje svog cilja je njegov sin koji bi trebalo da se dodvori ćerki drugog Vekija vođen bogatim mirazom.

Dok hoda on skakuće i služi se svojim rukama da šire objasni svoje ideje i zaključke.Kada uđe u prostoriju zahteva punu pažnju i poštovanje da bi što bolje izneo svoje starogrčke i latinske fraze koje u suštini ne znače ništa.

Ako neko i ode kod Doktora po stručni savet, njegova najčešća dijagnoza je trudnoća bez obzira na pol.A ako nije trudnoća onda je dijagnoza smrt bez obzira što pacijent pred njim stoji živ i zdrav. Iznenađujuće, ostali likovi nikad ne sumnjaju u njegove reči, jer čim je doktor i služi se komplikovanim i impresivnim terminima, onda mora da je u pravu.


Inamorate

Karakterizacija likova iz ove grupe može da varira. Najuobičajeniji scenario je da muškarac bude doktorov sin a žena Pantaloneova ćerka. Kao što smo već rekli venčanje između ovo dvoje bi kroz miraz najviše doprinelo doktoru.

Međutim, oboje ljubavnika su zaljubljeni u ideju zaljubljenosti ali ne i jedno u drugo. Veliki broj zapleta u Komediji del Arte je bazirano na doktorovoj frustraciji pošto je pažnja njegovog sina usmerena na sve osim na ono što doktor želi.

Neke alternative uključuju Pantaleonea koji kidnapuje svoju ćerku da bi sprečio njen susret sa doktorovim sinom. Ovo je uglavnom podzaplet u koji se često uvodi i neki od neveštih Zanija. Skoro uvek ljubavnici se prikazuju kao nepouzdani i nezainteresovani i potpuno nesvesni posledica svojih radnji.



Zani

Zani su pravi predstavnici Komedije del Arte. Oni su katalizatori svake predstave. Iako postoji veliki broj likova, oni koje ovde pominjemo su se najduže održali i ostali popularni. Opšte predstave o ovim likovima i njihove oznake variraju, tako da detalji svakog lika predstavljaju samo jednu od verzija.

Iako se tipično predstavljaju kao sluge Zani mogu biti članovi porodice ili drugi likovi izvan porodice. Mnogi su Zani postali nezavisni od Komedije i razvili se u primarne likove koji su sami sebi sebi dovoljni i uživaju opštu popularnost. Neimenovani Zani su viđeni kao proste kreature željne da služe i da ispune svoje najosnovnije potrebe: spavanje, hrana i seks. Zani može da spava bilo gde i bilo kad. Skoro uvek većina Zanija se prikazuje kao spori, prosti i neinteligentni.

Ženski Zani su miljenici publike i kao takvi oni često interreaguju sa publikom. Ova interakcija često uključuje teatralno šaputanje sa strane i kratke govore prema publici. Ponekad se ova interakcija nastavlja i posle predstave jer su većina glumica bile prostitutke.

Najpopularniji Zani imaju imena i zajednički su za sve trupe Komedije del Arte. Njihove karakteristike variraju ali postoje određeni detalji koji su manje više zajednički za svaki lik pojedinačno. Likovi, o kojima se govori dalje u tekstu, predstavljaju konglomerat najuobičajenijih karakteristika.


Arlekino (Arlecchino)

Arlekino je Pantaloneov sluga.Izuzetno je siromašan.Poznati Arlekinov kostim sa šablonom crvenih, zelenih i plavih kvadrata, predstavlja stilizovani prikaz odeće koja je toliko stara i zakrpljena da je izgubila provobitnu boju i materijal. On je prost i ne ume ni da čita ni da piše.Napustio je svoj rodni grad Bergamo u potrazi za srećom u velikom gradu Veneciji. Ovo često izaziva smeh pošto, neretko, niko ne razume njegov dijalekt. On je akrobata i klovn i uvek saobom nosi štap kojim često udara druge glumce, i koji može da ima mnogostrane primene: oružje, instrument, magični štapić, pribor za jelo,falus. Pokreti su mu brzi, kreće se hitro i lako. Kada želi da ukrade hranu kreće se u prenaglašenim krupnim i nespretnim koracima ali tako da to izgleda da se on u stvari šunja. Vrlo je fleksibilan i pokretan.

Arlekino zapravo i nije zlikovac on se jednostavno trudi da opstane. Postoji tri tipa Arlekino maski: mačka, prase i majmun.

Kao najbistriji i najlukaviji od svih Zanija, Arlekino je vrlo često glavni junak zapleta u Komediji del Arte, ili ima svoju sopstvenu priču koja deluje kao diverzija u okviru cele predstave. Za samo ime “Arlekino” se veruje da je nastalo od italijanske reči koja znači mali đavo.Normalno je da bude u pratnji Pedrolina (Pieroa) svog prijatelja takođe sluge.

Arlekino takođe kroz satiru i mimiku govori o svojim nadređenima i često izražava mladalačke stavove sa kojim se mnogi iz publike mogu poistovetiti.U mnogim trupama on se koristio da kroz satiru oslika likove iz mnogih ozbiljnih dela ili političke figure. Kao i Fračeskina (Franceschina) Arlekino se povremeno obraća direktno publici.

Po pitanju svojih želja i prohteva on je veliki hedonista. Vrlo je priseban ali je ili ne previše pametan (ne uči iz svojih grešaka) ili izuzetno inteligentan i nestašan (u zavisnosti od trupe). Često se predstavlja kao lopov, ženskaroš i prijatno nestašan. on je na čelu večitog trougla sa Pedrolinom i Koliumbinom. Pedrolino voli Kolumbinu, koja pak voli Arlekina. Arlekino ili voli Kolumbinu (ali često švrlja) ili jednostavno žudi za njom.

On je uglavnom sputan raznim poteškoćama, bilo da je to njegova nepismenost ili činjenica da govori dijalektom, u zavisnosti od scenarija unutar trupe. Mnogi zapleti u Komediji, oslanjaju se na greškama Arlekina, koje on posle, tokom cele predstave pokušava da ispravi, što ga vrlo često dovodi u još veće neprilike. U stalnoj je potrazi za hranom, kojom je opsednut pošto je nikad nema dovoljno. Koristi se svojom domišljatošću i inteligencijom da bi umakao nevoljama koje je sam izazvao.



Pedrolino(Pierrot)

Pedrolino se uglavnom predstavlja kao Arlekinova desna ruka, međutim ovakav prikaz degradira njegov lik. Da je sve kako treba Pedrolino bi bio ljubavnik, inamorato. Tipično,on se prikazuje kao pripadnik najnižih klasa,ili kao ulični siromah ili kao najmlađi sin u porodici. Njegova odeća je izrađena od zakrpa i džakova, otud i bela boja njegovog lica zbog brašna koje je nekad bilo u tim džakovima. Na mnogo načina njegov lik potseća na mušku pepeljugu, samo bez dobre vile. On je čovek od prirode, dubok i duhovan. Ponekad je nem, tako da svoju ulogu izražava kroz mimiku, gest i facijalnu ekspresiju.

Pedrolino je često sputavan od strane drugih likova ali nikad potpuno pošto veoma brzo pridobija simpatije publike naročito žena. On voli Kolumbinu ali mu ljubav nije uzvraćena. Ona se jedino zanima njim kada joj je potreban da prenese poruku Arlekinu ili kada želi da joj o njemu priča.



Kolumbina(Columbine)

Obično služavka jednog od večija, ili amorate. Kolumbina znači `mala golubica`. Ona je uglavnom zaljubljena ili se postepeno zaljubljuje u Arlekina. Ona tačno zna kakav je on, ali veruje da može vemenom da ga promeni. Ona je koketna, osećajna i znatiželjn, ali iznad svega je i tračara i spletkaroš. Takođe je lenja i pospana i veruje da je prezaposlena i nezamenljiva svojim gospodarima. Kao i Frančeskina ona je promiskuitetna, ali to koristi za dobijanje informacija i usluga a ne za novac i pritom nikad u svom promiskuitetu ne odlazi do kraja.



Kapetano (Il Capitano)

Uprkos njegovom ubeđivanju da je on heroj i mačo men, Kapetano je lažov, kukavica i hvalisavac. On je predstavljao satiričan prikaz mnogih profesionalnih vojnika koji su tada lutali Italijom. On priča priče o svojim iskustvima uvek pokazujući sebe kao heroja. S druge strane kad god bi bilo potrebno da zaista pokaže svoju hrabrost, on je uvek imao genijalne izgovore koji bi ga sprečili da zaista dođe u direktan sukob. Kapetano je inteligentan i snalažljiv i može skoro svaku situaciju da preokrene u svoju korist. Uvek bi se na kraju predstave on razotkrivao kao varalica. Pokušava da impresionira ostale likove predstavljajući se komplikovanim imenima,na primer:Bernardino Konstantino Ermengildo Leopoldo Olimpio Volter Kvinto, sin Marsa od Olimpa.

Njegov kostim predstavlja karikaturu tadašnjih uniformi s obzirom da je svaki detalj na njemu preteran. Nosi ogromne čizme, dopadljiv šešir sa militantnim oznakama i vojni sako. On u stvari može da nosi bilo šta što podseća na vojnu uniformu dokle god je to u službi ismevanja vojske.

Njegovi komični: efekti, strah od sopstvene senke ili miša... Sve što Kapetano uradi podrazumeva prevaru, a sve što kaže – laž.

Za razliku od ostalih Zanija on je autsajder, ali se ostali Zani mogu naći pod njegovom službom.


Frančeskina (Franceschina)

Praktično najnormalniji lik u Komediji. Frančeskina posmatra radnje ostalih likova kako se odvijaju pred njom. Ona je služila kao veza sa publikom, objašnjavala je radnju i nagoveštavala šta će se desiti. Ona je najpromiskuitetniji Zani. Vrlo često se naginje prema publici objašnjavajući svoje koketiranje da bi privukla muški deo publike. Jedna od verzija zapleta bi na primer podrazumevala Pantalonea koji joj se udvara dok ona s druge strane pokušava da iz njega izvuče što više pre nego što ga odbije.



Pulčinelo (Pulcinello)

Uvek se prikazuje kao grbavac,ružan i debeo. On je agresivan, lopov i tuče žene. Ima nebrojeno mnogo dece koju uvek zloupotrebljava i iskorišćava (postoje međutim i verzije gde je on lojalan samo svojoj deci. Vrlo je neinteligentan ali i pomalo lukav. Pulčinelo često izvršava zlodela koja mu povremeno naređuju gospodari.


Brigelo (Brighella, Scaramouche,Scapino)

Brigelo je arlekinov partner koji je u stvari zlikovac željan novca. On je uspeo u životu tako što je bio uporan sa svojim biznisom uprkos skromnim počecima. Vlasnik je lokalne krčme.Veliki je ženskaroš, koji sa ženama ima i veliki uspeh.

Njegova svrha u Komediji je da podstiče druge na razne radnje. Vrlo često spletkari ,samo da bi dobio još više novca, tako što huška likove jedne protiv drugih. U svakom scenariju on ima položaj koji mu te spletke znatno olakšava i čini mogućim, a to je vlasnik krčme, Kapetanov narednik itd. Na neki način on predstavlja Arlekinovog zlog brata blizanca, koji je okrutan, neučtiv i velika svađalica, i koji pri tom obožava da se šali na račun drugih.


Kovijelo(Coviello)

se često predstavlja kao Pantaloneov komšija, nižeg statusa ali je on mogući muž Izabele. Neki kažu da je on Zani (sluga) koji je nakon što je bio oslobođen počeo da se ponaša kao Kapetano. On se kreće kao Kapetano, u širokim koracima i pokretima. Povremeno je dosta aljkav, i kreće se brzo ako zatreba. Vrlo često se koristi zbunjujućim jezikom.


Kraj Komedije del Arte

Komedija del Arte je nastala razvijala se između 15. i 18. veka. Mnoge su se trupe nastanile u Italiji gde su postale poznate pod imenom “Comedié Italiénne”. Utom periodu, imena likova su se razvila u francuska imena. Do kraja 17. veka Komedija je izgubila svoju originalnost, zapleti su počeli da se ponavljaju i verbalna komedia biva zamenjena vizuelnom.

Jedna od karakteristika Komedije bila je satirizacija tekućih događaja, što je takođe počelo da bledi jer izvođači nisu uspevali da svoje uloge prilagode novim društvenim prilikama što je dovelo do šabloniziranja Komedije del Arte. Neki su se likovi vremenom i stopili da bi se dobili novi uprošćeniji karakteri, Kolumbina i Frančeskina su se spojile kao i Kapetano i Brigelo (Skaramuš).

U Engleskoj je Arlekino postao samostalni karakter i uglavnom se vezuje za pantomimu, dok je Pulčinelo postao prepoznatlljivi lutkarski lik.

Komedija je opstala u uprošćenoj formi na nekim mestima, i obnavljanja su često pokušana ali sa relativnim uspehom. Uprkos tome forma Komedije je opstala na drugim mestima kao što je film na primer. Braća Marks, Čarli Čaplin i Baster Kiton u sebi nose tradiciju Komedije del Arte. Moderni filmovi takođe poseduju dosta elemenata Komedije. Jedan od takvih filmova je i “Anchors Aweigh” gde igraju Frenk Sinatra i Džin Keli,u kome imamo klasični scenario sa Inamoratama i Zanijima u veoma uvrnutom zapletu nalik na one iz Komedije del Arte.

Privlačnost Komedije u sbom vremenu je ležala u originalnosti i nekonformističnosti, tako da je u to vreme predstavljala i vid rizične zabave.

Komedija del Arte je uživala ogroman uspeh kako u rodnoj Italiji tako i u inostranstvu, naročito u francuskoj. Iako joj se crkva žestoko protivila Komedija je trajala preko dva veka da bi se na kraju ugasila u drugoj polovini 18. veka što zbog socijalnih promena što zbog promena pozorišnog ukusa.
Sve naše nevolje dolaze otuda što nismo spremni da umremo od gladi.
Odgovori

Ko je OnLine

Korisnika u ovom forumu: Nema registrovanih korisnika i 8 gostiju